Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10

23420 Benkovac

Poslovni broj: P-565/2024-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sucu Igoru Berghausu, u pravnoj stvari tužitelja AL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima iz Zadra, J.D.Matejeva 4, protiv tuženika OTP banka d.d. Domovinskog rata 3, Zadar zastupana po Odvjetničkom društvu Anić & Anić iz Splita, Lovretska 14, radi ništetnosti i isplate, nakon glavne javne, rasprave održane dana 25.veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, dana 9.travnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I - Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3.2 Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj ugovora 070205372821 HE o promjenjivoj kamatnoj stopi koje su stranke zaključile dana 09. veljače 2007. godine, te da su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa koje je tuženik donio temeljem tih odredbi, slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 09. veljače 2007. godine pa nadalje.

II - Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 8.468,34 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na:

 - iznos od 0,92 EUR sa kamatom od 15.1.2008. godine

− iznos od 24,10 EUR sa kamatom od 18.2.2008. godine

− iznos od 24,08 EUR sa kamatom od 17.3.2008. godine

− iznos od 24,09 EUR sa kamatom od 15.4.2008. godine

− iznos od 24,05 EUR sa kamatom od 19.5.2008. godine

− iznos od 24,02 EUR sa kamatom od 18.6.2008. godine

− iznos od 59,03 EUR sa kamatom od 22.7.2008. godine

− iznos od 60,46 EUR sa kamatom od 15.8.2008. godine

− iznos od 59,69 EUR sa kamatom od 22.9.2008. godine

− iznos od 60,70 EUR sa kamatom od 27.10.2008. godine

− iznos od 59,33 EUR sa kamatom od 17.11.2008. godine

− iznos od 72,62 EUR sa kamatom od 16.12.2008. godine

− iznos od 74,57 EUR sa kamatom od 20.1.2009. godine

− iznos od 75,23 EUR sa kamatom od 15.2.2009. godine

− iznos od 74,80 EUR sa kamatom od 16.3.2009. godine

- iznos od 74,72 EUR sa kamatom od 15.4.2009. godine

− iznos od 74,60 EUR sa kamatom od 20.5.2009. godine

− iznos od 51,60 EUR sa kamatom od 24.6.2009. godine

− iznos od 10,31 EUR sa kamatom od 15.7.2009. godine

− iznos od 11,98 EUR sa kamatom od 16.7.2009. godine

− iznos od 74,11 EUR sa kamatom od 16.7.2009. godine

− iznos od 63,88 EUR sa kamatom od 17.8.2009. godine

− iznos od 3,67 EUR sa kamatom od 15.9.2009. godine

− iznos od 6,43 EUR sa kamatom od 21.9.2009. godine

− iznos od 63,95 EUR sa kamatom od 21.9.2009. godine

− iznos od 9,72 EUR sa kamatom od 12.10.2009. godine

− iznos od 73,33 EUR sa kamatom od 15.10.2009. godine

− iznos od 73,96 EUR sa kamatom od 23.11.2009. godine

− iznos od 73,71 EUR sa kamatom od 28.12.2009. godine

− iznos od 73,68 EUR sa kamatom od 25.1.2010. godine

− iznos od 73,69 EUR sa kamatom od 22.2.2010. godine

− iznos od 73,34 EUR sa kamatom od 19.4.2010. godine

− iznos od 73,43 EUR sa kamatom od 31.5.2010. godine

− iznos od 73,20 EUR sa kamatom od 27.7.2010. godine

− iznos od 73,09 EUR sa kamatom od 4.8.2010. godine

− iznos od 73,55 EUR sa kamatom od 31.8.2010. godine

− iznos od 74,23 EUR sa kamatom od 3.11.2010. godine

− iznos od 74,67 EUR sa kamatom od 17.11.2010. godine

− iznos od 74,70 EUR sa kamatom od 28.12.2010. godine

− iznos od 74,99 EUR sa kamatom od 3.3.2011. godine

− iznos od 74,63 EUR sa kamatom od 28.3.2011. godine

− iznos od 75,38 EUR sa kamatom od 6.6.2011. godine

− iznos od 75,43 EUR sa kamatom od 27.7.2011. godine

− iznos od 75,25 EUR sa kamatom od 15.8.2011. godine

− iznos od 75,93 EUR sa kamatom od 7.12.2011. godine

-iznos od 76,15 EUR sa kamatom od 3.1.2012. godine

− iznos od 76,15 EUR sa kamatom od 3.1.2012. godine

− iznos od 17,17 EUR sa kamatom od 9.3.2013. godine

− iznos od 59,22 EUR sa kamatom od 13.4.2012. godine

− iznos od 76,29 EUR sa kamatom od 21.5.2012. godine

− iznos od 75,75 EUR sa kamatom od 12.7.2012. godine

− iznos od 75,67 EUR sa kamatom od 16.7.2012. godine

− iznos od 75,85 EUR sa kamatom od 23.7.2012. godine

− iznos od 75,64 EUR sa kamatom od 28.8.2012. godine

− iznos od 74,87 EUR sa kamatom od 26.9.2012. godine

− iznos od 76,00 EUR sa kamatom od 6.11.2012. godine

− iznos od 76,69 EUR sa kamatom od 28.2.2013. godine

− iznos od 76,87 EUR sa kamatom od 23.4.2013. godine

− iznos od 76,42 EUR sa kamatom od 15.5.2013. godine

− iznos od 75,93 EUR sa kamatom od 12.6.2013. godine

− iznos od 75,54 EUR sa kamatom od 15.6.2013. godine

− iznos od 76,19 EUR sa kamatom od 15.7.2013. godine

− iznos od 75,25 EUR sa kamatom od 15.8.2013. godine

− iznos od 76,04 EUR sa kamatom od 25.9.2013. godine

− iznos od 76,62 EUR sa kamatom od 24.2.2014. godine

− iznos od 76,51 EUR sa kamatom od 24.3.2014. godine

− iznos od 71,90 EUR sa kamatom od 18.4.2014. godine

− iznos od 71,58 EUR sa kamatom od 19.5.2014. godine

− iznos od 71,82 EUR sa kamatom od 26.5.2014. godine

− iznos od 71,45 EUR sa kamatom od 18.6.2014. godine

− iznos od 71,80 EUR sa kamatom od 24.7.2014. godine

− iznos od 71,99 EUR sa kamatom od 18.8.2014. godine

-iznos od 67,26 EUR sa kamatom od 22.9.2014. godine

− iznos od 67,01 EUR sa kamatom od 22.12.2014. godine

− iznos od 67,30 EUR sa kamatom od 22.1.2014. godine

− iznos od 67,48 EUR sa kamatom od 19.2.2015. godine

− iznos od 67,39 EUR sa kamatom od 26.2.2015. godine

− iznos od 63,63 EUR sa kamatom od 26.2.2015. godine

− iznos od 62,65 EUR sa kamatom od 15.3.2015. godine

− iznos od 61,89 EUR sa kamatom od 20.8.2015. godine

− iznos od 58,47 EUR sa kamatom od 20.8.2015. godine

− iznos od 58,11 EUR sa kamatom od 15.9.2015. godine

− iznos od 58,27 EUR sa kamatom od 9.11.2015. godine

− iznos od 58,74 EUR sa kamatom od 14.12.2015. godine

− iznos od 58,85 EUR sa kamatom od 7.1.2016. godine

− iznos od 19,12 EUR sa kamatom od 11.2.2016. godine

− iznos od 39,65 EUR sa kamatom od 29.2.2016. godine

− iznos od 54,31 EUR sa kamatom od 4.4.2016. godine

− iznos od 53,8 EUR sa kamatom od 20.4.2016. godine

− iznos od 53,72 EUR sa kamatom od 24.5.2016. godine

− iznos od 53,98 EUR sa kamatom od 17.6.2016. godine

− iznos od 53,82 EUR sa kamatom od 18.7.2016. godine

− iznos od 53,67 EUR sa kamatom od 1.8.2016. godine

− iznos od 48,70 EUR sa kamatom od 30.8.2016. godine

− iznos od 48,50 EUR sa kamatom od 19.9.2016. godine

− iznos od 48,51 EUR sa kamatom od 1.11.2016. godine

− iznos od 48,55 EUR sa kamatom od 15.11.2016. godine

− iznos od 48,15 EUR sa kamatom od 9.2.2017. godine

− iznos od 47,50 EUR sa kamatom od 25.2.2017. godine

− iznos od 42,60 EUR sa kamatom od 22.3.2017. godine

− iznos od 42,47 EUR sa kamatom od 19.4.2017. godine

− iznos od 42,48 EUR sa kamatom od 11.5.2017. godine

− iznos od 42,40 EUR sa kamatom od 13.6.2017. godine

-iznos od 42,38 EUR sa kamatom od 24.7.2017. godine

− iznos od 42,38 EUR sa kamatom od 24.7.2017. godine

− iznos od 37,04 EUR sa kamatom od 23.8.2017. godine

− iznos od 37,31 EUR sa kamatom od 16.9.2017. godine

− iznos od 37,63 EUR sa kamatom od 13.11.2017. godine

− iznos od 37,65 EUR sa kamatom od 9.12.2017. godine

− iznos od 37,08 EUR sa kamatom od 5.2.2018. godine

− iznos od 37,12 EUR sa kamatom od 21.2.2018. godine

− iznos od 32,85 EUR sa kamatom od 7.3.2018. godine

− iznos od 32,76 EUR sa kamatom od 20.4.2018. godine

− iznos od 32,59 EUR sa kamatom od 19.6.2018. godine

− iznos od 32,66 EUR sa kamatom od 16.7.2018. godine

− iznos od 29,44 EUR sa kamatom od 18.9.2018. godine

− iznos od 29,47 EUR sa kamatom od 27.9.2018. godine

− iznos od 29,50 EUR sa kamatom od 8.11.2018. godine

− iznos od 29,40 EUR sa kamatom od 20.12.2018. godine

− iznos od 23,97 EUR sa kamatom od 8.1.2019. godine

-iznos od 5,52 EUR sa kamatom od 11.1.2019. godine

− iznos od 29,47 EUR sa kamatom od 4.2.2019. godine

− iznos od 28,08 EUR sa kamatom od 27.2.2019. godine

− iznos od 27,32 EUR sa kamatom od 27.3.2019. godine

− iznos od 27,32 EUR sa kamatom od 11.6.2019. godine

− iznos od 27,25 EUR sa kamatom od 26.6.2019. godine

− iznos od 27,22 EUR sa kamatom od 17.7.2019. godine

− iznos od 27,21 EUR sa kamatom od 25.7.2019. godine

− iznos od 26,17 EUR sa kamatom od 27.8.2019. godine

− iznos od 25,88 EUR sa kamatom od 15.9.2019. godine

− iznos od 26,04 EUR sa kamatom od 21.10.2019. godine

− iznos od 26,04 EUR sa kamatom od 21.11.2019. godine

− iznos od 26,06 EUR sa kamatom od 23.12.2019. godine

− iznos od 26,06 EUR sa kamatom od 20.1.2020. godine

− iznos od 25,28 EUR sa kamatom od 26.2.2020. godine

− iznos od 25,57 EUR sa kamatom od 26.3.2020. godine

po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 15. siječnja 2008.. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III - Dužna je tužena tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.400,00 Eura, u roku od 15 dana.

IV – U preostalom dijelu za iznos od 1.435,67 EUR zahtjev tužitelja za naknadom troška se odbija.

Obrazloženje

(1)Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženom OTP bankom d.d. zaključio ugovor o kreditu od dana 9.veljače 2007.g.. Ugovor sadrži klauzulu prema kojoj je uz redovnu kamatnu stopu ugovorena i stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Takva kamatna klauzula je ništetna, jer je neodređena i neodrediva, te suprotna odredbi čl. 270. i 324. ZOO-a. Stranke nisu ostavile trećoj osobi da odredi visinu kamatne stope već tuženiku, a on svakako nije treća osoba. Ugovor je pripremio i predložio tuženik, te se o kamatnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo. Temeljem čl. 81., 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN96/03) i čl. 6, 96, 102 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07,79/09,89/09, 133/09), te čl. 41,49 i 55 istog zakona (NN 41/14) sporne odredbe ugovora dužan je tumačiti u korist tužitelja. To proizlazi iz pravne stečevine EU i recentne sudske prakse. Budući je takva odredba o kamatnoj stopi ništetnim, vrijedila bi početno ugovorena kamatna stopa, a njoj nadoknaditi razliku između plaćenih iznosa i onih koji su trebali biti plaćeni po početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

(2)Tužena OTP banka d.d. u opširnom odgovoru na tužbu, pozivajući se pri tom na recentnu sudsku praksu, u bitnom ističe da sporne ugovorne odredbe valjane i u skladu s općim pravilima ZOO-a, nisu u suprotnosti niti s odredbama ZZP-a. Ističe i prigovor zastare potraživanja.

(3)Rješenjem Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-386/2024-2 od 11. ožujka 2024. ukinuta je presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1099/2019-28 od 17. siječnja 2024. i predmet vraćen ovom sudu na ponovan postupak. U ukidnom rješenju je navedeno da prvostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje vezano uz primjenu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 112/12.), dalje ZID ZPK/12, i to čl. 5. kojim se iza čl. 11. dodao čl. 11.a kojim je propisano da ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, sukladno st. 6. toga članka, na postojeće ugovore o kreditu odobrene prije stupanja na snagu tog zakona primjenjuje se odredba st. 5. tog članka, s tim da po st. 5. tog članka, ako se uslijed promjene ugovorene promjenjive kamatne stope treba provesti povećanje kamatne stope, vjerovnik je dužan potrošaču poslati obavijest o takvom povećanju petnaest dana prije njihove provedbe. U roku od tri mjeseca od primitka takve obavijesti, potrošač je imao pravo na prijevremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući i ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita, dok je čl. 7. tog Zakona iza čl. 20. dodan čl. 20.a kojim je propisano da EKS sukladno tom zakonu ne može priječi ograničenja visine kamatnih stopa utvrđene Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO). Sukladno čl. 16. toga Zakona odredbe čl. 5. i 7. toga Zakona stupile su na snagu 11. siječnja 2013. Nakon toga donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 143/13. - dalje: ZID ZKP/13.) te je čl. 3. st. 5. toga Zakona propisano da za sve postojeće ugovore o kredite sklopljene do stupanja na snagu tog zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročnoposljedične veze, vjerovnik u skladu s tim člankom, mora definirati parametar te su navedene i varijabile po kojima to može učiniti (libor, euribor i dr) kao i fiksni dio kamatne stope i razdoblje promjene kamatnih stopa pri čemu su osobito propisane situacije kada se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Pritom, valja ukazati i na odredbu čl. 13. toga Zakona, prema kojoj čl. 3. tog zakona u dijelu koji se odnosi na čl. 11.a st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09. i 112/12.) primjenjuje se na sve ugovore o potrošačkom kreditu neovisno o datuma sklapanja ugovora o kreditu. Po st. 2., za postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu tog zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročnoposljedične veze, vjerovnici moraju s dužnikom uskladiti kamatnu stopu, određivanjem parametara i fiksne marže, kao i razdoblje promjene kamatnih stopa, najkasnije do 1. siječnja 2014. Stoga je potrebno utvrditi i dati jasne razloge da li je tuženik svojim internim aktom, Politikom mijenjanja nominalnih kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom, koja je donesena u skladu s odredbom čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, Narodne novine“ broj 112/12, a nakon što su gore navedeni propisi stupili na snagu, izvršio sukladno tim zakonskim odredbama promjenu kamatne stope, jer ukoliko je, onda tužitelj ne bi imao pravo na temelju ništetne odredbe ugovora o kreditu pravo potraživati i razliku između prvotno ugovorene kamatne stope i onu koju je tuženik obračunavao sukladno gore citiranim propisima. Stoga je u nastavku postupka potrebno da sud ocijeni da li je tuženik u primjeni ZID ZPK/12., a kasnije i u primjeni čl. 4. ZID ZPK/13 postupao sukladno tim zakonskim odredbama.

(4)Tijekom postupka sud je pregledao ugovor o kreditu (l.s. 5 - 11), zk izvadak (l.s 14 - 16), odluka o promijeni kamatne stope (l.a 24 - 29), nalaz i mišljenje vještaka (l.s 65 - 75).

(5)Tužitelj je popisao parnični trošak.

(6)Tužbeni zahtjev je osnovan.

(7)Odredbom članka 3 . 2 predmetnog Ugovora propisana kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 8 , 4 9 % godišnje.

(8)Odredbom članka 3. ZOO-a, je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

(9)Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

(10)U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti odredbe iz čl.3.2 Ugovora o kreditu kojima je ugovorena kamata koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva, a kamatne stope su mijenjane na osnovi jednostrane Odluke banke, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH br. 96/93, ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 5.veljače 2007

(11)Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl.83. ZZP/03.

(12)Odredbom čl.87.st.1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

(13)Analizirajući spornu odredbu čl. 3.2 Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a gdje izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora, odnosno temeljem Odluke o kamatnim stopama banke i Odluke o visini naknada za usluge banke, sud nalazi da se radi o ugovornim odredbama koje predstavljaju povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Također o navedenoj ugovornoj odredbi stranke nisu pregovarale obzirom tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na navedene odredbe već je iste sadržane u ugovoru mogao samo kao takve prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, tužitelju nije bila ostavljena mogućnost pregovaranja niti izbora glede povećanja kamatne stope. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio ugovora o kreditu nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 4. ZOO. Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj prema tuženiku. Sud posebno napominje kako nije upitno da su stranke mogle ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, ali način na koji je to učinjeno predstavlja provedu prava tužitelja kao potrošača i korisnika kredita. Također nesporno je da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, no u konkretnom slučaju nije dopušteno omogućiti samo jednoj strani da utječe na visinu kamatne stope bez ikakve mogućnosti druge strane, ovdje tužitelja kao potrošača da utječe na visinu i promjenu kamatne stope.

(14)Stoga proizlazi da je navedena odredba nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl.81.st.1. ZZP/03 slijedom čega je ista i ništavna sukladno čl.87 st. 1. ZZP/03. Osim toga po zaključku suda navedene odredbe ne prolaze test poštenja obzirom je cjelokupan rizik prebačen samo na jednu stranu tj. na tužitelja koji u cijelosti ovisi o volji tuženika tj. banke hoće li povećati kamatnu stopu ili ne. Na odluku banke tužitelj apsolutno nije imao mogućnosti utjecaja.

(15) Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nije s uspjehom osporio navode tužitelja da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sadržanih u toč. 3.2 nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ova odredbe ništetne, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

(16)U vezi upute višeg suda koje se odnose na primjenu odredbe čl.11.a st. 1. ZID ZPK/12, ovaj sud smatra da je tom odredbom propisana obveza vjerovnika prema kojoj je dužan, ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, i to parametre koji su jasni i poznati potrošačima, a vjerovniku je za to dan primjeren rok od 90 dana čl. 16. ZID ZPK/12. Osim obveze definiranja parametra čl.11.a st. 4. ZID ZPK/12 propisano je da je vjerovnik, ako nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača o svim rizicima ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa. Iz navedenog slijedi da je naloženo Banci kod sklapanja ugovora definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope tako što će izabrati jedan od ponuđenih parametara promjenjivosti (EURIBOR, LIBOR, indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane).

(17)Radi se o prisilnom propisu, pa su tuženica kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita nakon stupanja na snagu ZID ZPK/12 mogli nadomjestiti ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi samo u okviru navedenog čl. 5. ZID ZPK/12, s time da se tako definirana dopunska odredba, kojom se nadomješta ništetna odredba, primjenjuje na već postojeći ugovorni odnos samo za ubuduće, dok traje taj ugovorni odnos. Odredbama ZID ZPK/12 pružena mogućnost strankama ugovora da same otklone razloge djelomične ništetnosti odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora, pri čemu je tuženoj banci naloženo određivanje parametara koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima, na način da banka mora ponuditi potrošaču parametre čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane, a to primjerice mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri. Ako potrošač ne pristane na ovako utvrđene parametre, ima pravo, u roku od tri mjeseca od primitka takve obavijesti, na prijevremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući i ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita.

(18)Tuženica je sukladno odredbi čl.11.a st.1. i 2. ZID ZPK/12, donijela 20.prosinca 2012. Odluku o usvajanju izmjena i dopuna politike mijenjanja kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom (ls.24 – 28) i definirala je nacionalnu referentnu stopu (NRS) kao parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope. Međutim, dokaza o tome da je o tome obavijestila tužitelja, sklopila sa njime sporazum kojim se definiraju kamate sukladno ZID ZPK/12 ili mu ponudila opciju da u roku od tri mjeseca od primitka takve obavijesti imao pravo na prijevremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući i ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita, nema. Upravo suprotno, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, kroz cijelo utuženo razdoblje kamata je bila promjenjiva i viša od prvotno ugovorene bez jasno određenih parametara.

(19)Prema čl. 323.st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

(20)Tužitelj zahtjeva naknadu razlike između stvarno plaćenih anuiteta i onih koji predstavljaju razliku između plaćene kamate po ugovoru o kreditu koju bi bio dužan platiti primjenom početno ugovorene kamatne stope od 8,49% godišnje.

(21)Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Majdi Korljan iz Zadra. Vještak je je utvrdio da tužitelju na ime preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope uvećanih za zatezne kamate, pripada iznos od 63.804,69 HRK, odnosno 8.468,34 EUR u utuženom razdoblju. Koliko po svakoj rati kredita prikazano je u izreci presude.

(22)Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i potpunim, pa je dosudio tužitelju naznačene iznose sukladno nalazu vještaka.

(23)Tuženik je istaknuo prigovor zastare ovog potraživanja, jer da prema odredbi čl.215 st.1 ZOO-a, u slučaju ništetnosti, zastara počinje teći drugi dan od dana uplate svakog pojedinog iznosa. Ovaj sud smatra da u smislu čl. 214.st.2. ZOO-a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. U odnosu na činjenicu sklapanja samog Ugovora, a u kojem je sadržana sporna odredba, ovaj sud ističe da zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenja ništetnosti sporne odredbe Ugovora, iako je Ugovor o kreditu sklopljen još 2007., ne zastarijeva, a kako je to i određeno čl. 328.ZOO. U odnosu na zahtjev za stjecanje bez osnove, a temeljem čl. 323. ZOO u svezi čl. 1111. ZOO, unatoč činjenici da je tužitelj takav zahtjev mogao istaknuti već u trenutku kada je tuženik stekao nepripadno imovinsku korist odnosno od dana obustave spornih troškova (13. lipnja 2011.), u konkretnom slučaju, a obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH dana 30. siječnja 2020., a u kojem se iznosi zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, potraživanje tužiteljice nije zastarjelo. Dakle, u konkretnom slučaju tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost takve odredbe počinje teći zastrani rok.

(24)Stoga u odnosu na restitucijski zahtjev, a u smislu čl. 215. st. 1. i čl. 225. ZOO (opći zastarni rok od 5 godina), zastara nije nastupila, iako je tužba u ovom predmetu podnesena tek 3.svibnja 2019. godine. Da je tome tako, neovisno o tijeku zastare u restitucijskim postupcima proizašlim temeljem utvrđenja ništetnosti u postupku kolektivne zaštite, potvrđuje i zaključak VSRH sa sjednice od 31.siječnja 2022. poslovni broj Su-IV-33/2022-2.

(25) Na dosuđeni iznos tužiteljiu je dosuđena i zakonska zatezna kamata i to temeljem čl. 1115. ZOO od dana nakon dana naplate sporih troškova i to u visini određenoj čl. 29. ZOO. Ovdje sud ističe da je tuženik kao bankarska institucija u konkretnom slučaju propustila osnovne radnje (pregovaranje u svezi sporne odredbe ugovora o kreditu), a kojim činom je njezino postupanje dovelo do netransparentnosti ugovorne odredbe pa i ništetnosti iste, slijedom čega ovaj sud smatra da je tuženik nepošten stjecatelj te je njegova obveza isplate kamate od dana stjecanja pa do isplate. S druge strane tužitelju bez prihvaćanja sporne odredbe ugovora, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, kredit ne bi bio isplaćen. Stoga je obveza plaćanja zatezne kamate tuženiku određena od njegova zakašnjenja, odnosno dana nakon što je tužitelj uplaćivao anuitete.

(26)Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2 i čl.155 ZPP-a, a odnosi na sastav tužbe i podnesaka od 31.kolovoza 2023.g (tbr.7) po 100 bodova, zastupanje tužitelja na ročištima (tbr.9) 5.listopada 2021., 23.studenog 2023. i 25.veljače 2025. po 100 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 1.000 EUR. Tom iznosu valja pridodati trošak vještačenja u iznosu od 400 EUR. Sveukupno 1.400 EUR.

(26.2)Preostali trošak u iznosu od 1.435,67 EUR nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

U Benkovcu 9.travnja 2025. godine

Sudac

Igor Berghaus

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka

Dostaviti;

-pun.tužitelja

-pun.tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte