REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3108/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. NČ, koju brani ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, odvjetnici iz Varaždina, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19 , 84/21, 114/22 ), odlučujući o žalbi okr. NČ , protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Pp -1525/2024-7 od 7. veljače 2025. , na sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2025.
p r e s u d i o j e :
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. NČ i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“broj 107/07 39/13, 110/15, 70/17 , 118/18 i 114/22 ) okr. NČ obvezuju se naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 EUR-a ( četrdeset eura) u roku od 30 ( trideset ) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. NČ proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci presude, te je okr. temeljem istog propisa, uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 eura ( dvjesto) , te je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 26,00 eura ( dvadeset i šest) .
2.Protiv te presude okr. NČ je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.
3.Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
4.Žalba nije osnovana.
5.Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6.Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da nisu počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka koji se ističu u žalbi i da nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji.
7.Neosnovano žaliteljica u svojoj žalbi ističe povredu materijalnog prava, jer da postoje okolnosti koje isključuju prekršajni progon, jer da je nastupila zastara prekršajnog progona sukladno odredbi čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona ( zastarni rok od tri godine).
8.Naime, odredbom čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je „ prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom čl. 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, između ostaloga i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana novčana kazna do 663,61 eura.
9.U konkretnom predmetu za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koje je djelo okrivljenica proglašena krivom, osim novčane kazne propisana je i kazna zatvora do 90 dana. Dakle, ne radi se o djelu prekršaja za koje je isključivo propisana samo novčana kazna do iznosa od 663,61 eura, te stoga ovlašteni tužitelj nije zakonski obvezan izdati obvezni prekršajni nalog. Ovlašteni tužitelj je pravilno podnio optužni prijedlog, te prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine od dana počinjenja prekršaja.
10.U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje
11.Vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, valjano cijenio obranu okrivljenice u kojoj ona u bitnom nije porekla počinjenje prekršaja , te na osnovu iskaza svjedoka ŠČ, JČ, LČ i uvida u materijalnu dokumentaciju u predmetu spisa, imao dovoljno osnove za zaključak kako je okrivljenica počinila djelo prekršaja koje joj se stavlja na teret. Dakle, prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona dokaze slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Mišljenje je i ovog Suda kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Obrazloženje prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenice prihvaća i ovaj Sud,a navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193.stavka 5. Prekršajnog zakona,niti žalitelji dovode u sumnju činjenično utvrđenje ,pa se provođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim.
12.Neosnovano je pozivanje žaliteljice na krajnju nuždu. Prvostupanjski sud je valjano obrazložio zbog čega smatra da okrivljenica nije počinila djelo u krajnjoj nuždi, dajući smislene razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud ( točka 11. obrazloženja prvostupanjske presude.)
13.Stoga kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, i kako je odluka o krivnji valjano i argumentirano obrazložena valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu.
14.Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena kazna primjerena težini prekršaja,opasnosti djela,te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor visine kazne. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu ispod minimalne novčane kazne primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti, te svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i 32. Prekršajnog zakona.
15.Neosnovan je žalbeni navod žalitelja u kojem oni ističu kako se u konkretnom radi o beznačajnom prekršaju. Naime, zaključak o beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja potrebno je ostvarenje dva elementa: neznatnost stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom te odsustvo potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajno djelo objektivne je naravi i za njezino postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, a kod duge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste ili mjere kazne. U konkretnom slučaju niti objektivne okolnosti koje se tiču težine počinjenog djela, a niti subjektivne okolnosti koje se tiču samog okrivljenika ne upućuju na zaključak da bi se u ovom slučaju mogla primijeniti odredba čl. 24. a Prekršajnog zakona.
16.Odluka o troškovima postupka pravilno je i zakonito odmjerena, vodeći računa o trajanju i složenosti postupka i imovnom stanju okrivljenice.
17.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, te je stoga okrivljenica obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka, uzimajući u obzir trajanje i duljinu postupka.
18.Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 9. travnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
IČ, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelje i tužitelja.
