Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-77/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠO, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. u vezi st. 2. i 1. (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017. i 118/2018., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: K-52/2021 od 9. studenog 2023., na javnoj sjednici održanoj 9. travnja 2025., u prisutnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Gorana Supančića i zamjenika branitelja optuženika, Mislava Ptičeka, odvjetnika,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika ŠO kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Dubrovniku presudom poslovnog broja: K-52/2021 od 9. studenog 2023., zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 6. u vezi st. 2. i 1. KZ/11, optuženog ŠO osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 ,70/17, 126/19 i 80/22., dalje: ZKP/08-22), optuženom ŠO naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč.1. - 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 iznosi 100,00 EUR (753,45 kuna), troškovi očevida iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP/08 iznose 42,47 EUR (320,00 kuna), troškovi vještačenja iz čl. 145. st. 2. t.1. ZKP/08 iznose ukupno 1.769,73 EUR (13.334,03 kune),od čega 91,91 EUR /688,00 kuna za davanje nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing Vinka Bašića na raspravi 20. rujna 2022., 95,59 EUR / 750,00 kuna za davanje nalaza i mišljenja na raspravi 20. rujna 2022. vještaka dr. Velibora Puzovića, 99,54 EUR / 750,00 kuna za analizu krvi i mokraće, 258,25 EUR /1.975,75 kuna za troškove obducenta, 84,46 EUR / 636,40 kuna z a troškove obducentovog pomoćnika, 33,18 EUR/ 250,00 kuna za trošak toksikološkog vještačenja, 251,85 EUR/1.897,60 kuna za troškove po računu Boninovo d.o.o., 365,25 EUR/2.752,00 kuna za sastav pisanog nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing. Vinka Bašića, 90,30 EUR / 680,37 kuna za davanje nalaza i mišljenja vještaka Vinka Bašića na raspravi 7. studenog 2023., te 400,00 EUR/3.013,80 kuna za izradu pisanog nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing. Pera Todorovića te je optuženi navedene troškove dužan podmiriti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti pobijane presude. O preostalim troškovima vještaka dipl.ing Pera Todorovića bit će doneseno posebno rješenje nakon što budu pribavljeni podaci o visini tih troškova.

2. Protiv te presude optuženi ŠO žalbu podnosi po branitelju Vinku Ljubičiću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne blaža vrsta kaznene sankcije.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku (dalje: ODO) u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-22 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-209/2024-3 od 22. ožujka 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. U skladu s odredbom čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje: ZKP/08-24) sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Gorana Supančića te zamjenika branitelja optuženika, Mislava Ptičeka, odvjetnika, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08 održana u odsutnosti uredno obaviještenog optuženika ŠO.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prije svega, žalitelj nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-24.

7.1. Konkretno, ostvarenje te povrede prije svega nalazi u tome da je izreka pobijane presude u dijelu gdje se navodi da su se oštećenici pravilno kretali iz suprotnog smjera svojom desnom stranom u suprotnosti s nalazima prometno tehničkih vještaka.

Međutim, iz takvih žalbenih navoda jasno proizlazi da optuženik ustvari osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda glede pitanja pravilnosti načina vožnje oštećenika kritične zgode, a kakve žalbene tvrdnje ne ulaze u okvire citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

7.2. Isto tako, optuženik pogrešno smatra da u okvire citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka povrede ulaze i žalbene tvrdnje kojima upire da je prvostupanjski sud pobijanu presudu praktički u cijelosti utemeljio na iskazima prometno tehničkih vještaka, a koji su, po njegovom mišljenju, u međusobnom proturječju te njima nije odgovoreno na sva relevantna pitanja u ovom predmetu.

Naime, takvim žalbenim navodima optuženik očito napada pravilnost ocjene prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti navedenih dokaza, a time i pravilnost činjeničnih utvrđenja koja prvostupanjski sud temelji na tim dokazima, a što se podvodi pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

7.3. Nadalje, niti žalbeni navodi kojima optuženik upire da mu je prvostupanjski sud pogrešno cijenio kao otegotno to što je udario u dva vozila koja su se pravilno kretala svojom prometnom trakom, budući da ta okolnost predstavlja obilježje kaznenog djela za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, ne ulaze u okvire bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-24, a kako to pogrešno smatra žalitelj, već se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.4. Što se pak tiče žalbenih navoda kojima optuženik upire da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08- 24 (pritom žalitelj dodatno navodi da se takav prigovor, ukoliko se ne prihvati kao ostvarenje citirane povrede, uzme u obzir kod ocjene pitanja je li time došlo do povrede kaznenog zakona, odnosno do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja) i time što tijekom postupka nije raspravljeno pitanje je li oštećeni DO u vrijeme nastanka prometne nesreće bio vezan sigurnosnim pojasom, te u kojoj mjeri je to moglo utjecati da posljedice ove prometne nesreće budu manje, ovaj žalbeni sud uočava da iz stanja spisa proizlazi da stranke tijekom postupka to pitanje nisu problematizirale niti su predlagale dokaze u pravcu njegovog razjašnjenja.

Stoga se i ovdje sadržajno radi o žalbenim navodima koji ne ulaze u okvire citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Međutim, budući da stranke, pa tako niti obrana, to pitanje nisu isticale tijekom postupka niti su predlagale bilo kakve dokaze radi njegovog razjašnjenja, optuženik takvim žalbenim navodima ustvari iznosi novu činjenicu, a kakve činjenice se sukladno odredbi iz čl. 466. st. 4. ZKP/08-24 u žalbi ne mogu iznositi, osim ako je žalitelj za njih saznao nakon zaključenja rasprave, a o čemu se u ovom slučaju evidentno ne radi, s time da je u citiranoj odredbi propisano i da je žalitelj pozivajući se na nove činjenice dužan navesti i dokaze kojima bi se te činjenice imale dokazati, što, međutim, optuženik ne čini, već u žalbi samo paušalno navodi da to pitanje tijekom postupka nije raspravljeno.

8. Na ovom mjestu valja primijetiti da optuženik u dijelu žalbe gdje obrazlaže ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka izlaže i svoj pravni stav prema kojem Pravilnik o prometnim zakonima, signalizaciji i opremi na cesti ("Narodne novine" broj 33/05, 64/05, 155/05 i 14/11) koji se navodi u činjeničnom opisu djela ne predstavlja blanketnu normu koju ima u vidu odredaba iz čl. 227. st. 1. KZ/11, budući da zakonski opis tog djela upućuje na propise iz cestovnog prometa.

8.1. U odnosu na takve žalbene navode, prije svega valja primijetiti da se isti također ne podvode pod bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već se radi o žalbenim tvrdnjama koje ulaze u okvire žalbene osnove povrede kaznenog zakona.

8.2. Međutim, žalba optuženika u navedenom pravcu je promašena.

Naime, sam optuženik u žalbi pravilno uočava da odredba iz čl. 227. st. 1. ZKP/08-24 predstavlja delikt s blanketnom normom, budući da zakonski opis tog djela upućuje na kršenje propisa iz cestovnog prometa, međutim, iako citirana odredba jasno upućuje na kršenje propisa iz domene cestovnog prometa, drži da takav propis predstavlja isključivo Zakon o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/1180/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17, dalje skraćeno: ZOSPNC).

Vezano za takav stav, žalitelja prije svega valja podsjetiti da u pravne propise koji predstavljaju izvor prava u Republici Hrvatskoj, pored Ustava kao pravnog akta s najvišom pravnom snagom, Međunarodnih ugovora i zakona ulaze i podzakonski opći pravni akti, a koji između ostalog obuhvaćaju i pravilnike.

Prometni pravilnik nesumnjivo predstavlja opći pravni akt koji je objavljen u "Narodnim novinama" broj 33/05, 64/05, 155/05 i 14/11, s time da već sam njegov naziv – Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cesti" govori o tome da se radi o propisu iz cestovnog prometa.

Stoga je žalba optuženika u dijelu gdje sugerira da navedeni Pravilnik uopće ne može predstavljati blanketnu normu kod ovakvih kaznenih djela promašena.

8.3. U odnosu na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženik ostvarenje te povrede nalazi i kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se ne radi o povredi kaznenog zakona. Naime, o toj žalbenoj osnovi je riječ samo u situaciji kada žalitelj ne osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon.

8.4. Povodom žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08-24, ovaj žalbeni sud je pobijanu presudu ispitao i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-24, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-24).

9. Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. Prije svega, žalitelj upire da prvostupanjski sud odlučne činjenice u ovom predmetu praktički u cijelosti temelji na nalazima i mišljenjima, te iskazima prometno tehničkih vještaka, a koji su, po njegovom mišljenju, u nizu bitnih momenata proturječni, s time da njima nije odgovoreno na sva pitanja relevantna za pouzdano utvrđenje mehanizma i uzoraka nastanka ove prometne nesreće, s posljedicom da se činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, za sada, ukazuje kao pogrešno.

Konkretno, žalitelj ističe da prometno tehnički vještaci nisu prikazali položaj vozila koja su sudjelovala u ovoj prometnoj nesreći jednu ili dvije sekunde prije sraza, a koji propust, po mišljenju obrane, već sam po sebi predstavlja proturječnost, s posljedicom da je dinamika i uzrok nastanka ove prometne nesreće sasvim pogrešno prikazana.

Nadalje, optuženik smatra da prvostupanjski sud nije na pouzdan način utvrdio sudarne pozicije, a što se u ovom predmetu, budući da se tereti da je sa teretnim vozilom prešao na suprotnu kolničku traku, ukazuje kao odlučna činjenica.

S time u svezi žalitelj prvenstveno ističe da je uvidom u fotodokumentaciju očevida jasno vidljivo da je na osobnom vozilu marke "Citroen" oštećen njegov prednji lijevi dio, a budući da na lijevom rubu prednjeg branika tog vozila nema oštećenja, smatra da to, a suprotno nalazu i mišljenju vještaka, upućuje na zaključak da je primarni kontakt uslijedio u lijevu bočnu stranu tog vozila.

Kada se mjesto gdje je uslijedio primarni kontakt u osobno vozilo marke "Citroen" poveže sa utvrđenom brzinom kretanja tog vozila jednu sekundu prije samog sudara, tada se, po mišljenju žalitelja, kao jedino logično i životno ukazuje da se osobno vozilo marke "Citroen" u trenutku sraza nalazio oko 30 cm na sebi lijevoj prometnoj traci namijenjenoj za kretanje vozila iz suprotnog smjera.

Pritom dodatno ističe da bi pod pretpostavkom točnosti nalaza i mišljenja prometno tehničkih vještaka o sudarnom pravcu, takav primarni kontakt izazvao rotaciju osobnog vozila marke "Citroen" u smjeru kazaljke na satu, a iz čega jasno proizlazi da to vozilo tada ne bi završilo u konačnom položaju kako je to prikazano u vještvu.

9.2. Nadalje, optuženik u žalbi smatra da se pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ukazuje i kao posljedica toga što prvostupanjski sud prilikom utvrđenja dinamike i uzroka nastanka ove prometne nesreće uopće nije uzeo u obzir brzine vožnje sudionika ove prometne nesreće, u svezi čega smatra "vrlo interesantnim" i to što se u činjeničnom opisu djela ti podaci uopće ne navode.

9.3. Uz sve to, žalitelj smatra pogrešnim i činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem su se oštećenici kritične zgode pravilno kretali svojom desnom stranom kolnika, budući da suprotan zaključak proizlazi iz rezultata provedenog prometno tehničkog vještačenja, pri čemu posebice upire da iz situacijskog plana jasno proizlazi da se vozilo kojim je upravljao oštećeni MO neposredno prije samog sudara praktično kretalo po sredini ceste, odnosno uz središnju razdjelnu crtu.

9.4. Naposljetku, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio i težinu teretnog vozila kojim je upravljao kritične zgode, te da je propustio utvrditi zakrivljenost zavoja na mjestu sudara, a što je također, uz sve prethodno navedeno, imalo za posljedicu da se činjenično stanje, za sada, ukazuje kao pogrešno utvrđeno.

10. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju pažljive, svestrane i kritičke analize te pravilne ocjene vjerodostojnosti svih izvedenih dokaza, i to kako samih za sebe, tako i u međusobnoj povezanosti, s pravom zaključio da su na temelju rezultata dokaznog postupka na izvjestan način dokazane sve odlučne činjenice u ovom predmetu, te da je optuženik, na način kako je optužen, kako u objektivnom tako i subjektivnom smislu, ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela za koje je pobijanom presudom proglašen krivim.

10. 1. Tako je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, prije svega, pravilno postupio kada je nalaze i mišljenja, te iskaze na raspravi prometno tehničkih vještaka dipl. ing. Vinka Bašića i dipl. ing. Pere Todorovića ocijenio kao vjerodostojne izvore saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama, posebice glede dinamike i uzroka nastanka ove prometne nesreće, i to kako u vremenskom tako prostornom smislu.

Naime, i po stavu ovog žalbenog suda, prometno tehnički vještaci su svoje nalaze i mišljenja te iskaze na raspravi dali na temelju svih relevantnih dokaza i podataka u spisu, neupitnog stručnog znanja i iskustva, te sukladno pravilima struke, pri čemu su na uvjerljiv, logičan i stručan način odgovorili na sva pitanja i prigovore stranaka.

Uz sve to, a što dodatno ukazuje na vjerodostojnost i točnost danih nalaza i mišljenja, vještaci su bili suglasni glede svih bitnih činjenica i okolnosti koje govore o mehanizmu i uzrocima nastanka ove prometne nesreće.

10.2. Pritom valja primijetiti da u nalazima i mišljenima prometno tehničkih vještaka doduše postoje određene različitosti glede procjena brzine vožnje pojedinih sudionika ove prometne nesreće, međutim, prvostupanjski sud s pravom smatra da nije riječ o takvim odstupanjima koja dovode u pitanje vjerodostojnost tih dokaza. Tako sud prvog stupnja pravilno uočava da se razlike u procjenama brzina vožnje sudionika ove prometne nesreće kreću u rasponu do 10 posto, pa tako primjerice vještak Bašić brzinu vožnje teretnog vozila procjenjuje na 57,6 km/h, a vještak Todorović na 54 km/h, a što i po stavu ovog žalbenog suda nisu takva odstupanja koje dovode u razumnu sumnju vjerodostojnost tih dokaza, kao niti točnost danih mišljenja vještaka glede odlučnih činjenica u ovom predmetu, to tim više što iz suglasnih mišljenja vještaka jasno proizlazi da u ovom slučaju brzina vožnje niti jednog od sudionika predmetne prometne nesreće nije uzrok ove prometne nesreće niti je doprinijela njezinom nastanku.

Pored toga, valja dodatno primijetiti da se žalitelj u ovom postupku nije niti teretio da bi prometnu nesreću izazvao kršenjem prometnih propisa o brzini vožnje, tako da se logikom stvari u činjeničnom opisu djela taj podatak niti ne navodi, a što je potrebno posebno istaknuti, budući da optuženik u žalbi, između ostalog, upire da je brzina vožnje praktički jedan od najvažnijih parametara za utvrđivanje njezinog nastanka i da se stoga ukazuje kao "vrlo interesantno" da se u činjeničnom opisu djela taj podatak uopće ne navodi.

Stoga se žalba optuženika u navedenom pravcu ukazuje kao potpuno promašena i neosnovana.

10.3. Isto tako, imajući u vidu rezultate provedenih prometno tehničkih vještačenja, a koje dokaze prvostupanjski sud iz prethodno navedenih razloga i argumenata, s pravom ocjenjuje kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom postupku, kao neosnovana se ukazuje i žalba optuženika u dijelu gdje iznosi argumentaciju na temelju koje drži pogrešnim utvrđenje prvostupanjskog suda glede sudarnog položaja i mjesta na kolniku gdje je došlo do udara teretnog vozila najprije u osobno vozilo marke "Citroen", a potom i u sanitetsko vozilo kojim je upravljao pokojni oštećenik DO, uz bitnu tvrdnju kako oštećenja na vozilu marke "Citroen" u povezanosti s brzinom kretanja tog vozila jednu sekundu prije samog sudara, upućuju na kao jedini logičan i razuman zaključak da se osobno vozilo marke "Citroen" u trenutku sraza nalazio oko 30 cm na sebi lijevoj prometnoj traci namijenjenoj za kretanje vozila iz suprotnog smjera.

10.4. Naime, prvostupanjski sud pravilno uočava da su prometno tehnički vještaci u svojim nalazima i mišljenjima, te iskazima na raspravi, imajući u vidu sve relevantne dokaza i podatke u spisu, posebice same tragove ove prometne nesreće utvrđene provedenim očevidom na licu mjesta, dosljedno i u svemu suglasno iznosili mišljenje da je do prometne nesreće došlo na način da je optuženik po ulasku u lijevi nepregledni zavoj prešao s teretnim vozilom preko pune razdjelne crte na obilježenu prometnu traku namijenjenu za kretanja vozila iz suprotnog smjera, gdje je najprije došlo do sudara teretnog vozila u osobno vozilo marke "Citroen", a potom i do udara u sanitetsko vozilo kojim je upravljao oštećenik DO, a koji je uslijed ozljeda zadobivenih u toj prometnoj nesreći preminuo na mjestu događaja.

Isto tako, u svemu suglasno, vještaci su iznijeli mišljenje da su se oštećenici neposredno prije samog sudara kretali obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, gledajući u smjeru njihove vožnje, te da do ove prometne nesreće na bi došlo da se optuženik s teretnim vozilom također kretao svojom desnom prometnom trakom, te da s vozilom nije prešao preko pune razdjelne crte na sebi lijevu prometnu traku, odnosno drugim riječima prometna nesreća bi bila izbjegnuta da se optuženik kritične zgode s teretnim vozilo kretao na način kako to nalaže odredba iz čl. 47. st. 2. ZOSPNC-a, prema kojoj su se vozači dužni kretati obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, gledajući u smjeru njihove vožnje.

Stoga žalba optuženika u dijelu gdje osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja koje prvostupanjski sud temelji na takvim suglasnim rezultatima provedenih prometno tehničkih vještačenja nije osnovana.

10.5. Pritom, a glede žalbenih tvrdnji kojima žalitelj sugerira da kritične zgode nije on, već vozač osobnog vozila marke "Citroen" prešao na sebi lijevu prometnu traku, valja uputiti na iskaz prometno tehničkog vještaka Bašića u kojem pojašnjava da bi u slučaju da je do sudara između teretnog vozila i navedenog osobnog automobila doista došlo na taj način položaj vozila i tragova sudara na kolniku bio sasvim drugačiji od onog kako je to utvrđeno očevidom, u svezi čega ovaj žalbeni sud dodatno uočava da se takvo mišljenje, pored toga što je stručno i utemeljeno na svim relevantnim dokazima i podacima u spisu, ukazuje i kao nadasve logično i životno.

Naime, svi relevantni tragovi ove prometne nesreće nalaze se na lijevoj prometnoj traci gledajući u smjeru vožnje optuženika, odnosno na desnoj prometnoj traci gledajući u smjeru vožnje oštećenika, a što se životno i logikom stvari ne očekuje pod pretpostavkom istinitosti žalbenih tvrdnji optuženika prema kojima kritične zgode nije on, već vozač osobnog vozila marke "Citroen" prešao na sebi lijevu prometnu traku.

10.6. Naposljetku, valja primijetiti da su prometno tehnički vještaci bili suglasni da je optuženik uz prosječnu pažnju i koncentraciju mogao vozilo zadržati na sebi desnoj prometnoj traci, a u kakvom slučaju bi ova prometna nesreća bila izbjegnuta, a što dodatno ukazuje da se uzrok ove prometne nesreće ne nalazi u brzini vožnje optuženika, pa tako niti u brzini vožnje neprilagođenoj zavojitosti kolnika (što je potrebno istaknuti budući da optuženik u žalbi, između ostalog, smatra da se činjenično stanje u ovom predmetu ukazuje kao pogrešno i nepotpuno i stoga što tijekom postupka nije utvrđena zakrivljenost zavoja na mjestu sudara), već u tome što je po ulasku u lijevi nepregledni zavoj s teretnim vozilom prešao preko pune razdjelne crte na obilježenu prometnu traku namijenjenu za kretanja vozila iz suprotnog smjera, gdje je najprije došlo do sudara teretnog vozila u osobno vozilo marke "Citroen", a potom i do udara u sanitetsko vozilo kojim je upravljao oštećenik DO, a koji je uslijed ozljeda zadobivenih u toj prometnoj nesreći preminuo na mjestu događaja.

10.7. Također, takvo mišljenje prometno tehničkih vještaka upućuje na zaključak da u ovom slučaju, a suprotno žalbenim tvrdnjama, pitanje da li su se oštećenici kritične zgode kretali sredinom sebi desne prometne trake, ili pak bliže njezinom desnom rubu odnosno bliže razdjelnoj između te prometne trake i prometne trake namijenjene za kretanje vozila iz suprotnog smjera, nije u nikakvoj uzročno posljedičnoj vezi s nastankom ove prometne nesreće, jer iz izloženih suglasnih mišljenja prometno tehničkih vještaka jasno proizlazi da bi do njezinog nastanka došlo neovisno o tome da li su se oštećenici sa svojim vozilima kretali sredinom svoje desne prometne trake ili pak bliže njezinom desnom rubu odnosno bliže razdjelnoj crti.

10.8. Slijedom svega navedenog, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

11. Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji.

11.1. Konkretno, žalitelj smatra da prvostupanjski sud kod izbora vrste i mjere kaznene sankcije nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani u vidu činjenice da je rođen 1987., da do sada nije bio kazneno osuđivan, kao niti prekršajno zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s time da je od same prometne nesreće proteklo već 4 godine, a u kojem razdoblju, premda je profesionalni vozač, nije počinio niti jedan prometni prekršaj, da je izrazio žaljenje i kajanje, te da se korektno držao pred sudom.

Uz to žalitelj smatra da mu da mu je prvostupanjski sud pogrešno cijenio kao otegotnu okolnost to što je udario u dva vozila koja su se pravilno kretala svojom prometnom trakom, budući da ta okolnost predstavlja obilježje kaznenog djela za koje je pobijanom presudom proglašen krivim.

11.2. Prije svega, žalitelj nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud okolnost koju ističe u žalbi dva puta cijenio na njegovu štetu, jednom kao obilježje kaznenog djela, a drugi puta kao otegotnu okolnost.

Naime, polazeći od zakonskog opisa modaliteta predmetnog kaznenog djela za koji je optuženik pobijanom presudom proglašen krivim proizlazi da je isti ostvaren već i kada sudionik u prometu iz nehaja izazove opasnost za život i tijelo samo jedne osobe, u svezi čega valja napomenuti da daljnji zakonski uvjet za postojanje ovog djela – smrt jedne osobe predstavlja objektivni uvjet kažnjivosti, tako da to što je u ovoj prometnoj nesreći došlo do udara u dva vozila, a time i do ugrožavanja života i tijela više osoba, ne predstavlja bitno obilježje predmetnog djela, već ukazuje na povećanu kriminalnu količinu sadržanu u njegovom ostvarenju, a kako tu okolnost pravilno cijeni i prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznene sankcije.

11.3. Nadalje, a suprotno optuženiku, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog žalbenog suda pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o kaznenoj sankciji i proces njezine individualizacije.

11.4. Naime, sagledavajući opisanu povećanu kriminalnu količinu sadržanu u predmetnom kaznenom djelu, u svezi čega ovaj žalbeni sud dodatno uočava da se od profesionalnih vozača, posebice onih koji upravljaju teretnim vozilima, očekuje maksimalno savjesno i brižljivo ponašanje u prometu, općepoznatu povećanu društvenu opasnost prometnih delikata, posebice onih sa smrtnim ishodom, te stupnja krivnje s kojim je djelo počinjeno (svjesni nehaj) u svijetlu olakotnih okolnosti koje optuženik ističe u žalbi, prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, s pravom smatra, i to kako u pogledu vrste tako i mjere, da se u ovom slučaju kao kaznena sankcija primjerena svim relevantnim okolnostima važnim za odluku o kaznenoj sankciji i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, ukazuje upravo izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i šest mjeseci.

11.5. Stoga optuženik nije u pravu kada u žalbi tvrdi da mu je pobijanom presudom, kako u pogledu vrste, tako i visine izrečena prestroga kaznena sankcija.

12. Naposljetku, ovaj žalbeni sud uočava da optuženik uvodno u žalbi naznačuje da se žali i zbog odluke o troškovima postupka, koju žalbenu osnovu, međutim, u njezinom daljnjem tekstu ničim ne konkretizira niti posebno obrazlaže.

13. Kako žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-24 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-24 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko