REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: P-2339/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja 1. SL OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], 2. ŠL OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], 3. IL OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], 4. KL OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupani po punomoćniku Ivanu Rudiću odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Grad Zadar, Narodni trg 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po gradonačelniku [adresa] TL, a on po punomoćnici ĆL dipl. iur., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, i u odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tuženika, te nakon objave dana 9. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji SL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik za 1/5 dijela, ŠL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik za 1/5 dijela, IL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik za 1/5 dijela, KL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik za 1/5 dijela, vlasnici nekretnina katastarske oznake čest. z. 2466 k. o. [katastarska općina] „oranica“ površine 478 m2, te č. zem. [katastarska čestica] „pašnjak“ površine 300 m2 upisane su u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega su ovlašteni tužitelji da temeljem ove presude suda, a nakon njezine pravomoćnosti zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva ovih nekretnine na svoje ime i u svoju korist u zemljišne knjige suda, a sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi tvrde da su nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] „oranica“ površine 478 m2, te čest. zem. [katastarska čestica] „pašnjak“ površine 300 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s tim da je pravo vlasništva upisano na imenu tuženika. U Uredu za Katastar Zadar čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] „oranica“ površine 478 m2, te čest. zem. [katastarska čestica] „pašnjak“ površine 300 m2 upisane su u PL 2880 na imenu tužitelja putem prednika. Pravo vlasništva utuženih nekretnina tužitelji su stekli kontinuiranim, mirnim posjedom kroz dugi niz godina dosjelošću. Za istaći je, da je Općinski sud u Zadru po provedenom ostavinskom postupku donio Rješenje o nasljeđivanju iza smrti ostaviteljice AL pod poslovnim brojem O- 1187/99 te proglasio nasljednike i to tužitelja pod 1/ BL te prednika tužitelja pod 2 / 3 / PL te prednicu tužitelja pod 4/ pod 5/ CL. Isto tako nakon smrti rečenog prednika PL Općinski sud u Zadru donio je rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-2274/2020, te proglasio nasljednike tužitelje pod 2 /3. Iza smrti ostaviteljice CL Općinski sud u Zadru donio je Rješenje o nasljeđivanju O-1641/2018, te proglasio nasljednike sada tužitelja pod 4. Nekretnine koje su predmetom ovog sudskog postupka od pamtivijeka prošlog stoljeća oduvijek su bile u posjedu tužitelja, odnosno njihovih prednika, iste su se obrađivale i koristile kao pašnjaci za ispašu. Tužitelji imaju pravnog interesa da se utvrde vlasnicima temeljem presude suda, jer upis na tuženika datira iz 1986. godine u vrijeme provođenja tadašnje nacionalizacije kada je cijelo šire područje obuhvaćeno rečenom nacionalizacijom, a zemljišnoknjižni odjel suda automatizmom upisivao „društveno vlasništvo".

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te predlaže isti odbiti u cijelosti, budući da dokumentacija priložena uz tužbu nije dovoljna da bi tužitelji dokazali svoje pravo vlasništva na utuženim nekretninama. Naime, tužitelji tužbom traže da se utvrde vlasnicima nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 478 m2, i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 300 m2, upisane u korist Društvenoga vlasništva za cijelo. U povijesnom dijelu tužbe navode kako su vlasništvo predmetnih nekretnina stekli dosjelošću, te priložili Rješenja o nasljeđivanju iza svojih pravnih prednika. S obzirom da je tuženik Grad Zadar zemljišnoknjižni vlasnik utuženih nekretnina, to tužitelji nisu valjano mogli steći pravo vlasništva nasljeđivanjem nevlasnika, jer nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego ga sam ima. Slijedom navedenog, ukoliko tužitelji ne dokažu sve činjenične navode iz tužbe, to ovaj tuženik predlaže istu odbiti u cijelosti.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranica površine 478 m2 i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pašnjak površine 300m2 (l.s.4), neslužbeni prijepis posjedovnog lista 2889 k. o. [katastarska općina] Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Zadar (l.s.5), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O-1187/99 iza smrti AL pok. S rođ. ML od 14.veljače 2000.g.(l.s.6-9), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O-2274/2020 UPP-OS-2/2021 iza smrti PL pok. GL od 10.veljače 2021.g. (l.s.10-14), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O-1641/2018,UPP-OS-134/18 iza smrti CL pok. Š rođ. PL od 13.prosinca 2018.g.(l.s.15-18), zahtjev za obavljanje tehničkih radnji upućen Državnoj geodetskoj upravi 25.11.2024.g. (l.s.34-35), povijest promjena na katastarskim česticama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Zadar Klasa:930-04/24-05/908, Urbroj:541-24-01/17-24-2 od 11.12.2024.g. (l.s.37-38), povijest zemljišnoknjižnih upisa Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s.39-41), saslušao svjedokinju VL (l.s.44), svjedoka ZL (l.s.45), izveo dokaz stranačkog saslušanja tužitelja pod 1 BL (l.s.45-46), izvršio uvid u zapisnik od 2.III.1967.g. (l.s.48-49), ugovor o potrošačkom kreditu između Komunalne banke Zadar i korisnika kredita Tomas p.Ivan Krsto od 23.11.1962.g.(l.s.52-53), račun br.61/G komunalnog poduzeća Nasadi i kupališta od 13.VIII 1969.g. (l.s.54).

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Nekretnine koje su predmet postupka su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela, u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranica površine 478 m2 i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pašnjak površine 300m2, obje upisane kao društveno vlasništvo.

6.Iz činjeničnog osnova tužbe slijedilo bi da tužitelji potražuju tužbom da se utvrde kao vlasnici utuženih nekretnina koje da su stekli dosjelošću, originarno, u odnosu na upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, te su radi procjene subjektivnog momenta kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na strani tužitelja korišteni kao dokazni materijal priložene isprave i iskazi saslušanih svjedoka, kao i u pogledu objektivnih kvaliteta posjeda.

7.Prema povijesti promjena na katastarskim česticama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Zadar Klasa:930-04/24-05/908, Urbroj:541-24-01/17-24-2 od 11.12.2024.g., 1964.g. prihvaćanjem podataka nove izmjere i revizije k. o. [katastarska općina] evidentirani posjednik je PL 1008 GL, pok. SL, 1979.g. (UP/I-1483/79) da dolazi do promjene u posjedovnom stanju te je iza GL. SL novom posjednicom evidentirana: PL 1008 BL HL ž. GL, 2001.g. (UP/I-932-07/07-04/47) da dolazi do promjene u posjedovnom stanju iza HL, te su od tada novim posjednicima u jednakim omjerima evidentirani:PL.2880 LL, GL 1/3, CL, GL 1/3, SL, GL 1/3, a takvo stanje da ostaje i danas, što da je vidljivo iz priloženog posjedovnog lista 2880.

8. Svjedokinja VL. I je u iskazu navela da joj je poznato gdje se nalazi ova zemlja, ta čestica je poviše šume koja šuma je poviše Osnovne škole Bartola Kašića, a tu je inače veći kompleks čestica obitelji VL, a ove čestice su odvojene jedna od druge, jedna je kod ulice Julija Dobrile, a druga je kod Ulice Otokara Keršovanija, zapadno od te ulice, to je sada zapušteno, zaraslo u grmlje, a prije su to obrađivali, svekrva je govorila da je tu sa te zemlje donosio krumpire i druge poljoprivredne proizvode njezin rođak RL, koji je obrađivao tu zemlju, jer je on također bio poljoprivrednik, a svekrva je to naslijedila od oca, pa kako ona to nije mogla obrađivati, to je radio za nju prvi rođak ML, ta zemlja je bila vlasništvo od AL rođene ML, ta zemlje je bila od ML, HL su naslijedili SL, SL i LL, a LL je njezin suprug koji je preminuo i naslijedila su ga djeca ŠL i IL, a CL je preminula, nju su naslijedila njezina djeca KL i UL, ta zemlja se obrađivala oduvijek, zasigurno od početka 20. stoljeća, jer je prije tu zemlju obrađivao otac od HL, ČL, a može zasigurno potvrditi da se obrađivala od 1980. godina, a možda i poslije, jer je ona tih godina vidjela tog čovjeka ML kojeg je HL zvala SLĐ, da nosi to povrće, krumpire gospođi HL, ML su ovo davno nekad dobili na obrađivanje, moguće da je to bila crkvena zemlja, ali to da ne može tvrditi, kao što su i drugima davali zemlje, svekrva je spominjala i druge ljude koji su na tom području dobili zemlju na obrađivanje. Nije čula da je bilo nekih sporova bilo sa trećim licima ili sa ondašnjim vlastima, a da su oni imali i druge čestice na predjelu Plovanije koje su bile upisane kao društveno vlasništvo, a oni u katastru, pa su bile riješene bez suda, samo na zahtjev. EL da je muž od HL, otac od LL, SL i CL. Svjedokinji da nije poznato da bi ove nekretnine bile nacionalizirane, jer su bili upisani u katastru.

9.Svjedok ZL pok. K je u iskazu naveo da otprilike zna gdje se nalazi ova zemlja iz tužbe, misli da te čestice nisu jedna uz drugu, oni su tamo imali više čestica, ta zemlja se nalazi iza šume koja se nalazi iznad Bagata, prolazio je tamo i danas, živio je na Bilom Brigu, a familija mu je bila na Put Bokanjca, Meladi, pa je tuda prolazio, zna da je tamo bila mocira, a sada se to izgradilo, svjedok da poznaje PL, zajedno su krenuli u Tehničku školu 1966., 1967., i bili su najbolji prijatelji, tako je upoznat s time, a u to vrijeme ta zemlja je bila "na kraju svijeta", ne vjeruje da se ta zemlja obrađivala, oni sigurno nisu obrađivali, tih godina 1970.-ih nije vidio da bi tu bila neka kultura u smislu voćnjaka, sve je to njemu bilo isto, prazna ledina, pustopoljina, LL je govorio da je to nasljeđe od njegove majke, a majka je to stekla vjerojatno nasljeđem, zna da to nije bilo T nego od ML. Nije čuo da bi bili nekakvi sporovi prema fizičkim licima, međašima, to da se baratalo da je to njihovo nasljedstvo. Svjedok ne zna da li je to bila agrarna zemlja, ne zna da li imaju kakvu poljoprivrednu prošlost, zna da su pričali o nasljedstvima, pa je LL spominjao tu zemlju, oni su spominjali da imaju neku zemlju u Osijeku, pa su tako pričali o nasljedstvima.

10.Tužitelj pod 1 BL pok. GL je u iskazu naveo da je njegov djed ŠLĐ umro 1937. godine, a 7 dana prije smrti je sve oporukom ostavio svome sinu ILĐ, međutim koji sin je umro 1942. godine, 7. prosinca, tako da je njegova majka HL ostala kao jedina nasljednica, s tim da je supruga od pok. djeda, druga supruga od pok. djeda, maćeha imala pravo samo koristiti dio tih terena, a o čemu također postoji pisani dokument, a zvala se Ć, sa nekakvim austrijskim prezimenom, kako je njegova majka ostala jedina nasljednica tih zemalja, tih terena, njegov pok. otac je napravio dogovor sa SLĐ oko obrađivanja tih terena, i to samo dijela terena, s tim da ovi o kojima se razgovara nisu bili obradivi, zna da je RL sa ovih terena znao izvlačiti drvo, jer je u ono vrijeme život drugačije funkcionirao, pa se sjeća da su se cijelu jednu zimu, više zima grijali na to drvo, ML je inače imao svoje terene koje je obrađivao, pa je usput obrađivao i njihove, on je samo na nekim terenima zajedno u suvlasništvu, jer je to isto pleme, a ML je bio izuzetno jak i visok čovjek preko 2 m, te je imao kar i konja, te je te poljoprivredne proizvode sa konjem i karom dovozio kod njih na [adresa], dio toga, ne zna koji je bio postotak i to jedan ili 2 puta godišnje, na jesen sigurno, kada je bila recimo berba grožđa, inače taj konj je na kraju SLĐ udario u butinu i slomio mu nogu, pa je SLĐ bilo sve teže to obrađivati, na kraju je odustao, brat LL je bio više emotivno vezan za ovu zemlju, on je osobno pozvao te A koji su međašili sa njima, te kada je bilo ovo avionsko snimanje, on i brat su te zemlje sve obišli na Bokanjcu, Musapstanu, prema smeću Dikla, Cerodule, pa i ovu zemlju na Plovaniji i oni su je uredno obilježili kako se to zahtijevalo radi ovog snimanja iz zraka, kada su oni to gledali, to je bilo zapušteno zemljište, jedna čestica sigurno nije bila obradiva, a druga se možda i obrađivala ranije, s obzirom na konfiguraciju samog terena, to je zemlja baš od ML, i djed je imao kuću na Voštarnici, kod crkve Srca Isusovoga, a ta kuća je dijelom srušena radi izgradnje zgrada od Bagata, a djed je bio poljoprivrednik čisti, te ne zna od koga je djed naslijedio. Tužitelj ne zna što bi značilo da bi ta zemlja bila veleposjednička zemlja ranije, ne sjeća se da li se plaćao dohodak, zna da su neke terene otac i majka prodali na Plovaniji, a za jednu zemlju su u sporu, spor je gotov sa nekim ljudima koji su sagradili kuću, jedan dio su uzeli njihove zemlje koji nikad nisu platili, možda sada plate, dublju povijest ne zna, kada je sve ovo počelo, tada je počeo kopati po dokumentima i našao je ovu oporuku od djeda, uredno biljegovano, sa točno naznačenim kome što pripada, pretpostavlja da je to bilo navedeno u ostavinskoj raspravi kada je majka preminula, ove zemlje koje je naslijedila od pok. oca, u to je siguran.

11.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-291/14 zauzeo pravni stav:„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

12.U odluci broj Rev 158/2017 rečeno je da je ESLJP u predmetu Trgo protiv Hrvatske u presudi br. 35298/04 naveo:„U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes (vidi B v. [adresa], br. 32457/05, stavak 40., 13. prosinca 2007. i P v. [adresa], br. 65582/01, stavak 50., 24. svibnja 2007.)."

13.Dakle, nakon novih odluka ESLJP-a iz 2016. godine više nije bitno za primjenu stajališta u predmetu Trgo protiv Hrvatske je li tužba podnesena u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999. Naime, u predmetima C i drugi i Jakeljić protiv Hrvatske tužbe su podnesene 2002. godine, dakle, nakon što je Ustavni sud ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4.ZVDSP-a, te nakon što je donesena nova odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP-a koja je izrijekom propisala da se razdoblje prije 8. listopada 1991. ne uračunava u vrijeme dosjelosti glede nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu. ESLJP u obrazloženju odluka u predmetima C i Jakeljić izričito navodi da je vrijeme kada je podnositelj podnio tužbu nevažno za određivanje može li se njegov zahtjev za proglašavanjem vlasnikom nekretnine dosjelošću okvalificirati kao “imovina” zaštićena čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Ono što je za ESLJP bitno je da li je vlasništvo nad predmetnom imovinom preneseno podnositelju zahtjeva prema zakonu u vrijeme kada je čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. bio u obliku u kojem je izvorno sročen još uvijek bio na snazi. Drugim riječima ESLJP smatra da je bitno je li došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju zakona - dosjelošću ili ne i to u vrijeme kada je izvorna odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP-a bila na snazi. To bi dalje značilo da bi se i danas mogla podnijeti tužba radi stjecanja vlasništva dosjelošću, uz tvrdnju da je to vlasništvo stečeno u navedenom periodu, ako su ispunjene ostale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i ako nitko treći na istim nekretninama nema nikakvih prava, niti je to na bilo koji način iskazano.

14.Naime, Republika Hrvatska je potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije. Zbog toga je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava, a isto tako dužna je primjenjivati i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima „Trgo“ protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima C i dr. protiv Republike Hrvatske i Jakeljić protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po ocjeni ovoga suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. – dalje: ZVDSP) zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnim nekretninama i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale lokalne javne vlasti koje bi stekle prava u pogledu spornog zemljišta, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP-a. Osnovno pitanje je da li je prednik tužitelja EL pok. SL ispunio uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96.), a koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997.godine, te da li je prednik tužitelja postao vlasnik predmetnih zemljišta stupanjem na snagu tog zakona. Ta odredba Zakona o vlasništvu ostala je na snazi gotovo tri godine, dok je nije ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. godine. Pri tome, s obzirom na navode u Odlukama Europskog suda za ljudska prava nevažno je za određivanje može li se u njihov zahtjev za utvrđenjem vlasnika nekretnine dosjelošću okvalificirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju vrijeme kada su tužitelji podnijeli tužbu, tj. da li su je podnijeli prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ili su je podnijeli kasnije. Dakle, bilo je potrebno utvrditi da li je prednik tužitelja temeljem izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a ex lege postao vlasnik predmetne nekretnine i to 1. siječnja 1997. godine kada je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio na snagu. Također, u ovom predmetu nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a itko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka osim tužitelja ikada potraživala kakva prava nad tim zemljištem. Stoga u ovom slučaju ne postoje razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP-a izvan snage, međutim u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je katastarski posjed JL evidentiran tek 1964.godine, što do odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske 17. studenog 1999. godine kojom je ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, daje vremenski period od 35 godina, dakle nedostaje rok od četrdeset godina evidentiranog posjeda, pri čemu iz iskaza saslušanih svjedoka VL i ZL nema jasnih i izravnih saznanja o periodu prije 1964.godine, čak svjedok ZL navodi da tih 1970. -ih godina nije vidio da bi tu bila neka kultura u smislu voćnjaka i da oni, tužitelji to sigurno nisu obrađivali, da je to njemu izgledala kao prazna ledina, pustopoljina, svjedokinja VL spominje u iskazu da može zasigurno potvrditi da se ta zemlja obrađivala od 1980. godina, a možda i poslije, jer je ona tih godina vidjela tog čovjeka ML kojeg je HL zvala SLĐ, da nosi to povrće, krumpire gospođi HL, odnosno nema izravnih saznanja o posjedu prije 1964.godine, dok tužitelj pod 1 BL pok. GL ne navodi kada je točno bio dogovor sa SLĐ zv. M i njegovog oca oko obrađivanja tih terena, te u svom iskazu spominje da se sa tih terena izvlačilo drvo, što je u suprotnosti sa opisom nekretnina svjedoka ZL koji te nekretnine opisuje kao prazna ledina, pustopoljina. Kraj takvog stanja stvari slijedi da nije u prvostupanjskom postupku jasno dokazan efektivni posjed tužitelja i njihovih prednika, pored katastarskog tabularnog posjeda, vrijeme potrebno za dosjelost od 40 godina poštenog posjeda do odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17.studenog 1999.g., također i suvlasnički udjeli koji su traženi tužbenim zahtjevom od 19.veljače 2025.godine ne odgovaraju nasljeđenim udjelima iz rješenja o nasljeđivanju tužitelja, pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen.

15.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru, 9. travnja 2025. godine

S u d a c

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1.Tužiteljima pod 1-4 po punomoćniku uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 Eur-a.

2.Tuženiku

3.Nakon pravomoćnosti: Ministarstvu financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar