- 1 -              Rev 912/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 912/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. S. rođene J. pok. M., OIB: ... iz S. K., Republika Srbija, koju zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-2312/18-2 od 21. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. Pn-106/17 od 14. lipnja 2018., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo da joj tuženica isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 295.000,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Naloženo je tužiteljici da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 30.000,00 kn (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica ujedno podnosi i reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP, a radi rješenja materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači i usvoji zahtjev tužiteljice, podredno da se ukinu obje nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U konkretnom slučaju tužiteljica potražuje naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliskih osoba - oca i brata, a koji su ubijeni tijekom vojno-redarstvene operacije „Oluja“, prilikom oslobađanja D. s okolicom, 5. kolovoza 1995. kao ratni zarobljenici. Kod toga tužiteljica ističe da je s ubijenima živjela u zajedničkom domaćinstvu.

 

8. Naime, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenivši osnovanim prigovor zastare u smislu odredbe čl. 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO/05).

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su otac i brat tužiteljice M. J. i B. J. ubijeni ... 1995.,

 

- da je očevid od strane djelatnika Policijske uprave u Š. obavljen na licu mjesta 6. kolovoza 1995., kojom prilikom je pronađeno mrtvo tijelo M. J., kojemu je u džepu pronađena osobna iskaznica za njegovo ime,

 

- da je prilikom identifikacije tri mrtva tijela na Odjelu patologije Opće bolnice u Š. 6. i 7. kolovoza 1995. M. J. pok. B. rođen .... iz D. nakon pregleda izjavio da je mrtvo tijelo pod brojem „13“ njegov rođak M. J. zvani „Z.“ pok. N., rođen ...., a mrtvo tijelo pod brojem „6“ također njegov rođak B. J. zvani „B.“ sin M., rođen ....,

 

- da su te činjenice potvrđene i Zapisnikom o vanjskom pregledu sastavljenog od strane istražnog suca Županijskog suda u Šibeniku br. Kir-174/95 i Kir-168/95,

 

- da je na temelju toga izvršen upis činjenice smrti oca i brata tužiteljice u maticu umrlih 1995.,

 

- da je Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku pokrenulo postupak pod brojem KN-DO-5/01 protiv nepoznatog počinitelja kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika M. J. i B. J.,

 

- da je svjedok P. I., pripadnik hrvatskih postrojbi koje su sudjelovale u akciji „Oluja“, izjavio da je vidio da su otac i brat tužiteljice bili zarobljeni od strane pripadnika hrvatskih vojno redarstvenih snaga,

 

- da je jedan pripadnik .... gardijske brigade odveo oca i brata tužiteljice, te je nakon nekoliko minuta čuo rafalni pucanj iz smjera gdje su isti odvedeni, time da navedeni svjedok nije vidio na koji su način isti stradali,

 

- da je Medicinski fakultet Sveučilišta u Z., Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku 17. prosinca 2014. izdao potvrdu o smrti M. J. rođenog .... i potvrdu o smrti B. J. rođenog ...., uz naznaku da su podaci ispunjeni na temelju izjave „kćeri i sestre Ž. S.“.

 

10. Obzirom na gore navedena činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da kraj nepostojanja pravomoćne presude u kaznenom postupku ne dolazi do primjene čl. 377. ZOO, jer je primjena roka iz tog članka, glede zastare, vezan za postojanje osuđujuće pravomoćne presude kojom se utvrđuje postojanje kaznenog djela, utvrđuje se počinitelj i kaznena odgovornost počinitelja, a što nije slučaj u ovom predmetu.

 

11. Osim toga, nižestupanjski sudovi smatraju da je u smislu odredbe čl. 376. ZOO nastupila zastara, jer je smrt nastupila 5. kolovoza 1995., a tužba je podnesena 21. srpnja 2016., te je protekao objektivni zastarni rok za naknadu štete od pet godina. Pri tome nižestupanjski sudovi nisu prihvatili prigovor tužiteljice da je ona za smrt svog oca i brata doznala tek izdavanjem potvrde o smrti od strane Medicinskog fakulteta 17. prosinca 2014. Naime, u postupku je utvrđeno da je tužiteljica bila upoznata o smrti svog oca i brata, da je ista u razdoblju nakon 1995. dolazila u Hrvatsku kod svekrve i radi sređivanja statusa da je hrvatska državljanka, kao i da je činjenicu smrti mogla saznati od policije i istražnog suca, kao i osoba s kojima je u srodstvu.

 

12. Tužiteljica u reviziji prije svega ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da je obrazloženje pobijane presude proturječno razlozima iste. Revizijski sud ne nalazi da bi postojalo proturječje na koje ukazuje revizija, budući su razlozi pobijane presude jasni i razumljivi, kao i razlozi zbog kojih nižestupanjski sudovi smatraju da je tužiteljica za činjenicu smrti oca i brata saznala prije, a ne tek izdavanjem potvrde o smrti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. 17. prosinca 2014. Stoga taj revizijski razlog nije osnovan.

 

13. Nadalje tužiteljica u reviziji tvrdi da je upravo potvrda o smrti izdana od strane Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. pravno relevantni dokaz za utvrđivanje činjenice smrti. Kod toga se poziva na shvaćanje Županijskog suda u Šibeniku u odluci br. Gž-1155/16-2 od 23. siječnja 2017.

 

14. Prema shvaćanju revizijskog suda ne radi se o činjenično identičnoj situaciji. Naime, u konkretnom slučaju otac i brat tužiteljice identificirani su na Odjelu patologije Opće bolnice u Š. 6. i 7. kolovoza 1995., da je iste identificirao njihov rođak M. J. pok. B. rođen ... iz D., da je na temelju takve identifikacije u kolovozu 1995. izvršen upis činjenice smrti u maticu umrlih, da je tužiteljica nakon odlaska iz Hrvatske 1995. dolazila u Hrvatsku kod svekrve i radi sređivanja statusa da je hrvatska državljanka. U takvoj činjeničnoj situaciji pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je tužiteljica za činjenicu smrti saznala odmah nakon što se dogodilo ubojstvo, a da je isto mogla saznati i uvidom u maticu umrlih. Stoga je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je nastupila zastara, budući je tužba podnesena 2016., po proteku objektivnog roka iz čl. 376. st. 1. ZOO.

 

15. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužiteljice odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 7. studenoga 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.