Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Zk-175/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavku Pavloviću Lučiću, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika 1. BVN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. VVN, [adresa], 1025 New Zeland, oba zastupana po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj 20 P-809/2020-23 od 26. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj 20 P-809/2020-23 od 26. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva koja je na temelju Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora od 9. listopada 2014. godine ovjerenog po Anti Pejkoviću, javnom bilježniku u [adresa], pod OV-4502 i 4507/14, u zemljišnoj knjizi provedena temeljem rješenja Općinskog suda Split Stalna služba Makarska poslovni broj Z-3294/14 kojim je na suvlasničkom dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada i dvorište sa 141 m2 [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji iznosi 44/337 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) s kojim je nedjeljivo povezano vlasništvo poslovnog prostora u podrumu površine 43,90 m2 uknjiženo pravo vlasništva na ime tuženika pod 1/ UVN te PVN i VV svakog za po 1/3 dijela pa se nalaže brisanje navedene uknjižbe i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije njene provedbe, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude žale se tuženici te presudu pobija u cijelosti zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenim navoda, podredno ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj, u odgovoru je porekao žalbene navode te predložio odbijanje žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja radi utvrđenja nevaljanom uknjižbou prava vlasništva koju je sud proveo temeljem Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora od 9. listopada 2014., ovjerenog po javnom bilježniku Anti Pejkoviću u [adresa], pod Ov-4509 i 4507/14 i to rješenjem broj Z-3294/14 na način da je pravo vlasništva upisao na ime prednika tuženika PVN i VV, svakog za 1/3 dijela a koji se odnosi na suvlasnički dio čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada i dvorište 141 m2, upisane u [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji iznosi 44/337 etažnog vlasništva (E-1) s kojom je nedjeljivo povezano vlasništvo poslovnog prostora u podrumu, površine 43,90 m2.

6. Suprotno žalbenim prigovorima žalitelja donoseći pobijanu presudu i u postupku kojoj je istom prethodio sud prvog stupnja nije počinio bitnu potvrdu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ista se može ispitati ne postoji proturječnost između onoga što se u navodima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Također nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Po provedenom postupku sud prvog stupnja, u bitnom, utvrdio je slijedeće relevantne činjenice, koji žalbenim prigovorima tuženika nisu dovedene u sumnju:

- da je iz spisa toga suda Z-3294/14 razvidno kako je temeljem prijedloga za uknjižbu od 16. listopada 2014. te citiranog kupoprodajnog ugovora od 9. listopada 2014. dopuštena uknjižba prava vlasništva 13/44 dijela na korist prvotuženika ŽVN te KVN i VV, za 1/3 dijela u odnosu na 44/337 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] s kojim je neraskidivo povezano pravo vlasništva poslovnog prostora u podrumu površine 43/90 m2m etaža 1, nekretnine upisane u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige pak proizlazi da je sud proveo uknjižbu temeljem citiranog rješenja pa je slijedom navedenog upisao prvotuženika te PVN i VV kao vlasnike, uz istodobno brisanje prava sa imena tužitelja ABC u cijelosti;

- da pregledom priloženog Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora ovjerenom po javnom bilježniku u [adresa] Pov-4502 i 4507/14 od 9. listopada 2014. je utvrđeno kako je predmet kupoprodajnog ugovora 13/44 dijela suvlasničkog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] s kojim suvlasničkim dijelom je neraskidivo povezano pravo vlasništva poslovnog prostora u podrumu, površine 4390 m2, što u naravi čini poslovni prostor površine 12,80 m2, koji je u Rješenju o izvedenom stanju i arhitektonskom snimku izvedenog stanja označen kao ured 2, kako to proizlazi iz članka II ugovora.

8. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije prodao svoj poslovni prostor, niti je prodao svoj suvlasnički dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 44/337 koji je s njim neraskidivo povezan te da se radi o činjenju nedostatku radi čega upis nije valjan. Stoga, da je sud bio dužan odbiti zatraženi upis jer predmet prodaje nije naveden onako kako je upisan u zemljišnoj knjizi a što je u protivnosti s odredbom članka 59. stavak 1.a Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 63/19, dalje u tekstu: ZZK) jer se kod zahtjeva za uknjižbu traži točna oznaka zemljišta u tabularnoj ispravi ili pravu glede kojeg se uknjižba zahtjeva pa je sasvim jasno kako sud nije mogao dopustiti takav prijedlog.

9. Dakle, da je nevaljana uknjižba prava vlasništva kako to ističe tužitelj u svojoj tužbi jer da tužitelj nije prodao svoj suvlasnički dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 44/337 dijela niti je sud u ovakvoj situaciji mogao brisati tužitelja s njegovim pravima na tom suvlasničkom dijelu obzirom da to nije niti bila volja stranaka prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora. Osnovano da stoga ističe tužitelj u podnesku od 19. travnja 2021. da takav suvlasnički (13/44), nije niti upisan u zemljišnoj knjizi na čest. zgr. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer su na toj nekretnini upisani samo suvlasnički dijelovi kojima je zajednički nazivnik označen brojem 337, a ne 44, a što je predstavljalo predmet prodaje prema članku II. ugovora. Točna oznaka zemljišta u tabularnoj ispravi ili prava glede kojeg se zahtijeva uknjižba predstavlja bitnu materijalnopravnu pretpostavku koja mora biti ispunjena da bi sud dopustio uknjižbu kako to proizlazi iz članka 54. stavak 1. a. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91-96, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, dalje: ZZK). Ovo tuženi do zaključenja raspravljanja u predmetnom postupku da ničim nisu osporili, niti su uspjeli pobiti navode protivnika (članak 219. ZPP-a).

10. U odnosu na prigovor zastare od strane tuženih sud je smatrao da iz sadržaja odredbe čl. 129. st. 1. ZZK-a, proizlazi da se brisovna tužba može sa uspjehom podići sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno. Dok ne nastupe okolnosti uslijed kojih bi povrijeđeno knjižno pravo ionako prestalo, pravo na podizanje brisovne tužbe vremenski da je neograničeno, odnosno pravo na podnošenje tužbe za brisanje ne zastarijeva. Ovo pravilo da vrijedi kad se brisovna tužba podnosi protiv osobe u čiju je korist neposredno provedena nevaljana, neistinita uknjižba, odnosno protiv osobe koja je glede nevaljane uknjižbe u neposrednom pravnom odnosu s osobom čije je knjižno pravo uknjižbom povrijeđeno (tzv. neposredni stjecatelj) te njezinih univerzalnih slijednika i to neovisno o tome da li su oni glede valjanosti uknjižbe bili u dobroj vjeri ili ne, a isto pravilo vrijedi i kad se tužba za brisanje podnosi protiv osobe koja je upisala svoje pravo izvodeći ga iz neistinitog, nevaljanog prednikovog upisa, koja je znala ili je obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da je upis njezinog prednika nevaljan i neistinit (nepoštena treća osoba, nepošteni stjecatelj, stjecatelj koji nije u dobroj vjeri, nepošteni singularni slijednik neposrednog stjecatelja). Zbog toga, da prigovor tuženih nije osnovan (u tom smislu i Županijski sud u Varaždinu broj odluke: Gž-741/09-2 od 2. rujna 2009).

11. U odnosu pak na žalbeni prigovor tuženika kako još nije doneseno rješenje o nasljeđivanju iza smrti roditelja tuženih pa da je tužba u tom smislu preuranjena, sud prvog stupnja se pozvao na odredbu članka 141. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/13, 35/03, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN) prema kojoj odredbi do utvrđenja toliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinom nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima osim onog što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine u skladu s propisanim, nasljednička zajednica kao oblik zajedničkog vlasništva da podrazumijeva da nasljednici diobe ostavinske imovine zajednički upravljaju i raspolažu nasljedstvom kao cjelinom uslijed čega prema trećim osobama nasljedničku zajednicu predstavljaju svi nasljednici zajedno pa u sporovima s trećim osobama o pravima i obvezama iz nasljedničke zajednice svi nasljednici imaju položaj nužnih a time i jedinstvenih suparničara jer u pogledu ostavine koja je na njih prešla po samom zakonu stoje u nejedinstvenoj nedjeljivoj pravnoj zajednici te da su u procesnom smislu jedna parnična stranka.

12. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. i članka 155. ZPP-a te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

13. Gore navedena činjenična utvrđenja odnosno pravne zaključke suda prvog stupnja prihvaća u cijelosti i ovaj žalbeni sud. Naime, u iscrpno provedenom postupku sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice i valjano primijenio materijalno pravo radi čega se žalitelji sa svojom žalbom upućuje na navode pobijane prvostupanjske presude.

14. Prema odredbi članka 129. stavak 1. ZZK-a nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnog knjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojeg bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno.

15. U odnosu na žalbeni prigovor kako je u ugovoru o kupoprodaji poslovnog prostora od 9. listopada 2014. jasno navedeno da prodavatelj kupcima prodaje 13/44 suvlasničkog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] s kojim je neraskidivo povezano vlasništvo poslovnog prostora u podrumu površine 43,90 m2 pa da nije točno da je sud pogriješio kada je proveo predmetnu uknjižbu za odgovoriti je kako slijedi:

Tužitelj je u zemljišnoj knjizi prije sporne uknjižbe bio upisan kao etažni vlasnik čiji je suvlasnički dio (44/337) u smislu odredbe članka 66 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) neodoljivo povezan s određenim poslovnim prostorom (u podrumu sa 43,90 m2 površine) kao posljednjim dijelom te nekretnine.

15.1. Međutim, u točki II. ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora od 6. listopada 2014. se navodi da kupci kupuju na jednake dijelove 13/44 do tužiteljevog suvlasničkog dijela "što u naravi čini poslovni prostor površine 12,80 m2, dok je u rješenju o izvedenom stanju i Arhitektonskom snimku izvedenog stanja označen kao Ured 2" iz čega proizlazi da je predmet prodaje tom ugovoru predstavlja dio tužiteljevog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine (13/44 od 44/337 dijela) koji se odnosi a dio tužiteljevog poslovnog prostora (E-1) u podrumu koji ima površinu od 12,80 m2 u odnosu na njegovu cjelokupnu površinu od 43,90 m2. Po stavu ovog suda kakva ugovorna stipulacija ukazuje da suvlasnički dio koji predstavlja predmet prodaje po spornom ugovoru nije upisan u zemljišne knjige na čest. zgr. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer su na njoj upisani samo suvlasnički dijelovi kojima je zajednički nazivnik označen brojevima 337 te da poseban dio nekretnine - poslovni prostor 20,80 m2, koji je u rješenju o izvedenom stanju i arhitektonskom snimku izvedenog stanja označen kao Ured 2 koji prema točki II spornog ugovora predstavlja predmet prodaje, također nije upisan u zemljišne knjige [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao određeni poseban dio čest. zgr. [katastarska čestica] s kojim je neodvojivo povezano tužiteljevo suvlasništvo te nekretnine već taj poslovni prostor po pravilima zemljišnoknjižnog prava predstavlja nepodijeljeni integralni dio tužiteljevog poslovnog prostora u podrumu površine 43,90 m2 koji je neraskidivo povezan sa njegovim suvlasničkim dijelom 44/337 ETAŽNO VLASNIŠVO (E-1) te nekretnine.

16. Nadalje je istaći da točna oznaka zemljišta u tabularnoj ispravi ili prava glede kojeg se zahtijeva uknjižba predstavlja bitnu materijalnopravnu pretpostavku koja mora biti ispunjena da bi sud mogao dopustiti uknjižbu sukladno odredbi članka 59. stavak 1.a ZZK, što pak u konkretnom slučaju spornom uknjižbu Z-3294/14 nije poštovano jer u pogledu oznake predmeta prodaje u Ugovoru o kupoprodaji poslovnog prostora od 6. listopada 2014. i stanje zemljišne knjige na dan 16. listopada 2014. kada je prijedlog podnesen sudu ne postoji potpuna neusklađenost jer u točki 2. citiranog ugovora opisani predmet prodaje nije upisan u zemljišnoj knjizi. Posebno je ukazati da je neosnovan žalbeni navod prema kojem se navedeno može opravdati načelom "manje je sadržano u većem", jer u konkretnom slučaju osim neusklađenosti površine suvlasničkih dijelova čest. zgr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], koji su kao predmet prodaje navedeni u spornom ugovoru i u zemljišnoj knjizi, očigledna je i potpuna neusklađenost opisa posebnih dijelova te nekretnine s kojima su povezani ti suvlasnički dijelovi.

17. Konačno, u odredbama o etažnom vlasništvu ZV-a propisano je da vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine proizlazi, ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine na koje je uspostavljeno (članak 66. stavak 1.) te da se može otuđiti samo zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom s kojim je nedjeljivo povezano (članak 69. stavak 1.) dok iz točke II. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 6. listopada 2014. proizlazi da određenost predmeta prodaje ne poštuje citirane zakonske propise a niti je kao takav uopće upisan u zemljišnoj knjizi u kojoj nema tužiteljevog suvlasničkog dijela koji iznosi 13/44 čest. zgr. [katastarska čestica] kao ni s njim povezanog poslovnog prostora površine 12,80 m2 iako prema odredbi članka 67. stavak 1. ZV vlasništvo posebnog dijela nekretnine može postojati samo na onom suvlasničkom dijelu koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, koja je kao takva upisana u zemljišnoj knjizi.

18. Nadalje, u odnosu na prigovor u kojem tuženi i dalje ustrajavaju u žalbi kako ostavina njihovih pok. roditelja još nije raspravljena da tuženik pod 1 nije njegov jedini nasljednik te da tuženik pod 2 ne zna hoće li biti nasljednik u odnosu na njih, odgovoriti je da tuženici ne negiraju da su nasljednici svojih umrlih roditelja SVN i VV pa je dalje navesti da kod činjenice da je u času smrti njihovih roditelja na tuženike kao njihove zakonske nasljednice prvog nasljednog reda po sili zakona prešla sva njihova imovina (članak 4. u svezi s člankom 5. i članak 129. ZN-a) tuženici su od tog trenutka stekli subjektivnu procesnopravnu legitimaciju u ovom parničnom postupku. Dakle, prema stavu recentne sudske prakse, univerzalni pravni slijednik ne može se protiviti procesnoj sukcesiji i on postaje procesna stranka u trenutku otvaranja nasljedstva (smrću ostavitelja) za pozivanje nasljednika da preuzme parnični postupak ne mora postojati pravomoćno rješenje o nasljeđivanju za prednika nasljednika. Dakle, presumirani nasljednici postaju procesne stranke smrću ostavitelja te se za njihovo stupanje u postupak traži njihov pristanak.

19. Radi iznesenog tužba u ovoj pravoj stvari nije subjektivno preinačena proširenjem na novog tuženika, kako se to neosnovano u žalbi navodi, već je u smislu odredbe članka 109. u svezi s člankom 201. ZPP-a tužba dopunjena označavanjem na pasivnoj strani drugog nužnog suparničara koji je zajedno sa tuženikom pod 1 sunasljednik VV i SVN, jer se samo prema njima obojici zajedno spor može riješiti na jednaki način (članak 141. stavak 1. ZN-a) takvom uređenju tužbe tuženici se ne mogu protiviti niti je tužitelj u tome ograničen određenim stanjem parnice.

20. Konačno, neosnovano žalitelji u žalbi prigovaraju zastari tužbe jer rok za podnošenje brisovne tužbe protiv neposrednog stjecatelja tj. protiv osude u čiju je korist provedena valjana uknjižba kao i protiv njenog univerzalnog pravnog slijednika (ovdje tuženika), prema odredbi članka 150. stavak 1. ZZK ne može isteći sve dok ne nastupi činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, koje činjenice u konkretnom slučaju nisu ni nastupile (tako i VSRH Revd-3065/2020 od 11. svibnja 2021. i ŽS Varaždin Gž-3035/2011). Ni ostalim žalbenim navodima nije dovedena zakonitost i pravilnost pobijane presude.

21. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka. Stoga je valjalo odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika jer nisu ostvareni žalbeni razlozi a presudu suda prvog stupnja potvrditi sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima postupka (članak 380. točka 2. ZPP-a).

U Splitu, 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić