Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 831/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 831/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika U. Z. f., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj R-675/19-2 od 22. studenoga 2019., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj R-675/19-5 od 9. ožujka 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2609/16-54 od 18. srpnja 2019., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj GžR-675/19-2 od 22. studenoga 2019., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da Odluka tuženika o redovitom otkazu Ugovora o radu od 11. svibnja 2015., kao i Odluka tuženika od 27. svibnja 2015. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava i potvrđena Odluka o otkazu nisu dopuštene i da radni odnos između stranaka nije prestao (toč. I.), te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na posao na radno mjesto voditelja odjela prikazivanja filmova ili drugo odgovarajuće radno mjesto (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti (toč. I.), te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.600,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. II.).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj u vrijeme otkazivanja imao Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja odjela prikazivanja filmova, a koji Ugovor je sklopio 29. kolovoza 2005. s društvom Z. f. d.o.o.,

 

- da su 2004. Novi sindikat i Savez samostalnih sindikata Hrvatske, a koji su djelovali kod društva Z. f. d.o.o. sklopili Sporazum o tome koji će sindikalni povjerenik imati prava i obveze radničkog vijeća,

 

- da je dvorana K. 1. prosinca 2005. vraćena župi sv. B., te da od tada Z. f. d.o.o. prestaje s prikazivačkom djelatnošću,

 

- da su radnici, a među kojima je i tužitelj, obaviješteni da od 10. prosinca 2005. ne dolaze na posao već da radnim danom od 9-16 sati budu na dispoziciji sve do rasporeda na novo radno mjesto, te da tužitelj od tada nije radio,

 

- da je tuženik osnovan dana 18. srpnja 2007. Odlukom Z. h. d.o.o. o osnivanju tuženika,

 

- da je Ugovor o radu tužitelja prenesen na tuženika kada je isti osnovan te da je radnicima Z. f. d.o.o., pa tako i tužitelju, priznat kontinuitet neprekinutog radnog staža potrebnog za ostvarenje prava po osnovi trajanja radnog odnosa (otkazni rok, otpremnina, jubilarna nagrada i sl.),

 

- da Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta i opisa poslova tuženik od 27. studenoga 2012. nije predviđao radno mjesto za koje je imao sklopljen Ugovor o radu - voditelj odjela prikazivanja filmova,

 

- da kod tuženika djeluju dva sindikata i to Novi sindikat i Samostalni sindikat Hrvatske,

 

- da je tužitelj ponovno imenovan za sindikalnog povjerenika Novog sindikata 7. lipnja 2014. za razdoblje od 5 godina, te da je Novi sindikat o navedenom obavijestio tuženika 13. lipnja 2014.,

 

- da spisu ne prileže dokaz da je za sindikalnog povjerenika Samostalnog sindikata Hrvatske imenovan I. H., a niti da bi navedeni Sindikat o tome obavijestio tuženika,

 

- da je tuženik dva puta pisano zatražio od oba sindikata koji kod njega djeluju da se dogovore koji će sindikalni povjerenik imati prava i obveze radničkog vijeća,

 

- da je Novi sindikat pokrenuo inicijativu da se sa Samostalnim sindikatom Hrvatske dogovori o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze radničkog vijeća,

 

- da se sindikati nisu dogovorili o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze radničkog vijeća,

 

- da je tuženik zatražio suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu tužitelju od Samostalnog sindikata Hrvatske odnosno I. H., koji se na istu nije očitovao,

 

- da se tuženik prije donošenja Odluke o otkazu tužitelju nije obratio Novom sindikatu vezano za suglasnost na istu,

 

- da je tuženik 11. svibnja 2015. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog organizacijskih razloga,

 

- da u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu nije bilo nikakvih organizacijskih promjena,

 

- da je tuženik tužitelju prije donošenja Odluke o otkazu od 11. svibnja 2015. pokušao otkazati Ugovor o radu više puta,

 

- da je tuženik u razdoblju od njegovog osnutka do otkazivanja Ugovora o radu tužitelju zapošljavao nove radnike,

 

- da tuženik nikada tužitelju nije ponudio rad na nekim drugim poslovima,

 

- da je tužitelj 1. srpnja 2015. (za vrijeme otkaznog roka) obavijestio tuženika da je privremeno nesposoban za rad,

 

- da je Pravilnikom o radu tuženika koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Odluke o otkazu propisano da za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ne teče otkazni rok.

 

8. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud ocijenio je tužbeni zahtjev osnovanim obzirom tuženik nije proveo postupak suodlučivanja i nije se obratio nadležnom sindikatu tražeći suglasnost za donošenje predmetne Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju. Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje da je tuženik trebao sukladno čl. 188. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje: ZR) zatražiti suglasnost Novog sindikata, te da tužitelj kao sindikalni povjerenik uživa zaštitu od postupka otkazivanja Ugovora o radu bez suglasnosti sindikata.

 

9. Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti smatrajući da u situaciji kada je tužitelj sindikalni povjerenik, ali ujedno i jedini član sindikata koji se zove Novi sindikat, tuženik nije mogao, kao poslodavac tražiti mišljenje od tužitelja za otkaz koji je tuženik namjeravao dati tužitelju, kao i da poslodavac ne može snositi štetu što se sindikalni povjerenici nisu dogovorili.

 

10. Revident u reviziji pravilno ukazuje da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

11. Naime, drugostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama od kojih ovisi opravdanost odluke o otkazu ugovora o radu, odnosno je li kod tuženika došlo do promjene koja bi značila prestanak potrebe za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga, a što bi bio zakonski razlog za poslovno uvjetovani otkaz. Naime, tužitelj je u tužbi i tijekom postupka tvrdio da kod tuženika, u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, nije došlo ni do kakvih promjena koje bi značile prestanak potrebe za radom radnika, odnosno koje bi dovele do prestanka potrebe za obavljanje određenih poslova zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, a što bi bio zakonski razlog za poslovno uvjetovani otkaz.

 

12. Iz tog je razloga na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP valjalo je ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

13. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i donijeti novu i zakonitu odluku dajući jasne i neproturječne razloge od odlučnim činjenicama, posebice o tome je li tuženik imao opravdani razlog za davanje poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužitelju.

 

14. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odluka o troškovima revizije ostavljena je za konačnu odluku.

 

Zagreb, 7. studenoga 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu