Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-214/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog NIŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u svezi s čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-321/2024-39 od 12. ožujka 2025., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog NIŽ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 1. i čl. 133. st. 1. t. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-a) protiv optuženog NIŽ produljio istražni zatvor, koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 27. studenoga 2024.

2. Protiv tog rješenja je optuženi IIŽ putem branitelja Bojana Bacingera, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu ukine pobijano rješenje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-244/2025 od 8. travnja 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je uložena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Ne može se prihvatiti žalbena teza da osporeno rješenje ne sadrži konkretne, dostatne, individualizirane i relevantne razloge, čime optuženik očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a, mada se izrijekom ne poziva na tu zakonsku odredbu. Naprotiv, sud prvog stupnja je iznio u dovoljnoj mjeri jasne, određene i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama, tako da nema govora o postojanju bitne proceduralne povrede iz naprijed naznačene zakonske odredbe.

7. Pored nesporne osnovane sumnje da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo za koje se tereti, sud prvog stupnja je na temelju raspoloživih podataka, činjenica i dokaza pravilno utvrdio i drugu odlučnu činjenicu – istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, tj. da na strani optuženika egzistira objektivna i razumno predvidiva opasnost od bijega. To što je optuženik priznao počinjenje djela i što je državljanin Republike Poljske, koja je članica Europske unije, a koje činjenice se u bitnome apostrofiraju u žalbi, samo po sebi ne znači da je time eliminirana istražno- zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a. Optuženik je u konkretnom slučaju nepravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. u svezi s čl. 34. KZ- a, koje se suštinski svodi na ilegalno krijumčarenje ljudi iz koristoljublja, pri čemu se na razini osnovane sumnje radi njegovog počinjenja nije libio doći u njemu stranu državu s kojom nema ama baš nikakve osobne, obiteljske ili poslovne povezanosti. Osim toga on je u konkretnom slučaju nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i četiri mjeseca, uz primjenu djelomične uvjetne osude, što je dodatna objektivna motivacija da napusti teritorij Republike Hrvatske, a imajući u vidu narav inkriminiranog kaznenog djela i sve okolnosti njegovog počinjenja, koje prema relevantnom stupnju vjerojatnosti ukazuju na dobru i uhodanu organiziranost u ilegalnom prijevozu stranih državljana, osnovano je očekivati da su optuženiku poznati razni modaliteti nelegalnog prelaska državne granice. Stoga je prvostupanjski sud opravdano zaključio da kod optuženika postoji stvarna i konkretna opasnost od bijega za čije otklanjanje je nužna primjena upravo ove najteže mjere procesne prisile, jer u postojećim okolnostima blaže zakonske mjere (jamstvo, mjere opreza) u izloženom kontekstu ne pružaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju. Na kraju valja odgovoriti žalitelju da je za aktivaciju europskog uhidbenog naloga, koji spominje u žalbi, također potrebno prethodno određivanje mjere istražnog zatvora.

8. Slijedom iznijetog valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je osporeno rješenje ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakon na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic