Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-86/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić kao predsjednice vijeća te Ivana Klapšića, i Jasmine Štrucelj, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sabine Erceg, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RV zbog kaznenog djela iz članka 147. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017 - dalje u tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 8. siječnja 2024., broj 14 K-637/18-88, u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba okrivljenika RV kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik RV, proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda - uvredom - opisano u članku 147. stavak 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 147. stavak 2. KZ/11., te je osuđen na novčanu kaznu od 50 dnevnih iznosa s visinom dnevnog iznosa od 20,00 kuna čija je protuvrijednost 2,65 eura što ukupno iznosi 132,50 eura.

1.1. Na temelju članka 42. stavak. 6. KZ/11., okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od šest (6) mjeseci. Temeljem članka 43. stavak 1. KZ/11., ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, a ne postoje uvjeti za produljenje roka plaćanja niti za obročnu otplatu, ista se naplaćuje prisilno.

1.2. Temeljem članka 43. stavak 2. i 3. KZ/11., ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca zamijenit će se uz pristanak osuđenika radom za opće dobro na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada ali ne dulje od 720 sati, a ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši zamijenit će se kaznom zatvora na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje sa jednim danom zatvora, ali ne dulje od 12 mjeseci.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019 i 80/2022 - dalje: ZKP/08), okrivljeni RV se oslobađa dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1-5 ZKP/08., a dužan je naknaditi troškove privatnom tužitelju iz članka 145 stavak 2. točka 7. ZKP/08., koji se sastoje od nužnih izdataka privatnog tužitelja te nagrade i nužnih izdataka njegovog opunomoćenika u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio okrivljenik RV po branitelju Berislavu Velčiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede Kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud navode žalbe ocijeni osnovanima te okrivljenika oslobodi, podredno da pobijanu presudu ukine i vrati na ponovni postupak.

3. Žalba okrivljenika RV nije osnovana.

4. Pobijajući prvostupanjsku presudu, žalitelj tvrdi da rasprava provedena bez prisustva okrivljenika jer je rješenje od 9. studenog 2023., kojim je određeno suđenje u odsutnosti okrivljenika RV na temelju članka 402. stavak 4. i 5. ZKP/08 neosnovano, obzirom da su propusti okrivljenika da pristupi na raspravu, većinom bili opravdani. Žalitelj nadalje navodi da je zbog toga povrijeđeno načelo jednakosti stranaka u postupku, te da je mu je onemogućeno pravo na pravično i nepristrano suđenje, pravo na predlaganje dokaza koji bi mogli utjecati na presudu, i pravo na obranu. Nadalje, osporava se i utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljeni autor predmetnog teksta i da ga je okrivljeni na Internetu objavio, tvrdeći pritom da je tu web stranicu mogao sačiniti bilo tko pod imenom okrivljenika. Osporava se i zaključak da da predmetni tekst sadrži riječi koji su objektivno difamantne, odnosno omalovažavajuće i koju mogu škoditi časti i ugledu druge osobe te da je tekst bio dostupan većem broju osoba.

5. Ispitujući žalbene navode u odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ovaj drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 476. stavak 1. ZKP/08., te utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., na koju se poziva žalitelj, niti neka druga povreda odredaba kaznenog postupka, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Naime, rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kv-1275/2023 od 9. studenog 2023. određeno je suđenje u odsutnosti okrivljeniku RV, te je navedeno rješenje i potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kž- 853/2023 od 5. prosinca 2023., dakle radi se o pravomoćnoj sudskoj odluci pa stoga žalbeni navodi da je navedeno rješenje preuranjeno i neosnovano, obzirom da je u većini puta okrivljenik neodlazak na raspravu opravdao, nisu od značaja.

6. Neosnovano žalitelj tvrdi da je počinjena povreda prava na obranu i načelo jednakosti stranaka u postupku, a što je utjecalo na presudu, pa da bi time došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Naime, iz zapisnika o održanoj raspravi od 5. siječnja 2020. proizlazi da je rasprava održana u odsutnosti okrivljenika, a temeljem prethodno navedenog pravomoćnog rješenja o suđenju u odsutnosti okrivljenika, te da je raspravi prisustvovao branitelj po službenoj dužnosti odvjetnik Berislav Velčić, koji se izjašnjavao kako u pogledu prijedloga dokaza koji se trebaju provesti na raspravi, tako i u pogledu svih provedenih dokaza, pa stoga suprotne paušalne i ničim potkrijepljene žalbene tvrdnje da je okrivljeniku povrijeđeno pravo na obranu i načelo jednakosti stranaka u postupku, nisu osnovane.

7. Nadalje, sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza pravilno i zakonito utvrdio je sve okolnosti počinjenja kaznenog djela, a također je iznio prihvatljive razloge u svezi izrečene kazne. Pa tako pravilno prvostupanjski sud pri utvrđenju da je upravo okrivljenik autor inkriminiranog teksta te da je isti i objavio putem Internet portala, temeljem iskaza privatnog tužitelja u dijelu u kojem navodi da su ga prijatelji i poznanici nazvali sa snebivanjem i čuđenjem govoreći da se on oženio, nakon čega je pogledao predmetni blog i saznao za sporni članak, te se taj iskaz stavlja u korelaciju s obranom okrivljenika da će dokazati da se radi o informacijama koje je on dobio o vezi privatnog tužitelja s gospođom KV i pravilno zaključuje da okrivljenik ne osporava da je autor spornih navoda i da ih je objavio na internetu putem svog bloga.

8. Isto tako, i u pogledu samog spornog sadržaja, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o načinu izražavanja kojim se objektivno drugu osobu omalovažava i ismijava na način da se toj osobi daje omalovažavajući nadimak, uz navođenje da je isti u „divljem braku“ s drugom osobom, a što se pak ispravno povezuje s iskazom privatnog tužitelja koji navodi da se radi o izmišljotini i klevetanju i da jednostavno nije istina što je okrivljenik napisao, navodeći da je on uvjereni vjernik, ima katolički brak, djecu i unučad, a da je KV njegova prijateljica i prijateljica njegove žene, te da je zbog sadržaja tog članka privatni tužitelj doživio stres, osjećao se loše, a sve zbog podsmjeha i zafrkavanja od drugih ljudi koji su mu znali dobacivati „onda di je nova nevista“, zbog čega se njemu zgadilo i on se povukao od ljudi.

9. Slijedom navedenog, i ovo vijeće smatra pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su u postupanju okrivljenika ispunjeni objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11., a kako se to i dostatno obrazlaže u drugom i trećem odlomku sedme strane obrazloženja pobijane presude, pa suprotne žalbene tvrdnje koje se odnose na subjektivno tumačenje sadržaja predmetnog teksta i iskaza privatnog tužitelja, nisu osnovane.

10. Iako žalitelj decidirano ne osporava i odluku o kazni, žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, pa je stoga ovo vijeće preispitivalo prvostupanjsku odluku i u tom dijelu te utvrdilo da je pravilno prvostupanjski sud u pretposljednjem odlomku obrazloženja pobijane presude obrazložio odluku o kazni u smislu članka 47. KZ/11., pravilno cijeneći pritom okrivljeniku kao olakotnim njegovu dosadašnju neosuđivanost i činjenicu da je otac jednog djeteta, dok otegotne okolnosti na strani okrivljenika nisu pronađene, te vodeći se svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., pravilno okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 50 dnevnih iznosa odnosno iznos od 132,50 eura, imajući pri tom u vidu nezaposlenost okrivljenika, dnevni iznos od 20,00 kuna u protuvrijednosti 2,65 eura, s rokom plaćanja navedene kazne u roku od 6 mjeseci.

11. Kako ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija presudu i niti povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na temelju članka 482. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu, 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Elma Kaleb Mamić