Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-356/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5453/2022-47 od 16. prosinca 2024., ispravljene rješenjem poslovni broj P-5453/2022-49 od 18. prosinca 2024. i rješenjem poslovni broj P-5453/2022-49 od 30. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5453/2022-47 od 16. prosinca 2024., ispravljena rješenjem poslovni broj P-5453/2022- 49 od 18. prosinca 2024. i rješenjem poslovni broj P-5453/2022-49 od 30. prosinca 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem.

II. Uvažava se žalba tuženika i ukida se točka I. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5453/2022-47 od 16. prosinca 2024., ispravljenog rješenjem poslovni broj P-5453/2022-49 od 30. prosinca 2024.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku o troškovima postupka.

IV. Točka II. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5453/2022-47 od 16. prosinca 2024., ispravljenog rješenjem poslovni broj P- 5453/2022-49 od 30. prosinca 2024. nije ispitivana u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 5.730,61 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke dok mu je točkom III. izreke naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 2.267,35 EUR sa zateznim kamatama za koje nije određen početak tijeka. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 58,07 EUR na ime troškova vještačenja.

1.1. Prvostupanjskim je rješenjem dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva (pravilno: tužbe) od 22. listopada 2024. (točka I. izreke), dok je točkom II. izreke utvrđeno da je povučen dio zahtjeva (pravilno: tužbe) kojim je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2007. do isplate, a koji se odnosi na isplatu na ime iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope.

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkom I. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetka iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku zajedno sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu zajedno sa zateznim kamatama od donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

2.1. Navedenu presudu u dijelu pod točkom II. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj ne navodeći određeno zakonske žalbene osnove. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tu odluku pobija zbog pogrešne primjene članka 155. stavka 1. ZPP-a, tvrdeći da je sud prvog stupnja pogriješio kada je troškove vještačenja koje je tužitelj snosio prije pokretanja postupka ocijenio nepotrebnim za vođenje parnice. Predlaže da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači na način da se tužitelju dosude troškovi tog vještačenja u iznosu od 58,07 EUR zajedno sa zatraženim zateznim kamatama od 2. listopada 2019.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je kondikcijski zahtjev za isplatu iznosa plaćenih na temelju ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF za koju tužitelj tvrdi da je nepoštena i koja je sadržana u potrošačkom ugovoru o kreditu broj 318-50-3971140 od 15. ožujka 2007.

6. Drugostupanjski je sud u povodu žalbe tuženika na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Ispitujući na taj način pobijanu presudu ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda u dijelu pod točkom I. izreke ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja je prihvatio zahtjev za isplatu glavnice od 5.730,61 EUR te je istovremeno prihvatio zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedine iznose glavnice koji u zbroju premašuju dosuđeni iznos glavnice. Zbog toga je točka I. izreke proturječna sama sebi. Isto tako, odluka o zateznim kamatama na dosuđenu naknadu troškova parničnog postupka ne sadrži početak tijeka tih kamata pa je u tom dijelu točka III. izreke prvostupanjske presude nerazumljiva.

9. Osim toga, iz sadržaja žalbe u kojoj tuženik navodi da „tužitelj nije imao nikakvih prepreka da u samoj tužbi postavi zahtjev na način koji ne uključuje negativne razlike“ proizlazi da taj žalitelj u skladu s člankom 378. stavkom 2. u vezi s člankom 190. stavkom 9. ZPP-a u žalbi protiv odluke o glavnoj stvari pobija rješenje suda prvog stupnja kojom je dopuštena preinaka tužbe od 22. listopada 2024.

9.1. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi od 4. listopada 2019. zahtijevao isplatu iznosa od 42.963,06 kn /5.702,18 EUR[1] /. Iz držanja tužitelja tijekom postupka proizlazi da je riječ o zahtjevu koji je umanjen za tzv. negativne tečajne razlike jer da se tužitelj nije htio izložiti prigovoru radi prijeboja ili kompenzacijskoj protutužbi. Nakon što je prethodni postupak zaključen, a tuženik u odnosu na koga je tada nastupila prekluzija za podnošenje tog prigovora odnosno protutužbe nije podnio prigovor radi prebijanja niti protutužbu, tužitelj je iznio tvrdnju da je njegov kondikcijski zahtjev veći od prvotno utuženog jer da zapravo ne treba uračunavati negativne tečajne razlike zbog čega je predložio provođenje vještačenja u skladu s iznesenom novom tvrdnjom i promjenom vlastitog pravnog shvaćanja te je u konačnici kondikcijski zahtjev povećao nakon što je izveden taj dokaz. S obzirom na to da u ovom predmetu nije došlo do povećanja zahtjeva nakon provedenog vještačenja na temelju činjenica koja su pravodobno iznesene u postupku, nego je tužitelj, iskoristivši stadij postupka u kojem je tuženik navodno prekludiran za svoje procesne dispozicije, iznio nove činjenice (protivno članku 299. stavku 2. ZPP-a), predložio da se radi njihova utvrđivanja izvede dokaz i na kraju preinačio tužbu nakon što je i za njega, zaključenjem prethodnog postupka, nastupila prekluzija preinačenja tužbe, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio članak 190. stavak 1. ZPP-a kada je dopustio preinaku tužbe. Pritom se kalkulantski razlozi koje je tužitelj iznio ne mogu smatrati neskrivljenim razlozima u smislu članka 190. stavka 2. ZPP-a. Osim toga i neovisno o tome, u situaciji poput ove, kada se do zaključenja prethodnog postupka spor vodi oko zahtjeva u odnosu na koji tuženik nema interesa niti osnove postavljati procesnopravni prigovor radi prijeboja ili protutužbu jer je visina zahtjeva usklađena s njegovim shvaćanjem o uračunavanju negativnih tečajnih razlika, neprihvatljiva je teza tužitelja da je tuženik zaključenjem prethodnog postupka prekludiran za iznošenje prigovora radi prijeboja ili protutužbe u odnosu na zahtjev koji tužitelj preinači nakon zaključenja prethodno postupka. Tužitelj gubi iz vida da se procesnopravna disciplina zahtijeva jednako od obiju stranaka pa se pravne posljedice zaključenja prethodnog postupka odnose na jednak način na obje stranke. S obzirom na to da je nepravilna odluka suda prvog stupnja kojom je dopustio preinaku tužbe utjecala na pravilnost pobijane presude počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a.

10. Zbog bitnih povreda ustanovljenih ovim rješenjem na temelju članka 369. stavaka 1. ZPP-a ukinuta je točka I. izreke prvostupanjske presude te točka I. izreke prvostupanjskog rješenja i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje s time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (članak 371. ZPP-a).

11. Iako je tužitelj zahtjev za naknadu troškova vještačenja od 58,07 EUR postavio kao glavni zahtjev, troškovi vještačenja prije pokretanja postupka učinjeni s ciljem postavljanja određenog tužbenog zahtjeva jesu izdaci učinjeni u povodu postupka pa je riječ o zahtjevu za naknadu troškova postupka (članak 151. stavak 1. ZPP-a). S obzirom na to da je u povodu žalbe tuženika ukinuta točka I. izreke prvostupanjske presude, uspjeh stranaka u sporu je neizvjestan pa je u povodu žalbe tužitelja ukinuta odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude, a u povodu žalbe tuženika ukinuta je odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude.

12. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 3. ZPP-a.

13. Točka II. izreke prvostupanjskog rješenja nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

14. Drugostupanjski sud primjećuje da je tužitelj podneskom od 11. kolovoza 2021., uz tužbeni zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF (o kojem je odlučeno prvostupanjskom presudom) postavio zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope (o kojem je odlučeno nepobijanom točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja), ali i zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu 318-50-3971140 od 15. ožujka 2007. kao i zahtjev za povrat iznosa od 1.309,09 kn sa zateznim kamatama od 6. travnja 2007. O tim zahtjevima nije odlučeno pobijanom presudom niti je tužitelj u roku iz članka 339. stavka 2. ZPP-a predlagao donošenje dopunske presude u odnosu na zahtjeve o kojima nije odlučeno pa se smatra da je tužba u tom dijelu povučena.

15. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja otkloniti bitne povrede postupka koje su ustanovljene ovim rješenjem te će donijeti novu odluku o pravovremeno postavljenom kondikcijskom zahtjevu koja će biti jasna, neproturječna sama sebi i određena, kako u pogledu glavnog zahtjeva tako u pogledu zateznih kamata. Isto tako, sud prvog stupnja će voditi računa o tome da zatražene zatezne kamate na sve troškove postupka iz članka 151. stavka 1. i 2. ZPP-a teku od donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka (članak 151. stavak 3. ZPP-a) te će takav tijek kamata naznačiti u novoj odluci u kojoj će odlučiti o svim troškovima postupka.

U Varaždinu 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer