Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-117/2022-5
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dubravke Škalabrin i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Petre Bilan, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog DK, zbog kaznenog djela iz čl. 282. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/97) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 29. studenog 2021. poslovni broj: K-979/2013, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 29. studenog 2021. poslovni broj: K-979/2013 na temelju članka 453. st. 3. (pravilno bi bilo toč. 3.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. - dalje: ZKP/08) optuženi DK oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporaba stečaja, opisano i kažnjivo po čl. 282. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97.
1.1. Temeljem odredbe čl. 149. st.1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka optuženika koji se odnose na troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1-5. ZKP/08, kao i nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žali se Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Na žalbu državnog odvjetnika optuženi DK podnio je odgovor na žalbu po branitelju Branimiru Zorici, odvjetniku iz Zadra, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije i pobijana presuda potvrdi.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-138/2022 od 27. svibnja 2022. vratio spis.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08.) državni odvjetnik navodi da sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje te je na osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak o krivnji optuženika obrazlažući kako nije dokazano da je isti počinio kazneno djelo.
6.1. U postupku nije bilo sporno da je u vrijeme kada je već postojala insolventnost trgovačkog društva ABC, a koja je postojala uslijed pokušaja naplate poreznog duga od strane Porezne uprave (račun blokiran 10. listopada 2008.g.), optuženik zaključio sporni ugovor o prijenosu poslovnih udjela dana 2. travnja 2009.g., da je dakle temeljem tog pravnog posla bez naknade prenio poslovne udjela u ABC s dotadašnjeg vlasnika poslovnih udjela ABC na svoje ime.
6.2. Kazneno djelo zlouporabe stečaja iz čl. 282. st. 1. KZ/97. čini onaj tko znajući za prezaduženost ili nesposobnost za plaćanje, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, obustavljajući naplaćivanje svojih tražbina s ciljem da smanji buduću stečajnu masu, prekomjerno troši, otuđuje imovinu u bescjenje, preuzme nerazmjernu obvezu, lakomisleno koristi ili daje zajmove, sklopi posao s osobom nesposobnom za plaćanje, propusti pravodobno naplatiti svoje tražbine ili na drugi način koji je u očitoj suprotnosti s urednim gospodarenjem umanji svoju imovinu.
6.3. Prije svega, u postupku se kao sporno postavilo pitanje je li optuženik prenijevši poslovne udjele sa pravne osobe ABC na svoje ime bez naknade oštetio ABC na način da ista zbog tog prijenosa nije bila sposobna platiti svoje porezne obveze prema RH, odnosno je li poduzeta radnja i to konkretno radnja kako je navedeno u činjeničnom opisu optužnice bila poduzeta s ciljem da smanji buduću stečajnu masu tako da bi otuđio imovinu ABC u bescjenje, te time umanjio imovinu te pravne osobe.
6.4. Žalitelj ustraje na tezi kao i tijekom postupka da je optuženik te udjele prenio na sebe besplatno i prikriveno, potpisujući ugovor u oba svojstva – kao predstavnik prenositelja i kao stjecatelj, nakon što je uvidio da će ABC nastaviti s daljnjim aktivnostima pokušaja prisilne naplate prema ABC, pa stoga da je jedini smisao ove pravne radnje mogao biti da se izvuče dio imovine stečajnog dužnika – pretežni udio u drugom društvu koje je očito imalo određeni poslovni potencijal.
6.5. Međutim, suprotno stavu žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud, nakon provedenih vještačenja utvrdio kako je trenutku prijenosa poslovnih udjela na okrivljenika, kombinirana procijenjena vrijednost prenesenih udjela bila negativna, pa je posljedično i pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako okrivljenik takvim postupanjem nije umanjio imovinu ABC Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi državnog odvjetnika kako prvostupanjski sud ne daje razuman zaključak zbog čega bi optuženik ipak izveo ovakav pravni manevar nad poslovnim udjelima ABC, osim sa jasnim ciljem da ih izuzme iz stečajne mase. Naime kada je prvostupanjski sud provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjima utvrdio da poslovni udjeli nisu imali tržišnu vrijednost, samim time njihovo se izdvajanje iz stečajne mase nije moglo dovesti u vezu sa umanjenjem imovine ABC a time ni sa smanjenjem buduće stečajne mase, a što bi bilo relevantno za stečajni postupak. Zbog svega naprijed iznesenoga, ispravan je daljnji zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi optuženik radnju navedenu u činjeničnom opisu optužnice poduzeo s ciljem da smanji buduću stečajnu masu, te da bi poduzetom radnjom umanjio imovinu te pravne osobe.
6.6. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika činjenično stanje je pravilno utvrđeno, zaključci suda prvog stupnja zasnovani su na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka i na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, logični su, pa su uslijed toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima. Obzirom na navedeno pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je pozivom na odredbu čl. 453. toč. 3. ZKP/08 optuženika DK oslobodio optužbe jer nije dokazano da bi optuženik svojim postupanjima ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv stečaja - zlouporaba stečaja na način kako mu se stavlja na teret predmetnim optužnim aktom.
7. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.
Šibenik, 9. travnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac
