REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREB
Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.16-Pr-11481/2021-19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u
pravnoj stvari tužiteljice P.J. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku A.S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S.l. d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N.K., odvjetniku iz O.D. M.P.R.R. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. rujna 2023., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice A.P., odvjetničke vježbenice, zakonske zastupnice tuženika N.K.M. osobno i punomoćnice tužene E.M., odvjetnice, 7. studenoga 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je nezakonit otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od
dana 02.11.2018. godine koji je tuženik S.l. društvo s ograničenom
odgovornošću za usluge, Z., OIB: …, dao tužiteljici P.J. iz Z., OIB: … i da radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku S.l. društvo s ograničenom odgovornošću za
usluge, Z., OIB: …, da tužiteljicu P.J. iz Z., OIB: … vrati na rad na poslove radnog mjesta „Nail designera, manikera i pedikera R.n.“, a ako tog radnog mjesta više nema, na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku S.l. društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, Z., OIB: …, da tužiteljici P.J. iz Z., OIB: … naknadi nastali parnični trošak u iznosu od 497,71 eura/ 3.750,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, koje teku od 7. studenoga 2023. pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj 16 Pr-11481/2021-19

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem
ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. studenog 2018. Tužiteljica je 9. veljače

2021. normalno i uobičajeno radila, da bi joj tuženik kazao da više ne treba dolaziti na
posao i da će odluku dobiti doma. Pošto tužiteljica na kućnu adresu nije primila nikakvu
odluku o otkazu ugovora o radu, 12. veljače 2021. otišla je provjeriti na Hrvatski zavod
za mirovinsko osiguranje da li je još uvijek prijavljena na obvezno mirovinsko
osiguranje. Uvidjela je da nije prijavljena na obvezno mirovinsko osiguranje i da ju je
poslodavac odjavio s obveznog mirovinskog osiguranja na dan kada je radila, a to
znači 9. veljače 2021. Tuženik je tužiteljici na kućnu adresu poslao dopis koji glasi:
Raskid ugovora o radu. U tom dopisu tuženik piše da je tužiteljicu odjavio s obveznog
mirovinskog osiguranja i to temeljem otkaza ugovora o radu kojega je tužiteljica dala
tuženiku dana 20. studenog 2020. Točno je da je tužiteljica tuženiku 20. studenog

2020. otkazala ugovor o radu zbog kršenja zakonskih prava tužiteljice. Naime, tuženik
je tužiteljici određivao rad dulji od punog radnog vremena, a u vrijeme godišnjih
odmora, bolovanja ili povećanog obima poslova, tužiteljica je morala raditi devet sati
dnevno odnosno i do 52 sata tjedno. Prekovremeni rad tuženik nije evidentirao, a niti
plaćao. Kada se tužiteljica pritužila nadređenoj da nema smisla da radi prekovremeno
bez evidentiranja prekovremenog rada i bez plaćanja prekovremenog rada, nadređena
bi ju nazvala "razmaženim derištem". U svakodnevnom razgovoru nadređena je
tužiteljicu nazivala "mala", "derište", "luda" i slično. Tuženik je tužiteljici bez ikakvog
razloga umanjivao varijabilni dio plaće. Ako je tužiteljica tražila korištenje godišnjeg
odmora u vrijeme koje joj najviše odgovara, nadređena bi joj kazala da će joj odobriti,
ali da ću odbiti samo polovicu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.
Nakon što je tužiteljica poslodavcu predala pisani otkaz ugovora o radu, nadređena je
odmah s tužiteljicom razgovarala i dala je obećanje da se te stvari više neće događati
i tužiteljica je odustala od otkaza te je nastavila normalno i uobičajeno raditi do 9.
veljače 2021. Tužiteljica je 22. veljače 2021. tuženiku poslala zahtjev za zaštitu prava
radnika. Tuženik je odbio zahtjev za zaštitu prava radnika svojim odgovorom od 10.
ožujka 2021., a koji je tužiteljica primila 11. ožujka 2021., a u svojem odgovoru tuženik
navodi da je tužiteljicu odjavio s obveznog mirovinskog osiguranja temeljem otkaza
tužiteljice od 20. studenog 2020. Obzirom na sve navedeno, konačno uređenim
tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 10. travnja 2023. predlaže donijeti odluku kao
u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava činjeničnu i pravnu
osnovanost tužbe u cijelosti. Ističe da je tužba nepodobna za daljnje postupanje,
obzirom da iz samog zahtjeva tužiteljice nije jasno što se konkretno tuženiku stavlja na
teret. Naime, tužiteljica prije svega pogrešno interpretira dopis tuženika od 15. veljače

2021., a kojim dopisom se tužiteljicu obavještava da joj se prema njezinom otkazu od

20. studenog 2020. dostavlja odjava s HZMO-a. Uz navedenu obavijest tuženika da je
tužiteljica odjavljena s HZMO-a, također se tužiteljicu obavještava da joj se dostavlja
isplatna lista za siječanj 2021. prema kojoj je iskorišten godišnji odmor za 2020. te da
će razmjerni godišnji odmor u trajanju od tri dana za 2021. biti obračunat i isplaćen
prilikom isplate plaće za veljaču 2021. Iz sadržaja Dopisa razvidno je kako se Dopisom
tužiteljici dostavlja naprijed navedena dokumentacija, a sve prema pisanom otkazu

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3 Poslovni broj 16 Pr-11481/2021-19

tužiteljice odnosno da tuženik u konkretnom slučaju nije donio nikakvu odluku kojom
bi odlučio o bilo kojem pravu ili obvezi tužiteljice kao radnika. U konkretnom slučaju,
nesporno je kako je upravo tužiteljica 20. studenog 2020. pisano otkazala Ugovor o
radu te predmetni otkaz Ugovora o radu dostavila tuženiku, kao što to i sama tužiteljica
navodi u svojoj tužbi. Predmetna odluka o Otkazu Ugovora o radu u međuvremenu
nije povučena od strane tužiteljice kao radnice, niti je naknadno sklopljen bilo kakav
pravni posao u pisanom obliku kako je to predviđeno odredbama Zakona o radu,
temeljem kojeg bi se utvrdilo da tužiteljica ostaje u radnom odnosu kod tuženika kao
poslodavca, usprkos izjavljenoj odluci o Otkazu Ugovora o radu. Uvažavajući
prethodno navedeno, a sukladno odredbama Ugovora o radu, u periodu nakon odluke
o Otkazu Ugovora o radu do datuma odjave iz nadležnih evidencija (9. veljače 2021.)
tužiteljica je ispunjavala svoja prava i obveze temeljem radnog odnosa u otkaznom
roku, budući da nije bila oslobođena rada za vrijeme otkaznog roka. Po isteku
navedenog razdoblja tuženik je postupio sukladno odredbama Zakona o radu te
odjavio tužiteljicu s obveznog mirovinskog osiguranja, o čemu je istu odgovarajuće
obavijestio te joj dostavio pripadajuću dokumentaciju u skladu sa odredbom članka

130. stavka 2. Zakona o radu. Slijedom svega naprijed navedenog, nesporno je kako
je (i) radni odnos u konkretnom slučaju prestao odlukom o Otkazu Ugovora o radu od
strane tužiteljice kao radnice (koji je dostavljen tuženiku kao poslodavcu 20. studenog

2020.), da (ii) nakon predmetne odluke o Otkazu Ugovora o radu nije sklopljen nikakav
pravni posao između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca, kojim bi se
uredila međusobna prava i obveze iz radnog odnosa stavljanjem van snage odluke o
Otkazu Ugovora o radu ili na neki drugi način, kao i da je (iii) tuženik kao poslodavac,
po isteku otkaznog roka te korištenju neiskorištenog dijela godišnjeg odmora, odjavio
tužiteljicu kao radnicu iz odgovarajućih evidencija, o čemu je u skladu sa odredbom
članka 130. stavka 2. Zakona o radu obavijestio tužiteljicu dopisom čiju zakonitost
tužiteljica u konkretnom slučaju osporava (usprkos tome što tim dopisom nije odlučeno
o nikakvom pravu tužiteljice iz radnog odnosa). Dakle, predmet ovog spora, kako to
tužiteljica zahtijeva tužbom temeljem koje se vodi ovaj postupak, ne može biti odluka
tuženika kao poslodavca o otkazu ugovora o radu, obzirom da tuženik takvu odluku
nije donio. Uvažavajući sve naprijed navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev
u cijelosti te da se tužiteljicu obveže da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u ugovor o radu od 2. studenoga

2018., potvrdu HZMO od 12. valjče 2021., prijavu o prestanku osiguranja s HZMO,
dopis tuženika - raskid ugovora o radu od 15. veljače 2021., zahtjev za zaštitu prava
radnika od 22. veljače 2021., presliku povratnice, dopis tuženika - raskid ugovora o
radu od 10. ožujka 2021., saslušana je tužiteljica kao stranka u postupku te je
saslušana zakonska zastupnica tuženika.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 8022, dalje: ZPP) sud je utvrdio da
je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nezakonitim otkaz ugovora o
radu koji je tuženik dao tužiteljici i da joj radni odnos nije prestao te zahtjev za
povratkom na rad kod tuženika.

6. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 2.
studenog 2018. na radnom mjestu „Nail designera, manikera i pedikera R.n.“,
- da je tužiteljici radni odnos prestao 9. veljače 2021.

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

4 Poslovni broj 16 Pr-11481/2021-19

- da je tuženik dostavio tužiteljici dopis naziva „Raskid ugovora o radu“ od 15.
veljače 2021. kojim ju obavještava da joj prema njenom otkazu od 20. studenog 2020.
u prilogu dostavlja odjavu sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te isplatnu
listu za mjesec siječanj 2021.,

- da je tužiteljica 22. veljače 2021. uložila zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik
zaprimio 23. ožujka 2023.

- da je tuženik dopisom od 10. ožujka 2023. odbio zahtjev tužiteljice za zaštitom prava kao neosnovan.

7. Između stranaka je sporno je li je tužiteljica otkazala Ugovor o radu svojom
odlukom o otkazu od 20. studenog 2020., kao i je li tužiteljica bila u radnom odnosu
kod tuženika nakon 20. studenog 2020. obzirom da tužiteljica tvrdi da je zbog
nezadovoljstva uvjetima rada 20. studenog 2020. usmeno tuženiku otkazala ugovora
o radu, a od kojeg je odustala nakon razgovora sa zz tuženika i otkaz povukla istoga
dana te nastavila sa radom na svom radnom mjestu sve od 9. veljače 2021. kada joj
je poslodavac rekao da više ne treba dolaziti na posao, dok tuženik tvrdi da je 20.
studenog 2020. prihvatio tužiteljičin otkaz ugovora o radu koji je tužiteljica dala u
pisanom obliku te da je tužiteljica do trenutka odjave sa tijela osiguranja odrađivala
otkazni rok budući nije bila oslobođena rada. Između stranaka je sporno da li dopis
tuženika od 15. veljače 2021. naziva „Raskid ugovora o radu“ predstavlja otkaz
ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici.

8. Iz Ugovora o radu sklopljenog 2. studenog 2018. između tužiteljice i tuženika, a
kojim je tužiteljica raspoređna kod tuženika na poslovima radnog mjesta „Nail
designera, manikera i pedikera R.n.“, razvidno je da je člankom 11. st. 2.
ugovoreno da ako ugovor o radu otkazuje radnik, otkazni rok iznosi 60 dana.

9. Iz Potvrde HZMO od 12. veljače 2021. proizlazi da je tužiteljica bila u radnom
odnosu kod tuženika u razdoblju od 2. studenog 2018. do 9. veljače 2021.

10. Iz Prijave o prestanku osiguranja HZMO proizlazi da je tužiteljici kao osiguraniku
prestalo svojstvo osiguranika kod tuženika kao obveznika doprinosa sa danom 9.
veljače 2021., a kao razlog prestanka svojstva osiguranika je naveden Otkaz radnika.

11. Uvidom u dopis tuženika od 15. veljače 2021. naziva „Raskid ugovora o radu“
razvidno je da je istim tuženik obavještava tužiteljicu da joj temeljem njenog otkaza od

20. studenog 2020. dostavlja odjavu s HZMO i dodatno isplatnu listu za mjesec siječanj

2021. po kojem je iskorišten godišnji odmor za 2020., a za 2021. razmjerni godišnji
odmor od tri dana će biti obračunat i isplaćen pri isplati plaće za veljaču 2021.

12. Iz zahtjeva za zaštitu prava od 22. veljače 2021. proizlazi da istim tužiteljica
povodom dopisa od 15. veljače 2021. pojašnjava tuženiku da je točno da je 20.
studenog 2020. otkazala ugovor o radu zbog nezadovoljstva uvjetima rada ali da je
nakon što je poslodavac obećao da se takve stvari više neće događati odustala od
danog otkaza i nastavila raditi sve od 9. veljače 2021. Tužiteljica potvrđuje da
poslodavac nije donio nikakvu odluku o otkazu ugovora o radu te da ne zna temeljem
čega joj je otkazan ugovor o radu.

13. Uvidom u dopis tuženika od 10. ožujka 2021. razvidno je da istim tuženik odbija
tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava kao neosnovan navodeći da poslodavac nije donio
nikakvu odluku o otkazu ugovora o radu već da je radni odnos prestao temeljem otkaza
ugovora o radu od 20. studenog 2020. a nakon kojeg nije reguliran nastavak radnog
odnosa između radnika i poslodavca pisanim putem.

14. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da u cijelosti ostaje pri svim navodima tužbe te ističe
da je 9. veljače 2021. uredno radila kod tuženika. Navodi da je točno da je tuženiku

20. studenoga 2020. dala otkaz ugovora o radu. Naime toga dana je obavila razgovor
sa svojim poslodavcem, a u kojem je usmeno izložila da želi raskid radnoga odnosa

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

5 Poslovni broj 16 Pr-11481/2021-19

jer nije zadovoljna s uvjetima rada. Istovremeno je u rukama imala i sačinjeni otkaz u
pisanom obliku. Poslodavac nije htio prihvatiti otkaz te zz tuženika nije ni uzela pisanu
odluku o otkazu, a tijekom razgovora je dogovoreno da nastavlja s radom jer će joj
poslodavac poboljšati uvjete rada. Nastavila je raditi i dalje sve do 9. veljače 2021.
Dakle otkaz koji je dala tuženiku u usmenom obliku nije bio prihvaćen od strane
tuženika te je radni odnos nastavljen nadalje. Na poseban upit punomoćnika tuženika
ponavlja da je poslodavcu 20. studenog 2020. dala otkaz u usmenom obliku i da
poslodavac nije htio primiti njen pisani otkaz. Obzirom da poslodavac nije htio primiti
otkaz u pisanom obliku već su u razgovoru dogovorili daljnje uvjete rada, ona nije ni
mogla povući pisani otkaz kad ga poslodavac nije ni primio. Nikada poslije toga nije
bilo komunikacije između nje i tuženika vezano uz prekid odnosno nastavak radnog
odnosa, a ona je smatrala da su nesporazumi riješeni te je nastavila s radom.

15. Iz iskaza zz tuženika N.K.M. proizlazi da je tužiteljica radila kod
tuženika do veljače 2021. na radnom mjestu stručnjak za nokte, a radni odnos
tužiteljice kod tuženika je prestao temeljem pisanog otkaza kojeg je tužiteljica
samoinicijativno dala njoj kao direktoru. Pisani otkaz kojeg je tužiteljica dala njoj kao
direktoru posjeduje u dokumentaciji koju vodi. Tužiteljica joj je otkaz dala negdje pred
kraj 2020., točan datum ne zna. Tužiteljici je omogućen otkazni rok kao i korištenje
godišnjeg odmora. Tužiteljica je odjavljena s tijela osiguranja, a isto je u ime tuženika
napravio knjigovodstveni servis. Tužiteljica je njoj osobno predala u ruke pisani otkaz,
a tom prilikom tužiteljicu nije upitala razloge zbog kojih daje otkaz, već je tužiteljica
samo rekla da želi raskinuti radni odnos. Također navodi da tužiteljica nakon što je
pisanim putem dala otkaz isti nije povukla pisanim putem, a niti postoji pisani trag o
tome da se nakon što je tužiteljica dala pisani otkaz nastavlja radni odnos tužiteljice
kod tuženika. Nakon što je tužiteljica dala otkaz s istom nije sklopljen novi ugovor o
radu u pisanom obliku. Ona osobno ne vodi knjigovodstvo za tuženika već to radi
knjigovodstveni servis. Tužiteljica je otkaz dala na način da je isti stavila u kuvertu, a
misli da se radilo o redovnom otkazu. Ne zna na koji način je utvrđen otkazni rok za
tužiteljicu ali zna da je sve bilo u skladu s zakonom. Tužiteljica je u ugovoru o radu
imala naznačeno vrijeme trajanja otkaznog roka te je na taj način i upoznata koliko je
trajao otkazni rok. Tužiteljica je odjavljena s tijela osiguranja temeljem njenog pisanog
otkaza kojega je dala. Tužiteljicu su pisanim putem obavijestili o tome da je odjavljena
s tijela osiguranja.

16. Odredbom čl. 135. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014,
127/2017, 98/2019, dalje: ZR), propisano je da je u slučaju spora iz radnog odnosa,
teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa
povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor.

17. Tužiteljica tijekom postupka tvrdi da je 20. studenog 2020. poslodavcu usmeno
otkazala Ugovor o radu, pri čemu je u rukama imala sačinjeni i pisani otkaz ugovora o
radu koji je namjeravala predati poslodavcu, ali je nakon razgovora sa zakonskom
zastupnicom tuženika, u kojem razgovoru joj je direktorica obećala da će poboljšati
uvjete rada, odustala od namjeravanog otkaza, isti usmeno povukla, a pisani otpravak
otkaza nije ni predala direktorici, kao i da je nakon toga razgovora nastavila sa radom
na svom radnom mjestu sve do 9. veljače 2021. kada joj je poslodavac rekao da više
ne mora dolaziti na posao te je 15. veljače 2021. na kućnu adresu zaprimila dopis
tuženika naziva „Raskid ugovora o radu“ sa priležećom dokumentacijom. Sud je iskaz
tužiteljice u cijelosti prihvatio kao uvjerljiv, životan i logičan. Naime, iz dokumentacije
koja prileži spisu kao nesporno proizlazi da je tužiteljica radila kod tuženika sve do 9.
veljače 2021. kada je i odjavljena s tijela osiguranja, kao i da je tuženik sačinio dopis
naziva „Raskid ugovora o radu“ od 15. veljače 2021. te da upravo taj dopis predstavlja

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

6 Poslovni broj 16 Pr-11481/2021-19

otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici. Tuženik je tijekom postupka tvrdio
da je tužiteljica 20. studenog 2020. pisanim putem otkazala ugovor o radu te da je sve
do dana odjave sa tijela osiguranja odrađivala otkazni rok, budući da nije bila
oslobođena rada. Zakonska zastupnica tuženika je u svom iskazu navela da joj je
tužiteljica upravo 20. studenog 2020. predala u ruke sačinjeni pisani otkaz ugovora o
radu koji je prihvatila i da nije pitala tužiteljicu za razlog otkaza. Sud nije prihvatio iskaz
zz tuženika budući da je isti suprotan iskazu tužiteljice koji je sud u cijelosti prihvatio.
Naime, tuženik tijekom postupka nije predložio nikakve odgovarajuće dokaze koje bi
opovrgnule navode tužbe i iskaz tužiteljice, budući da tuženik nije priložio kao dokaz
za svoje tvrdnje pisani otkaz od 20. studenog 2020. sačinjen po tužiteljici a za koji tvrdi
da ga je tužiteljica 20. studenog 2020. predala u ruke zakonskoj zastupnici tuženika, a
koji bi da zaista postoji tuženik zasigurno i priložio u spis. Stoga sud smatra da tuženik
svoje navode nije ničim dokazao te je, primjenom pravila o teretu dokazivanja, prihvatio
navode tužbe da je tužiteljica 20. studenog 2020. nakon razgovora sa poslodavcem
odustala od svoje namjere da poslodavcu otkaže ugovor o radu, kao i iskaz tužiteljice
da iako je toga dana imala sačinjeni pisani otkaz ugovora o radu isti nije predala
poslodavcu jer joj je poslodavac obećao bolje uvjete rada te je odustala od otkazivanja
i nastavila sa radom na svom radnom mjestu

18. Također, sud je navod tuženika da je tužiteljici temeljem njenog otkaza od 20.
studenog 2020. otkazni rok tekao sve do 9. veljače 2021. s kojim danom je tuženik
odjavio tužiteljicu sa tijela osiguranja ocijenio neuvjerljivim i neosnovanim, budući da
je sukladno sklopljenom ugovoru o radu od 2. studenog 2018. otkazni rok u slučaju da
ugovor otkazuje radnik trebao teći do 20. siječnja 2021. (otkazni rok temeljem
sklopljenog ugovora o radu iznosio je 60 dana ako ugovor otkazuje radnik), a koji dan
bi bio zadnji radni dan tužiteljice kod tuženika u slučaju da je tužiteljica 20. studenog

2020. otkazala tuženiku ugovor o radu, a sve stoga što otkazni rok teče za vrijeme
godišnjeg odmora i plaćenog dopusta sukladno odredbi čl. 121. st. 7. ZR-a. Pri tome
se napominje da tako ugovoreni otkazni rok u svakom slučaju nije u skladu sa
odredbom čl. 122. st. 7. ZR kojom je propisano da ako radnik otkazuje ugovor o radu,
otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana, ako on za to ima osobito važan razlog.

19. Stoga je sud u cijelosti prihvatio navode tužbe da je tužiteljica 20. studenog

2020., nakon razgovora sa zz tuženikom, odnosno svojom direktoricom, a u kojem
razgovoru je direktorici iznijela svoje nezadovoljstvo uvjetima rad i namjeru da će
otkazati radni odnos, nakon obećanja direktorice da će joj poboljšati uvjete rada,
odustala od namjere otkazivanja ugovora o radu te da stoga svom poslodavcu nije ni
predala sačinjeni pisani otkaz ugovora o radu, kao i da je dalje nastavila sa radom na
svom radnom mjestu jer su ona i direktorica u razgovoru razriješile sve nesuglasice.
Stoga sud nije prihvatio navode tuženika da je tužiteljica pisanim putem otkazala
ugovor o radu pisanom odlukom 20. studenog 2020. jer tuženik, kao što je već
navedeno, isto nije ničim dokazao. Stoga na temelju sveg navedenog sud je utvrdio
da je upravo tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu dopisom od 15. veljače 2021.
naziva „Raskid ugovora o radu“, a koji ni u kojem slučaju ne predstavlja zakoniti način
prestanka ugovora o radu, koji je propisan odredbom čl. 112. ZR-a, niti ima oblik i
sadržaj propisan odredbom čl. 120. ZR-a.

20. Slijedom navedenog, ovaj sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da
je nezakonit otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici te da radni odnos nije
prestao. Budući da je utvrđeno da otkaz nije dopušten, sukladno odredbi čl. 124. st. 1.
ZR-a, naloženo je tuženiku tužiteljicu vratiti na rad i to na radno mjesto Nail designera,
manikera i pedikera R.n., a ako tog radnog mjesta više nema, na poslove i
radne zadatke koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima.

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

7 Poslovni broj 16 Pr-11481/2021-19

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj
je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S
obzirom da je tuženik izgubio parnicu, dužan je, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a,
tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka. Tužiteljici je, u smislu odredbe čl. 155.
ZPP-a, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne
novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje OT), priznat trošak
jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7/2 OT), što uz
vrijednost boda od 1,99 eura/ 15,00 kn, uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42 OT) trošak
tužiteljice sveukupno iznosi 497,71 eura/ 3.750,00 kn.

21.1. Tužiteljici su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a
("Narodne novine", broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi
zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO),
tekućima od presuđenja do isplate.

22. Tuženik je izgubio u sporu, pa je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti odbijen njegov zahtjev za naknadom parničnih troškova.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 7. studenoga 2023.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom
Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi
pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika

Fiksni tečaj konverzije 7,53450