Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kž-2/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-optuženika ĐO i II-optužene UO, zbog kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje: KZ/97) i dr., povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima i II-optužene podnesene putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: K-14/2024-14 od 7. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima i II-optužene UO, kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: K-14/2024-14 od 7. listopada 2024., temeljem odredbe članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08), I-optuženik ŠO oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenje službene isprave iz članka 312. stavka 1. KZ/97.
1.1. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka u odnosu na I-optuženika ĐO iz članka 145. stavka 2. točke 1- 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.
1.2. II-optužena UO proglašena je krivom da je počinila kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava - krivotvorenje službene isprave iz članka 312. stavka 1. KZ/97, za što je na temelju članka 312. stavka 1. KZ/97, u svezi sa člankom 50. i 56. KZ/97, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, s tim da je temeljem članka 67. stavka 1., 2., 3., 4. i 5. KZ/97, izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti, ako u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1., u svezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08, sud je obvezao II-optuženu da sudu kao i oštećeniku Općini Vođinci naknadi troškove kaznenog postupka i to sudu na ime troška financijsko-knjigovodstvenog vještačenja iznos od 832,17 eura (6.270,00 kuna), te na ime paušala iznos od 66,36 eura, a oštećeniku Općini Vođinci trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 eura, i to u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.
1.4. Na temelju odredbe članka 452. točka 6. ZKP/08, odbijena je optužba u odnosu na II-optuženu UO da bi počinila kazneno djelo protiv imovine - prijevaru, iz članka 224. stavak 1. KZ/97.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, u odnosu na oslobađajući dio presude protiv I-optuženika ĐO, zbog kaznenog djela iz članka 312. stavka 1. KZ/97, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08, s prijedlogom da Županijski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnijela II-optužena UO, putem branitelja Vesne Šnur, odvjetnice iz Vinkovaca, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te odluke o kazni, s prijedlogom da Županijski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.
4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.
5. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima i II-optužene UO, nisu osnovane.
U odnosu na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima
6. Suprotno prigovoru državnog odvjetnika, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je, nakon brižljive i kritičke ocjene izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo ispravan zaključak da nije dokazano da bi I-optuženik ŠO počinio terećeno kazneno djelo, shodno čemu ga je temeljem odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe.
6.1. Iako državni odvjetnik ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavka 1. točke 11. ZKP/08, međutim, iste tek formalno navodi, dok obrazloženje u potpunosti izostaje, već iz sadržaja žalbe proizlazi samo žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Nije u pravu državni odvjetnik niti kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon oslobodivši I-optuženika ĐO, zbog predmetnog kaznenog djela na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Naime, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio obranu I-optuženika ĐO, te je doveo u svezu s iskazom ispitanog svjedoka VO, nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka, te drugim materijalnim dokazima, iz čega je izveo pravilan zaključak da provedenim dokazima utvrđene činjenice ne daju dovoljno osnova za pouzdan zaključak da je I-optuženik ŠO počinio kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavka 1. KZ/97, zato što niti jedim od provedenih dokaza nije moglo biti utvrđeno da je I-optuženik ŠO kao voditelj stovarišta trg. društva, "Magalia" d.o.o. Vinkovci fakturirao Općini Vođinci robu navedenu po otpremnicama br. 28. i 34. koja nikada nije isporučena Općini Vođinci, budući da upravo suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka VO koji je iskazao da je on od optuženika preuzeo svu robu po navedenim otpremnicama, te da je istu odvezao na samo gradilište.
10. U pravu je državni odvjetnik kada u svojoj žalbi ukazuje na postojanje nelogičnosti i razlika u iskazima ispitanih svjedoka VO, Đ U i JO vezano za iskaze dane u istrazi i pred sudom. Postoji dakle, proturječni dokazni materijal, proturječni iskazi, pa ih je potrebno valjano ocijeniti. Kada postoje proturječni dokazi, dakle i oni čiji sadržaj upućuje, kao i oni čiji sadržaj ne upućuje na postojanje neke odlučne činjenice, tada prvostupanjski sud mora ocijeniti koji je od tih dokaza vjerodostojan i na temelju te ocjene donijeti odluku. Takvo postupanje suda slijedi iz dužnosti svestranog raspravljanja predmeta (članak 393. stavak 2. ZKP/08) i dužnosti savjesne ocjene dokaza „pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima“ (članak 450. stavak 2. ZKP/08). U ispunjavanju te dužnosti sud nije vezan niti ograničen nekim formalnim dokaznim pravilom, već primjenom načela slobodne ocjene dokaza (članak 9. stavak 3. ZKP/08). Tek ako nakon takvog postupanja nije moguće otkloniti dvojbe oko (ne)postojanja neke odlučne činjenice, sud će primijeniti pravno pravilo „in dubio pro reo“. Kako u konkretnom slučaju i prema stavu ovog drugostupanjskog suda nije bilo moguće otkloniti jasno izraženu dvojbu oko postojanja odlučne činjenice, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je I-optuženika, oslobodio od optužbe, nalazeći da da nije dokazano da je I-optuženik ŠO počinio kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavka 1. KZ/97, a kako mu je to optužnicom stavljeno na teret.
11. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, državni odvjetnik upućuje na iste.
12. Stoga, u odnosu na žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud drži da je činjenično stanje na temelju sveukupne dokazne građe potpuno i pravilno utvrđeno.
13. Slijedom navedenog, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a posljedično nije povrijeđen niti kazneni zakon.
U odnosu na žalbu II-optužene UO
14. Suprotno prigovorima II-optužene, po ocjeni drugostupanjskog suda, istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, nisu počinjene jer pobijana presuda sadrži razloge o utvrđenju odlučnih činjenica koje su osnova za zaključak o postojanju kaznenopravne odgovornosti optužene, a ti razlozi nisu nejasni niti u znatnoj mjeri proturječni, pa prigovor II-optužene nije osnovan.
15. Suprotno prigovoru II-optužene, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je, nakon brižljive i kritičke ocjene izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo ispravan zaključak da su se u ponašanju II- optužene stekli bitni elementi terećenog kaznenog djela.
15.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju dokaza izvedenih tijekom dokaznog postupka, napose iskaza svjedoka ZO, EO i PO, koji su iskazali da na putnim nalozima uopće nije bilo pečata organizatora navodnih radionica i seminara na kojima je navodno sudjelovala II- optužena, te da II-optužena iako je bila član Izbornog povjerenstva Općine Vođinci nikada nije preuzimala izborni materijal, biračke spiskove, rješenja o biračkim odborima, niti je dostavljala izborne rezultate, već su to činili PO, kao predsjednik, te EO, kao zamjenik predsjednika Općinskog izbornog povjerenstva Općine Vođinci, te iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka Tomislava Borkovića, iz sadržaja kojeg proizlazi da provedenim vještačenjem nije mogla biti utvrđena vjerodostojnost i opravdanost obračuna putnih naloga budući da isti ne sadrže priloge (troškove cestarine ili bilo koji drugi dokument) temeljem kojeg bi se mogla utvrditi nazočnost seminarima odnosno radionicama, utvrdio da II- optužena kao tajnica u Općini Vođinci u više navrata obračunavala i ispostavljala putne naloge za službena putovanja koja nije ostvarila.
16. Na osnovu takvog utvrđenja pravilno prvostupanjski sud nalazi da su u ponašanju II-optužene ostvareni svi elementi terećenog kaznenog djela, te da je II-optužena bila svjesna da kao tajnica Općine Vođinci nije bila na službenim putovanjima, pa unatoč tome ona neistinito obračunava i ispostavlja Općini Vođinci putne naloge kao da je na ovim putovanjima bila.
17. Cijeneći navedeno, prigovor II-optužene vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja je, po ocjeni drugostupanjskog suda, neosnovan, te se ničime ne dovodi u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.
18. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, II-optužena upućuje na iste.
19. Neosnovana je žalba II-optužene zbog odluke o visini kaznenopravne sankcije. Prvostupanjski sud je valjano utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, pa je tako od olakotnih okolnosti cijenio činjenicu ranije neosuđivanosti, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.
20. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem obrazlaže postojanje otegotnih i olakotnih okolnosti i upravo suprotno žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga suda, kao drugostupanjskog suda, da je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uz primjenu članka 67. KZ/97, tj. uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je optužena osuđena neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 1 (jedne) godina ne počini neko novo kazneno djelo, primjerena ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 50. KZ/97.
20.1. Tako su po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, pri čemu su u obzir uzete sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za optuženu.
20.2. Stoga, izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, uz primjenu članka 67. KZ/97, tj. uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je optužena osuđena neće izvršiti u roku provjeravanja od 1 (jedne), ako ne počini novo kazneno djelo, nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazneno djelo, te će se rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 50. KZ/97, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovu optuženicu i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optužene.
21. Žalitelj u žalbi ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, no istu ne argumentira, pa je pobijana presuda ispitana u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 i drugostupanjski sud nije utvrdio da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu II-optužene, a na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.
22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08.
Vukovar, 9. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Bešenski
