Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-893/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2194/2022-14 od 31. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja LR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2194/2022-14 od 31. srpnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja LR za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 234,37 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24.03.2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 16.06.2009. izdao IMPULS LEASING d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV-2915/09, Split 19.06.2009.

II. Dužan je tuženik EOX MATRIX isplatiti tužitelju trošak parbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno, žalbeni razlozi u bitnome se svode na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu primjene odredaba čl. 216., čl. 242. i čl. 245. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO). Smatra kako je prvostupanjski sud uz primjenu odredbe čl. 243. st. 1. ZOO trebao utvrditi da je zastara nastupila 19. lipnja 2014. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje i trošak žalbenog postupka od 234,37 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopustivosti ovrhe u koju parnicu je upućen radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ).

4.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tužitelj. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

5. Prvostupanjski sud utvrđuje među strankama nesporen činjenice:

- kako je 16. lipnja 2009. zaključen Ugovor o financijskom leasingu br. 03660 između društva Impuls Leasing d.o.o. Zagreb i Senex d.o.o.;

- kako je LR (ovdje tužitelj) 16. lipnja 2009. kao jamac platac potpisao izjavu kojom solidarno odgovara za ispunjenje svih obveza koje je primatelj Leasinga Senex d.o.o. preuzeo prema Impuls Leasingu d.o.o. te svih obveza koje proizlaze iz ugovora ili u vezi s Ugovorom o Leasingu broj 03660 od 16. lipnja 2009.,

- kako je **.**.2009. LR u svojstvu jamca platca izdao zadužnicu radi naplate tražbine društva Impuls Leasing prema dužniku Senex d.o.o. u iznosu od 9.600 EUR, koja je ovjerena od javnog bilježnika Borice Kovačević br. OV-2915/09 19. lipnja 2009.;

- kako je 1. srpnja 2011. Impuls Leasing d.o.o. temeljem naprijed navedene zadužnice od 16. lipnja 2009. ovjerene 19. lipnja 2009. zatražio od FINA-e pozivom na odredbu čl. 125. st. 5. Ovršnog zakona namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava LR po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem u ukupnom iznosu od 11.015,87 kuna;

- kako je između tuženika EOS MATRIX d.o.o. i Impuls Leasinga d.o.o. 12. svibnja 2017. zaključen ugovor o cesiji radi prijenosa tražbina koje se odnose na dugove njegovih klijenata nenaplaćene po dospijeću (dospjelih, a neplaćenih dugovanja), što se odnosi na dugovanja Senex d.o.o. u stečaju, među kojima je i predmetno dugovanje po ugovoru br. 03660 od 16. lipnja 2009.;

- kako je postupak naplate započet 1. srpnja 2011. okončan kada je FINA prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici koja je predmet ovog postupka 5. kolovoza 2018., što nije sporno među strankama, iz razloga insolventnosti dužnika, temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18, dalje: ZOPNS);

- kako je tuženik EOS MATRIX d.o.o. kao ovrhovoditelj 17. ožujka 2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika LR temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Borice Kovačevića OV-2915/09 od 19. lipnja 2009.;

- kako je Rješenjem tog suda br. Ovr-1278/2022 od 12. svibnja 2022. odbijen prijedlog ovršenika (ovdje tužitelja) za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podneseno kod FINA-e 24. ožujka 2022. temeljem zadužnice potvrđene 19. lipnja 2009. kod javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita br. OV- 2915/09;

- kako je Zaključkom Ovr-1278/2022 od 11. svibnja 2022. taj sud uputio ovršenika LR da u roku 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, pokrenutog kod FINA-e 17. ožujka 2022. na temelju zadužnice izdane od LR kao jamca platca 19. lipnja 2009. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona.

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je ovjerovljenom privatnom ispravom potraživanje s prethodnog vjerovnika prešlo na novog temeljem spomenutog ugovora o cesiji, to je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten na pokretanje postupka izravne naplate u smislu odredbe čl. 32. st. 1. OZ, jer se u konkretnom slučaju ne radi o promjeni vjerovnika tijekom trajanja ovršnog postupka, već je podnošenjem prijedloga za postupak izravne naplate od 17. ožujka 2022. iniciran novi postupak izravne naplate od strane novog vjerovnika, odnosno ovrhovoditelja, radi čega nije bio potreban pristanak tuženika (ovršenika) na promjenu ovrhovoditelja.

7. Potom prvostupanjski sud polazeći od odredbe čl. 241. ZOO pravilno utvrđuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok je odredbom čl. 214. st. 2. ZOO, propisano da zastara nastupa kad protekne Zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Slijedom navedenog, zastara nastupa kada istekne posljednji dan Zakonom određenog vremena (čl. 216. ZOO).

7.1. U pogledu odredaba o prekidu zastare prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je odredbom čl. 242. ZOO propisano kako je prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. ZOO).

7.2. Prvostupanjski sud nadalje pravilno utvrđuje kako se prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koji je zauzet na sjednici građanskog odjela tog suda održanoj 19. studenog 2018.) na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika [zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ („Narodne novine“ broj 139/10)] i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).

8. Posljedično ranijim utvrđenjima prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je predmetna bjanko zadužnica izdana prije 1. siječnja 2011., na njoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (odnosno ista nije solemnizirana). Kako je predmetna bjanko zadužnica 1. srpnja 2011. podnesena na izravnu naplatu od strane prijašnjeg vjerovnika te je najranije 5. kolovoza 2018. isknjižena iz očevidnika uslijed stupanja na snagu ZPONS-a (temeljem čl. 12. i 33. tog Zakona, iz razloga nemogućnosti izvršenja, odnosno insolventnosti dužnika).

9. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja jer je ista prekinuta u trenutku kada je prijašnji vjerovnik 1. srpnja 2011. FINA-i podnio zahtjev za izravnu naplatu te je zastara ponovno počela teći najranije od 5. kolovoza 2018. pa od tog dana do 17. ožujka 2022., kada je podnesen novi prijedlog za naplatu, nije istekao rok od 5 godina koji se na temelju ranije navedenih razloga primjenjuje na konkretnu bjanko zadužnicu koja nije solemnizirana.

10. Na žalbene navode tužitelja kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava ističući činjenicu da je tuženik kao ovrhovoditelj bio više od tri godine pasivan te stoga tvrdi da je zbog njegove pasivnosti zastara ponovo počela teći od dana pravomoćnosti i ovršnosti isprave te je nastupila 19. lipnja 2014. te je stoga trebalo primijeniti odredbu čl. 243. st. 1. ZOO, nisu osnovani. Navedenom odredbom propisano je postupanje suda u slučaju ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojeg drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, u kojem slučaju se smatra da je zastara prekinuta prvom tužbom.

11. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio kako ovrhovoditelj nije odustao od ovršnog prijedloga niti radnji koje je poduzeo radi realizacije novčane tražbine utvrđene predmetnom zadužnicom, da njegov ovršni prijedlog nije bio odbačen ili odbijen, niti je zadužnica ukinuta, ili poništena, već je isknjižena iz očevidnika uslijed stupanja na snagu ZPONS-a, na temeljem odredaba čl. 12. i 33. tog Zakona zbog razloga nemogućnosti izvršenja, odnosno insolventnosti dužnika.

12. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovane navode tužitelja o postojanju i primjeni roka od 3 mjeseca u kojem je ovrhovoditelj trebao podnijeti radnju protiv ovršenika, jer navedeni prigovoru nema osnovu u odredbama OZ koji se odnose na naplatu predmetnog potraživanja kao niti u odredbi čl. 243. st. 1. ZOO na koju se tužitelj poziva u žalbi.

13. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud pravilno je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja u ovome postupku jer je utvrdio kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ zbog čega bi ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava u postupku izravne naplate, pokrenutog kod FINA-e 17. ožujka 2022. na temelju zadužnice izdane od LR kao jamca platca 19. lipnja 2009. , bila nedopuštena.

14. Žalbu u pogledu odluke o trošku tužitelj posebno ne obrazlaže već očito smatra da je s obzirom na pogrešnu odluku o glavnoj stvari pogrešna i odluka o parničnom trošku. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tuženiku uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.

15. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

U Velikoj Gorici 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos