1

Poslovni broj 14 Gž-3371/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-3371/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. J.1, OIB:… iz M. zastupanog po punomoćniku A. J.2, odvjetniku u Z., protiv tužene-protutužiteljice Republike Hrvatske OIB:… zastupane po zastupniku Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-1967/2018-201 od 20. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I              Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-1967/2018-201 od 20. travnja 2023. u pobijanom dijelu iz stavka II i III izreke te u dijelu iz stavka V izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu parničnog troška.    

 

II              Odbija se žalba tužene-protutužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-1967/2018-201 od 20. travnja 2023. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu kojim je tuženoj-protutužiteljici naloženo isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 1.113,78 kn/147,82 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 1996. do isplate i iz stavka V izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužene-protutužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 108.531,25 kn/14.404,57 eura.

 

III              Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-1967/2018-201 od 20. travnja 2023. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu kojim je tuženoj-protutužiteljici naloženo isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 189.668,02 kn/25.173,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 1996. do isplate i iz stavka V izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužene-protutužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 108.531,25 kn/14.404,57 eura i sudi:

 

1. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika kojim je zahtijevao da mu tužena-protutužiteljica isplati iznos od 25.173,27 eura/189.668,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 1996. do isplate.

 

              2. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženoj-protutužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 14.404,57 eura/108.531,25 kn, u roku od 15 dana.

 

IV              Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženoj-protutužiteljici naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn, u roku od 15 dana.

 

V              Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-1967/2018-201 od 20. travnja 2023. naloženo je tuženoj-protutužiteljici da isplati tužitelju-protutuženiku iznos od 25.321,10 eura/190.781,80 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 1996. do isplate, kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.

 

1.2. U stavku II izreke iste presude odbijen je zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 15.000,00 eura/113.017,50 kuna sa traženim zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 1993. do isplate.

 

1.3. Tužitelju-protutuženiku je naloženo da tuženoj-protutužiteljici isplati iznos od 18.558,59 eura/139.829,71 kuna i iznos od 797,19 eura/6.006,45 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2013. do isplate, kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.

 

1.4. U stavku IV izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužene-protutužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos iz stavka III izreke tekućih u razdoblju od 28. prosinca 2009. do 10. lipnja 2013.

 

1.5. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, kao u stavku V izreke presude suda prvog stupnja.

 

2.1. Protiv navedene presude dijelu iz stavka II i III izreke te u dijelu iz stavka V izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška žali se tužitelj-protutuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti a protutužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.

 

2.2. Žalbu je podnijela i tužena-protutužiteljica koja žalbom osporava prvostupanjsku odluku u dijelu iz stavka I izreke te u dijelu iz stavka V izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužene-protutužiteljice za naknadu parničnog troška. Predlaže da ovaj sud prvostupanjsku presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

3.1. Žalba tužitelja-protutuženika je neosnovana.

 

3.2. Žalba tužene-protutužiteljice je djelomično osnovana.

 

4. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se  u prvostupanjskoj  presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14  ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika iz tužbe od 2. svibnja 2000. za naknadu materijalne štete i izmakle dobiti zbog neosnovanog pritvaranja u krivičnom postupku posl. br. K-49/96 pred Županijskim sudom u Zadru u razdoblju od 10. svibnja 1993. do 26. siječnja 1994. i potom od 22. listopada 1996. do 20. prosinca 1996., koji postupak je okončan oslobađanjem tužitelja od optužbe presudom posl. br. K-49/96 od 20. prosinca 1996., pravomoćnom 18. veljače 1998. temeljem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž-275/1997-8. 

 

5.2. U tijeku predmetnog parničnog postupka pravomoćno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete u iznosu od 52.398,73 eura na ime troškova čuvanja i održavanja brodova za vrijeme neosnovanog pritvaranja, kao u presudi ovog suda posl. br. Gž-2927/05-2 od 14. ožujka 2006., kojom presudom je u tom dijelu preinačena presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. 4122/00 od 28. rujna 2004. Rješenjem posl. br. Gž-2927/05-2 predmet je vraćen na ponovno suđenje o zahtjevu tužitelja za naknadu materijalne štete nastale u vidu plaćanja zateznih kamata uz ugovor o kreditu zbog kašnjenja u otplati. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-790/08-2 od 8. prosinca 2010. je povodom revizije tužene-protutužiteljice predmet vraćen na ponovno suđenje o zahtjevu za naknadu izgubljene dobiti.

 

5.3. Predmet spora je i zahtjev tužene-protutužiteljice za povrat iznosa od 18.558,59 eura/139.829,71 kn i iznosa od 6.006,45 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2009. do isplate, isplaćenih u postupku posl. br. Ovr-3057/09 radi ovrhe tražbine iz presude posl. br. P-4122/00 od 28. rujna 2004. u dijelu u kojem je povodom revizije tužene-protutužiteljice ukinuta navedena presuda Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-790/08-2 od 8. prosinca 2010. 

 

6. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

7.1. Na temelju pravilnog utvrđenja da je tužitelj-protutuženik u svojstvu privatnog brodoprijevoznika dana 16. travnja 1993. sa D. b. d.d. kao kreditorom ugovorio investicioni kredit za obrtna sredstva br. … koja su mu odobrena u iznosu od 200.000 Dem s rokom otplate u osam polugodišnjih rata te da je tužitelj-protutuženik zbog kašnjenja u podmirenju obveza po kreditu koje je u uzročno-posljedičnoj vezi sa neosnovanim pritvaranjem imao trošak zateznih kamata koje je platio u iznosu od 1.113,78 kn, sud prvog stupnja je odgovarajućom primjenom čl. 528. u vezi čl. 532. st.1. toč. 1. Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92 i 34/93) naložio tuženoj-protutužiteljici da mu ovu štetu naknadi u tom iznosu. Odluka o plaćanju zakonskih zateznih kamata tekućih kako je zatraženo od 18. siječnja 1996. u skladu je sa čl. 2. st. 1. ZPP u vezi čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ” br. 29/78, 39/85, 46/85, 57/89 i „Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05, dalje ZOO/78) s obzirom da je tužitelj-protutuženik uplate iznosa od 1.113,78 kn vršio od 8. lipnja do 24. studenog 1993. a obveza naknade materijalne štete se smatra dospjelom od trenutka nastanka te štete, sukladno čl. 186. ZOO/78.

 

7.2. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužene-protutužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu iz stavka I izreke do iznosa nastale štete za tužitelja-protutuženika u iznosu od 1.113,78 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 1996. do isplate, kao u stavku I izreke.

 

8.1. Kada je tuženoj-protutužiteljici naložio isplatu daljnjih 189.668,02 kn/25.173,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 1996. do isplate, sud prvog stupnja je iz činjenica koje je pravilno utvrdio izveo nepravilan zaključak da tužitelju pripada naknada štete zbog naplate zateznih kamata zbog kašnjenja u podmirenju obveza po navedenom kreditu u iznosu višem od navedenih 1.113,78 kn.

 

8.2. Osnovano je tužena-protutužiteljica u navodima svoje žalbe ukazala kako za tužitelja nije nastala šteta time što su zatezne kamate zbog kašnjenja u podmirenju obveza po navedenom kreditu preko iznosa od 1.113,78 kn platile druge osobe (T. c. U. d.o.o. u iznosu od 87.825,16 kn i C. o. d.d. u iznosu od 101.733,29 kn dok je 109,57 kn evidentirano bez uplatitelja). U okolnostima predmetnog slučaja u kojem tužitelj-protutuženik nije razjasnio ni naveo činjenice niti ponudio dokaze o tome da bi uplate navedenih pravnih osoba C. o. d.d. i T. c. U. d.o.o. dovele do umanjenja njegove imovine ne može se zaključiti da je tim uplatama nastala šteta za tužitelja-protutuženika.

 

8.3. Prema mjerodavnim odredbama čl. 155. i čl. 189. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZOO/78 pravo na naknadu štete ostvaruje osoba koja je oštećena tako da pretpostavke za naknadu štete nisu ostvarene time što su uplate zateznih kamata od drugih osoba izvršene na ime predmetnog kredita odnosno za račun tužitelja-protutuženika, kao što navodi prvostupanjski sud jer time za tužitelja-protutuženika svakako nije nastala šteta.

 

8.4. Budući da je sud je u odnosu na činjenice vezan navodima parničnih stranaka, nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele dok svoju odluku može utemeljiti samo na iznesenoj činjeničnoj osnovi. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku tako da bi tužbeni zahtjev bio prekoračen kada bi sud svoju odluku temeljio na drukčijoj činjeničnoj osnovi od one na koju se poziva tužitelj. Stoga u ovom slučaju, u kojem tužitelji-protutuženik, suprotno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. ZPP tijekom trajanja postupka pred sudom prvog stupnja do zaključenja glavne rasprave nije naveo činjenice i ponudio dokaze iz kojih bi proizlazilo umanjenje upravo njegove imovine zbog plaćanja zateznih kamata uslijed kašnjenja u podmirenju obveza po navedenom kreditu u iznosu višem od navedenih 1.113,78 kn, za zaključiti je da tužitelj-protutuženik nije onaj tko je oštećen isplatama preostalih iznosa od 189.668,02 kn/25.173,27 eura sa traženim zateznim kamatama tako da u tom dijelu nisu ostvarene pretpostavke za naknadu štete tužitelju-protutuženiku iz čl. 154. st. 1., čl .155. i čl. 189. st. 1. ZOO/78.

 

8.5. Slijedom navedenog i primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP valjalo je uvažiti žalbu tužene-protutužiteljice kao djelomično osnovanu i u dijelu dosude iznosa od  189.668,02 kn/25.173,27 eura sa traženim zateznim kamatama preinačiti prvostupanjski presudu te odlučiti kao u stavku III, toč. 1. ove presude.

 

9.1. Tužitelj-protutuženik je zahtijevao naknadu štete zbog izmakle koristi uslijed nemogućnosti obavljanja turističke djelatnosti s tim da je svoj prvotni navod iz toč. IV tužbe o toj nemogućnosti u ljetnoj sezoni 1996. izmijenio u podnesku od 29. siječnja 2001. navodeći da potražuje naknadu štete zbog nemogućnosti obavljanja turističke djelatnosti u ljetnoj sezoni 1993. i priložio fotografije svog objekta te se pozvao na ugovor o alotmanu sa E. G. Na ročištu od 4. rujna 2001. iskazivao je o sezoni 1993. i o ugovoru sa E. G. da bi uz nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 21. ožujka 2003. bio priložen Ugovor o najmu turističkog objekta za sezonu 1993. kojeg je 15. prosinca 1992. tužitelj-protutuženik zaključio sa unajmiteljem R. I. S. r.l. iz T.

 

9.2. Odluka iz stavka II  izreke presude suda prvog stupnja kojom se odbija zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu štete zbog izmakle koristi zakonita je i pravilna ali ne iz razloga prekida uzročno-posljedične veze koje je naveo prvostupanjski sud već iz razloga sadržanih u odredbi čl. 885. st. 1. u vezi čl. 155. i čl. 189. st. 1 i 3. ZOO/78.

 

9.3. Tvrdnje tužitelja-protutuženika o izgubljenoj koristi u turističkoj djelatnosti su u proturječju sa pozivanjem na navedeni ugovor od 15. prosinca 1992., iz sadržaja kojeg je razvidno da je zaključen za sezonu 1993. u razdoblju od 15. lipnja do 30. kolovoza 1993. (list 271 spisa suda prvog stupnja posl. br. P-1967/18).

 

9.4. S obzirom da se radi o iznajmljivanju objekta po sistemu "puno za prazno" kao što je ugovoreno u članku 2. tog ugovora te polazeći od odredbe čl. 896. ZOO po kojoj je obveza popunjavanja na unajmitelju, nije odlučno je li tužitelj-protutuženik imao goste i je li mogao osigurati slobodan ležaj i čišćenje već je odlučno je li unajmitelj ugovor otkazao. Kao što je iz sadržaja tog ugovora utvrdio prvostupanjski sud, unajmitelj se obvezao tužitelju-protutuženiku kao vlasniku unajmljenog turističkog objekta po sistemu puno za prazno isplatiti iznos od 18.240,00 USD. Za tužitelja je šteta mogla nastati jedino gubitkom ugovorenog prihoda. Tužitelj-protutuženik je na ročištu 14. srpnja 2011. tvrdio da je ugovor o alotmanu od 15. prosinca 1992. otkazan međutim tu odlučnu činjenicu nije dokazao. Naime, za dokaz svoje tvrdnje o otkazu ugovora tužitelj-protutuženik je predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje A. J.3 dok druge dokazne prijedloge u svrhu dokazivanja raskida ili odustanka od ugovora o alotmanu od 15. prosinca 1992. nije iznio. Dokaz saslušanjem predložene svjedokinje A. J.3 izveden je na ročištu od 20. srpnja 2012. na kojem je saslušan i tužitelj, no oni u svojim iskazima nisu naveli ništa o tome da bi ugovor o alotmanu od 15. prosinca 1992. bio otkazan ili da bi unajmitelj odustao. U navedenim okolnostima u kojima nema dokaza da je unajmitelj R. I. S. r.l. otkazao taj ugovor ili od njega odustao, proizlazi da za tužitelja nije nastala šteta u vidu izgubljene koristi.

 

9.5. Uz ugovoreno iznajmljivanje objekta tužitelja-protutuženika po sistemu "puno za prazno" za iznos od 18.240,00 USD kao što je utvrdio prvostupanjski sud, nema dodatnog dobitka kojeg je tužitelj po redovnom tijeku stvari mogao osnovano očekivati a na njegov prihod su bez utjecaja akcija M. i druga ratna zbivanja na području Zadra koje navodi prvostupanjski sud, jer je riječ o ugovoru o alotmau.

 

9.6. Zbog navedenog nije ostvarena pretpostavka za naknadu štete zbog izgubljene koristi iz čl. 189. st. 1 i 3. u vezi čl. 885. st. 1. ZOO/78 u kojem smislu su bez utjecaja žalbeni navodi tužitelja-protutuženika. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 2. ZPP valjalo je potvrditi odluku iz stavka II izreke presude suda prvog stupnja i odlučiti kao u stavku I izreke ove presude.

 

10.1. Odluka iz stavka III izreke presude suda prvog stupnja odraz je odgovarajuće primjene mjerodavnih odredbi čl. 1111. st. 3. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) s obzirom da je osnova stjecanja iznosa od 18.558,59 eura/139.829,71 kn i 797,19 eura/6.006,45 kn u postupku ovrhe pred Općinskim sudom u Zadru posl. br. Ovr-3057/09 – presuda ovog suda posl. br. Gž-2927/05 od 14. ožujka 2006. kojom se preinačava presuda posl. br. P-4122/00 od 28. rujna 2004. otpala nakon ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-790/08-2 od 8. prosinca 2010.

 

10.2. Budući da tužitelj-protutuženik u sadržaju svoje žalbe ne iznosi određene razloge osporavanja navedene odluke o protutužbenom zahtjevu a ona je u skladu sa mjerodavnim materijalnim pravom iz čl. 1111. st. 3. i čl. 1115. ZOO, primjenom čl. 368. st. 2. ZPP odlučeno je kao u stavku I izreke.

 

11.1. Primjenom čl. 380. toč. 3 u vezi čl. 154. st. 5. ZPP preinačena je odluka o naknadi parničnog troška iz stavka V izreke presude suda prvog stupnja. Tužitelj-protutuženik, koji je uspio u neznatnom dijelu svog zahtjeva, dužan je temeljem čl. 155. i čl. 162. ZPP i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/22) tuženoj-protutužiteljici naknaditi parniči trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (tbr. 8. toč. 1 u vezi tbr. 7. toč. 1 a prema konačnoj vrijednosti spora od 449.635,46 kn: 500 bodova), sastav žalbe od 15. studenog 2004. s kojom je tužena-protutužiteljica uspjela u iznosu od 79.229,03 eura ili 596.951.12 kn (tbr. 10. toč. 1: 743,75 bodova), sastav revizije od 27. travnja 2006. s kojom je tužena-protutužiteljica uspjela u iznosu od 15.000,00 eura ili 113.017,50 kn (tbr. 10, toč. 6: 375 bodova), zastupanje na ročištima od 3. studenog 2000., 3. svibnja 2021., 17. studenog 2003. i 13. rujna 2004. (tbr. 9. toč. 2: po 250 bodova ili za sva četiri 1000 bodova), zastupanje na ročištu od 17. svibnja 2007. (tbr. 9 toč. 1: 500 bodova), pristup na odgođena ročišta od 21. ožujka 2016., 19. travnja 2016., 22. studenog 2017. i 22. ožujka 2019. (tbr. 9. toč. 5: po 50 bodova ili za sva četiri 200 bodova) odnosno sveukupno 3.318,75 bodova, što uz obračun po tbr. 50 iznosi 49.781,25 kn.

 

11.2. Za ostale radnje a to su sastav četiri obrazložena podneska (tbr. 8. toč. 1.) tužena-protutužiteljica je zatražila naknadu u iznosima od po 2.500,00 kn ili za sva četiri 10.000,00 kn iako bi joj po tbr. 7. toč. 1. i tbr. 50 pripadalo za svaki 7.500,00 kn te joj je primjenom čl. 2. st. 1. ZPP odmjereno za sva četiri traženih 10.000,00 kn. Tužena-protutužiteljica je za zastupanja na ročištima od 15. ožujka 2011., 14. srpnja 2011., 18. svibnja 2012., 20. srpnja 2012., 30. listopada 2012., 12. veljače 2013., 8. travnja 2013., 14. lipnja 2013., 26. studenog 2013., 21. siječnja 2014., 11. ožujka 2014., 30. travnja 2014., 8. prosinca 2014., 10. travnja 2015., 22. prosinca 2015., 26. rujna 2016., 12. svibnja 2017., 19. prosinca 2018., 8. svibnja 2019., 15. studenog 2019. 29. siječnja 2021. i 10. studenog 2021. zatražila naknadu od po 2.500,00 kn ili za svih 22 ročišta 55.000,00 kn a za zastupanje na ročištu od 8. ožujka 2023. zatražila je 3.750,00 kn, što je primjenom čl. 2. st. 1. ZPP odmjereno u ukupnih 58.750,00 kn.

 

11.3. Sveukupnih 108.531,25 kn ili 14.404,57 eura predstavlja naknadu parničnog troška tuženoj, o čemu je odlučeno kao u stavku III, toč. 2. izreke.

 

12. U stavku IV izreke je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 2. st. 1. i čl. 154. st. 5. ZPP odlučeno o naknadi troška tuženoj-protutužiteljici za sastava žalbe, u zatraženom iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn.

 

13. Primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno je o zahtjevu tužitelja-protutuženika za naknadu troška sastava žalbe, kao u stavku V izreke.

 

U Zagrebu 7. studenog 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej, v.r.