Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-382/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljene EN, zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015. i 61/2015., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljene, protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-457/2017-48 od 8. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljene EN kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP-22) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-457/17 od 27. kolovoza 2018. te je okrivljena EN proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode, nametljivim ponašanjem, iz čl. 140. st. 1. KZ i na temelju iste zakonske odredbe osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, time da joj je na temelju čl. 56. st. 1. st. 2. i st. 3. KZ izrečena uvjetna osuda, na način da se kazna na koju je osuđena neće izvršiti, ako okrivljena u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP-22 okrivljena EN oslobođena je dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnijela okrivljena EN zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da nadležni županijski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da ju oslobodi od optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno suđenje Općinskom sudu u Rijeci.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-22 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je uz dopis broj KŽ-DO-484/2023-3 od 28. srpnja 2023. isti vratilo ovom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanom presudom nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, kao što to tvrdi obrana, jer su razlozi o odlučnim činjenicama jasni, nisu proturječni i ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danih u postupku i samih zapisnika. Donošenjem pobijane presude nije ni povrijeđen KZ.

7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je žalba podnesena isključivo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim ni ova žalbena osnova nije ostvarena.

8. Ispravno navodi žaliteljica da je za postojanje kaznenog djela nametljivog ponašanja potrebno postojanje elementa ustrajnosti u neželjenom ponašanju, međutim netočno je da je taj elemenat ustrajnosti potkrepljen samo sa šest konkretnih događaja opisanih u optužnici. Naime, događaja je više, ne zna se točno koliko, ali ih žaliteljica sumira u šest događaja. Tako u optužnici stoji da je okrivljena u više navrata vrijeđala sina oštećene HN, nazivajući ga "ćoravac", zatim da je suprugu oštećene govorila da širi retardirani DNA (glagol "govoriti" također ukazuje da se to zbivalo više puta), a da je samu oštećenu vrijeđala pogrdnim riječima (što također ukazuje da se to događalo u više navrata). Nakon toga opisuje se jedan konkretni događaj kada je oštećena bila sa svojom prijateljicom na dvorištu svoje kuće, a okrivljena je svojoj kćeri rekla da tako izgledaju kurve i pri tome je prstom pokazivala prema oštećenoj i njezinoj prijateljici. Potom se navodi da je okrivljena u više navrata iz svoje kuće snimala oštećenu na dvorištu te oštećenu i njezino društvo na terasi kuće oštećene svojim mobitelom, kao i da je u više navrata nepozvana dolazila na terasu kuće oštećene. Dakle, riječ je o znatno više od šest događaja koji su se zbivali u inkriminiranom razdoblju od rujna 2015. do lipnja 2017.

9. Stav obrane da vrijeđanje sina oštećene nazivanjem "ćoravac" i govorenje suprugu oštećene da širi retardirani DNA nije nametljivo ponašanje, uz tvrdnju da se isto mora odnositi konkretno na oštećenu, nije prihvatljivo ovom drugostupanjskom sudu, budući su sve navedene izjave i radnje bile usmjerene na zastrašivanje oštećene i izazivanje kod nje tjeskobe i straha za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba, a što sin i suprug oštećene zasigurno jesu. Naime, iz svega naprijed opisanog proizlazi da je okrivljena nedvojbeno fokusirana na oštećenu, s kojom je nekad bila u dobrim susjedskim odnosima, ali s pogoršanjem njihovih odnosa, došlo je do nametljivog ponašanja okrivljene, na koje ni oštećena, ni njezin suprug nisu reagirali, sve dok takvo ponašanje okrivljene nije uzelo maha.

10. Nadalje, oštećena se je jasno očitovala da ju je okrivljena neprestano vrijeđala pogrdnim riječima te se određeno i izjasnila vezano uz vrijeđanje nje i njezine prijateljice (navođenje okrivljene da tako izgledaju kurve), dok je svjedokinja TN navela da se događaja više ne sjeća, očito stoga što više nije u dobrim odnosima s oštećenom.

11. Snimanje oštećene na dvorištu potvrdila je sama oštećena, kao i njezin suprug, a snimanje njihovog društva potvrdili su i svjedoci ispitani na te okolnosti. Pri tome valja reći da žaliteljica preocijenjuje provedene dokaze te ističe da nije snimala oštećenu i njezino društvo, već građevinske radove koji su se vršili između nekretnina na kojima obitavaju. To da je okrivljena snimala građevinske radove je nesporno, budući to navodi i sama oštećena, međutim ista je snimala oštećenu i onda kada se ti radovi nisu izvodili i kada je oštećena imala društvo na terasi, a bili su neradni dani. Tu žaliteljica ukazuje na iskaz svjedoka da je snimala s prozora dječje sobe, a potom na iskaz supruga oštećene koji navodi da se iz dječje sobe ne vidi terasa njihove kuće. Navedeno je potpuno nevažno, jer svjedoci ni ne moraju znati iz koje prostorije stana u kojem živi je okrivljena snimala, već je bitno da je viđena na prozoru stana i da je snimala upravo oštećenu i njezino društvo.

12. Oštećena i njezin suprug suglasno su naveli da je okrivljena dolazila na njihovu terasu noću, pa se oštećena, kada je bila sama kod kuće, bojala da okrivljena ne naudi njoj i njezinoj djeci.

13. Dakle, u konkretnom slučaju ne radi se o dva izolirana slučaja kao što to želi prikazati žaliteljica, tvrdeći da ostali događaji ne predstavljaju nametljivo ponašanje, već se radi o sustavnom zastrašivanju druge osobe koje je trajalo tijekom gotovo dvije godine, a uslijed čega je oštećena osjećala tjeskobu i strah za svoju sigurnost i sigurnost sebi bliskih osoba.

14. Žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi, između ostalog i žalbu zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi. Stoga valja reći da je prvostupanjski sud pri izboru kaznene sankcije okrivljenoj kao olakotne okolnosti cijenio njenu dosadašnju neosuđivanost, činjenicu da je majka dvoje malodobne djece te protek vremena od počinjenog kaznenog djela u kojem nije bila u sukobu sa zakonom, dok otegotnih okolnosti nije našao. Prvostupanjski sud je okrivljenu osudio na primjerenu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, a potom joj je temeljem citiranih odredaba KZ izrekao uvjetnu osudu, osnovano i opravdano ocijenivši da okrivljena i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.

15. Navodima žalbe nisu dovedeni u sumnju zaključci prvostupanjskog suda, pa s obzirom na navedeno, žalba okrivljene EN nije osnovana, a budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu nije utvrdio povrede iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011.

– pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP), to je na temelju čl. 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Varaždinu 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic