Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-712/2020-34

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Franji Ribiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP BANKA Hrvatska d.d. OIB: 52508873833, [adresa], (ranije Splitska banka d.d.), zastupane po punomoćnici Karmen Pende Kovačević, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o. u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 17. veljače 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, temeljem objave od 9. travnja 2025.

p r e s u d i o j e

I-Nalaže se tuženiku OTP BANKA Hrvatska d.d. OIB: 52508873833, [adresa], (ranije Splitska banka d.d.), da isplati tužiteljici OĆ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, iznos od 2.637,43 EUR /19.871,90 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa i to:

Na iznos od 107,79 kn/14.31 EUR od dana 12.03.2007. godine do dana isplate Na iznos od 118,32 kn/15.70 EUR od dana 11.04.2007. godine do dana isplate Na iznos od 112,81 kn/14.97 EUR od dana 14.05.2007. godine do dana isplate Na iznos od 116,44 kn/15.45 EUR od dana 11.07.2007. godine do dana isplate Na iznos od 110,84 kn/14.71 EUR od dana 13.08.2007. godine do dana isplate Na iznos od 115,96 kn/15.39 EUR od dana 10.09.2007. godine do dana isplate Na iznos od 115,17 kn/15.29 EUR od dana 05.10.2007. godine do dana isplate Na iznos od 109,84 kn/14.58 EUR od dana 12.11.2007. godine do dana isplate Na iznos od 114,38 kn/15.18 EUR od dana 10.12.2007. godine do dana isplate Na iznos od 109,66 kn/14.55 EUR od dana 14.01.2008. godine do dana isplate Na iznos od 115,15 kn/15.28 EUR od dana 14.01.2008. godine do dana isplate Na iznos od 116,17 kn/15.42 EUR od dana 11.02.2008. godine do dana isplate Na iznos od 109,96 kn/14.59 EUR od dana 12.03.2008. godine do dana isplate Na iznos od 115,45 kn/15.32 EUR od dana 17.04.2008. godine do dana isplate Na iznos od 110,19 kn/14.62 EUR od dana 12.05.2008. godine do dana isplate Na iznos od 112,65 kn/14.95 EUR od dana 17.06.2008. godine do dana isplate Na iznos od 108,31 kn/14.38 EUR od dana 21.07.2008. godine do dana isplate Na iznos od 111,22 kn/14.76 EUR od dana 12.08.2008. godine do dana isplate Na iznos od 110,58 kn/14.68 EUR od dana 23.09.2008. godine do dana isplate Na iznos od 115,16 kn/15.28 EUR od dana 23.10.2008. godine do dana isplate Na iznos od 116,62 kn/15.48 EUR od dana 02.12.2008. godine do dana isplate Na iznos od 113,18 kn/15.02 EUR od dana 22.12.2008. godine do dana isplate Na iznos od 126,18 kn/16.75 EUR od dana 15.01.2009. godine do dana isplate Na iznos od 237,14 kn/31.47 EUR od dana 12.02.2009. godine do dana isplate Na iznos od 212,50 kn/28.20 EUR od dana 26.03.2009. godine do dana isplate Na iznos od 232,11 kn/30.81 EUR od dana 15.04.2009. godine do dana isplate Na iznos od 220,96 kn/29.33 EUR od dana 23.06.2009. godine do dana isplate Na iznos od 227,48 kn/30.19 EUR od dana 23.07.2009. godine do dana isplate Na iznos od 219,58 kn/29.14 EUR od dana 27.08.2009. godine do dana isplate Na iznos od 226,09 kn/30.01 EUR od dana 24.09.2009. godine do dana isplate Na iznos od 223,21 kn/29.63 EUR od dana 24.09.2009. godine do dana isplate Na iznos od 214,26 kn/28.44 EUR od dana 22.10.2009. godine do dana isplate Na iznos od 222,60 kn/29.54 EUR od dana 24.11.2009. godine do dana isplate Na iznos od 221,35 kn/29.38 EUR od dana 08.01.2010. godine do dana isplate Na iznos od 317,67 kn/42.16 EUR od dana 26.02.2010. godine do dana isplate Na iznos od 319,16 kn/42.36 EUR od dana 26.02.2010. godine do dana isplate Na iznos od 290,65 kn/38.58 EUR od dana 31.03.2010. godine do dana isplate Na iznos od 322,21 kn/42.76 EUR od dana 27.04.2010 godine do dana isplate Na iznos od 316,14 kn/41.96 EUR od dana 13.05.2010. godine do dana isplate Na iznos od 339,45 kn/45.05 EUR od dana 20.07.2010. godine do dana isplate Na iznos od 322,27 kn/42.77 EUR od dana 20.07.2010. godine do dana isplate Na iznos od 330,08 kn/43.81 EUR od dana 12.08.2010. godine do dana isplate Na iznos od 341,42 kn/45.31 EUR od dana 28.10.2010. godine do dana isplate Na iznos od 323,35 kn/42.92 EUR od dana 18.11.2010. godine do dana isplate Na iznos od 339,36 kn/45.04 EUR od dana 18.11.2010. godine do dana isplate Na iznos od 350,03 kn/46.46 EUR od dana 30.12.2010. godine do dana isplate Na iznos od 357,20 kn/47.41 EUR od dana 12.01.2011. godine do dana isplate Na iznos od 312,97 kn/41.54 EUR od dana 01.04.2011. godine do dana isplate Na iznos od 281,32 kn/37.34 EUR od dana 01.04.2011. godine do dana isplate Na iznos od 304,34 kn/40.39 EUR od dana 11.04.2011. godine do dana isplate Na iznos od 306,96 kn/40.74 EUR od dana 10.05.2011. godine do dana isplate Na iznos od 325,36 kn/43.18 EUR od dana 10.06.2011. godine do dana isplate Na iznos od 317,43 kn/42.13 EUR od dana 11.07.2011. godine do dana isplate Na iznos od 375,49 kn/49.84 EUR od dana 10.08.2011. godine do dana isplate Na iznos od 326,71 kn/43.36 EUR od dana 12.09.2011. godine do dana isplate Na iznos od 307,62 kn/40.83 EUR od dana 10.10.2011. godine do dana isplate Na iznos od 317,57 kn/42.15 EUR od dana 10.11.2011. godine do dana isplate Na iznos od 304,89 kn/40.47 EUR od dana 12.12.2011. godine do dana isplate Na iznos od 318,84 kn/42.32 EUR od dana 10.01.2012. godine do dana isplate Na iznos od 320,93 kn/42.59 EUR od dana 10.02.2012. godine do dana isplate Na iznos od 299,53 kn/39.75 EUR od dana 12.03.2012. godine do dana isplate Na iznos od 314,96 kn/41.80 EUR od dana 10.04.2012. godine do dana isplate Na iznos od 303,86 kn/40.33 EUR od dana 11.05.2012. godine do dana isplate Na iznos od 313,80 kn/41.65 EUR od dana 11.06.2012. godine do dana isplate Na iznos od 299,25 kn/39.72 EUR od dana 10.07.2012. godine do dana isplate Na iznos od 306,79 kn/40.72 EUR od dana 10.08.2012. godine do dana isplate Na iznos od 300,20 kn/39.84 EUR od dana 10.09.2012. godine do dana isplate Na iznos od 289,88 kn/38.47 EUR od dana 10.10.2012. godine do dana isplate Na iznos od 300,42 kn/39.87 EUR od dana 12.11.2012. godine do dana isplate Na iznos od 287,53 kn/38.16 EUR od dana 10.12.2012. godine do dana isplate Na iznos od 296,22 kn/39.32 EUR od dana 10.01.2013. godine do dana isplate Na iznos od 289,80 kn/38.46 EUR od dana 11.02.2013. godine do dana isplate Na iznos od 257,70 kn/34.20 EUR od dana 12.03.2013. godine do dana isplate Na iznos od 287,34 kn/38.14 EUR od dana 23.04.2013. godine do dana isplate Na iznos od 268,01 kn/35.57 EUR od dana 04.06.2013. godine do dana isplate Na iznos od 271,63 kn/36.05 EUR od dana 02.07.2013. godine do dana isplate Na iznos od 264,51 kn/35.11 EUR od dana 18.07.2013. godine do dana isplate Na iznos od 271,74 kn/36.07 EUR od dana 20.08.2013. godine do dana isplate Na iznos od 273,00 kn/36.23 EUR od dana 26.09.2013. godine do dana isplate Na iznos od 261,58 kn/34.72 EUR od dana 10.10.2013. godine do dana isplate Na iznos od 268,09 kn/35.58 EUR od dana 11.11.2013. godine do dana isplate Na iznos od 258,92 kn/34.36 EUR od dana 10.12.2013. godine do dana isplate Na iznos od 128,41 kn/17.04 EUR od dana 29.01.2014. godine do dana isplate

prema stopi koja od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine računa po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za osam postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II-Nalaže se tuženiku OTP BANKA Hrvatska d.d. OIB: 52508873833, [adresa], (ranije Splitska banka d.d.), da isplati tužiteljici OĆ s prebivalištem u [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, iznos od 4.684,72 EUR /35.297,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa i to:

Na iznos od 25,52 kn/3.39 EUR od dana 10.11.2004. godine do dana isplate Na iznos od 39,24 kn/5,21 EUR od dana 15.01.2009. godine do dana isplate Na iznos od 35,99 kn/4,78 EUR od dana 12.02.2009. godine do dana isplate Na iznos od 24,48 kn/3,25 EUR od dana 26.03.2009. godine do dana isplate Na iznos od 8,24 kn/1,09 EUR od dana 15.04.2009. godine do dana isplate Na iznos od 15,85 kn/2,10 EUR od dana 08.01.2010. godine do dana isplate Na iznos od 20,87 kn/2,77 EUR od dana 26.02.2010. godine do dana isplate Na iznos od 38,72 kn/5,14 EUR od dana 26.02.2010. godine do dana isplate Na iznos od 60,16 kn/7,98 EUR od dana 31.03.2010. godine do dana isplate Na iznos od 71,02 kn/9,43 EUR od dana 27.04.2010 godine do dana isplate Na iznos od 109,22 kn/14,50 EUR od dana 13.05.2010. godine do dana isplate Na iznos od 188,09 kn/24,96 EUR od dana 20.07.2010. godine do dana isplate Na iznos od 160,13 kn/21,25 EUR od dana 20.07.2010. godine do dana isplate Na iznos od 155,60 kn/20,65 EUR od dana 12.08.2010. godine do dana isplate Na iznos od 227,82 kn/30,24 EUR od dana 28.10.2010. godine do dana isplate Na iznos od 194,95 kn/25,87 EUR od dana 18.11.2010. godine do dana isplate Na iznos od 235,55 kn/31,26 EUR od dana 18.11.2010. godine do dana isplate Na iznos od 381,50 kn/50,63 EUR od dana 30.12.2010. godine do dana isplate Na iznos od 384,97 kn/51,09 EUR od dana 12.01.2011. godine do dana isplate Na iznos od 308,52 kn/40,95 EUR od dana 01.04.2011. godine do dana isplate Na iznos od 314,02 kn/41,68 EUR od dana 01.04.2011. godine do dana isplate Na iznos od 274,23 kn/36,40 EUR od dana 11.04.2011. godine do dana isplate Na iznos od 376,27 kn/49,94 EUR od dana 10.05.2011. godine do dana isplate Na iznos od 443,45 kn/58,86 EUR od dana 10.06.2011. godine do dana isplate Na iznos od 477,17 kn/63,33 EUR od dana 11.07.2011. godine do dana isplate Na iznos od 822,05 kn/109,10EURod dana 10.08.2011. godine do dana isplate Na iznos od 493,65 kn/65,52 EUR od dana 12.09.2011. godine do dana isplate Na iznos od 446,94 kn/59,32 EUR od dana 10.10.2011. godine do dana isplate Na iznos od 457,42 kn/60,71 EUR od dana 10.11.2011. godine do dana isplate Na iznos od 455,36 kn/60,44 EUR od dana 12.12.2011. godine do dana isplate Na iznos od 496,73 kn/65,93 EUR od dana 10.01.2012. godine do dana isplate Na iznos od 527,23 kn/69,98 EUR od dana 10.02.2012. godine do dana isplate Na iznos od 541,66 kn/71,89 EUR od dana 12.03.2012. godine do dana isplate Na iznos od 515,58 kn/68,43 EUR od dana 10.04.2012. godine do dana isplate Na iznos od 526,70 kn/69,91 EUR od dana 11.05.2012. godine do dana isplate Na iznos od 540,31 kn/71,71 EUR od dana 11.06.2012. godine do dana isplate Na iznos od 524,92 kn/69,67 EUR od dana 10.07.2012. godine do dana isplate Na iznos od 521,49 kn/69,21 EUR od dana 10.08.2012. godine do dana isplate Na iznos od 487,79 kn/64,74 EUR od dana 10.09.2012. godine do dana isplate Na iznos od 501,99 kn/66,63 EUR od dana 10.10.2012. godine do dana isplate Na iznos od 525,88 kn/69,80 EUR od dana 12.11.2012. godine do dana isplate Na iznos od 520,40 kn/69,07 EUR od dana 10.12.2012. godine do dana isplate Na iznos od 530,52 kn/70,41 EUR od dana 10.01.2013. godine do dana isplate Na iznos od 497,73 kn/66,06 EUR od dana 11.02.2013. godine do dana isplate Na iznos od 486,47 kn/64,57 EUR od dana 12.03.2013. godine do dana isplate Na iznos od 519,37 kn/68,93 EUR od dana 23.04.2013. godine do dana isplate Na iznos od 454,81 kn/60,36 EUR od dana 04.06.2013. godine do dana isplate Na iznos od 429,65 kn/57,02 EUR od dana 02.07.2013. godine do dana isplate Na iznos od 466,07 kn/61,86 EUR od dana 18.07.2013. godine do dana isplate Na iznos od 472,18 kn/62,67 EUR od dana 20.08.2013. godine do dana isplate Na iznos od 504,46 kn/66,95 EUR od dana 26.09.2013. godine do dana isplate Na iznos od 505,50 kn/67,09 EUR od dana 10.10.2013. godine do dana isplate Na iznos od 507,23 kn/67,32 EUR od dana 11.11.2013. godine do dana isplate Na iznos od 527,89 kn/70,06 EUR od dana 10.12.2013. godine do dana isplate Na iznos od 534,23 kn/70,90 EUR od dana 29.01.2014. godine do dana isplate Na iznos od 545,90 kn/72,45 EUR od dana 05.03.2014. godine do dana isplate Na iznos od 546,04 kn/72,47 EUR od dana 31.03.2014. godine do dana isplate Na iznos od 529,14 kn/70,23 EUR od dana 02.05.2014. godine do dana isplate Na iznos od 523,26 kn/69,45 EUR od dana 23.05.2014. godine do dana isplate Na iznos od 521,61 kn/69,23 EUR od dana 24.06.2014. godine do dana isplate Na iznos od 539,82 kn/71,65 EUR od dana 28.07.2014. godine do dana isplate Na iznos od 551,02 kn/73,13 EUR od dana 22.08.2014. godine do dana isplate Na iznos od 560,18 kn/74,35 EUR od dana 24.09.2014. godine do dana isplate Na iznos od 563,14 kn/74,74 EUR od dana 27.10.2014. godine do dana isplate Na iznos od 576,85 kn/76,56 EUR od dana 26.11.2014. godine do dana isplate Na iznos od 581,28 kn/77,15 EUR od dana 10.12.2014. godine do dana isplate Na iznos od 1.139,06kn/151,18EURod dana 26.01.2015. godine do dana isplate Na iznos od 545,64 kn/72,42 EUR od dana 11.02.2015. godine do dana isplate Na iznos od 545,64 kn/72,42 EUR od dana 19.03.2015. godine do dana isplate Na iznos od 545,65 kn/72,42 EUR od dana 20.04.2015. godine do dana isplate Na iznos od 545,65 kn/72,42 EUR od dana 19.05.2015. godine do dana isplate Na iznos od 545,64 kn/72,42 EUR od dana 12.06.2015. godine do dana isplate Na iznos od 545,64 kn/72,42 EUR od dana 10.07.2015. godine do dana isplate Na iznos od 545,64 kn/72,42 EUR od dana 10.08.2015. godine do dana isplate Na iznos od 545,64 kn/72,42 EUR od dana 11.09.2015. godine do dana isplate Na iznos od 545,65 kn/72,42 EUR od dana 13.10.2015. godine do dana isplate Na iznos od 545,65 kn/72,42 EUR od dana 11.11.2015. godine do dana isplate Na iznos od 545,65 kn/72,42 EUR od dana 24.12.2015. godine do dana isplate Na iznos od 545,64 kn/72,42 EUR od dana 21.01.2016. godine do dana isplate Na iznos od 847,32 kn/112,46EURod dana 02.03.2016. godine do dana isplate Na iznos od 810,86 kn/107,62EURod dana 14.03.2016. godine do dana isplate

III-Nalaže se tuženiku OTP BANKA Hrvatska d.d. OIB: 52508873833, [adresa], (ranije Splitska banka d.d.), da isplati tužiteljici OĆ s prebivalištem u [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, iznos od 753,31 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 03.03.2016. godine prema stopi koja od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine računa po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za osam postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV-Nalaže se tuženiku OTP BANKA Hrvatska d.d. OIB: 52508873833, [adresa], (ranije Splitska banka d.d.), da isplati tužiteljici OĆ s prebivalištem u [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos parničnog troška od 3.598,08 eur, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate, tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. ZOO-a, primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana od dana donošenja presude.

V-Odbija se tuženikov prigovor radi prebijanja tražbine u iznosu od 707,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose :

- 0,06 Eur od 10.12.2004. godine,

- 1,14 Eur od 10.01.2005. godine,

- 4,84 Eur od 10.02.2005. godine,

- 5,48 Eur od 10.03.2005. godine,

- 7,26 Eur od 10.04.2005. godine,

- 9,33 Eur od 10.05.2005. godine,

- 6,10 Eur od 10.06.2005. godine,

- 9,59 Eur od 10.07.2005. godine,

- 9,12 Eur od 10.08.2005. godine,

- 4,24 Eur od 12.09.2005. godine,

- 6,41 Eur od 10.10.2005. godine,

-5,25 Eur od 10.11.2005. godine,

- 4,16 Eur od 10.12.2005. godine,

- 6,52 Eur od 10.01.2006. godine,

- 8,14 Eur od 10.02.2006. godine,

- 12,05 Eur od 13.03.2006. godine,

- 13,30 Eur od 11.04.2006. godine,

- 11,34 Eur od 10.05.2006. godine,

- 11,66 Eur od 12.06.2006. godine,

- 13,07 Eur od 10.07.2006. godine,

- 13,63 Eur od 10.08.2006. godine,

- 12,42 Eur od 11.09.2006. godine,

- 12,65 Eur od 11.10.2006. godine,

- 14,96 Eur od 10.11.2006. godine,

- 13,77 Eur od 11.12.2006. godine,

- 16,58 Eur od 10.01.2007. godine,

- 19,74 Eur od 15.02.2007. godine,

- 18,79 Eur od 12.03.2007. godine,

- 21,17 Eur od 11.04.2007. godine,

- 23,86 Eur od 14.05.2007. godine,

- 23,44 Eur od 11.07.2007. godine,

- 25,95 Eur od 13.08.2007. godine,

- 22,94 Eur od 10.09.2007. godine,

- 23,81 Eur od 05.10.2007. godine,

- 26,55 Eur od 11.11.2007. godine,

- 23,97 Eur od 10.12.2007. godine,

- 24,55 Eur od 14.01.2008. godine,

- 20,77 Eur od 14.01.2008. godine,

- 18,08 Eur od 11.02.2008. godine,

- 13,73 Eur od 12.03.2008. godine,

- 17,75 Eur od 17.04.2008. godine,

- 20,26 Eur od 12.05.2008.godine,

- 21,15 Eur od 17.06.2008. godine,

- 22,68 Eur od 21.07.2008. godine,

- 23,33 Eur od 12.08.2008. godine,

- 23,24 Eur od 23.09.2008. godine,

- 4,98 Eur od 23. 10.2008. godine,

- 9,06 Eur od 02.12.2008. godine,

-7,46 Eur od 22.12.2008. godine,

-2,22 Eur od 23.06.2009. godine,

-1,70 Eur od 23.07.2009. godine,

-1,75 Eur od 27.08.2009. godine,

-1,55 Eur od 24.09.2009. godine,

-3,91 Eur od 24.09.2009. godine,

-5,03 Eur od 22.10.2009. godine,

-1,78 Eur od 24.11.2009. godine,

i to od 01.01.2008. godine do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl.29. stv.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. godine određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015 godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi, izjavljenoj 12. lipnja 2019., poštom preporučeno (list 18 spisa), navodi da je 7. listopada 2004. sklopila s tuženikom (tada Splitska banka d.d.), Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj : 80102/04, solemniziran kod Javnog bilježnika Krešimira Kuzle, posl.br. : OU-477/04, kojim joj je tuženik odobrio kredit u iznosu od 48.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a za kupnju nekretnine. U članku 4. ogovoreno je da se kredit otplaćuje u 180 mjesečnih anuiteta. U članku 5. ugovorena je nominalna kamatna stopa koja glasi : "Nominalna kamatna stopa iznosi 4,99% godišnje, promjenjiva". Odredbom članka 6. ugovorena je nominalna kamatna stopa koja glasi : "Efektivna kamatna stopa iznosi 5,34 % godišnje."

2.Dana 26. veljače 2016. sklopljen je Dodatak br. 1. uz Ugovor o kreditu br. 80102/04 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, solemniziran kod javnog bilježnika Roberta Beletića dana 2. ožujka 2016., pod br. OV-1302/2016.

3.Člankom 2. Dodatka mijenja se članak 5.1. Ugovora kako slijedi : "Kamatna stopa je promjenjiva i iznosi 6,63%." Mijenja se i članak 6. kako slijedi : "Efektivna kamatna stopa iznosi 6,94 %. Korisnik kredita potvrđuje da je upoznat s činjenicom da efektivna kamatna stopa, kao dio otplatnog plana, može biti promijenjena uslijed promjene kamatne stope na kredit kao i na promjene zakonske regulative kojom se definira izračun efektivne kamatne stope što će dovesti do obveze uručivanja novog otplatnog plana Korisniku kredita". Miejnja se i članak 11. Ugovora kako slijedi : "Korisnik kredita potvrđuje upoznatost sa mogućnošću značajnog pada i porasta vrijednosti referentne kamatne stope koja se zajedno s kamatnom maržom primjenjuje za izračun kamatne stope, i pristaje na moguće posljedice izbora načina obračuna kamata."

4.Tužiteljica navodi da je analizom navedenih članaka razvidno kako je Korisnik kredita predmetne dokumente potpisao bez da je imao mogućnost pregovarati s Bankom i utjecazi na sadržaj njihovih odredbi. Također, razvidno je da je kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika, na koju odluku tužitelj nema pravo prigovora te ih je dužan prihvatiti.

5.Slijedom navedenog, rečene odredbe o promjenjvim ugovornim kamatama da su protivne kogentnim odredbama članaka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/06), odnosno članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09). Posljedica nepoštenosti ugovornih odredava o promjenjivim kamatnim stopama jest nišavost ( čl. 87. ZZZ NN 96/06), tj. ništetnost ( članak 102. ZZP NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09).

6.Tužiteljica se poziva na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu o povredi kolektivnih interesa i prava potrošača korištenjem nepoštenih ugovornih odredaba o ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo. Poziva se i na pravna stajališta iz odluke Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a o protivnosti načelu savjesnosti i poštenja i znatnoj neravnoteži na štetu potrošača.

7.Ugovorna kamata je po svojoj pravnoj naravi cijena kredita, a cijena je bitan sastojak ugovora, o kojoj ovisi i odluka korisnika kredita hoće li sklopiti ili neće ugovor o kreditu. U konkretnom slučaju cijena je promjenjiva, neodređena, ali i neodrediva, obziro da iz ugovora ne proizlaze parametri temeljem kojih bi tužitelji mogli cijenu izračunati, nakon što do promjene iste dođe.

8.Tužiteljica ukazuje i da su sukladno članku 118. , odnosno 138 a ZZP-a, navedene presude obvezujuće i u ovom predmetu, te se poziva i na presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13.

9.Odredbe članka 6. Ugovora te članka 2. Anexa, sukladno pravilima o djelomičnoj ništetnosti prema članku 324. Zakona o obveznim odnosima, nemaju učinka u dijelu kojim je određena promjenjivost kamatne stope, odnosno u dijelu u kojem tužitelji izjavljuju da su suglasni i da bez prigovora prihvaćaju pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom. Niti Ugovor o kreditu, a niti Dodatak ne sadržavaju nikakve elementene kojima bi tužitelju bila pojašnjena metodologija izračuna promjenive kamatne stope.

10.Obzirom da tužitelja u odnosu na tuženika, obvezuje ono što je ugovoreno u Ugovoru te određeno zakonom, a obzirom na pojašnjenju ništetnost, na predmetni ugovor o kreditu da se ima primjenjivati prvotno određena kamatna stopa ( članak 5. i 6. Ugovora).

11.Temeljem ništetnih odredbi Ugovora tuženik da je u više navrata povisivao kamatnu stopu, i to svojim jednostranim odlukama, a time je i visina obveze tužitelja bila povećana. Tužitelj je preplatio novčani iznos razlike jednostrano povećane kamate te kamate koju je trebao plaćati po Ugovoru.

12.Tužiteljica ovom tužbom zahtijeva vraćanje onoga što je tuženik primio na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama. Radi se o restituciji utemeljenoj na odredbama članaka 323. ZOO-a.

13.Tužiteljica je predložila da se tuženiku naloži dostava relevantne kreditne dokumentacije te provođenje financijskog vještačenja, zadržavajući pravo konačnog postavljanja tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim kamatnim stopama. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva te potražuje i naknadu parničnih troškova.

14.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je društvo Splitska banka d.d. pripojeno društvu OTP banka Hrvatske d.d., sa sjedištem u [adresa], upisano kod Trgovačkog suda u Splitu, MBS:060000531, OIB:52508873833, na temelju Ugovora o pripajanju od 13. lipnja 2018. i Aneksu Ugovora o pripajanju od 10. listopada 2018. godine.

15.Tuženik se protivio „stupnjevitoj" tužbi na način kako to traži tužiteljica. Tužiteljica da nije od tuženika nikada zatražila dokumentaciju, niti to tvrdi u tužbi, dakle, tužba je predana sudu preporučeno dana 12. lipnja 2019. godine, a tužiteljica prije toga nije od tuženika tražila ništa od dokumentacije koju sada traži. Osim toga tužiteljica je svu dokumentaciju vezano za kredit dobila, te raspolaže cjelokupnom dokumentacijom koja se odnosi na vraćanje predmetnog kredita. Stoga da tužbeni zahtjev postavljen po članku 186. b ZPP-a nije opravdan pa sukladno članku 106 i 109 ZPP-a u svezi s člankom 186 ZPP-a tužbu treba odbaciti ( rješenje Općinskog suda u Zadru P-554/19 ).

16.Tuženik osporava sve tužbene zahtjeve u cijelosti te ističe prigovor zastare. Navodi da su stranke sklopile Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva u iznosu od 48.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti koji je solemniziran te Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu broj 801027/04 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava kojim je izvršena konverzija CHF u EUR. Tuženik osporava da bi navedeni ugovor ili neke odredbe istih bili ništetni. Naime, u slučaju da bi se i utvrdila nezakonitost odnosno ništetnost dijela odredaba ugovora kako traži tužiteljica, petogodišnji zastarni rok teče od dana sklapanja ugovora, odnosno isplate iznosa čiji se povrat zahtjeva. Tuženik smatra da kod mjesečnih anuiteta, ima mjesta primjeni odredbe članka 226. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da se u tom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok. Stoga tuženik u svakom slučaju ustraje kod prigovora zastare.

17.Tuženik ukazuje na usvojenu praksu Vrhovog suda RH koja kaže da potraživanje od druge ugovorne strane primljenog temeljem ništetnog ugovora zastarijeva u općem zastarnom roku koji počinje teći od dana sklapanja ništetnog ugovora, odnosno od dana nastupanja ništetnosti. To stajalište sudske prakse polazi od toga da je ništetan ugovor bez pravnog učinka od trenutka sklapanja, od kojeg trenutka i nastupaju pravne posljedice ništetnog ugovora, pri čemu je obveza vraćanja primljenog izvanugovorna obveza stečenog bez osnove koja dospijeva prvi sljedeći dan nakon nastanka obveze.

18.„Prema prihvaćenoj praksi ovoga suda, a suprotno stajalištu nižestupanjskih sudova, kod zahtjeva za vraćanje primljenog temeljem ništavog pravnog posla rok zastare potraživanja je pet godina u smislu odredbe čl. 371. ZOO, a zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ništavog pravnog posla što u konkretnom slučaju znači 30. lipnja 1993. Obzirom da je tužitelj tužbu podnio tek 2001. osnovan je prigovor zastare potraživanja s osnova stečenog bez osnove, jer je protekao rok od pet godina u smislu odredbe čl. 371. ZOO od sklapanja spornog ugovora i kada se u smislu odredbe čl. 361. st. 1. ZOO uzima da je zastarijevanje počelo teći.“ (VSRH Rev x 183/2011 od 16.10.2013.)

19.Isto tako ukazuje se i na slijedeće : „Međutim, glede zastare i ocjene istaknutog prigovora zastare sud prvog stupnja treba voditi računa u ponovljenom postupku o dospijeću svakog pojedinog anuiteta kredita. U konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a. Niti prema jednom propisu podnošenje tzv. kolektivne tužbe (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) iz čl. 502. a ZPP-a, ne prekida zastaru za predmetno potraživanje… Prema tome, takvom kolektivnom tužbom da se ne može prekinuti zastara za sve tražbine iz pojedinih pravnih poslova zaključenih između stranaka kao što je predmetna. Što se tiče početka tijeka zastarnog roka, budući da je tužitelj plaćao tuženiku anuitete sukcesivno, zastarni rok teče za svaku od tih isplata od kada je izvršena i završava istekom pet godina nakon toga…“ (ŽS u Osijeku Gž-2475/2016 od 06.07.2017.g.)

20.Tužiteljica smatra da osnovu tužbenog zahtjeva ne treba dokazivati, pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 04. 03. 2013. godine, koja je djelomično preinačena odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, pravomoćno utvrđeno da je tuženik bez ugovorenih parametara i bez pregovaranja, jednostanom odlukom mijenjao kamatne stope što je imalo za posljedicu ništetnost te ugovorne odredbe.

21.Suprotno tome tuženik smatra da to nije tako, jer članak 1111. ZOO- a propisuje „Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.“

22.U ovom slučaju nije tako, jer se radi o pravnom poslu sklopljenom između stranaka, to tim više pravnom poslu koji je sklopljen u formi javnobilježničkog akta, što znači da je i bilježnik tužitelja upozorio na pravne posljedice koje proizlaze iz predmetnog ugovora.

23.Tuženik smatra da je u predmetu vođenom protiv tuženika povodom tužbe Udruge Potrošač bila riječ o tužbenom zahtjevu usmjerenom na zaštitu kolektivnog interesa, a ne pojedinačnih interesa svakog potrošača. Iako tuženik i dalje drži da mjesta takvoj vrsti parnice (radi zaštite kolektivnog interesa) u slučaju „Potrošač“ nije bilo (a o čemu je detaljno elaborirao u tom postupku i drži da je na ovom mjestu daljnje obrazlaganje nepotrebno), ne može se ne složiti s općenitim utvrđenjem Visokog trgovačkog suda koji je zauzeo stav glede razlike između sporova radi zaštite kolektivnih interesa i pojedinačnih parnica : „Za pokretanje postupka radi zaštite kolektivnih interesa po Zakonu o zaštiti potrošača nisu ovlašteni pojedinici, a s druge strane, osobe koje su zakonom ovlaštene za pokretanje postupka za zaštitu kolektivnih interesa nisu ovlaštene tražiti naknadu štete koju su zbog određene nedopuštene prakse pretrpjeli potrošači niti su ovlašteni pokretati parnice radi poništenja kolektivnih ugovora koje su pojedini potrošači zaključili. Svaki potencijalni potrošač, dakle svaka fizička osoba, kad postane potrošač, mogla bi doći u situaciju da određeno nepošteno ponašanje trgovca bude usmjereno prema njemu i upravo u tome i jest suština tvrdnje da kolektivni interes nije zbroj pojedinačnih interesa i u tome leži smisao postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.“

24.Prema navedenom, da čak ni sud koji je donio citiranu presudu ne smatra da je ta presuda a priori dala mjesta primjeni stavka 3. gore spomenutog članka 1111. ZOO-a, nego naprotiv, upućuje da su pojedini potrošači dužni pokrenuti parnicu i radi naknade štete i radi poništenja ugovora ili određenih ugovornih odredaba.

25.Dakle, presuda Pž-7129/13 nije dala subjektivna prava potrošačima, nego je pružila apstraktnu zaštitu, što znači da u svakoj pojedinoj parnici ima mjesta kako utvrđivanju i dokazivanju postojanja osnove, tako i utvrđivanju visine tužbenog zahtjeva.

26.Isto tako i odredba članka 502.c ZPP-a poziva se na naknadu štete. Naime ta odredba glasi : Fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete…“ Prema tome, čak i pod pretpostavkom da se prihvati stav da je tužitelj bio ovlašten pokrenuti pojedinačni spor na temelju presude P-1401/12 odnosno Pž- 7129/13 VTS-a i da pri tome ne treba dokazivati osnovu tužbenog zahtjeva, takav spor može biti samo spor radi naknade štete, a ne spor radi stjecanja bez osnove.

27.Ugovorne strane su ugovorile da se na konkretni pravni posao primjenjuju važeći akti i isprave banke sa kojima je tužiteljica upoznata, pa slijedom navedenoga, s obzirom da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika, da su izrijekom ugovorile i primjenu internih akata tuženika te da su izrijekom ugovorile da će tuženik o izmjenama pravodobno i pouzdano informirati tužiteljicu, u cijelosti je konzumirana obveza pretpostavka da se o odredbi mora prethodno pregovarati.

28.Nadalje, odredbe svakog Ugovora tuženika o promjenljivoj kamatnoj stopi su jasne, uočljive i lako razumljive. Da je odredba jasna proizlazi iz činjenice da ne dovodi u pitanje činjenicu da kamatna stopa nije fiksna, nego da je podložna izmjenama kroz vrijeme, i to takvim o kojima će odluku donijeti tuženik. Da je uočljiva također nije dvojbeno, budući da je sastavni dio ugovora i u njemu izričito navedeno. A da je i bila razumljiva, proizlazi iz sadržaja same tužbe u kojoj tužiteljica obrazlaže sve te okolnosti.

29.Nadalje, ponovno se ističe da je Ugovor solemniziran – u kojem se slučaju razumljivost predmnijeva s obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe.

30.Tuženik se poziva i na na praksu Županijskog suda u Puli broj Gž- 2658/12 od 11. studenog 2013. u sadržajno vrlo sličnom sporu, koja glasi: „Što se tiče ugovorne kamate, ugovorom je određeno da stopa kamate iznosi 4,39%, da je promjenjiva i da se izmjena stope vrši izmjenama Odluke o kamatnim stopama banke. Zakon o obveznim odnosima dopušta ugovaranje promjenjive kamatne stope, a prema zakonskoj formulaciji i stopa zakonske zatezne kamate je promjenjiva (vezana uz eskontnu stopu Hrvatske narodne banke). Dakle, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zabranjena, pa nije ništava stoga što bi bila protivna prinudnim propisima, a niti stopa koju je tužena banka naknadno odredila temeljem ovlasti iz odredbe članka 3.3. ugovora ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate. Smisao ugovaranja promjenjive kamatne stope je da se stopa prilagođava uvjetima na tržištu za koje je izvjesno da će se mijenjati u tako dugom vremenskom razdoblju od 25 godina na koje je sklopljen sporni ugovor, pa se stoga ne može uzeti da kamata nije odrediva.“

31.Da bi se moglo govoriti o ništetnosti ugovorne odredbe ista treba biti suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja), a to nije ispunjeno. Naime, kamatne stope su se mijenjale odlukom tuženika, ali su se pri tom uvažavale odredbe Ugovora i Općih uvjeta poslovanja Banke, a tuženik je kod utvrđivanja i promjene kamatnih stopa vodio računa o „tržišnim uvjetima“.

32.Promjena kamatnih stopa, iako donesena jednostranom odlukom tuženika, bila u skladu s internim aktima tuženika koji su javno objavljeni i bili su dostupni potrošačima, odnosno s podacima o kretanju na tržištu koji su također dostupni svima.

33.Pored toga tuženik ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan i da tužiteljica nema pravnog interesa za vođenje ove parnice jer je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se poziva, u skladu s odredbama ZID ZPK ( NN 102/15 ) koji je stupio na snagu dana 30. 09. 2015.g. konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile i sporne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu. Naime, u skladu s odredbama ZID ZPK ( NN 102/15 ) u postupku provođenja konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, tužiteljica je sukladno odredbi članka 19.e st. 5. prihvatila konverziju kredita nakon čega je s tuženikom sklopila Dodatak kojim je prihvatila izračun konverzije i dogovorila detalje dodatka ugovora. Sklapanjem istoga dosljedno je provedeno načelo konverzije kredita iz člana 19.b ZID ZPK u skladu s kojim je položaj potrošača, ovdje tužiteljica, izjednačena s položajem u kojem bi se nalazila da je koristila kredit s valutnom klauzulom u EUR, pa i po tom osnovu treba odbiti sve tužbene zahtjeve.

34.Ujedno se ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom u oglednom postupku poslovni broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020., na postavljeno pravno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?" odgovorio : Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

35.Tako je VS RH zauzeo pravno shvaćanje o pitanju koje je od odlučnog značenja za veći broj tužbi koje su u većem broju predmeta podnesene pred prvostupanjskim sudovima ili se njihovo podnošenje očekuje. Svi sudovi, u nastavljenim postupcima, vezani su ovim pravnim shvaćanjem.

36.Tako i presuda Županijskog suda u Puli broj Gž- 925/2017 od 20. ožujka 2020. godine, u potpunosti prihvaća stajalište Vrhovnog suda glede konverzije kredita te ističe da su se stranke dodatkomsuglasile o načinu izračunavanja ugovorene obveze u skladu s odredbom članka 22. ZOO koju obvezu tužiteljica ispunjav au EUR-ima te je potpisivanjem Dodatka izrazila svoju suglasnost odnosno volju za izmjenu načina obračuna preuzetih u

Ugovoru o kreditu………

37.Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud također je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu P-1821/2017 od 28. studenog 2018. godine. I ovaj se sud pozvao na stajalište Vrhovnog suda RH zauzeto u odluci Gos 1/2019-36 od 4. ožujka te zaključio da zbog valjanosti sporazuma o konverziji proizlazi da tužbeni zahtjev tužitelja kako glavni, tako ni eventualno kumulirani nisu osnovani.

38.Ukoliko bi sud smatrao da je zahtjev tužiteljice osnovan tada tuženik traži da se prilikom vještačenja potraživanja tuženika utvrde i iznosi "minusa" odnosno razdoblja otplate kredita u kojima je tužiteljica bila u potplati, odnosno kamatna stopa i valutni tečaj su bili niži od onog utvrđenog osnovnim ugovorom.

39.Naime, ukoliko se radi o ništavim odredbama onda pravo povrata odnosno potraživanja vrijedi jednako za obije strane, te niti tužiteljica ne može uživati u plodovima stjecanja bez osnove. Sve takve iznose koji bi bili potplaćeni tuženik stavlja tužiteljici u prijeboj i traži da se za te iznose i pripadajuću kamatu umanje potraživanja tužiteljice prema tuženiku.

40.Tužiteljica se protivi navodima iz odgovora na tužbu.

41.Ovaj je sud utvrdio da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu iz članka 186.b. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP). Ista je podnijela tužbeni zahtjev na isplatu, a visina se ima odrediti tek nakon dostave od strane tuženika svih podredbnih podataka I dokumentacije za provođenje financijskog vještačenja i nakon provedenog vještačenja. Sud je na pripremnom ročištu od 10. studenog 2021. i naložio tuženiku dostavu relevantne kreditne dokumentacije, po čemu je tuženik i postupio. Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno uredila I postavila nakon provedenog financijskog vještačenja.

42.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj : 80102/04 od 7. listopada 2004., u Dodatak br. 1 tom Ugovoru od 26. veljače 2016., u dostavljenu kreditnu dokumentaciju, financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., uvidom u nalaz i mišljenje vještaka te osobnim saslušanjem tužiteljice.

43.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužiteljica, kao korisnik kredita i prednik tuženika HVB Splitska banka d.d. Split, sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj : 80102/04 od 7. listopada 2004., sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 2.1. ugovoren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 48.000,00 CHF.

-U članku 2.2. ugovoreno je da se kredit isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita

-U članku 3. ugovorena je namjena kredita – za kupnju nekretnine.

-U članku 4. ugovoren je rok otplate od 180 mjeseci.

-U članku 5.1. ugovoreno je da nominalna kamatna stopa iznosi 4,99% godišnje, promjenjiva.

-U članku 5.2. ugovoreno je da naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom iznosi 1,00% od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti Kreditoru naznačenu naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita.

-U članku 6.1. ugovoreno je da efektivna kamatna stopa iznosi 5,34 % godišnje.

44.Ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Krešimira Kuzle u Opatiji, 7. listopada 2004., pod br. OU-477/04.

45.Banka je izradila plan otplate, a vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

46.Stranke su sklopile Dodatak br. 1 tom Ugovoru od 26. veljače 2016., solemniziran kod Javnog bilježnika Roberta Beletića u Opatiji 2. ožujka 2016. kojim mijenjaju članke 5.1, 6., 9.1.1.,10 i 11. Ugovora te se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i sukladno izračunu konverzije, ostatak glavnice kredita nakon konverzije valute na dan

14. ožujka 2016. iznosi 10.700,73 eur.

47.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., a na okolnost visine potraživanja po kreditu koji je podignut u kunama s valutnom klauzulom CHF, a za vrijeme kojeg ugovornog odnosa je došlo do promjene kamate i tečaja švicarskog franka. Vještačenje je provedeno na okolnost utvrđenja koliki je iznos kamata i kada tužiteljica preplatila svojim uplatama, u odnosu na kamate koje bi ista bila u obvezi plaćati da je tuženik obračunao kamatu u iznosu od 4,99 %, odnosno je li isplaćen veći iznos kredita zbog odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te da se vještak očituje između početne kamatne stope i svakog njezinog povećanja i očitovati se o razlici između tečaja CHF na dan isplate kredita i svakog povećanja tečaja uzevši u obzir svaki pojedini anuitet te utvrditi koliko je tužiteljica preplatila kredit s osnova promjenjive kamate počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu pa nadalje prema ugovorenoj kamatnoj stopi i koliko je tužiteljica preplatila kredit zbog činjenice što se tijekom trajanja ugovorenog odnosa povećao tečaj CHF u odnosu na početni tečaj koji je bio na dan sklapanja ugovora o kreditu, kao da se vještak očituje o tzv. potplati kada su kamatna stopa i tečaj bili niži od onog iz osnovnog ugovora te da im računa efekt konverzije, odnosno manjih uplata kada su tečaj i kamata bili niži od početne ugovorene, naspram vremena kada su tečaj i kamata bili viši od ugovorenog.

48.Vještak je nalaz i mišljenje izradio temeljem slijedeće financijske i ostale relevantne dokumentacije : Ugovor o kreditu broj 80102/04 od 07.10.2004., Dodatak br.1 Ugovora o kreditu od 26.02.2016., Knjigovodstvena kartica (konto kartica), Realizirani (provedeni) otplatni plan – CHF, Realizirani (provedeni) otplatni plan – EUR. Vještak posjeduje arhivsku tečajnu listu tuženika, dostavljenu od strane tuženika. U nalazu i mišljenju istaknute su dvojne vrijednosti potraživanja HRK i EUR, sukladno fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.

49.Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica dana 07.10.2004. godine sklopila ugovor o kreditu broj 80102/04 (solemniziran istoga dana) sa HVB Splitska banka d.d. (sada OTP banka d.d.) sa slijedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita OĆ

Kreditor OTP banka d.d. (HVB Splitska banka d.d.)

Ugovor/ kreditna parija 80102/04

Datum ugovora 5.1.2006.

Iznos kredita 48.000,00 CHF/237.484,80 HRK

Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 48.000,00 CHF

Isplata kredita 14.10.2004.

Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,947600

Rok otplate (mjeseci) 180

Rok otplate godine 15

Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 4,990%

Efektivna kamatna stopa 5,340%

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 380,91 CHF

Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 1.884,59 HRK

Tečaj po ugovoru prodajni tečaj kreditora na dan dospijeća

Zatvaranje kredita Konverzija u kredit sa valutnom klauzulom EUR na dan 14.03.2016.

Stanje nedospjelog duga na dan otplate/konverzije 15.326,96 CHF

50.Kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru koji je dostavljen tužiteljici prilikom plasmana kredita iznosila je 4,99 % godišnje, sa primijenjenom francuskom metodom obračuna. Tužiteljica je ugovorila iznos od 48.000,00 CHF, a isplata je realizirana na dan 14.10.2004 (utvrđeno prema podatku na realiziranom otplatnom planu ) u ukupnom iznosu 237.484,80 HRK, odnosno prema prodajnom tečaju banke na dan koji je iznosio 4,947600 HRK za 1 CHF.

51.Kredit se otplaćuje u 179 jednakih mjesečnih anuiteta u visini od 380,91 CHF, te posljednjim anuitetom u iznosu od 383,89 CHF, a sve prema prodajnom tečaju kreditora na dan dospijeća, odnosno plaćanja ako se obveza podmiruje kasnije od dana dospijeća. Prema isplatnom navedeni anuitet iznosi 1.884,59 HRK.

52.S danom 14.03.2016. provedena je konverzija kredita sa valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Konverzija je provedena sukladno potpisanom Dodatku ugovoru o kreditu od 26.02.2016.

53.Tuženik je u periodu otplate kredita pet puta mijenjao kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:

14.10.2004. do 01.02.2007. 4,99% 10.11.2004. 380,91 CHF

01.02.2007. do 12.01.2009. 5,70% 12.03.2007. 396,76 CHF

12.01.2009. do 09.12.2009. 6,40% 10.02.2009. 410,54 CHF

09.12.2009. do 07.01.2011. 7,00% 11.01.2010. 421,66 CHF

07.01.2011. do 01.01.2014. 6,80% 10.02.2011. 418,27 CHF

01.01.2014. do 14.03.2016. 3,23% 10.02.2014. 378,30 CHF

54.Posljednja izmjena je učinjena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čijim odredbama je regulirale kamatnu stopu na stambene kredite sa valutnom klauzulom CHF.

55.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamata i tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.

56.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 10.11.2004. do 10.03.2016. godine sukladno metodologiji primijenjenoj u otplati. Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija: Ugovor o kreditu broj 80102/04 od 07.10.2004.,Tablica 3.

57.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 10.11.2004. do 10.03.2016. godine, sa prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije:

Realizirani (provedeni) otplatni plan-CHF, Knjigovodstvena kartica (konto kartica), Tablica 4.

58.Prva zadaća vještaka bila je izračunati koliki je iznos kamata i kada tužiteljica preplatila svojim uplatama, u odnosu na kamate koje bi ista bila u obvezi plaćati da je tuženik obračunao kamatu u iznosu od 4,99 %, odnosno je li isplaćen veći iznos kredita zbog odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te da se vještak očituje između početne kamatne stope i svakog njezinog povećanja.

59.Načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu.

60.Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatila. Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.

61.U razdoblju od odobrenja kredita do konverzije kredita, kamata se mijenjala šest puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 7,00 postotnih bodova. U prvi obračun su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi (manje uplaćenog nije ni bilo osim kod primjene zakonske kamatne stope od 3,23), iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljičino potraživanje.

62.Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu (4,99%), koristeći pri tome prosječni tečaj po stvarnim uplatama, a kako ih je tuženik knjižio u svojoj knjigovodstvenoj kartici, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno, te ih prikazuje u tablici 5. Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate.

63.U razdoblju otplate kredita, do konverzije, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je preplatila na ime kamate iznos od 2.637,43 € / 19.871,90 kn.

64.Slijedeća zadaća vještaka bila je da izračuna razliku između tečaja CHF na dan isplate kredita i svakog povećanja tečaja uzevši u obzir svaki pojedini anuitet te utvrditi koliko je tužiteljica preplatila kredit zbog činjenice što se tijekom trajanja ugovorenog odnosa povećao tečaj CHF u odnosu na početni tečaj koji je bio na dan sklapanja ugovora o kreditu, kao i da se vještak očituje o tzv. potplati kada je tečaj bio niži od onog iz osnovnog ugovora.

65.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita te je vještak sukladno zadaći kojom se traže preplate, prikazao navedene iznose potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita.

66.Kredit je i isplaćen i otplaćivan prema prodajnom tečaju banke, a potraživanje tužiteljice predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,947600 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazanih preplaćenih kamata, da bi se izbjeglo udvostručenje potraživanja, prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno.

67.U razdoblju otplate kredita do konverzije, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužiteljica je tako preplatila na ime tečajnih razlika iznos od 4.684,72 € / 35.297,00 kn , a razlike se prikazuju u tablici 6.

68.Vještak je naveo i iznose za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta anuiteta i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,947600 HRK za 1 CHF).

69.U razdoblju otplate kredita do konverzije, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužiteljica je tako manje platila na ime tečajnih razlika iznos od 707,54 € / 5.330,90 kn, a razlike se prikazuju u tablici 7.

70.Posljednja zadaća vještaku je da analizira efekt konverzije. S obzirom da je u predmetnom kreditu konverzija provedena s danom 14.03.2016, a ne 30.09.2015, vještak je sve obračune izradio s danom 03.03.2016.

71.Vještak je analizirao provedenu konverziju. Tuženik je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 14.03.2016, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće:

-Početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj 237.484,80 HRK, odnosno 31.289,17 €

-Ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita

-Banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite.

72.S takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužiteljica izvršila u periodu otplate, do trenutka konverzije. Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 14.03.2016.godine, naveden u dodatku ugovora jest 10.700,73 EUR, odnosno 81.507,46 HRK po primijenjenom tečaju 7,617000 HRK za 1 EUR.

73.Navedeni iznos ostatka glavnice neovisan je o uplatama tužiteljice, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom EUR kreditu. Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu iznosi 15.326,96 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita 75.831,67 HRK. Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 81.507,46 HRK - 75.831,67 HRK, što iznosi 5.675,79 HRK / 753,31 € na dan 03.03.2016. i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji, prikaz u Tablici 9.

74.Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 27.243,45 HRK (sa 108.750,91 HRK na 81.507,46 HRK), no s pretpostavkom dacje valutna klauzula ništava, potrebno je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 5.675,79 HRK / 753,31 € ,ckao što je navedeno u tablici 9.

75.Tuženik je u obzir uzeo sve uplate tužiteljice po CHF kreditu, te ih stavio u odnos s uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu, te primijenjenim tečajem EUR/HRK na dan pojedinih uplata tužiteljice.

76.Vještak ističe da je slijedom svega navedenoga tuženik proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 14.03.2016., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu s jednakim kreditom podignutim s valutnom klauzulom EUR.

77.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

-Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatila iznos od 2.637,43 € / 19.871,90 kn.

-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatila 4.684,72 € / 35.297,00 kn.

-Nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 03.03.2016. iznosi 753,31 € / 5.675,79 HRK . Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.

78.Tuženik se na nalaz i mišljenje očitovao podneskom zaprimljenim 28. prosinca 2023. navodeći da isti osporava. Ističe da je u nalazu vještaka iskazana razlika nastala uslijed promjene kamatne stope i razlika nastala uslijed promjene tečaja.

79.Zbog promjene kamatne stope razlika iznosi=19.871,90kn /2.637,43 EUR.( u tablica 5. – Pregled više samo pozitivne plaćene kamate na dan plaćanja).

80.Zbog promjene tečaja više plaćeno iznosi =35.297,00kn/4.684,72EUR . ( tablica 6. pregled pozitivnih tečajnih razlika na dan plaćanja).

81.U tablici 7.pregled negativnih tečajnih razlika na dan plaćanja iznosi 5.330,90/707,54EUR).

82.Po obračunu banke sveukupno pretplata po kamati i tečaju iznosi =45.593,63kn/6.051,32 EUR(+/-)

- više plaćeno zbog promjene kamatne stope iznosi CHF 2.848,26 ili

15.424,46kn /2.047,18 EUR (+/- )

-pozitivna razlika iznosi CHF 3.538,33 ili 19.868,19kn/2.636,96EUR.

-negativne razlike iznose CHF 690,07 ili 4.443,73kn/589,78EUR.

-zbog promjene tečaja više plaćeno iznosi 30.169,18kn/4.004,14EUR .

-pozitivna razlika iznosi 35.368,87kn/4.694,25 EUR,

-negativna razlika iznosi 5.199,69kn/690,11EUR.

83.Vještak kod obračuna kamate nije iskazao negativnu razliku.Da je uključio negativnu razliku po kamati i tečaju razlika obračuna banke u odnosu na vještaka bi bila minimalna i iznosila bi 26,45€.

84.Po navedenom kreditu izvršena konverzija 14.03.2016.g, konverzijom kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu utvrđen je iznos pretplate od 8.092,82 kn i koristit će se isključivo za podmirenje budućih anuiteta i to u iznosu ½ mjesečnog anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi. Navedenu pretplatu potrebno je umanjiti za iznos pretplate priznate po konverziji kredita.

85.Tuženik smatra da sud mora uzeto u obzir i tzv. „ negativnu razliku “, tj. one otplatne anuitete koji su plaćeni u manjem iznosu zbog tečaja CHF nižeg od onog prema kojem je izvršena isplata kredita tužitelju i prema kojem je vršen izračun preplate. To sve stoga što obvezno pravni odnos, koji proizlazi iz zaključenog ugovora o kreditu, treba sagledavati kao jedan cjeloviti odnos, pa slijedom toga tužitelj ima pravo na povrat samo onog iznosa koji stvarno čini iznos preplate, a to nadalje znači da se pri utvrđivanju tog iznosa preplate mora uzeti u obzir, pored anuiteta u kojima je utvrđeno postojanje pozitivnih iznosa preplate, i one anuitete u kojima je, zbog nižeg tečaja CHF, utvrđeno postojanje tzv. negativne razlike tj. koji su bili plaćeni u manjem iznosu. Pri tome treba reći da tuženiku zbog navedene negativne razlike ne pripada pravo, pozivom na odredbu čl.1111. ZOO/05, postavljanja samostalnog zahtjeva, bilo kao protutužbenog bilo kao prijebojnog, jer se u tom slučaju ne radi o prijelazu imovine jedne ugovorne strane u imovinu druge strane, ali mu pripada pravo zahtijevati da sud, pri odlučivanju o zahtjevu tužitelja za povrat preplaćenog, utvrdi stvarni iznos preplate i to na način da tzv. pozitivnu razliku umanji za utvrđeni iznos tzv. negativne razlike.

86.Tuženik ustraje kod svojih navoda da je tužiteljica sklapanjem Dodatka kojim je taj kredit konvertiran u kredit s valutnom klauzulom u EUR ugovorom s tuženikom riješila pitanje iznosa koji je pretplatila na način da su ti iznosi priznati i uračunati u povrat kredita, sada s valutnom klauzulom u EUR, pa stoga nema pravo na povrat iznosa koji je plaćen u otplati kredita u CHF, a što je regulirano Sporazumom o korištenju pretplate po konverziji kredita za CHF valutnu klauzulu.

87.Tužbeni zahtjev da je neosnovan i tužiteljica nema pravnog interesa za vođenje ove parnice jer je kredit s valutnom klauzulom u CHF u skladu s odredbama ZID ZPK ( NN 102/15 ) koji je stupio na snagu dana 30. 09. 2015.g. konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile i sporne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu. Sklapanjem istoga dosljedno je provedeno načelo konverzije kredita iz člana 19.b ZID ZPK u skladu s kojim je položaj potrošača, ovdje tužitelj, izjednačen s položajem u kojem bi se tužitelj nalazio da je koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR, pa i po tom osnovu treba odbiti tužbeni zahtjev.

88.„Naime, dodatak ugovora o kreditu predstavlja pravnu osnovu sklopljenu po strogo definiranim zakonskim uvjetima koja sadrži opravdanje zadržavanja prethodnih plaćanja, između ostalih i iznosa obračunatih na temelju promjenjive kamatne stope sadržane u anuitetima, na ime ispunjenja obveze po defniranim uvjetima Dodatka u kojima nema nepoznanica u smislu defniranja kamatne stope i načina njezine promjene, radi čega Dodatak sada predstavlja onu pravnu osnovu temeljem koje tuženik ima pravo zadržati primljene anuitete na ime ispunjenja obveze ugovorene Dodatkom, pa zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove u tom slučaju ne može biti osnovan“ ( Županijski sud u Varaždinu, Poslovni broj: 9 Gž-1658/2018-8 od 07. prosinca 2020. godine ).

89.Kasnije je i zauzet takav stav, a i sudska praksa raznih sudova ( pa tako i naslovog u pojedinim odlukama ) ima stajališta tuženika.

90.Tužiteljica u svom očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka, navodi kako nema primjedbi na predmetni nalaz i mišljenje vještaka te je temeljem istoga specificirala tužbeni zahtjev, a sve sukladno članku 186. b. Zakona o parničnom postupku, na način kao što je navedeno u izreci.

91.Tužiteljica potražuje naknadu razlike nastale uslijed promjene kamatne stope i razlike nastale uslijed promjene tečaja CHF te naknadu razlike nepriznatog iznosa umanjenja glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 3. ožujka 2016 koja iznosi 753,31 eur, sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

92.Podneskom zaprimljenim 2. svibnja 2024., tuženik je naveo kako ostaje kod svojih navoda odgovora na tužbu posebno glede nedostatka pravnog interesa za vođenje ove parnice, jer je kredit s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile i sporne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu, te je tužitelj sukladno odredbi članka 19.e st. 5. ZID ZPK prihvatio konverziju kredita nakon čega je s tuženikom sklopio Dodatak kojim je prihvatio i izračun konverzije i dogovorio detalje dodatka ugovora.

93.Prihvaćanjem položaja potrošača kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR tužitelj je prihvatio da se na njegov kredit od datuma sklapanja osnovnog ugovora do sklapanja Dodatka Ugovoru primjenjuju sve promjenjive kamatne stope koje je tuženik primjenjivao kod kredita u kunama s valutnom klauzulom u EUR, koje u vrijeme sklapanja Dodatka nisu bile nepoznate i nepredvidljive, već precizno određene i predočene tužitelju, a isto u odnosu na valutnu klauzulu.

94.Vještak je utvrdio pored i iznose potplaćenih ( manje plaćenih ) iznosa s osnova promjene tečaja u iznosu od 707,54 EUR. Tužitelj da se ne može ovom tužbom neosnovano obogatiti za navedene iznose pa iste treba odbiti od iznosa koji bi tužitelju pripadali temeljem pretplate, a ukoliko sud nađe osnovanim zahtjev za ništetnst pobijanih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, tada tuženik ostaje kod svojeg prigovora radi prebijanja svoje tražbine u ukupnom iznosu od 707,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose, sve kao što je pobliže navedeno u izreci.

95.Obzirom da vještak nije izvršio prebijanje u svojem nalazu i mišljenju to se sudu predlaže da isti iznos prebije s tražbinom tužitelja, odnosno tuženik ovim podneskom specificira prigovor radi prebijanja iz odgovora na tužbu sukladno nalazu i mišljenju.

96.Po navedenom kreditu izvršena konverzija 14.03.2016.g, konverzijom kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu utvrđen je iznos pretplate od 8.092,82 kn i koristit će se isključivo za podmirenje budućih anuiteta i to u iznosu ½ mjesečnog anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi. Navedenu pretplatu potrebno je umanjiti za iznos pretplate priznate po konverziji kredita 1.074,10 EUR.

97.Tuženik smatra da je negativnu razliku i kamate i valutnog tečaja trebalo uzeti u obzir prilikom izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta kredita, a to stoga jer se tuženik tijekom postupka protivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, te stoga što članak 323. stavak 1. ZOO propisuje da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takovog ugovora, u prilog čega je uložio i sudsku praksu.

98.Vještak se na navode tuženika očitovao navodeći kako je tuženik uz podnesak dostavio simulaciju izračuna preplate kamatne stope u kojoj je uzeo i period manje plaćene kamate, odnosno period kada je kamatna stopa iznosila 3,23%. Kako je navedeno iznad tablice 5, u razdoblju od odobrenja kredita do konverzije kredita, kamata se mijenjala šest puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 7,00 postotnih bodova. U prvi obračun su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi, dok manje uplaćenog nije ni bilo osim kod primjene zakonske kamatne stope od 3,23. S obzirom da je riječ o zakonskoj intervenciji, nije praksa prikazivati razlike u tom periodu, osim kada je izričito zadano zadaćom (nekada se ističe da se mora uzeti u obzir navedene razlike, a nekada da se i zakonska kamata ima primijeniti na inicijalni otplatni plan).

99.Što se tiče negativnih razlika po valuti (tečajnih razlika), iste su prikazane u tablici 7, i navedene zasebno u mišljenju pod točkom 3. Uz to, tuženik u svojoj simulaciji primjenjuje krivi tečaj, odnosno tečaj na dan dospijeća, a ne plaćanja koji je korišten iz čega proizlaze razlike u odnosu na sve pojedine izračune.

100.Što se tiče preplate koju tuženik navodi, vještak ju ne spori, no napominje da prilikom izrade Nalaza i mišljenja nije imao uvid u dokumentaciju kakvu je tuženik priložio podnesku od 28.12.2023, te nije mogao imati saznanja o priznatoj preplati.

101.Vještak smatra izračun tuženika pogrešnim uslijed primjene krivih činjeničnih parametara te ostaje pri svome Nalazu i mišljenju u cijelosti, ne ulazeći u dijelove koji su pravne prirode.

102.Osobnim saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da je ista 2004. godine odlučila kupiti stan u [adresa] obzirom da je kćerka došla tu na studij. Agencija za promet nekretnina joj je preporučila Splitsku banku gdje su im rekli da su najpovoljnjije kamate u švicarcima. Nisu joj nudili kredit u nekoj drugoj valuti. Bili su vrlo ljubazni, nisu joj ništa posebice objašnjavali pojmove promijenjive kamatne stope i valutne klauzule. Ugovor je bio pripremljen i išli su odmah javnom bilježniku. Nije mogla utjecati na sadržaj ugovora. Nije tražila da joj se nešto dodatno pojasni niti joj je banka išta dodatno pojašnjavala. Otplaćivala je kredit samo da ide dalje. Visine rata se sad ne može sjetiti. Za potpis ugovora o konverziji pozvana je u banku da to mora potpisati. Bila je sretna da to nešto ide dalje i to je potpisala bez ikakvih dodatnih informacija. Rata je skočila još više nego duplo.

103.Podneskom zaprimljenim 17. veljače 2025., tužiteljica je navela kako ostaje kod svih svojih navoda iz specificiranog tužbenog zahtjeva, te ističe kako je sukladno dostavljenom očitovanju vještaka Tomislava Prpića od dana 24. lipnja 2024. godine sukladna s istim. Naime, a kako je i sama tužiteljica na održanom ročištu dana 07. svibnja 2024. godine navela, nakon potpisivanja Ugovora o konverziji, rata kredita iz 2004. godine narasla je više nego duplo. Ista je prema očitovanju vještaka od 24. lipnja 2024. godine predmetni kredit i pretplatila iako ako se uzme razdoblje od odobrenja kredita do konverzije kredita, kamata se mijenjala šest puta u rasponu od 3,23 do 7 posto.

104.Punomoćnik tužiteljice također je suglasan kako tuženik prilikom iznošenja navoda odnosno protivljenju tužbenog zahtjeva koristi krive činjenične parametre, stoga su svi izračuni tuženika znatno različiti od navoda tužitelja.

105.Nadalje, sukladno navedenome tužitelj ističe kako je sklopio Ugovor o kreditu, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u CHF-u. Međutim u predmetnom ugovoru je također bila dogovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana za švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogao utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovora odnosno više puta mijenjani na štetu tužitelja.

106.Također, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u Ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene načela savjesnosti i poštenja.

107.S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaran promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Stoga je postupanje tuženika u konkretnom slučaju suprotno načelu savjesti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

108.Tužitelj se također u ovom parničnom postupku poziva na presude Trgovačkog suda RH posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, Visokog trgovačkog suda RH Pž- 7129/13 od 13. lipja 2014. godine i presudu Vrhovnog suda RH Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014.g.

109. Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

110.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

111.U tom slučaju se na potraživanje tužiteljice ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17.

112.Tužbu je tužiteljica podnijela 12. lipnja 2019., poštom preporučeno (list 18 spisa) dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

113.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

114.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

115.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

116.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16– 5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

117.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

118.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

119.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

120.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

121.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

122.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

123.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

124.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužiteljiteljice iz čijeg iskaza proizlazi da joj je predmetni kredit ponuđen kao najpovoljniji te da joj nije ništa podrobnije pojašnjavano priliko sklapanja istog. Nije imala utjecaj na sadržaj ugovora.

125.U kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

126.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

127.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

128.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

129.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja. 130.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

131.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

132.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

133.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

134.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužiteljice, a koji je prethodno citiran.

135.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

136.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

137.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

138.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

139.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

140.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku.

141.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

142.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

143.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

144.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne. Tužiteljica u svom iskazu navodi da joj je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, a iz njenog iskaza proizlazi da nije upozorena na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imala utjecaja na njegov sadržaj.

145.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužiteljici, te tužiteljici osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

146.Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno uredila te ga postavila nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogla učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud istu dopušta, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

147.Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev i postavila sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem.

148.Tim dokazom je utvrđeno slijedeće :

149.Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule.

150.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužitelj je potpisao dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

151.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

152.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

153.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I-3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

154.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda O ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

155.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

156.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

157.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

158.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

159.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

160.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

161.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

162.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

163.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

164.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

165.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

166.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

167.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

168.Prihvaćajući nalaz i mišljenje kao stručno i nepristrano, ovaj je sud utvrdio da, P od pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatila iznos od 2.637,43 € / 19.871,90 kn. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatila 4.684,72 € / 35.297,00 kn.Nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 03.03.2016. iznosi 753,31 € / 5.675,79 HRK . Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.

169.Ove iznose tužiteljica i potražuje tužbenim zahtjevom.

170.Obzirom da je utvrđeno kako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužiteljica ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

171.Tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istoj vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

172.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

173.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila sukladno nalazu i mišljenju.

174.U odnosu na niži tečaj i tzv. negativne razlike, tužiteljica zbog nižeg tečaja nije ništa primila, niti je onda dužna išta vraćati. Stoga nije uzeta u obzir negativna razlika valutnog tečaja.

175.Nije utvrđena primjena manje kamatne stope od početne. Radi se o zakonskoj intervenciji prilikom konverzije pa dakle niti nema osnove uračunavati tzv. "negativne razlike", kako to predlaže tuženik, te ih stavljati u prijeboj.

176.Također, tuženik je u odgovoru na tužbu tek naveo da sve iznose koji bi bili potplaćeni stavlja u prijeboj, bez ikakvog preciziranja. Prigovor radi prebijanja, u iznosu od 707,54 eur, istaknut je prvi puta podneskom tuženika od 2. svibnja 2024., nakon zaključenja prethodnog postupka, suprotno odredbi članka 288.a stavak 6. Zakona o parničnom postupku.

177.Iz svih iznesenih navoda odbijen je tuženikov prigovor radi prebijanja.

178.Tužiteljica je dakle u cijelosti uspjela u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,

2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

179.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužiteljice. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava obrazloženih podnesaka od 14. kolovoza 2020., 27. listopada 2020., 29. ožujka 2021. i 24. siječnja 2022., i zastupanja na ročištima i to 10. studenog 2021., (tbr.9.st.1.), 7. svibnja 2024., 17. veljače 2025., sve u iznosima od po 200,00 eur po radnji, ukupno 1.600,00 eur. Za izbivanje iz pisarnice za dva ročišta priznat je trošak u iznosima od po 250,00 eur i putni trošak 2X159,60 eur. Nije priznat taj trošak za ročište od 17. veljače 2025., obzirom da je na isto pristupio zamjenik punomoćnika tužiteljice s uredom u Opatiji. Za podneske od 12. travnja 2022., 7. veljače 2024. i 17. veljače 2025., priznat je trošak u visini od 50 % tarife, u iznosima od po 100,00 eur, po tbr. 8. st. 3.

180.Ukupno to iznosi 2.719,20 eur, uvećano za PDV od 25% - 679,80 eur, što ukupno iznosi 3.399,00 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 199,08 eur. Tužiteljica nema trošak sudske pristojbe za presudu. Sveukupno je tuženik dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.598,08 eur, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

181.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 9. travnja 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužiteljice

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte