Poslovni broj: Us I-2961/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja DP, vl. ugostiteljskog obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima iz Odvjetničkom uredu Luka Mrkić u Zadru, Zrinsko-Frankopanska 38, protiv tuženika Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Split, Zrinsko-Frankopanska 60, zastupanog po opunomoćenicima D G i GP zaposlenicima tuženika, radi naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije (u daljnjem tekstu naknada s obilježjem naknade za koncesiju), nakon neposredne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2025. godine, u prisutnosti opunomoćenika tuženika i odsutnosti opunomoćenika tužitelja, 09. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski Split, KLASA: UP/I-471-01/23-07/116, URBROJ: 513-02-8008/5-24-1 od 21. studenog 2024. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 471-01/23-07/116, URBROJ: 513-02-8008/5-24-1 od 21. studenog 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da obrazloženje rješenja u odnosu na metodu i izračun utvrđene novčane obveze nisu na zakonu osnovani. Navodi se da je tužitelj, kao okrivljenik već proglašen krivim za učin prekršaja u odnosu na isti činjenični supstrat, a da je izrečenu novčanu kaznu podmirio; da se u obrazloženju osporenog rješenja navodi da je Lučka kapetanija Šibenik pokrenula protiv tužitelja prekršajni postupak, a da je Vijeće za prekršaje dana 23. ožujka 2023. godine donijelo rješenje broj: Pr/I- 82/2022 kojim je tužitelj proglašen krivim za prekršaj gospodarskog korištenja pomorskog dobra bez koncesije, te mu je izrečena novčana kazna, koju je on platio. Slijedom navedenog da se tužitelj po istom činjeničnom osnovu ne može po ponovo kažnjavati; da navedeno proizlazi iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj:

U-III-5891/2016 od 27. lipnja 2027. godine. Kako su upravna tijela znala da se vodi prekršajni postupak protiv tužitelja i da je u tom postupku istome izrečena kazna, pa da nije bilo uvjeta za daljnje vođenje upravnog postupka u kojem je tužitelju izrečena višestruko veća novčana kazna u odnosu na kaznu izrečenu u prekršajnom postupku; da je upravno tijelo navedenim postupanjem povrijedilo članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Slijedom navedenog da je tuženik trebao obustaviti upravni postupak. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika.

2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja. Navodi da je kod donošenja rješenja u potpunosti postupao sukladno odredbama Zakona o koncesijama koje se odnose na nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije; da u tužbi tužitelj ponavlja navode koje je iznio u prigovoru na zapisnik o obavljenom nadzoru, o kojim navodima se tuženik očitovao u obrazloženju osporenog rješenja; da je posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknada s obilježjem naknade za koncesiju), utvrđena sukladno članku 89. stavak 1. Zakona o koncesijama primjenom kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine naknade za koncesiju; da je poseban zakon ili propis kojim se uređuje pojedina vrsta je Uredba o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru, koja se citira u obrazloženju osporenog rješenja; da je rješenjem Vijeća za prekršaje Lučke kapetanije Šibenik, tužitelj proglašen krivim za prekršaj gospodarskog korištenja pomorskog dobra bez koncesije, te mu je određeno plaćanje novčane kazne temeljem članka 114. stavak 1. toč. 1. u vezi stava 2. ZPDML- a; da se imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru bez ugovora o koncesiji se utvrđuje i oduzima temeljem članka 89. stavak 7. Zakona o koncesijama. Slijedom navedenog da tuženik odbacuje kao neosnovane sve tužbene navode obzirom da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa tuženikovom nadležnošću, da je činjenično stanje u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrđeno i da nisu povrijeđene postupovne ni materijalno-pravne odredbe relevantnih propisa na štetu tužitelja. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Osporenim rješenjem u točki I. 1. (1.1. i 1.2.) izreke rješenja tužitelju je utvrđena obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknada s obilježjem naknade za koncesiju), stalni dio te zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2022. do 31.prosinca 2022. godine u iznosima kako je utvrđeno u rješenju. Točkom I.2. rješenja tužitelju je utvrđena obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknada s obilježjem naknade za koncesiju), stalni dio, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 30.travnja 202. godine u iznosima kako je utvrđeno u rješenju. Točkom I. 3. (3.1. i 3.2.) je utvrđena obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknada s obilježjem naknade za koncesiju),promjenjivi dio te zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. godine u iznosima kako je utvrđeno u rješenju. Točkom I. 3. (4.1.) je utvrđena obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknada s obilježjem naknade za koncesiju),promjenjivi dio za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 30.travnja 202. godine u iznosima kako je utvrđeno u rješenju. Točkom II. izreke rješenja utvrđuje se i oduzima imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru bez ugovora o koncesiji za 2022. godinu te razdoblje od 01. siječnja 2023. do 30. travnja 2023. godine u iznosu kako se navodi u rješenju. Ostalim točkama izreke rješenja naložena je uplata utvrđene naknade i kamata na navedene račune, te je naložen obračun daljnje kamate, uz upozorenje da u slučaju neizvršene uplate po rješenju, da će se naplata izvršiti ovrhom, te je određeno da nakon izvršene uplate tužitelj provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama.

4. Sud je u predmetu održao glavnu raspravu na koju je pozvao stranke te im omogućio da iznesu svoje stavove i da se očituju o stavovima protivne stranke. Na ročištu od 25. ožujka 2025. godine nije pristupio opunomoćenik tužitelja iako je uredno primio poziv a izostanak nije opravdao pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tužitelja.

Opunomoćenici tuženika su naveli da ostaju kod svih navoda iz zapisnika o provedenom nadzoru i odgovora na tužbu.

5. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje od 21. studenog 2024. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je osporenim rješenjem zakonito tužitelj obvezan na plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju (stalni i promjenjivi dio) za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije u označenim razdobljima, te utvrdi i oduzima imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru bez ugovora o koncesiji za navedena razdoblja.

Sporno je (prema navodima tužitelja) da li je bilo zakonskog osnova da se tužitelju obračuna naknada s obilježjem naknade za koncesiju.

8. Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Split obavilo nadzor obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju, podugovora i ugovora s takvim svojstvom koje je sklopio koncesionar, a koji su vezani za ugovor o koncesiji te obavljanja djelatnosti za koje je potrebna koncesija, bez dodijeljene koncesije, za razdoblje od 01. siječnja 2022. do 30. travnja 2023. godine kod tužitelja, o čemu je sastavljen zapisnik od dana 22. studenog 2023. godine u kojem su utvrđene nezakonitosti kako je navedeno u rješenju.

9. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj: 158/03, 10/04, 141/06, 38/09,123/11,56/16,98/19, u daljnjem tekstu: ZPDML-a) pomorsko dobro je opće dobro do interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu posebnu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Stavkom 2. istog članka propisano je da pomorsko dobro čine unutarnje vode i teritorijalno more njihovo dno i podzemlje te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje.

Člankom 5. ZPDML-a propisano je da građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom se smatraju pripadnošću pomorskog dobra. Na pomorskom dobru ne može se stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

Prema članku 7. stavak 1. ZPDML-a za posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može se u Zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija.

Sukladno članku 28. stavak 1. ZPDML-a, za koncesiju na pomorskom dobru plaća se godišnja naknada koja se određuje odlukom o koncesiji. Stavkom 2. istog članka je određeno da se naknada za koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra sastoji od stalnog i promjenjivog dijela te da se visina određuje polazeći od gospodarske opravdanosti, odnosno profitabilnosti gospodarskog korištenja pomorskog dobra.

Odredbom članka 16. ZPDML-a propisano je da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji. Opseg i uvjeti posebne upotrebe ili gospodarskog korištenja, uređuju se odlukom i ugovorom o koncesiji, a u skladu s odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona.

10. Člankom 12. stavak 1. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj: 69/17 i 107/20, u daljnjem tekstu: ZoK-ma) je propisano da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koju je potrebna koncesija, bez koncesije.

Člankom 89. st. 1. ZoK-a propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljane djelatnosti bez koncesije. Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st. 1. ovog članka. Stavkom 3. istog članka propisao je da se iznos naknade s obilježjem naknade za koncesiju utvrđuje na temelju činjenica utvrđenih prema njihovoj gospodarskoj biti i pripadajućim najvišim iznosima koji se obračunavaju primjenom kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine nakade za koncesiju. Prema stavku 6. istog članka utvrđenje i plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju ne predstavlja ozakonjenje nezakonitog obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka i ne može se smatrati osnovom za stjecanje prava koncesije te ne isključuje obvezu oduzimanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti, kao ni pravo na naknadu svake druge štete koja je nastala zbog nezakonitog obavljanja djelatnosti.

11. Člankom 16. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru („Narodne novine“, broj: 23/04 do 10/17, dalje: Uredba), određeni su kriteriji za utvrđivanje početnog iznosa stalnog i promjenjivog dijela naknade za koncesiju na pomorskom dobru s obzirom na vrstu pojedine gospodarske djelatnosti koja se obavlja na pomorskom dobru, kako je navedena u istoj odredbi.

12. Prema stanju spisa proizlazi da je tuženik zaprimio obavijest i prijavu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za sigurnost plovidbe, Lučke kapetanije Šibenik u kojem se navodi da je dana 25. siječnja 2022. godine od strane ovlaštenih djelatnika Lučke kapetanije Šibenik izvršen inspekcijski pregled nespornog dijela pomorskog dobra, dijela morske obale na području općine [adresa], ispred dijela kat. čest. br. [katastarska čestica] i kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] o čemu je sastavljen zapisnik o inspekcijskom nadzoru pomorskog dobra; da je na temelju inspekcijskog nalaza, utvrđeno postojanje osnova sumnje na počinjenje prekršaja gospodarskog korištenja pomorskog dobra bez koncesije te prekršaja gradnje na pomorskom dobru bez koncesije od strane tužitelja, kao vlasnika ugostiteljskog obrta " [obrt]"; da je Lučka kapetanija Šibenik temeljem prikupljenih dokaza pokrenula prekršajni postupak izdavanjem prekršajnog naloga od dana 15. rujna 2022. godine, na koji je tužitelj uložio prigovor, nakon čega je proveden prekršajni postupak u kojem je Vijeće za prekršaje Lučke kapetanije Šibenik donijelo rješenje broj: Pr/I-82/2022 od dana 03. ožujka 2023. godine, kojim je tužitelj proglašen krivim za prekršaj gospodarskog korištenja pomorskog dobra bez koncesije a da je postupak za prekršaj gradnje obustavljen zbog nedostatka dokaza; da je dana 05. travnja 2023. godine Lučka kapetanija Šibenik donijela rješenje kojim se zabranjuje tužitelju daljnja upotreba i gospodarsko korištenje nespornog dijela pomorskog dobra i to morske obale, što u naravi čine tri postojeće rive u [adresa], ispred dijela kat. čest. br. [katastarska čestica] i kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da su u privitku obavijesti i prijave koju je tuženiku dostavilo Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Uprave za sigurnost plovidbe, Lučke kapetanije Šibenik, dostavljeni Zapisnici Lučke kapetanije sa snimkama Geoportala – DGU sa skicom i fotografijama sačinjenim na licu mjesta, preslike prekršajnog naloga i rješenja donesenih u postupcima Lučke kapetanije; da se u obrazloženju rješenja Lučke kapetanije kojim se tužitelju kao vlasniku ugostiteljskog obrta " [obrt]" zabranjuje daljnja uporaba i gospodarsko korištenje nespornog dijela pomorskog dobra, navodi da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je na dijelu morske obale od strane tužitelja izvršen zahvat u prostoru, na način da je na postojeću betonsku rivu sagrađena betonska poklopnica dužine 37,80 m, širine 2,35 m, visine od 30 do 70 cm. Isto tako da je nadzorom utvrđeno da su postojeće rive sukladno izvacima iz aplikacije Geoportak – DGU, koji izvadci su korišteni kao podloga za izradu skice tijekom nadzora, a na kojoj skici su rive označene brojevima 1,2,3, sve opremljene bitvama, anelima te murinzima, u svrhu priveza plovila, na način da je riva brojem 1 opremljena s 5 servisnih ormarića za opskrbu plovila strujom i vodom, te na istu postavljeno 9 špina, te je na istu rivu u vrijeme nadzora privezano ukupno 17 plovila, dok je na rivi označenoj brojem 2 postavljena dva servisna ormarića za opskrbu plovila, te je privezano 8 plovila. Imena i oznake brodica i jahti zatečenih na mjestu očevida evidentirane su skicom koja čini sastavni dio zapisnika Lučke kapetanije Šibenik; da je dana 03. veljače 2022. godine ispitan osumnjičenik DP koji je u izjavi danoj na zapisnik naveo da je riva na kojoj je izgrađena poklopnica u dužini od 37,80 metara izgrađena prije više od 20 godina, a da je na postojeće stanje on izgradio novu betonsku poklopnicu, jer je obala bila oštećena, radi čega nije bilo sigurno kretati se; da sve postojeće rive koristi on za potrebe pansiona, na način da kad iznajmi sobe gostima istima ponudi i mogućnost vezivanja plovila, ali da vezove posebno ne naplaćuje.

13. S obzirom da je navedenim dokazima nesporno utvrđeno da je tužitelj gospodarski koristio pomorsko dobro (obavljao djelatnost pružanja usluga privezišta), bez koncesije, ispred dijela kat. čest. br. [katastarska čestica] i kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je uvidom u Registar koncesija utvrđeno da tužitelj nema upisanih važećih ugovora o koncesiji; da je

14. Slijedom navedenog tuženik je u postupku trebao utvrditi iznos posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti (naknada s obilježjem naknade za koncesiju), sukladno članku 89. ZoK. Za potreba izračuna visine naknade tuženik je od tužitelja zatražio podatke o ostvarenim primicima od usluga smještaja plovila (veza), knjigu primitaka i izdataka, preslike izlaznih računa, sve za navedena razdoblja. Međutim, kako tužitelj nije vodio knjige, obračun je dijelom vršen procjenom, sve na način kako se navodi u rješenju.

15. Radi utvrđenog nezakonitog korištenja pomorskog dobra (obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru), u navedenom razdoblju, rješenjem tuženika, zakonito je tužitelju temeljem članka 89. ZoK-a obračunata naknada s obilježjem naknade za koncesiju te ostvarena imovinska korist.

16. Tužitelj niti ne prigovara visini obveze tj. pravilnosti utvrđivanja novčane obveze već samo prigovara da nije postojala pravna osnova da se tužitelju obračunava novčana naknada obzirom da je on u prekršajnom postupku koji je provela Lučka kapetanija Šibenik, rješenjem broj: Pr/I-82/2022, proglašen krivim za prekršaj gospodarskog korištenja pomorskog dobra bez koncesije, za što mu je izrečena novčana kazna, koju je on platio.

17. Neosnovan je tužbeni navod da se radi o dvostrukom kažnjavanju, obzirom da je po istom događaju u prekršajnom postupku Vijeće za prekršaje Lučke kapetanije Šibenik dana 23. ožujka 2023. godine donijelo rješenje broj: Pr/I-82/2022 kojim je tužitelj proglašen krivim za prekršaj gospodarskog korištenja pomorskog dobra bez koncesije, te mu je izrečena novčana kazna, koju je on platio, jer se ne radi o dvostrukom kažnjavanju i nisu povrijeđene odredbe Ustava Republike Hrvatske i stajališta Europskog suda za ljudska prava kako tužitelj navodi u tužbi.

18. U prekršajnom postupku koji se vodio protiv tužitelja utvrđivalo se da li su u postupanju i radnjama tužitelja ostvarena obilježja prekršaja za koje se tereti, dok u poreznom/carinskom upravnom postupku u kojem je donijeto predmetno rješenje su se utvrđivale činjenice bitne za utvrđivanje naknada s obilježjem naknade za koncesiju .

Sud smatra da činjenice koje su utvrđene u postupku potvrđuju da je tužitelj osnovano utvrđena naknada s obilježjem naknade za koncesiju.

19. Naknadu s obilježjem naknade za koncesiju plaća svaka osoba za koju se u postupku utvrdi da koristi pomorsko dobro bez ugovora o koncesiji odnosno koja gospodarski iskorištava pomorsko dobro (obavlja djelatnost na pomorskom dobru) bez dodijeljene koncesije i ugovora o koncesiji.

20. Utvrđivanje postojanja prekršaja, odnosno prekršajne odgovornosti nije niti bilo predmet ovog upravnog postupka. Upravna tijela za potrebe rješavanja upravne stvari nisu vezana činjenicom o postojanju ili nepostojanju prekršajnog djela i krivnje koja se utvrđuje u prekršajnom postupku.

Stoga, u konkretnom slučaju upravna tijela ili ovaj sud mogu odlučivati o protupravnosti postupanja tužitelja vezano za protuzakonito korištenje pomorskog dobra, i to u smislu obračuna naknade s obilježjem naknade za koncesiju.

21. U konkretnom slučaju ne radi se o dvostrukom kažnjavanju obzirom da naknada s obilježjem naknade za koncesiju, po svojoj osnovi nije kazna, već javno davanje i prihod Državnog proračuna, a koja obveza je propisana Zakonom o koncesijama i koju svi koji gospodarski koriste pomorsko dobro trebaju plaćati, a izbjegavanje plaćanja sukladno članku 12. Zakona o koncesijama, predstavlja protupravno postupanje.

Naprijed navedeni stav suda utemeljen je na Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, Broj: U-III-5981/2016 od 27. lipnja 2017. godine i pozivom na odredbu članka 31. stavak 2. Ustava RH-e, te odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Maresti protiv Hrvatske (presuda od 25. lipnja 2009., zahtjev br. 55759/07) i odluke u predmetu Ruotsalainen protiv Finske (presuda od 16. rujna 2009., zahtjev br. 13079/03).

22. Sud ocjenjuje da je tuženik u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i da nisu povrijeđene postupovne i materijalno-pravne odredbe relevantnih propisa na štetu tužitelja, ta da je tužitelju zakonito utvrđena obveza po osnovi naknada s obilježjem naknade za koncesiju, te da mu je zakonito utvrđena i oduzima se imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru bez ugovora o koncesiji.

23. Istaći je da je u sličnoj pravnoj i činjeničnoj osnovi, vezano za primjenu odredbi ZoK (članak 12. i 89.) ovaj sud već donio više presuda u kojima je iznesen istovjetan stav vezano za obvezu plaćanja koncesijske naknade i da su u postupku po žalbi tužitelja te presude potvrđene presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

24. Stoga, kako je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, osporeno rješenje je zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu 09. travnja 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Odvjetničkom uredu Luka Mrkić u Zadru, Zrinsko- Frankopanska 38,

- tuženiku Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Zrinsko-Frankopanska 60,

- u spis.