Poslovni broj: Gž R-547/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanča članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 2. CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 3. ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 4. US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 5. FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Jeri Matiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Promet d.o.o., OIB: 13421314997, Split, Hercegovačka 20, kojeg zastupa punomoćnica NSU, dipl.iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-892/2018-52 od 18. rujna 2024., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-892/2018-52 od 18. rujna 2024

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku tužiteljima isplatiti s osnove ostvarenih prekovremenih sati rada i to: 1. tužiteljici NS iznos od 1.760,22 eura, 2. tužitelju CS iznos od 2.501,17 eura, 3. tužiteju ĐS iznos od 1.413,16 eura, 4. tužitelju US iznos od 974,29 eura, te 5. tužitelju FS iznos od 2.193,38, uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata, koje teku na točno označene mjesečne iznose od dospijeća do isplate, a kako je to specificirano u izreci presude, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u svakom pojedinom bruto iznosu (točka I. a),b),c),d) i e) izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.566,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 18. rujna 2024. do isplate u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i vrati na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za prekovremeni rad za razdoblje od siječnja 2013. do kolovoza 2016., sve sa zatraženim zateznim kamatama.

5. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskoga suda u bitnome proizlazi sljedeće:

- da su tužitelji bili zaposlenici tuženika do 1. rujna 2016. kada su Sporazumom o prijenosu djelatnosti sektora prometa u mirovanju, zaključenog između tuženika i tvrtke Split promet d.o.o., ugovori o radu tužitelja preneseni sa tuženika na tvrtku Split promet d.o.o.,

- da iz iskaza svjedoka ČS, koji je u utuženom razdoblju bio voditelj uličnih i izvanuličnih parkinga, FS, poslovođe zatvorenog parkinga, LS poslovođe uličnog parkinga i OS, koji je do kraja listopada 2016. bio direktor tuženika, koji su saslušavani u postupku koji je u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari vođen pod poslovnim brojem: Pr-894/2018, a čiji iskazi su suglasnošću stranaka korišteni i u ovom sporu, proizlazi da su radnici tuženika radili prekovremeno, ali da se prekovremeni sati nisu mogli upisivati u obračunske liste redovnog fonda radnih sati, niti ih je tuženik plaćao. Da se evidencija o prekovremenim satima vodila izvan redovne obračunske liste, o čemu su poslovođe obavještavale svjedoka ČS, a on je obavještavao nadređene u upravi tuženika, te da je odluka tuženika bila da se prekovremeni sati pretvore u slobodne dane, ali da zbog kroničnog manjka radnika svi odrađeni prekovremeni sati nisu na taj način bili iskorišteni. Konačno iz iskaza svjedoka OS, proizlazi da su evidenciju o prekovremenim satima vodili voditelji ili poslovođe tuženika, ovisno o sistematizaciji radnih mjesta,

- da iz iskaza tužitelja NS, CS, ĐS, US i FS, saslušanih kao parnične stranke proizlazi kako su zbog pomanjakanja radnika morali raditi prekovremeno, te da su evidenciju o prekovremenim satima vodili poslovođe vodile poslovođe tuženika,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ante Blaževića, dipl. oecc., od 3. travnja 2024. proizlazi kako u skladu s evidencijama o radnom vremenu dostavljenim od strane tužitelja i obračunskim platnim listama dostavljenima od strane tuženika u utuženom razdoblju tužiteljima nije obračunat iznos bruto naknada za odrađene prekovremene sate i to NS iznos od 1.920,67 eura, CS iznos od 2.786,97 eura, t ĐS iznos od 1.496,41 eura, US iznos od 1.113,12 eura i FS iznos od 2.331,41 eura,

- da je nakon prigovora tuženika na vještačenje, vještak Ante Blažević u dopunskom nalazu i mišljenju od 30. svibnja 2024. objasnio razloge zbog kojih se knjigovodstvena dokumentacija (Evidencija o radu) može smatrati relevantnom knjigovodstvenom dokumentacijom, te je uvažavajući prigovor tuženika da se satnica prekovremenog rada izračuna po formuli redovan rad + 50 %, odnosno po formuli da "minuli rad i stalni dodatak iz Kolektivnog ugovora ne ulaze u satnicu prekovremenog rada" dao novi izračun razlike naknade za prekovremeni rad u kojem izračunu je isključen dodatak za minuli rad, a prema kojem tužiteljici NS pripada iznos od 1.760,22 eura, CS iznos od 2.501,17 eura, ĐS, iznos od 1.413,16 eura, US iznos od 974,29 eura i FS iznos od 2.193,38 eura.

6. Prvostupanjski sud je nalaz i mišljenje financijskog vještaka ocijenio kao stručan, objektivan i u skladu s pravilima struke, s obrazloženjem da je isti izrađen na temelju podataka iz evidencije o radnom vremenu dostavljene od strane tužitelja, koje je vještak klasificirao kao relevantne, i čija istinitost je potvrđena iskazima radnika tuženika koji su kod tuženika zaposleni na radnim mjestima rukovoditelja. U skladu s navedenim prvostupanjski sud je prihvatio je tužbene zahtjeve tužitelja s osnove neisplaćenih bruto iznosa za prekovremeni rad u cijelosti.

7. Pravilno je, i po mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud utvrdio su tužitelji radili prekovremeno kroz utuženo razdoblje od siječnja 2013. do kolovoza 2016., kada su njihovi ugovori o radu preneseni na novog poslodavca te je pravilno primijenio odredbu članka 45. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., u daljnjem tekstu: ZR/09) i članka 65. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 98/2014., 127/17., 98/2019., 151/22, i 64/23., u daljnjem tekstu: ZR) ) prema kojoj je u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), ali najviše do osam sati tjedno pri čemu je i odredbom članka 45. stavka 1. Pravilnika o radu tuženika također određeno da je u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim situacijama prijeke potrebe, radnik na pisani zahtjev Poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), pa ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika da ne smije biti duže od 50 sati tjedno, te prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od 180 sati godišnje. Konačno, i člankom 31. Kolektivnog ugovora za radnike Promet d.o.o. Split propisano je kako poslodavac ima pravo uvesti prekovremeni rad u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i u drugim slučajevima prijeke potrebe, te je radnik dužan raditi prekovremeno, ali najduže do deset sati tjedno.

8. Nadalje, pravilno je, na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrdio kako tuženik nije imao potreban broj radnika za organizaciju rada kroz čitav dan pa se radilo u 6 smjena, 48 h u prosjeku po jednoj naplatnoj kućici, te da se u konkretnom slučaju radi upravo o slučaju prijeke potrebe i zahtjeva poslodavca za rad duži od punog radnog vremena, propisanoj odredbom članka 45. ZR/09 i članka 65. stavka 1. ZR-a, a što proizlazi iz iskaza svjedoka ČS, LS i FS, kao i iz iskaza tužitelja.

8.1. Naime, iz iskaza ovih svjedoka proizlazi i kako se prekovremeni sati nisu upisivali u obračunske liste redovnog fonda radnih sati, kao i da tuženik te prekovremene sate nije plaćao, a niti ih je u cijelosti preračunao u slobodne dane. Dakle, pravilno je u takvoj situaciji prvostupanjski sud utvrdio kako tuženik nije vodio preciznu službenu evidenciju radnog vremena s prikazanim stvarno odrađenim satima rada prema odredbi članka 4. stavka 1. ZR/09 i članka 5. stavka 1. ZR-a na način da ta evidencija odražava stvarni rad tužitelja, jer, iako su poslovođe tuženiku dostavljali podatke o ostvarenim prekovremenim satima rada, tuženik te prekovremene sate nije službeno evidentirao ni isplatio, niti su radnicima za sve odrađene prekovremene sate odobreni slobodni dani.

9. S tim u vezi ističe se da u situaciji kada je evidencija o radnom vremenu koja uz ostalo podrazumijeva i evidenciju o prekovremenom radu radnika, koju je tuženik bio dužan voditi i koja je u utuženom razdoblju izostala, to evidencija koju su vodili sami tužitelji za sebe, a koja je potkrijepljena i ostalim izvedenim dokazima, predstavlja relevantan dokument pri izradi financijskog vještačenja, što je u svom nalazu i mišljenju naveo sudski vještak Ante Blažević i što je pravilno prihvatio i prvostupanjski sud.

10. Pravilno je pritom prvostupanjski sud utvrdio kako se kod tuženika posao nije obavljao kroz preraspodjelu radnog vremena u smislu članka 47. ZR/09 i 67. ZR-a, kao i da nije zaključen sporazum između stranaka da bi umjesto plaćanja prekovremenog rada tuženik omogućio korištenje slobodnih dana, pa je stoga pravilno zaključio i kako sav rad preko 40 sati tjedno, tj. više od 8 sati dnevno, jest prekovremeni rad u smislu odredbe članka 45. stavka 1. ZR/09 i članka 65. stavka 1. ZR-a, a što je konačno utvrđeno i financijskim vještačenjem.

10.1. Pri tome je vještak konačno u svoj obračun uključio dodatak za minuli rad prema obračunskim platnim listama kao i stalni dodatak za prekovremeni rad, te se ovi obračuni u svemu temelje na evidenciji o radu tužitelja i evidenciji o satima odlazaka i dolazaka tužitelja sa i na radno mjesto, obračunskim platnim listama, pri čemu na navode žalbe tuženika treba istaći kako u tijeku spora tuženik nije tražio dopunsko vještačenje, dok se na sve iznesene primjedbe tuženika vještak očitovao na način da je evidenciju vodio ČS koji je istu potvrdio, imajući u vidu njegovu funkciju i radno mjesto voditelja kod tuženika.

11. Prema odredbi članka 4. stavka 1. i 2. ZR/09 i članka 5. stavka 1. i 2. ZR-a poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, dok prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR/09 i članka 135. stavka 4. ZR-a, u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

11.1. U situaciji kada iz dokumentacije dostavljene od strane tuženika i iskaza tužitelja proizlazi da službena evidencija radnog vremena ne sadrži evidenciju prekovremenih sati, kao ni rješenje o korištenju slobodnih dana tužitelja, dakle, u situaciji kada tuženik nije dostavio ni naloge o korištenju slobodnih dana, ni odluke o preraspodjeli radnog vremena, a kako je u konkretnom slučaju teret dokazivanja radnog vremena na tuženiku kao poslodavcu jer nije na propisani način vodio evidenciju o radnom vremenu, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije s uspjehom dokazao uredno vođenje evidencije odnosno, nije s uspjehom opovrgao druge dokaze koji ukazuju na suprotno, a što sve čini tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

12. Kako tuženik u ovom slučaju nije dokazao preraspodjelu radnog vremena, a kako iz priložene dokumentacije dostavljene po tuženiku, i iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, nedvojbeno proizlazi da su tužitelji radili prekovremeno i da taj rad nije plaćen, niti je u cijelosti preraspodijeljen, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio tužiteljima i pripadajuću naknadu po ovoj osnovi.

13. Pravilna je i odluka o trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i 5. ZPP-a, u vezi s člankom 155. ZPP-a, pri čemu je tuženik posebnim žalbenim navodima niti ne pobija.

14. S obzirom na navedeno, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić