Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-642/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđanu Kuzmaniću kao predsjedniku vijeća, Noemi Butorac kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mario Mikulić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojega kao punomoćnik zastupa VĆ, tuženikov zaposlenik, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama, broj Pn- 598/2019-46 od 13. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o i r i j e š i o  j e

I. Žalbe se djelomično uvažavaju, a djelomično odbijaju kao neosnovane, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Sesvetama, broj Pn- 598/2019-46 od 13. travnja 2021.:

a) potvrđuje:

- rješenje Općinskog suda u Sesvetama, broj Pn- 598/2019-46 od 13. travnja 2021.,

- točka I. izreke presude,

b) preinačuje:

- u dijelu točke II. izreke presude kojim je odbijen zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.180,57 EUR, sa zateznim kamatama, tako da u tom dijelu točka II. izreke glasi:

" Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, u roku od 15 dana naknaditi tužitelju ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (pored dosuđenog iznosa iz točke I. izreke presude) platiti daljnji iznos u svoti od 1.180,57 EUR, sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 175,19 EUR od 31. srpnja 2017., a na iznos 1.005,38 EUR od 2. siječnja 2020. i to do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29 prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

-u dijelu točke II. izreke presude kojim je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 13.760,70 EUR/103,680,00 kn teku od 31. srpnja 2017 do 4. studenoga 2019. tako da u tom dijelu točka II. izreke glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 u roku od 15 dana naknaditi tužitelju ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zatezne kamate koje teku na iznos od 13.760,70 EUR od 31. srpnja 2017. do 4. studenoga 2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena",

- u točki III. izreke odluci o troškovima postupka tako da točka III. izreke glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 u roku od 15 dana naknaditi tužitelju ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u svoti od 1.580,35 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. travnja 2021. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29 prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. ZOO-a za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 u roku od 15 dana naknaditi tužitelju ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove žalbenog postupka u svoti od 22,81 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud riješio je:

"Dozvoljava se preinaka tužbe."

i presudio je:

" I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 103.680,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5.11.2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 81.560,00 kn zajedno sa zateznim kamatama kao i sa zateznim kamatama na dosuđeni iznos za razdoblje od 31.07.2017. do 04.11.2019.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 22.331,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjskog rješenja te točke I. i III. izreke prvostupanjske presude pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužitelj je žalbu izjavio protiv točke II. i III. izreke prvostupanjske presude, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a osporavajući u bitnom visinu dosuđene štete i tijek zateznih kamata.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe su pravovremene i dopuštene.

6. Žalbe su djelomično osnovane.

7. Predmet spora je tužiteljev odštetni zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege koji proizlazi iz štetnog događaja, prometne nesreće, koja se dogodila 5. veljače 2017. u mjestu [adresa], u [adresa] na način da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tuženikov osiguranik, uslijed neprilagođene brzine i zbog alkoholiziranosti vozača naletjelo na tužitelja koji je upravljao biciklom. U prometnoj nesreći tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede, te tvrdi da mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog čega traži naknadu neimovinske štete. Pored toga tužitelj zahtjeva naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege.

8. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane u članku 354. stavku 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14., ZPP-a, na koje ovaj sud s obzirom na vrijeme početka parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka. 365. stavka 2. ZPP-a.

9. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tuženikov osiguranik ĐĆ pravomoćno proglašen krivim za predmetnu prometnu nesreću presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K- 281/2017;

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio politraumu, prijelom dijafize desne nadlaktične kosti, prijelom lijeve potkoljenice, točkasto nagnječenje mozga, čeono- bazalne regije lijevo, krvarenje u moždane ovojnice mozga, čeono-bazalne regije obostrano, udarac u glavu, ogrebotine po glavi, prijelom maksilarnog sinusa, udarnodernu ranu donje usnice, nagnječenje oba pluća, prodor zraka u desno pluće;

- da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od daljnjih 40 dana;

- da tužitelj nije pretrpio primarni strah jer nije bio pri svijesti, zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja koje ima karakteristike sekundarnog straha tužitelj je trpio u jakom stupnju kumulativno 10 dana, srednje jakom stupnju kumulativno 60 dana, u manjem stupnju 90 dana,

- da je kod tužitelja kao posljedica ozljeđivanja nastupilo umanjenje životne aktivnosti od 50%;

- da je kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja i to u vidu ožiljaka lijeve ruke i lijeve noge te je zaostala deformacija lijeve potkoljenice i gležnja.

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 2 sata dnevno u trajanju od 60 dana te u opsegu od 1 sata dnevno daljnjih 60 dana,

- da je tužiteljevo liječenje završilo 4. studenoga 2019.;

- da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku 19. svibnja 2017.

- da je tuženik nakon podnošenja odštetnog zahtjeva platio tužitelju iznos od 70.000,00 kn,

- da je tužiteljev doprinos štetnom događaju iznosi 20%.

10. Na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo pravilno zaključivši da je tužiteljici u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu članka 19. stavka 2. ZOO-a, a čime joj je nastala neimovinska šteta, da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu iz članka 1100. stavka 1. ZOO-a, da je tužitelj doprinio vlastitoj šteti, da se radi o podijeljenoj odgovornosti stranaka za nastali štetni događaj i to u omjeru tužitelj 20% i tuženik 80%.

10.1. Pravilno je prvostupanjski sud odmjeri tužitelju imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege u visini od 3.600,00 kn prema satnici potrebne tuđe pomoći te prema zatraženom cijeni jednoga sata u svoti od 20,00 kn.

11. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo na tužiteljevu štetu u odluci o visini naknade neimovinske štete djelomično prihvativši tužbeni zahtjev cijeneći pritom medicinsku dokumentaciju na osnovi koje je provedeno sudsko medicinsko vještačenje.

11.1. Naime, prvostupanjski sud utvrdio je tužitelju pripada iznos novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 103.680,00 kn (nakon umanjenja za nesporno plaćeni iznos u svoti od 70.000,00 kn i doprinos vlastitoj šteti od 20%) i to po kriteriju pretrpljenih bolova i pretrpljenog straha, duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti i naruženosti smatrajući da je isti iznos razmjeran težini i posljedicama povrede, zaključivši da tužitelju ne pripada preostali zatraženi iznos naknade neimovinske štete.

12. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada iznos novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 103.680,00 kn po kriteriju pretrpljenih bolova i pretrpljenog straha duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti i naruženosti ne može se prihvatiti. Tužitelju zbog povrede prava osobnosti prema kvalifikatornim okolnostima pripada daljnji iznos od 8.895,00 kn/1.180,57 EUR sa zateznim kamatama, zbog čega je valjalo preinačiti točku II. izreke prvostupanjske presude. Prema ocjeni ovoga suda, a na temelju provedenog vještačenja i drugih provedenih dokaza, te svih okolnosti štetnog događaja tužitelju, a s obzirom na intenzitet i trajanje straha i pretrpjele fizičke bolove (uzimajući u obzir tužiteljev doprinos od 20% i nesporno plaćeni iznos od 70.000,00 kn) pripada svakako zatraženih daljnjih 8.895,00 kn/1.180,57 EUR.

12. Prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zatezne kamate na dosuđeni iznos štete u svoti od 103.680,00 kn/13.760,70 EUR, za razdoblje do 31. srpnja 2017. do 4. studenoga 2019. zbog čega je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke.

12.1. Naime prema odredbama članaka 12. stavak 1. i 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14- dalje: ZOOP), zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguratelju. Pravo oštećene osobe na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva za naknadu štete predstavlja nadoknadu oštećenoj osobi zbog posljedica nepravovremene isplate naknade štete, te istovremeno sankciju osiguravatelju zbog neizvršavanja obveze, pa je za odluku o zateznim kamatama mjerodavan ZOOP kao lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima. Osiguravatelj (tuženik) dužan je platiti zatezne kamate na neimovinsku štetu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku i to za štetu koja je nastala do tog trenutka, ali, kao profesionalac koji može angažirati stručnjake (cenzore), i za štetu koja je u tom trenutku bila predvidiva. Budući je tužitelj tražio plaćanje zateznih kamata od 31. srpnja 2017. do dana plaćanja, dakle nakon podnošenja odštetnog zahtjeva koji je bio 19. svibnja 2017., on zasigurno ima pravo na zatezne kamate od dana od kada je tražio.

12.2. Nadalje, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na daljnji dosuđeni iznos neimovinske štete u svoti od 1.180,57 EUR i to na iznos od 175,19 EUR/1.320,00 kn od 31. srpnja 2017. jer je taj iznos sadržan u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u svoti od 105.000,00 kn (105.000,00 kn-103.680,00 kn=1.320,00 kn/175,94EUR), a na preostali dosuđeni iznos u svoti od 1.005,38 EUR od 2. siječnja 2020. kao dana preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva jer na dosuđenu svotu za neimovinsku štetu, koja je obuhvaćena tek dopuštenom preinakom tužbe, zatezne kamate mogu teći tek od dana kada je valjani preinačeni zahtjev postavljen, a to je od 2. siječnja 2020. Tuženik ne može biti u zakašnjenju (za preinačeni dio) u odnosu na razdoblje prije nego je tužitelj preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva.

13. Pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva. Tužitelj je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog medicinskog vještačenja te nakon promjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, može se tražiti jer je člankom 39. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj: 70/19, dalje: ZID ZPP) izmijenjena ranija odredba članka 190. ZPP-a na način da je dodan novi stavak 2. kojim je propisano da iznimno od odredbe stavka 1. citiranog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a koja izmjena se primjenjuje i u ovom postupku na temelju članka 117. stavka 2. ZID ZPP-a. Zato je i po shvaćanju ovoga suda preinaku valjalo dopustiti, odnosno o osnovanosti tužbenog zahtjeva glede visine odlučiti prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.

13.1. Prema ocjeni ovoga suda preinaka tužbe do koje je došlo na navedeni način u ovom je predmetu bila svrsishodna jer je tužitelj postavio zahtjev čim su mu bili poznati svi elementi za naknadu štete (opseg i visina), koji mu bez njegove krivnje nisu bili poznati ranije.

14. U osvrtu na tuženikov žalbeni navod prigovara zastare, koji je istaknuo i u prvostupanjskom postupku, u odnosu na povećani iznos tužbenog zahtjeva valja kazati da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024. zauzeto pravno shvaćanje da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

15. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo na tuženikovu štetu u odluci o troškovima postupka.

15. 1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a, te na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ : 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23- dalje: Tarifa).

15.2 Tužitelju pripadaju troškovi postupka u svoti od 1.580,35 EURA.

15.3. Trošak se sastoji od troškova nagrade odvjetniku prema Tarifi i to za: sastav odštetnog zahtjeva iznos od 2.500,00 kn, sastav tužbe iznos od 2.500,00 kn, zastupanja na tri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari iznos od po 2.500,00 kn (3 x 2.500,00 kn = 7.5000,00 kn), sastav četiri obrazložena podneska iznos od po 2.500,00 kn (4 x 2.500,00 kn = 10.000,00), zastupanje na dva ročišta na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima iznos od po 1.125,00 kn (2x 1.125,00 kn=2.500,00 kn) uvećano za pripadajući PDV od 25% u svoti od 6.250,00 kn, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.400,00 kn, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 2.202,00 kn, što iznosi 34.852,00 kn.

15.4.Tužitelj je uspio u sporu (kvantitativno) u postotku od 60,77% (112.575,00 kn od 185.240,00 kn), a tuženikov 39,23 %. Kad se od one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, u konkretnom slučaju tužitelja, oduzme postotak tuženikovog uspjeha, kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, razlika iznosi 21,54%.Tako je uspjeh tužitelja odmjeren u postotku od 21,54% pa mu pripadaju troškovi postupka u svoti od 7.507,12 kn (21,54% od 34.852,00 kn) sve uvećano za troškove vještačenja u svoti od 4.400,00 kn iznosi ukupno 11.907,12 kn/1.580,35EUR

16. Tužitelju pripadaju troškovi žalbenog postupka u svoti od 22,81 EUR.

16.1. Troškovi se sastoje od troškova nagrade odvjetniku za sastav žalbe u svoti od 1.250,00 kn uvećano za pripadajući PDV od 25% u svoti od 312,50, prema traženju tužiteljevog punom, iznosi ukupno 1.562,50 kn. Međutim kako je tužitelj sa žalbom uspio s 11% (8.895,00 kn/81.560,00 kn) pripadaju mu troškovi žalbenog postupka u svoti od 171,88 kn/22,81 EUR.

16.2. Tuženiku ne pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastav žalbi jer je sa žalbom uspio samo u pogledu sporedne tražbine, troškova postupka.

17. Zbog toga je odlučeno kao u izreci i to pod točkom I. a.) temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a, pod točkom I. b.) temeljem odredbe iz članka stavka 373. točke 3 ZPP-a i pod točkom II. temeljem odredbe iz članka 162. u vezi sa člankom 154. stavak 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 9. travnja 2025

Predsjednik vijeća

Srđan Kuzmanić