- 1 -              Rev 424/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 424/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. L., OIB: ..., iz B., kojeg zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik D. S., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-798/2021-2 od 13. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-72/2020-88 od 17. lipnja 2021., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 46.200,00 kn od 1. ožujka 2014. do 28. srpnja 2020. (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 46.200,00 kn za razdoblje od 17. listopada 2012. do 1. ožujka 2014. (točka II. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete po polici proširenog osigurateljnog pokrića daljnji iznos od 30.800,00 kn sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2014. do isplate (točka III. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 30.800,00 kn za razdoblje od 17. listopada 2012. do 1. ožujka 2014. (točka V. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 26.587,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova kao neosnovan (točka VI. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i VI. izreke.

 

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 1936/2022-2 od 21. prosinca 2022., dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Ima li tužitelj, kod potraživanja isplate naknade štete odnosno osigurnine iz dobrovoljnog ugovornog odnosa, pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana okončanja liječenja ili od dana utvrđenja visine štete, kad je medicinsku dokumentaciju na temelju koje se može utvrditi njegova šteta, tijek liječenja i datum okončanja liječenja, dostavio sudu i tuženiku protekom nekoliko godina od okončanja liječenja?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu sukladno navodima revizije, podredno da ju ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

 

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stadiju postupka sporno je od kada teku zatezne kamate kod potraživanja isplate naknade štete odnosno osigurnine iz dobrovoljnog ugovornog odnosa u situaciji kada je tužitelj cjelokupnu medicinsku dokumentaciju na temelju koje se može utvrditi njegova šteta, tijek liječenja i datum okončanja liječenja, dostavio sudu i tuženiku protekom nekoliko godina od okončanja liječenja.

 

9. Prvostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) i čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP) zaključuje da tužitelju na dosuđeni iznos od 30.800,00 kn i na isplaćeni iznos od 46.200,00 kn pripadaju zatezne kamate od dana okončanja liječenja tj. od 1. ožujka 2014., jer da je vještačenjem utvrđeno da je liječenje tužitelja okončano nakon dvije i pol godine od štetnog događaja. Drugostupanjski sud prihvatio je izraženo shvaćanje prvostupanjskog suda uz obrazloženje da je tužitelj podnio tužbu 16. listopada 2012., da je njegovo liječenje dovršeno 1. ožujka 2014., pa da mu sukladno odredbi čl. 1103. i čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate u odnosu na isplaćeni iznos od 46.200,00 kn od 1. ožujka 2014. do dana kada je tuženik taj iznos isplatio tj. do 28. srpnja 2020., a u odnosu na dosuđeni iznos osigurnine za pretrpljenu neimovinsku štetu od 1. ožujka 2014. do isplate.

 

10. U konkretnom slučaju u trenutku prometne nezgode tužitelj je bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti, kojom policom je bilo obuhvaćeno i prošireno osigurateljno pokriće - AO plus, a kojim se nadoknađuje neimovinska šteta vozaču koji je skrivio prometnu nezgodu, s tim da se strah i posljedice straha isključuju.

 

11. Odredbom čl. 1. ZOOP-a propisano je da se tim Zakonom uređuju obvezna osiguranja u prometu. Kako osiguranje po polici AO plus odnosno osiguranje krivnje vozača za štetu koju nanese sam sebi, nije obvezno osiguranje, već dobrovoljno osiguranje, o dospijeću te tražbine vezano uz tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos štete trebalo je odlučiti primjenom odredbe čl. 943. ZOO-a.

 

12. Tom odredbom propisano je da kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (st. 1.). Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (st. 2.). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (st. 3.). Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (st. 4.).

 

13. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj uz tužbu podnesenu 17. listopada 2012. dostavio medicinsku dokumentaciju koja se odnosila na do tada obavljeno liječenje, a da je tek na pregled kod vještaka donio daljnju medicinsku dokumentaciju koja se odnosila na liječenje u razdoblju od 13. prosinca 2012. pa nadalje;

- da je vještak nalaz i mišljenje izradio na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije te utvrdio da je liječenje tužitelja završeno 1. ožujka 2014.;

- da je tužitelj cjelokupnu medicinsku dokumentaciju dostavio u spis i tuženiku 23. studenoga 2017.;

- da je tuženik nakon primitka daljnje medicinske dokumentacije 28. srpnja 2020. isplatio nesporni iznos u iznosu od 46.200,00 kn, a daljnji iznos od 30.800,00 kn naložen mu je platiti prvostupanjskom presudom od 17. lipnja 2021.

 

14. Intencija odredbe čl. 943. st. 4. ZOO-a je aktivnost osiguravajućeg društva da što prije isplati osigurninu, ustvari da ispuni svoju utvrđenu obvezu u zadanim zakonskim rokovima, a ako iznos (tj. obujam štete) ne bude utvrđen u rokovima kako je to propisano čl. 943. st. 1. i 2., kao u konkretnom slučaju, jer je tužitelj cjelokupno medicinsku dokumentaciju dobio nakon završenog liječenja, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (čl. 943. st. 3. ZOO).

 

15. Iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije bez odgađanja isplatio nesporni dio svoje obveze i time nije postupio u skladu s čl. 943. ZOO-a. Stoga tužitelju u takvoj situaciji zatezne kamate pripadaju od dana kada je osiguratelj primio obavijest o osiguranom slučaju.

 

16. Kada tužitelj nije prije pokretanja parnice obavijestio tuženika da se osigurani slučaj dogodio, valja smatrati da je to učinio podnošenjem tužbe sudu, pa je tuženik dobio obavijest o osiguranom slučaju danom dostave tužbe (u ovom slučaju 24. listopada 2012.), a tuženik tada nije postupio sukladno odredbi čl. 943. st. 3. ZOO-a niti je od 23. studenoga 2017. kada je nesporno mogao utvrditi postojanje i visinu svoje obveze postupio sukladno čl. 943. st. 1. ZOO-a već je nesporni iznos u iznosu od 46.200,00 kn isplatio tek 28. srpnja 2020.

 

17. Kako tuženik ni primitkom tužbe ni primitkom cjelokupne medicinske dokumentacije nije postupio sukladno odredbama čl. 943. st. 1., 2. i 3. ZOO-a duguje tužitelju zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, odnosno u konkretnom slučaju od dana dostave tužbe.

 

18. Naime, isplata osigurnine u smislu odredbe čl. 943. ZOO-a ne predstavlja naknadu štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu, već se radi o svoti koju je tuženik dužan platiti u ispunjenju svoje ugovorne obveze iz ugovora o dobrovoljnom osiguranju. Kao dan tog utvrđenja, suprotno navodima revidenta, ne smatra se dan kada je u slučaju spora postojanje obveze i njezinu visinu utvrdio sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka, već je to dan kada je nakon primitka obavijesti da se osigurani slučaj dogodio i nakon pribavljanja podataka na temelju kojih se može donijeti odluka o plaćanju osigurnine, sam osiguratelj bio u objektivnoj mogućnosti utvrditi postojanje i visinu te obveze te isplatiti osigurninu u smislu odredbe čl. 943. st. 1. i 2. ZOO-a. Ako pak iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u tim rokovima, istekom tih rokova obveza je osiguratelja na isplatu predujam bez odgađanja, što znači odmah prema redovitom tijeku stvari. Upravo se tim zakonskim odredbama štiti osiguranika na način da se onemogućuje osiguratelja da namjerno odugovlači rješavanje odštetnih zahtjeva i naknadno (neosnovano) osporava tužbeni zahtjev, odnosno da ga se spriječi dovesti osiguranika u tu nepovoljniju poziciju.

 

19. Sukladno navedenom, a polazeći od takvog pravnog shvaćanja odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

U situaciji kad je liječenje osiguranika završeno tijekom postupka te kad je potpuna medicinska dokumentacija iz koje se moglo zaključiti o opsegu štete po završetku liječenja dostavljena tuženiku kao osiguratelju, a osiguratelj nije svom osiguraniku u roku od četrnaest dana od dostave potpune medicinske dokumentacije isplatio osigurninu, osiguratelj duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju (čl. 943. st. 4. ZOO).

 

20. Stoga pravilnom primjenom materijalnog prava, u konkretnom slučaju, tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od dana dostave tužbe tuženiku, ali kako su nižestupanjski sudovi dosudili kamate od dana završenog liječenja, a revizijski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja je podnijela reviziju ako ju je samo ona podnijela (čl. 399. u vezi čl. 374. ZPP), to odluka, unatoč pogrešnoj primjeni materijalnog prava, nije preinačena.

 

21. Slijedom svega navedenog, kako ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 7. studenoga 2023.

 

                                                        Predsjednik vijeća:

                                                        Ivan Vučemil, v.r.