REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-73/2023-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Opće bolnice "Dr. Ivo Pedišić" Sisak, Josipa Juraja Strossmayera 59, 44000 Sisak, OIB: 01066571771, zastupana po punomoćniku Željku Stankoviću, odvjetniku iz Siska, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. , Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Denisu Lauc, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, radi isplate, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku od 2. studenog 2022., poslovni broj: P- 608/2018-41., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice Opće bolnice "Dr. Ivo Pedišić" Sisak prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Sisku od 2. studenog 2022., poslovni broj: P-608/2018-4:

a) potvrđuje pod točkom I. izreke,

b) preinačuje u odluci o troškovima parničnog postupka u točki II. izreke tako da se nalaže tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 15.015,59 eura (umjesto u iznosu od 14.517,88 eura), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznim kamatama obračunatima po stopi koja se određuje za razdoblje od 2. studenog 2022, do 31. prosinca 2022. po stopi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri/osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje da tužiteljici Općoj bolnici "Dr. Ivo Pedišić" Sisak nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da tužitelju Opća bolnica Dr. Ivo Pedišić Sisak, Josipa Jurja Strossmayera 59, Sisak, OIB: 01066571771, isplati iznos od 600.000,00 kn/79.633,69 eura1 sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 15.07.2016.g. s uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2016.g. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 109.385,00 kn/14.517,88 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 2. studenog 2022. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. ."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbu su pravovremeno uložili tužiteljica i tuženik.

3. Tužiteljica pobija odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u presudu prvostupanjskog suda, jer joj prvostupanjski sud nije dosudio trošak zastupanja na ročištu 2. ožujka 2020. u iznosu od 497,71 eura, prema Tbr. 9. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa), koji trošak je potraživan u troškovniku od 22. rujna 2022. Predlaže da se žalba prihvati i da se odluka o troškovima parničnog postupka preinači na način da joj se dosude zatraženi troškovi parničnog postupka. Traži trošak sastava žalbe.

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjska presuda nerazumljiva i proturječna, jer je tijekom cijelog postupka osporavao u cijelosti osnovanost tužbenog zahtjeva, svoju odgovornost i uzročno posljedičnu vezu, te je isticao da je postupak u predmetu poslovni broj: P-1238/09 vođen nesavjesno i pogrešno od strane tužiteljice, kao tuženice u tom postupku. Smatra da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Tvrdi da tužiteljica u ovoj pravnoj stvari nije dokazala nastanak osiguranog slučaja, niti prema pravilima kako je navedeno u Općim uvjetima za osiguranje od odgovornosti, niti kako je to navedeno u Posebnim pravilima za osiguranje od odgovornosti liječnika i stomatologa pri obavljanju djelatnosti, pa je mišljenja da sud prvog stupnja nije zakonito postupio kada nije odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, sukladno načelu o teretu dokaza u smislu članka 221. a ZPP-a. Tuženik ističe da je prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari proveo dokaz vještačenjem po Ustanovi Medicinskog fakulteta u Osijeku, te da je izvršio uvid u kazneni predmet poslovni broj: K-340/11 Općinskog suda u Sisku iz kojih jasno i nedvosmisleno proizlazi da nije bilo nikakvog propusta u liječenju, odnosno da nije ostvarena niti jedna od općih pretpostavki odgovornosti za štetu-protupravnosti. Tuženik u žalbi nadalje tvrdi da prvostupanjski sud u razlozima presude navodi nezakonite i nerazumljive razloge kada navodi da je vezan u ovoj pravnoj stvari presudom i razlozima parnične presude poslovni broj: P-1238/09. Mišljenja je da su razlozi prvostupanjskog suda nezakoniti, jer on i tužiteljica nisu bili solidarni dužnici u odnosu na oštećenike u predmetu poslovni broj: P-1238/09 Općinskog suda u Sisku. Tvrdi da je u prvostupanjskom postupku nedvojbeno dokazao da nije nastupio osigurani slučaj. Prema mišljenju tuženika prvostupanjski sud je prilikom donošenja pobijane presude povrijedio i pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer mu je povrijedio pravo da izlaže činjenice i podupire ih svojim dokazima obzirom da nije prihvatio dokaz koji je proveo u ovom postupku, odnosno jer nije prihvatio nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Osijeku. Tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nezakonito postupio kada nije po njegovom prijedlogu usmeno saslušao vještake čiji nalaz i mišljenje je koristio u ovoj pravnoj stvari (nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu – dr. LH i dr. SH), odnosno kada nije prihvatio prijedlog da izvede dokaz usmenim usuglašavanjem vještaka, s obzirom da su mišljenja različita i kontradiktorna Medicinskog fakulteta u Osijeku i Medicinskog fakulteta u Zagrebu. U žalbi tuženik posebno ukazuje kako su razlozi presude i nerazumljivi i proturječni stanju u prvostupanjskom spisu, budući prvostupanjski sud pobijanu presudu temelji na nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta u Zagrebu iz predmeta poslovni broj: P-1238/09, a na ročištu 14. lipnja 2022. prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem vještaka sa Medicinskog fakulteta u Zagrebu, radi njihovog usuglašavanja sa nalazom i mišljenjem Medicinskog fakulteta u Osijeku, jer liječnici vještaci sa Medicinskog fakulteta u Zagrebu nisu provodili vještačenje u ovom postupku. Nadalje, tuženik tvrdi da su razlozi presude u suprotnosti sa stanjem u spisu, jer da iz iskaza saslušane svjedokinje FH jasno proizlazi da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju Posebna pravila za osiguranje od odgovornosti liječnika i stomatologa pri obavljanju djelatnosti, kao i članak 8. i 12. navedenih Uvjeta. S obzirom da se u razlozima presude navodi da se radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, a ne o ugovornoj odgovornosti iz profesionalne djelatnosti, tuženik smatra da tužiteljica u tom slučaju nije dokazala utemeljenost pasivne legitimacije tuženika na policu osiguranja broj [broj police osiguranja], te je mišljenja da se njegova pasivna legitimacija može temeljiti jedino na polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-osiguranje javne odgovornosti prema tuženiku, a prema kojoj polici je osigurana svota 200.000,00 kuna. Kako činjenični opis tužbe nije obuhvaćao policu osiguranja broj [broj police osiguranja] – osiguranje javne odgovornosti prema tuženiku, a na što je ukazao na ročištu 13. lipnja 2019., prema mišljenju tuženika prvostupanjski sud je nezakonito postupio kada tužiteljicu nije odbio sukladno načelu o teretu dokaza. Nadalje tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud nezakonito postupio kada nije odredio prekid predmetnog postupka do donošenja pravomoćne odluke vezano uz prijedlog za ponavljanje postupka u predmetima poslovni broj: P-1238/09 i Pn-473/2015 Općinskog suda u Sisku, osobito stoga što u razlozima presude niti ne obrazlaže iz kojega razloga nije odredio prekid postupka. Tuženik također osporava i odluku o zateznoj kamati, te tvrdi da je zakonska zatezna kamata mogla teći tek od donošenja presude u predmetu poslovni broj: P- 1238/09. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužiteljica odbije sa tužbenim zahtjevom ili da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice se prihvaća, dok se žalba tuženice odbije kao neosnovana.

5. Pravilno tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijena presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer svoju presudu u pogledu postojanja krivnje djelatnika tužiteljice temelji uspoređujući nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu i Medicinskog fakulteta u Osijeku, kao da je u ovom postupku provođeno vještačenje i po Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a pri tome je na ročištu za glavnu raspravu 14. lipnja 2022. (list 220) naveo da odbija dokazni prijedlog za saslušanjem vještaka sa Medicinskog fakulteta u Zagrebu, radi njihovog usuglašavanja sa vještačenjem vještaka sa Medicinskog fakulteta u Osijeku, obzirom da navedene osobe nisu imenovane sudskim vještacima u ovom konkretnom postupku.

6. Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud cijeni da se sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

7. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud nije tuženiku povrijedio pravo na pravično suđenje kada je odbio prijedlog tuženika za usmeno saslušanje vještaka Medicinskog fakulteta u Zagrebu – dr. LH i dr. SH, odnosno kada nije prihvatio prijedlog da izvede dokaz usmenim usuglašavanjem vještaka, jer su prema mišljenju tuženika mišljenja Medicinskog fakulteta u Osijeku i Medicinskog fakulteta u Zagrebu, međusobno kontradiktorna.

8. U ovom predmetu Medicinski fakulteta u Zagrebu nije bio određen za provođenje vještačenja, jer je Medicinski fakultet u Zagrebu otklonio svoje vještačenje navodeći da vještaka iz predmeta farmakologije nema, osim prof. dr. sc. KH – čije izuzeće je zahtijevao upravo tuženik, te da vještačenje nije u mogućnosti provesti niti zbog posljedica potresa (dopis na stranici 159), pa je upravo iz tog razloga, vještačenje kako bi se utvrdio stupanj krivnje zaposlenika tužiteljice povjereno Medicinskom fakultetu u Osijeku. Naime, tuženik je tek u ovom predmetu tvrdio da je do štetne radnje došlo zbog grube nepažnje djelatnika tužiteljice, koja činjenica nije utvrđivana u prvostupanjskom postupku, jer je za odgovornost tuženice u predmetu poslovni broj: P-1238/09, (sada tužiteljice) u tom postupku bilo dovoljno dokazati uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje (propusta davanja niskomolekularnog heparina) i smrti ZH, dok se krivnja tužiteljice (u predmet poslovni broj: P-1238/09 tuženice) predmnijevala, jer je prema članku 1046. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 dalje: ZOO) propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, tužiteljica je kao medicinska ustanova u kojoj je obavljano liječenje pokojnog ZH odgovarala za štetu po kriteriju subjektivne odgovornosti zbog "obične nepaženje", u kojem slučaju je ona morala dokazati da na njezinoj strani nije bilo krivnje, a što je u pravomoćnoj presudi poslovni broj: P-1238/09 od 8. lipnja 2012. utvrdio i prvostupanjski sud kada navodi: "Nadalje, pri samom utvrđenju koje je odlučujuće za konkretan postupak je činjenica da se odgovornost tuženika u konkretnom slučaju prosuđuje prema pravilima subjektivne odgovornosti, koja se kod krivnje štetnika presumira. Tužiteljica u predmetu poslovni broj: P-1238/09 nije dokazala da nije bilo krivnje, odnosno propusta u liječenju, odnosno nije dokazala da su liječnici postupali pažnjom osobito pažljivog stručnjaka, ali u tom postupku nije utvrđivano jer na te okolnosti nisu isticane činjenice da je na strani zaposlenika Opće bolnice "Dr. Ivo Pedišić " Sisak bilo grube nepažnje, dakle da nije bilo pažnje koju bi pri radu upotrijebio svaki prosječan stručnjak-liječnik.

8.1. U ovom slučaju potrebno je primijetiti da prvostupanjski sud na stranici 15. presude pod točkom 65 navodi: "pojmovi krajnje nepažnje" i "obične nepažnje" predstavljaju pravne pojmove za čije tumačenje je isključivo nadležan sud, pa kako bolnica za rad svojih djelatnika odgovara po principu objektivne odgovornosti to proizlazi da je pojam liječničke pogreške u pravilu ekvivalentan pojmu "krajnje nepažnje" kao višem stupnju krivnje u odnosu na "običnu nepažnju". Ovo iz razloga jer se takva grešaka upravo temelji na činjenici da nije postupao na način kako bi trebalo postupati u uobičajenoj situaciji i kako bi postupala većina u identičnoj situaciji."

8.2. Točan je navod prvostupanjskog suda da pojmove krajnje nepažnje i obične nepažnje kvalificira sud, ali je pri tome potrebno vještačenje, u konkretnom slučaju liječnika vještaka, koji će razjasniti što bi u konkretnom slučaju napravio prosječno pažljiv stručnjak – liječnik, jer tek na temelju toga prvostupanjski sud obzirom da nema stručno znanje iz područja medicine može zaključiti je li bilo krajnje nepažnje ili ne u postupanju liječnika tužitelja.

8.3. Iz navedenoga proizlazi da prvostupanjski sud miješa pojam objektivne odgovornosti i pojam subjektivne odgovornosti. Naime, objektivna odgovornost je propisana člankom 1064. ZOO kojim je navedeno:" Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. ", dok je subjektivna odgovornost propisana upravo člankom 1046. stavkom 1. ZOO u vezi s člankom 1049. ZOO, dakle bitno je kod subjektivne odgovornosti da mora postojati krivnja, s tim što se najniži stupanj krivnje-obična nepažnja presumira, dok se gruba nepažnja mora dokazati.

8.4. Kod objektivne odgovornosti za štetu imalac opasne stvari, odnosno opasne djelatnosti se odgovornosti može osloboditi samo iz razloga navedenih u članku 1067. ZOO.

8.5. U konkretnom slučaju djelatnost koju obavlja tužiteljica nije opasna djelatnost, pa je ona odgovarala u predmetu poslovni broj: P-1238/09 po kriteriju subjektivne odgovornosti, kako je to u tom postupku i utvrdio prvostupanjski sud.

9. U konkretnom slučaju potrebno je istaknuti da je tuženik u predmetu poslovni broj: P-1238/09 sudjelovao kao umješač na strani tuženice, te su mu u navedenom predmetu dostavljani svi podnesci, pozivan je uredno na sve rasprave na kojima je mogao poduzimati sve radnje, u tom predmetu je uložio žalbu na prvostupanjsku presudu kao i tužiteljica, ali su žalbe odbijene presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž-2213/12 od 7. svibnja 2015. Tuženik je u predmetu poslovni broj: P- 1238/09 na presudu Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž-2213/12 uložio i reviziju, koja je odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-101/2016. Ono što je posebno za istaknuti da tuženik u predmetu poslovni broj: P-1238/09 nije stavio prigovor niti na nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu, prema kojem nalazu i mišljenju je i utvrđena uzročno posljedična veza između smrti ZH i nedavanja niskomolekularnog heparina. Tužiteljica Opća bolnica je u predmetu poslovni broj: P-1238/09 poduzimala sve radnje kako bi uspjela u sporu. Okolnost što je sa nasljednicima ZH, odnosno tužiteljima iz predmeta poslovni broj: P-1238/09, nakon pravomoćnosti presude u tom predmetu sklopila sudsku nagodbu, ne može se okvalificirati kao nesavjesno postupanje tužiteljice Opće bolnice kod isplate naknade štete.

9.1. Slijedom navedenoga, po ocjeni ovoga suda, pravomoćna presuda poslovni broj: P-1238/09 u smislu članka 208. a ZPP-a ima intervencijski učinak na tuženika u ovom predmet, te stoga tuženik u ovom predmetu više ne može isticati prigovor ne postojanja uzročne veze između smrti ZH i nedavanja niskomolekularnog heparina, te da nema predmnijevane krivnje na strani tužiteljice i da tužiteljica nije odgovorna za štetu zbog smrti ZH. Tuženik je u ovom postupku mogao isticati da su djelatnici tužiteljice pri nastanku štete postupali s grubom nepažnjom, dakle da nisu postupali s pažnjom koju u radu upotrijebio svaki prosječan stručnjak-liječnik i utvrđenje te činjenice je bila svrha provođenja medicinskog vještačenja, koje je proveo Medicinski fakultet u Osijeku.

9.2. Slijedom navedenoga, obzirom na postojanje pravomoćne presude u predmetu poslovni broj: P-1238/09, mišljenje Medicinskog fakulteta u Osijeku u pogledu postojanja ili nepostojanja presumirane krivnje na strani Opće bolnice za štetni događaj nije relevantno za ovaj postupak.

10. U konkretnom slučaju potrebno je istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je protiv liječnika koji je zaposlen kod tužiteljice i liječio je pokojnog ZH vođen kazneni postupak u kojem je pravomoćnom presudom poslovni broj: 19 K- 430/14 od 24. listopada 2016. oslobođen optužbe da je kao liječnik specijalist kirurg traumatologije i voditelj odjela traumatologije, nakon što je zaprimio i pregledao ZH, zbog ozljede koju je zadobio padom s kamiona na desni kuk s visine oko 1,5 m, te nakon obavljenih pretraga utvrdio da ZH ima prijelom donjeg ramusa stidne kosti desne strane zdjelice bez pomaka, svjestan da kod takve ozljede i uz predviđeno mirovanje treba provesti profilaktičnu terapiju, radi sprječavanja stvaranja ugrušaka krvi posljedičnim incidentima u obliku embolije, olako smatrajući da štetne posljedice neće nastupiti, propustio CH dati profilaktičku dozu niskomolekularnog heparina, dakle, kao doktor medicine obavljajući svoju djelatnost, iz nehaja, nije primijenio mjere za zaštitu bolesnika prema pravilima medicinske struke, pa je zbog toga prouzročio pogoršanje bolesti, a tim djelom je prouzročena smrt.

11. Prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka Medicinskog fakulteta u Osijeku proizlazi da su tek 2008. dobivene smjernice Ministarstva zdravstva koje su podrobnije opisivale situaciju u kojima se obavezno primjenjuje niskomolekularni heparin. Liječnik vještak sa Medicinskog fakulteta u Osijeku je u svom nalazu i mišljenju, kao i prilikom usmenog odgovaranja na postavljena pitanja, istaknuo da je po struci kliničar, te niti on do 2008. u situaciji u kojoj je bio ZH, a uzimajući u obzir njegovu mladu životnu dob, ne bi primijenio niskomolekularni heparin.

12. Kada se uzme u obzir oslobađajuća presuda u kaznenom predmetu poslovni broj: 19 K-430/14 od 24. listopada 2016., te nalaz i mišljenje liječnika vještaka Medicinskog fakulteta u Osijeku, po ocjeni ovoga suda, štetna radnja nedavanje niskomolekularnog heparina ZH nije posljedica gube nepažnje liječnika koji su liječili ovoga pacijenta.

13. Slijedom navedenoga, po ocjeni i ovoga suda, u konkretnom slučaju tuženik se ne može osloboditi odgovornosti za štetu zbog grube nepažnje prema Općim pravilima za osiguranje od odgovornosti.

14. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno zaključio iz iskaza svjedokinje FH, da Posebna pravila o odgovornosti liječnika i stomatologa na koje se poziva tuženik nisu bila sastavni dio police osiguranja broj [broj police osiguranja] koju je tuženik sklopio sa tužiteljicom za osiguranje od odgovornosti tijekom 2007.

15. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženik odgovara tužiteljici po osnovu police osiguranja broj [broj police osiguranja] koja se odnosi na osiguranje od profesionalne odgovornosti, jer se predmetni ugovor o osiguranju odnosi na štetu koja nastane uslijed propusta u obavljanju djelatnosti tužiteljice, a djelatnost tužiteljice je dijagnosticiranje, liječenje i medicinska rehabilitacija pacijenata.

16. Obzirom da je tužiteljica isplatila štetu po pravomoćnoj presudi poslovni broj: P- 1238/06, tuženik je temeljem police osiguranja broj [broj police osiguranja] dužan isplatiti tužiteljici osiguranu svotu u iznosu od 600.000,00 kuna/79.633,69 eura, sukladno članku 943. ZOO.

17. Tuženik nije dokazao da je do štetnog događaja došlo zbog krajnje nepažnje djelatnika tužiteljice u obavljanju liječenja, pa se tuženik ne može osloboditi odgovornosti po članku 8. Općih pravila za osiguranje odgovornosti.

18. Suprotno navodima žalbe tuženika, kako je tužiteljica o isplati štete oštećenima izvijestila tuženika još 2015., a zakonsku zateznu kamatu potražuje od 15. srpnja 2016. dakle nakon što je oštećenicima u cijelosti isplatila štetu u iznosu od 2.000.000,00 kuna, tuženik je dužan na osiguranu svotu u iznosu od 600.000,00 kuna tužiteljici isplatiti zakonsku zateznu kamatu računajući od 15. srpnja 2016.

18.1. Pri tome je posebno potrebno naglasiti da je tužiteljica oštećenicima štetu isplatila nakon pravomoćnosti presude poslovni broj: P-1238/09, jer je ova presuda postala pravomoćna 7. svibnja 2015. ,kada je donesena presuda poslovni broj: Gž-2213/12 Županijskog suda u Sisku.

19. Slijedom navedenoga žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena pod točkom I. izreke, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

20. Pravilno tužiteljica u žalbi navodi da joj prvostupanjski sud nije priznao trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 2. ožujka 2020. u iznosu od 497,71 eura, prema Tbr 9. točka 2. Tarife i Tbr. 42. Tarife, iako je na navedenom ročištu bila zastupana po punomoćniku i taj trošak zatražila u troškovniku od 22. rujna 2022.

21. Obzirom da se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice, pravilnom primjenom materijalnoga prava tužiteljici je trebalo dosuditi ukupne troškove parničnog postupka u iznosu od 15.015,59 eura, pa je žalba tužiteljice prihvaćena i preinačena je odluka o troškovima parničnog postupka na način da su tužiteljici dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 15.015,59 eura, sukladno članku 380. točka 3. ZPP- a.

22. Tuženik je odbijen sa troškovima sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio.

23. Tužiteljici su prema vrijednosti predmeta spora za žalbu u iznosu od 497,71 eura i uspjehu sa žalbom od 100%, dosuđeni troškovi sastava žalbe u iznosu od 50,00 eura, prema Tbr. 10. točka 5. Tarife, te PDV u iznosu od 12,50 eura, prema Tbr. 42. Tarife, odnosno ukupno 62,50 eura.

Slavonski Brod, 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak