Pristupanje sadržaju
-1-
Broj: Jž-1646/2020
Republika Hrvatska |
|
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske |
|
Zagreb
|
Broj: Jž-1646/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: predsjednice vijeća Goranke Ratković te članica vijeća Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M. M., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točka 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 4. rujna 2020., broj: 52. Pp J-1373/2020, na sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split, te se preinačuje pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljenom M. M., za prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji je tom presudom proglašen krivim, izriče novčana kazna 663,61 EUR (šestošezdesettri eura i šezdesetjedan cent)[1]/5000,00 (pet tisuća) kuna. Izrečenu novčanu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude, a ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne u roku i na način određen ovom presudom, računajući od dana primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni M. M. je proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 54. stavka 1. točka 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo mu je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona (odredbe o ublažavanju) izrečena novčana kazna 1.500,00 kuna.
2. Istom presudom, okrivljenik je, temeljem članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 200,00 kuna, te je na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona od okrivljenika oduzeta droga „marihuana“ mase 0,7 grama.
3. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
Ovlašteni tužitelj navodi u bitnom, da je s obzirom na težinu počinjenog prekršaja, okrivljeniku valjalo izreći kaznu unutar okvira predviđenih zakonom, dakle od najmanje 5.000 kuna ili kaznu zatvora do 90 dana, te predlaže da se donese nova odluka s adekvatnom kaznom
4. Žalba je osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Osnovano tužitelj ističe da je okrivljeniku izrečena preblaga novčana kazna.
Naime, kako je to vidljivo iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je kao olakotne okolnosti cijenio činjenice da je okrivljenik nekažnjavan i da je posjedovao lakšu drogu u maloj količini, zbog čega je znatno ublažio novčanu kaznu.
7. Mađutim, ovaj Sud nije našao opravdanje za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, odnosno za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer navedene olakotne okolnosti nisu nikako posebno izražene olakotne okolnosti na temelju kojih bi sud mogao, primjenom citirane zakonske odredbe, okrivljeniku ublažiti novčanu kaznu ispod posebnog minimuma propisanog za to djelo prekršaja niti su navedene okolnosti takvog karaktera da bi opravdale takvo znatno ublaženje novčane kazne.
8. U odnosu na navod obrazloženja kojim se ističe dosadašnja nekažnjavanost, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne.
Navedene olakotne okolnosti (nekažnjavanost i manja količina lake droge), po stavu ovog suda nalaze dovoljno odraza u izricanju blaže vrste kazne – novčane kazne i to u minimalnom zakonom propisanom iznosu za to djelo.
Dakle, kod takvog stanja stvari, novčana kazna koju je izrekao prvostupanjski sud je preblaga i nije primjerena pogibeljnosti djela, te svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Slijedom navedenog, ovaj sud je, prihvaćajući žalbu tužitelja, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini 663,61 eura (5.000,00 kuna), dakle u zakonom propisanom posebnom minimumu, smatrajući je primjerenom stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
9. Stoga je, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 31. listopada 2023.
Zapisničar: Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v. r. Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450.