REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9176/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. LŠ i dr. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 41/77, 55/89, 5/90, 47/90, 29/94 ), odlučujući o žalbi okr. DŠ , podnijetoj po branitelju Igoru Skupnjaku, odvjetniku iz Zagreba , protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu , poslovni broj: 68 Pp -1944/2022-8 od 26. srpnja 2022. , na sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2025.
p r e s u d i o j e :
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. DŠ i prvostupanjska presuda se potvrđuje u odnosu na žaliteljicu.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“broj 107/07 39/13, 110/15, 70/17 , 118/18 i 114/22 ) okr. DŠ se obvezuje naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu od 40, 00 ( četrdeset ) EUR-a , u roku od 15 ( petnaest ) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. LŠ i okr. DŠ su proglašene krivima zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci presude, te im je temeljem istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 563, 00 kune ( petsto šezdeset i tri ) / 75,00 eura ( sedamdeset i pet ) eura, svakoj okrivljenici.
2.Okr. su obvezane na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, svaka okrivljenica.
3.Protiv te presude okr. DŠ je pravodobno po branitelju podnijela žalbu zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
4.Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, te da se pobijana presuda preinači na način da ju se oslobodi optužbe, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5.Žalba nije osnovana.
6.Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žaliteljice na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7.Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da nisu počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka koji se ističu u žalbi i da nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji.
8.Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnost u presudi i nedostatku razloga za odluku, te razloga koji se općenito odnose na bitne povrede odredaba prekršajnog postupka ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno čl. 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njezino obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima , sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.
9.Neosnovan je žalbeni navod žalitelja u kojem on ističe da se u pobijanoj presudi ne navodi i ne obrazlaže subjektivan odnos okrivljenice prema djelu, odnosno oblik krivnje, budući je odredbom čl. 25. Prekršajnog zakona propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme prekršaja bio ubrojiv, koji je postupio iz nehaja, a bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, što u konkretnom slučaju nije slučaj. Dakle, za prekršaj je dovoljan nehaj počinitelja i u tom dijelu nije nužno posebno obrazlagati odluku.
10.U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje
11.Vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, valjano cijenio obrane okrivljenica, provedeni dokaz suočenjem između okrivljenica, te iskaze saslušanih svjedoka IŠ i AŠ. Jednako tako valjano su cijenjeni materijalni dokazi u predmetu spisa. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio dokaze , pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Mišljenje je i ovog Suda kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Obrazloženje prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenice prihvaća i ovaj Sud,a navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193.stavka 5. Prekršajnog zakona,niti žaliteljica dovodi u sumnju činjenično utvrđenje ,pa se provođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim. Dakle, prvostupanjski sud je na jasan , logičan i prihvatljiv način dao razloge zbog čega smatra da je žaliteljica remetila javni red i mir na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.
12.Stoga kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, i kako je odluka o krivnji valjano i argumentirano obrazložena valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu.
13.Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena kazna primjerena težini prekršaja,opasnosti djela,te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor visine kazne. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelje , te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu ispod minimalno propisane za ovo djelo prekršaja , koja je i po ocjeni ovog Suda, primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti, te svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i 32. Prekršajnog zakona.
14.Neosnovan je žalbeni navod žaliteljice u kojem ona ističe kako se u konkretnom radi o beznačajnom prekršaju. Naime, zaključak o beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja potrebno je ostvarenje dva elementa: neznatnost stupnja ugrožavanja ili povede zaštićenog dobra i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom te odsustvo potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnog djela je objektivne naravi i za njezin postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, a kod druge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste ili mjere kazne. U konkretnom slučaju niti objektivne okolnosti koje se tiču težine počinjenog djela, a niti subjektivne okolnosti koje se tiču samog okrivljenika ne upućuju na zaključak da bi se u ovom slučaju mogla primijeniti odredba čl. 24. a Prekršajnog zakona.
15.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, te je stoga okrivljenik obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka, uzimajući u obzir trajanje i duljinu postupka.
16.Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 9. travnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
VŠ, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, žaliteljicu, branitelja i tužitelja.
