REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-160/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja DIVALI d.o.o., Krešimira Filića 80, Varaždin, OIB: 28703751193, kojeg zastupa punomoćnik Kristina Starčević Pavelka, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika MARSH d.o.o., Radnička cesta 80, Zagreb, OIB: 87717828874, kojeg zastupa punomoćnik Časlav Žaja, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 6. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Tuženik MARSH d.o.o. Radnička cesta 80, Zagreb, OIB: 87717828874 dužan je tužitelju DIVALI d.o.o. Varaždin, Krešimira Filića 80, OIB: 28703751193 isplatiti na ime naknade štete iznos od 43.416,95 EUR (327.125,00 kuna) zajedno sa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 03. listopad 2018. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Tuženik MARSH d.o.o. Radnička cesta 80, Zagreb, OIB: 87717828874 dužan je tužitelju DIVALI d.o.o. Varaždin, Krešimira Filića 80, OIB: 28703751193 nadoknaditi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II./ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 9.234,52 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III./ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.069,51 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. siječnja 2021. podnio protiv tuženika tužbu radi isplate iznosa od 327.125,00 kn (odnosno 43.416,95 EUR prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR) sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2018. do isplate.

1.1. U tužbi i tijekom postupka tužitelj u bitnom navodi da je 11. ožujka 2014. ovlastio tuženika kao posrednika za obavljanje poslova posredovanja u osiguranju tužiteljeve imovine i osoba kod osiguravajućih društava, sve temeljem Ovlaštenja za obavljane poslova u osiguranju imovine i osoba (dalje u tekstu: Ovlaštenje), koje Ovlaštenje nikad nije otkazano te i nadalje proizvodi pravne učinke. Ističe kako je tužitelj prilikom potpisivanja Ovlaštenja tuženiku dao izričitu i nedvosmislenu uputu koji rizici trebaju biti pokriveni/ugovoreni policama osiguranja i to kako kroz pregovore s tuženikom, tako i kroz Marsh/Upitnik za osiguranje fotonaponskih elektrana od 3. ožujka 2014. koji mu je upućen od strane tuženika i koji je tuženiku dostavljen zajedno s Ovlaštenjem. Dalje navodi kako je posredovanjem tuženika sklopio sa Croatia osiguranjem d.d. Ugovor o osiguranju na period od 14 godina s početkom osigurateljnog razdoblja od 15. ožujka 2014. i to na način da je osiguratelj poslao nacrt polica e-mailom od 12. ožujka 2014. tuženiku na pregled i odobrenje prije potpisivanja, a tuženik ih je povratnom porukom odobrio.

1.2. Dalje navodi da je 1. rujna 2018. uslijed oluje nastala šteta na solarnim panelima u iznosu od 327.125,00 kn i da je 4. rujna 2018. tuženik prijavio štetu osiguratelju koji je 10. rujna 2018. otklonio naknadu štete navodeći da po polica FLEXA nije osiguran rizik oluje i tuče. Tužitelj navodi da do trenutka otklona naknade štete od strane osiguratelja nije znao niti je bio upoznat s činjenicom da predmetnim policama osiguranja nisu pokriveni rizici oluje i tuče, iako je izričita uputa tuženiku bila da navedeni rizici budu pokriveni policama osiguranja.

1.3. S tim u vezi navodi da je tužitelj u periodu koji je prethodio potpisivanja tuženiku Ovlaštenja pregovarao sa Croatia osiguranjem d.d. oko sklapanja ugovora o osiguranju i navedenom je društvu objasnio uvjete pod kojima želi sklopiti ugovor odnosno koji rizici trebaju biti pokriveni policom osiguranja, a Croatia osiguranje d.d. je tužitelju nakon direktnog zahtjeva i po uputi tužitelja ponudila policu osiguranja za rizik požar koji obuhvaća oluju i tuču, kao osnovni rizik, iz čega je vidljivo da je tužiteljeva direktna namjera bila da, između ostalih rizika, ugovori rizik od oluje i tuče (navedeno proizlazi iz ponuda SOLAR 1 i SOLAR 2, obje od 14. veljače 2014., koje je tužitelju dostavila Croatia osiguranje d.d.). Međutim, kako bi izbjegao eventualne nesporazume i kako bi osigurao profesionalnu i stručnu pomoć prilikom ugovaranja osiguranja, tužitelj je potpisao Ovlaštenje tuženiku i time ga je ovlastio za posredovanje u osiguranju imovine i osoba. Nakon što je tuženik tužitelju proslijedio usporedne ponude osiguravajućih društava, u kojima je bila sadržana all risk polica osiguranja Croatia osiguranje d.d., a koja je, kako su se suglasili tužitelj i tuženik, jedina ispunjavala sve zahtjeve tužitelja, tuženik je bez objašnjenja i direktne upute tužitelja istu policu promijenio u policu FLEXA, pri čemu tužitelja nije upozorio da se njome ne ugovara rizik koji je od strane tužitelja izričito bio naveden kao osnovni uvjet za sklapanje police osiguranja.

1.4. Tužitelj ističe da opisanim postupanjem tuženik nije štitio interese stranke u skladu s čl. 244. st. 1. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 151/05.,87/08., 54/13.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a identične odredbe sadrže i kasniji Zakon o osiguranju ("Narodne novine" broj 30/15.) i Zakon o osiguranju ("Narodne novine" broj 11/18.). Stoga je tužitelj 3. listopada 2018. tuženiku uputio zahtjev za naknadu štete, a društvu Croatia osiguranje d.d. 4. rujna 2018., a po oba zahtjeva je otklonjena naknada štete. Budući da je tužitelju zbog protupravnog postupanja tuženika nastala šteta u visini od 43.416,95 EUR (327.125,00 kn), tuženik je istu tužitelju dužan nadoknaditi po pravilima izvanugovorne odgovornosti za naknadu štete. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. ožujka 2025. tužitelj je naveo da je sanirao štetu nastalu u ovom štetnom događaju te da se provođenjem predloženog očevida na licu mjesta može utvrditi da su postavljeni novi solarni paneli.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu koji je podnesen 25. ožujka 2021., kao i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev po osnovi i po visini. Osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja, kao i da bi bilo osnove za izvanugovornu odgovornost za štetu. Ne spori sam nastanak štete na solarnim elektranama uslijed rizika oluje i tuče.

2.1. Naime, tuženik navodi da se odnos između stranaka temelji na ugovoru o nalogu na temelju kojeg je tuženiku od strane tužitelja izdana punomoć/nalog odnosno Ovlaštenje od 11. ožujka 2014., a aktivno posredovanje za tužitelja u osiguranju i reosiguranju od strane tuženika de facto i de iure je prestalo 20. ožujka 2015. budući da od tog dana tuženiku nije bilo moguće uspostaviti bilo kakav kontakt s tužiteljem ili od njega dobiti pisanu uputu/nalog za postupanje. Navodi da pisano Ovlaštenje samo po sebi ne ovlašćuje tuženika na poduzimanje bilo kakvog konkretnog posredovanja, već je to moguće učiniti samo na temelju posebnog pisanog naloga tužitelja i to za svaki konkretan slučaj, kako je to navedeno u stavku 2. Ovlaštenja.

2.2. Glede postupka koji je prethodio sklapanju Ugovora o osiguranju za 2014./2015. istaknuo je da je direktor tužitelja samostalno komunicirao sa Croatia osiguranjem d.d. i samostalno dogovarao opseg osiguranja, pokrića rizika i visinu premije, kako je vidljivo iz Ponuda osiguratelja od 14. veljače 2014. i 21. veljače 2014. koje je tužitelj samostalno pribavio. Dodaje da je tužitelj 28. rujna 2018. uputio osiguratelju Pritužbu/Prigovor iz čijeg sadržaja proizlazi da je cjelokupan postupak koji je prethodio sklapanju ugovora o osiguranju vođen od strane direktora tužitelja MS i to prije izdavanja Ovlaštenja tuženiku, dok je postupak samog sklapanja predmetnih ugovora o osiguranju vođen od strane direktora tužitelja koji je odobrio sve predmetne ponude i donosio konačne odluke o prihvatu ponuda te konačnom sklapanju ugovora. Tuženik navodi da s tužiteljem nije bio u mogućnosti uspostaviti bilo kakav usmeni ili pismeni kontakt te da mu tužitelj nije odgovarao na e-mailove tako da je tuženik kao posrednik sudjelovao samo u sklapanju Ugovora o osiguranju za 2014./2015. (zadnji pokušaj tuženika da s tužiteljem ostvari kontakt je e-mail od 15. ožujka 2015. upućen direktoru tužitelja), dok je tužitelj putem svog direktora izravno sa osigurateljem taj ugovor obnovio tri puta (za 2015./2016., 2016./2017. i 2017./2018.). Tuženiku je isplaćena samo provizija na ime posredovanja u prvom razdoblju osiguranja, a ne i za razdoblja osiguranja 2016./2017. i 2017./2018.

2.3. Nadalje tuženik navodi da SOLAR 1 i SOLAR 2 ponude koje je tužitelju uputila PS iz Croatia osiguranja d.d. 14. veljače 2014. ne sadrže pokriće rizika oluje, a tužitelj nikad nije zatražio ispravak ili dopunu tih ponuda. Dodatno ukazuje na to da su ove ponude pribavljene prije izdavanja Ovlaštenja tuženiku. Ističe da su sva pokrića i popis rizika naznačeni na policama osiguranja i to nazivima koje može razumjeti svaka pa i osoba prosječnih sposobnosti, a ovi ugovori zasigurno nisu prvi ugovori o osiguranju koje je direktor tužitelja sklopio u svojoj profesionalnoj karijeri i o sadržaju kojih je vodio pregovore. S tim se u vezi tuženik poziva na odredbu čl. 10. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO). Navodi da je iz e-mail korespondencije stranaka vidljivo da je direktor tužitelja, pored činjenice osobnog pregleda i odobrenja ponuda Croatia osiguranje d.d., zatražio dodatno odobrenje ponuda od strane Hypo Alpe Adria Bank d.d. te je tek po odobrenju banke potpisao predmetne police osiguranja i iste dostavio tuženiku.

2.4. Zaključno, tuženik ističe da je 28. srpnja 2017. (dakle više od godinu dana prije nastanka štetnog događaja od 1. rujna 2018.) na istom objektu/predmetu osiguranja nastupila šteta uslijed nastupa rizika oluje te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu štete sa istom argumentacijom koja je sadržana u otklonu naknade štete od 10. rujna 2018. Naime, Croatia osiguranje d.d. je s tužiteljem dogovorila isplatu naknade štete po riziku loma stroja za dio štete, dok je preostali dio zahtjeva odbijen budući da rizik oluje odnosno tuče nije bio u pokriću. Stoga tuženik postavlja pitanje kako tužitelj tada, kad je definitivno mogao znati da rizik oluje nije u pokriću (dana 8. kolovoza 2018. uputio je prigovor osiguratelju), nije stupio u kontakt sa tuženikom radi izmjene postojećeg ugovora o osiguranju, iako tuženik smatra da je tužitelju od ranije bilo jako dobro poznato da navedeni rizik nije bio u pokriću budući da je 24. travnja 2014. uputio tuženiku e-mail sa zahtjevom za odgodom plaćanja osobito po polici osiguranja od financijskih gubitaka, a uz koji zahtjev je dostavio račun Croatia osiguranje d.d. od 24. travnja 2014. u kojem nema rizika oluje i tuče. Ujedno je naveo kako se protivi provođenju očevida na licu mjesta jer je do sanacije oštećenog objekta došlo sa velikim vremenskim odmakom te bi u tom slučaju bilo potrebno utvrditi je li u razdoblju od nastanka štetnog događaja do izvršene sanacije nastupila još koja šteta na istom objektu.

3. Sud je obavijestio Croatia osiguranje d.d. o otpočetoj parnici dopisom od 19., studenog 2021., na koji se Croatia osiguranje d.d. očitovala podneskom od 10. prosinca 2021. navodeći da nema pravni interes za miješanje u parnici na strani tuženika budući da tuženik kod tog osiguravajuće društva nema ugovorenu policu osiguranja.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koju su stranke priložile u spis i dokumentacije koja je pribavljena od Croatia osiguranje d.d. (list 246.-263., 269.-316. spisa); izvršen je uvid u spis Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu pod brojem R1-59/2019 te su saslušani svjedoci SS (list 176.-178. spisa), MS (list 178.-180. spisa), LS (list 222.-225. spisa), PS (list 225.-226. spisa), ZS (list 226.-227. spisa), VS (list 227.-228. spisa), BS (list 322.-323. spisa) i ES (list 323. spisa).

4.1. Ostale dokazne prijedloge predložene po tužitelju (provođenje financijskog vještačenja te očevida na licu mjesta na okolnost izvršene sanacije, kao i saslušanje svjedokinje GS iz Oriolik d.o.o.) sud nije smatrao svrsishodnim niti ekonomičnim budući da je na temelju rezultata dokazivanja ocijenio da je predmet spora u dovoljnoj mjeri raspravljen za donošenje odluke pa bi svako daljnje izvođenje dokaza samo dovelo do odugovlačenja postupka i do stvaranja nepotrebnih troškova, a ishod spora bi bio isti.

5. Na temelju analize provedenih dokaza, kako svakog dokaza zasebno, tako i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, jednako kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), ovaj je sud došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 43.416,95 EUR (327.125,00 kn) koja mu je nastala u štetnom događaju koji se dogodio 1. rujna 2018. na solarnim panelima uslijed rizika oluje i tuče, a koju štetu tužitelju nije nadoknadio osiguratelj temeljem ugovora o višegodišnjem osiguranju budući da navedeni rizici nisu pokriveni sklopljenim policama osiguranja, za što je, prema stavu tužitelja, odgovoran tuženik koji je bio posrednik u osiguranju prilikom sklapanja predmetnih polica osiguranja.

6.1. Između stranka nije sporno:

- da je tužitelj 11. ožujka 2014. izdao Ovlaštenje (list 94. spisa) kojim je tuženika ovlastio za posredovanje u osiguranju;

- da je 15. ožujka 2014. tužitelj posredovanjem tuženika sklopio sa Croatia osiguranje d.d. ugovor o višegodišnjem osiguranju (na razdoblje do 15. ožujka 2028.) na osnovu kojeg su izdane police osiguranja u kojima kao rizik nije ugovorena oluja i tuča;

- da je 1. rujna 2018. došlo do štete na solarnim elektranama tužitelja uslijed rizika oluje i tuče;

- da se tužitelj obratio osiguratelju Croatia osiguranje d.d. sa zahtjevom za naknadu štete dana 4. rujna 2018. (list 23.-24. spisa) i da je naknada navedene štete otklonjena dopisom osiguratelja od 10. rujna 2018. (list 29.-30. spisa) s obrazloženjem da je policom br. [broj police] ugovoreno osiguranje od FLEXA rizika (požar, udar groma, eksplozija i pad letjelice), dok rizik oluje nije ugovoreni rizik;

- da je tužitelj osiguratelju podnio pritužbu/prigovor na otklon zahtjeva za naknadu štete 28. rujna 2018. (list 31. -33. spisa) i da se osiguratelj povodom te pritužbe očitovao dopisom od 11. listopada 2018. (list 35. spisa) na način da je prigovor odbijen, dok je dopisom od 9. siječnja 2019. (list 34. spisa) tužitelj obaviješten da je njegova pritužba odbijena te

- da se tužitelj obratio tuženiku opomenom pred tužbu u vezi naknade štete nastale u ovom štetnom događaju, a koju obvezu je tuženik po punomoćniku otklonio (list 37.-39., 126.-134. spisa).

6.2. Među strankama su sporni osnovanost i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na njihova oprečna shvaćanja u pogledu postojanja tuženikove odgovornosti za naknadu nastale štete.

7. Prije svega treba navesti da je iz činjeničnog supstrata tužbe, kao i iz sadržaja spisu priležeće dokumentacije, razvidno da u konkretnom slučaju nema mjesta raspravljanju o izvanugovornoj odgovornosti za štetu u smislu čl. 1045. ZOO s obzirom da su stranke bile u ugovornom odnosu pa bilo kakvo postupanje tuženika protivno ugovornim odredbama za posljedicu može imati samo odgovornost za naknadu štete po osnovi tog ugovora. S obzirom da je sud vezan samo činjeničnom, a ne i pravnom osnovom tužbenog zahtjeva (čl. 186. st. 2. ZPP), pozivanje tužitelja na izvanugovornu odgovornost za štetu nije od utjecaja na odlučivanje u ovom postupku.

8. S obzirom na sporne činjenice, potrebno je bilo utvrditi sadržaj poslovnog odnosa parničnih stranaka i s tim u vezi njihova postupanja u ispunjenju ugovorenih obveza, a koje se tiču ugovaranja konkretnog višegodišnjeg osiguranja solarnih panela na lokaciji Oriolik d.d., Oriovac.

9. Iz isprava u spisu, prvenstveno iz e-mail korespondencije tadašnjeg direktora tužitelja MS i djelatnika Croatia osiguranjem d.d. te direktora tužitelja i predstavnika tuženika SS, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj prije angažiranja tuženika pregovarao sa Croatia osiguranje d.d. u vezi sklapanja ugovora o osiguranju solarnih panela pa je tako nedvojbeno iz e-maila od 14. veljače 2014. (list 40. spisa) da su od strane Croatia osiguranja d.d. tužitelju dostavljene ponude za solarne elektrane uz pripadajuće uvjete. Predmetne ponude (SOLAR 1 i SOLAR 2) koje su izdane na ime tužitelja spisu predmeta prileže na listu 41.-42. spisa i iz njihovog sadržaja, suprotno tvrdnjama tužitelja, ne proizlazi da bi obuhvaćale rizike oluje i tuče, na što upire i tuženik tijekom postupka. Naime, u istima je naveden rizik požar i neki drugi rizici, a tužitelj nije priložio Opće uvjete ili bilo kakvu drugu ispravu iz koje bi se moglo utvrditi koji su konkretno "drugi rizici" u trenutku izdavanja navedene ponude bili obuhvaćeni u riziku požar i neki drugi rizici, odnosno jesu li u njima bili sadržani rizici oluja i tuča. Tužitelj je uz tužbu priložio i Ponude SOLAR 1 i SOLAR 2 od 6. ožujka 2014. koje su izdane na ime tuženika (list 14.-15. spisa), a u kojima je sadržan rizik FLEXA. U cijenama rizika požar i neki drugi rizici iz ponuda od 14. veljače 2014. i rizika FLEXA u ponudi od 6. ožujka 2014. nema nikakve razlike.

10. Prije sklapanja ugovora o osiguranju, tužitelj je angažirao tuženika kao posrednika u osiguranju na temelju Ovlaštenja od 11. ožujka 2014. (list 94. spisa). Iz sadržaja te isprave proizlazi da je tuženik angažiran za posredovanje u osiguranju od 1. ožujka 2014. kao jedini posrednik za posredovanje tužiteljeve imovine i osoba kod osiguravajućih društava, a istim se tuženik obvezao na temelju tužiteljevog pismenog naloga izravno pregovarati sa društvima za osiguranje vezano za promjene u postojećim policama osiguranja, vezano za sklapanje novih osiguranja i vezano za osiguranje po listovima pokrića te sudjelovati u utvrđivanju i naplati šteta, ostalim radnjama u vezi posredovanja u osiguranju, smanjenju rizika, kao i u pružanju drugih usluga u vezi s poslovima osiguranja. Tim se Ovlaštenjem tuženik obvezao prema potrebi i u razumnom roku dostaviti svoje preporuke u vezi osiguranja na temelju tužiteljevog pismenog traženja.

11. Iako predmetno Ovlaštenje nije potpisano od strane tuženika na mjestu predviđenom za prihvat posrednika, tuženik tijekom postupka nije osporio da bi navedeno Ovlaštenje prihvatio i da bi ga ono obvezivalo. Upravo je na temelju tog Ovlaštenja i nastupao kao posrednik u osiguranju za tužitelja.

11.1. Osim toga, sam je tuženik priložio navedeno Očitovanje u spis budući da je tužitelj uz tužbu dostavio Ovlaštenje izdano od strane društva Upgrade energy d.o.o. od 19. veljače 2014. (list 7. spisa), a iz e-maila od 7. ožujka 2014. (list 51. spisa) proizlazi da je Ovlaštenje od 11. ožujka 2014. tuženiku izdano upravo na njegovo traženje.

12. Prema sadržaju tuženikovog Upitnika za osiguranje fotonaponskih ćelija od 3. ožujka 2014. (list 9.-11., 54.-57. spisa), proizlazi da je u njemu kao predmet osiguranja naveden požar i neki drugi rizici, lom stroja, rizik potresa, financijski gubitci zbog nemogućnosti korištenja sunčane elektrane – godina dana. Međutim, u rubrici "osiguranje se traži od sljedećih opasnosti" su označeni rizici FLEXA, oluja i tuča, potres, pritisak snijega, provalna krađa i razbojstvo i lom stroja. Ovaj je upitnik tužitelj dostavio tuženiku putem e-maila dana 3. ožujka 2014. (list 51. -52. spisa). Predmetni je upitnik ovjeren pečatom Upgrade energy d.o.o., međutim u njemu je kao ugovaratelj osiguranja naznačen tužitelj.

13. Iz komunikacije tužitelja i tuženika koja se tiče predmetnog osiguranja proizlazi da je tuženik tužitelju predočio usporedne police osiguranja kod nekoliko osiguravajućih društava (list 47.-49. spisa) e-mailom od 7. ožujka 2014. (list 51., 120. spisa). Tužitelju je preporučio osiguranje kod Generali osiguranje d.d., osim u slučaju da banka traži osiguranje kakvo je dala Croatia osiguranje d.d. Tužitelj je e-mailom od 9. ožujka 2014. (list 50., 119. spisa) obavijestio tuženika da banka izričito traži pokriće kakvo je dala Croatia osiguranje d.d. E-mailom od 10. ožujka 2014. tuženik je obavijestio Croatia osiguranje d.d. da klijent želi smanjiti iznose osiguranja zbog visoke premije te je zatražio nove ponude i mogućnost obročnog plaćana u 12 rata, a Croatia osiguranje je 11. ožujak 2014. poslala tuženiku nove ponude i navela da se plaćanje može izvršiti u 12 rata (list 162. spisa). Potom je direktor tužitelja MS je e- mailom od 11. ožujka 2014. (list 45. spisa) obavijestio djelatnike Hypo Alpe Adria Bank d.d. da se, usporedbom ponuda drugih osiguravajućih kuća putem tuženika kao tužiteljeve brokerske kuće, tužitelj ipak odlučio za uobičajenu ponudu Croatia osiguranje d.d. te je banci dostavio dvije ponude Croatia osiguranja d.d. Banka je e- mailom od istog dana (list 44. spisa) obavijestila tužitelja da je pregledala dostavljene police i da su iste zadovoljavajuće i prihvatljive kao instrument osiguranja i zaštite. Stoga je tuženik 11. ožujka 2014. obavijestio Croatia osiguranje d.d. da je tužitelj (klijent tuženika) prihvatio zadnju ponudu osiguratelja (list 107. spisa) te je obavijestio tužitelja da će Croatia osiguranje d.d. izdati police osiguranja vinkulirane u korist banke uz račun na 12 rata (list 44. spisa), a predmetne su police od strane osiguratelja dostavljene predstavniku tuženika 12. ožujka 2014. (list 107., 109.-122. spisa). O početku trajanja osiguranja tuženik je od strane tužitelja obaviješten e-mailom od 11. ožujka 2014. (list 44., 104. spisa) i e-mailom od 17. ožujka 2014. (list 43., 103. spisa). Tužitelj je 18. ožujka 2014. tuženiku poslao potpisane i pečatirane police osiguranja.

14. Iz Polica osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 17.-18., 109.-110. spisa), broj 017094005002 (list 19.-20.,111., 114. spisa) i broj 017094005003 (čist 21.-22., 112.- 113. spisa proizlazi da je višegodišnje osiguranje sklopljeno s početkom osiguranja od 15. ožujka 2014. do 15. ožujka 2028. za rizike FLEXA (požar, udar groma, eksplozija, pad letjelice). Na listu 115.-118. spisa prileže polica osiguranja potresa br. 116094003427 (list 115. spisa), polica osiguranja potresa br. 116094003426 (list 116. spisa) i polica br. [broj police]-09-2014 osiguranja financijskih gubitaka.

14.1. Za navedene police osiguranja osiguratelj je tužitelju izdao račun br. 090033924/14 od 24. travnja 2014. (list 125. spisa). Predmetni je račun tužitelj priložio e-mailu od 30. svibnja 2014. (list 123. spisa) u kojem je izrazio nezadovoljstvo u vezi plaćanja police za financijski gubitak prije početka prihodovanja.

15. Iz isprava na listu 95.-96. spisa (e-mailovi od 10. i 20. ožujka 2015.) proizlazi da se tuženik obratio tužitelju radi plaćanja premije za dospjele račune i radi obavijesti o tablici (list 97.-102. spisa) koju je Croatia osiguranje d.d. dostavila tuženiku sa napomenom da bi trebalo produžiti police i podmiriti dospjela dugovanja.

15.1. Prema stanju spisa, ne proizlazi da je tužitelj odgovorio na ove tuženikove e-mailove. Tužitelj nije dostavio dokaze za suprotan zaključak.

16. Tužitelj nije osporio tuženikove navode o tome da je produljio važenje polica osiguranja za osigurateljna razdoblja 2015./2016., 2016./2017. i 2017./2018., ali ne preko tuženika kao posrednika u osiguranju (brokera), nego izravno sa osigurateljem. Police osiguranja solarnih panela tužitelja za 2015./2016., 2016./2017. i 2017./2018. dostavljene su od strane Croatia osiguranje d.d. (list 252.-263., 269.-277. spisa) te su one sadržajno, u odnosu na rizike koji su njima ugovoreni, istovjetne policama osiguranja za 2014./2015.

17. U odnosu na štetni događaj iz 2017. iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj 9. kolovoza 2017. prijavio osiguratelju štetu na imovini (dva solarna panela nabavljena/izgrađena 2014.) za koju je navedeno da je datum štetnog događaja nepoznat (list 247.-248.,313. spisa). Dana 6. listopada 2017. obavljen je očevid i procjena štete, a iz zapisnika o navedenom proizlazi da je uzrok štete pad stranog tijela na solarni panel, olujno nevrijeme (list 278. spisa). Šteta je procijenjena 7. kolovoza 2018. (list 315. spisa) i 8. kolovoza 2018. likvidirana na iznos od 15.412,80 kn (list 250. spisa). Iz odluke Croatia osiguranja d.d. od 22. kolovoza 2018. povodom pritužbe/prigovora proizlazi da tužitelju nije priznato pravo na naknadu štete u odnosu na troškove zamjena FN modula (solarnih panela) jer su isti oštećeni od rizika oluje što nije osigurani rizik po polici loma stroja niti po polici FLEXA.

18. U odnosu na štetni događaj iz 2018. iz dokumentacije u spisu proizlazi, a među strankama to nije sporno, da se isti dogodio 1. rujna 2018. i da je osiguratelju prijavljena šteta na imovini 4. rujna 2018., koju naknadu je osiguratelj otklonio dopisima od 10. rujna 2018., 11. listopada 2018. i 9. siječnja 2019. iz istih razloga iz kojih je otklonjen djelomično zahtjev za naknadu štete nastale kao posljedica štetnog događaj iz 2017., odnosno iz razloga što je šteta nastala uslijed oluje koja nije kao rizik pokrivena sklopljenim policama osiguranja.

19. Sud je tijekom postupka, radi razjašnjenja svih spornih okolnosti i potpunog utvrđenja materijalne istine, saslušao kao svjedoke MS i SS koji su u ime tužitelja i tuženika neposredno sudjelovali u poslovima vezanima za sklapanja spornih polica osiguranja. Također su saslušani djelatnici Croatia osiguranja d.d. koji su operativno sudjelovali u ime osiguratelja u sklapanju spornih polica osiguranja i likvidiranju štete.

20. Svjedok SS, zaposlenik tuženika, u bitnom je naveo da je ponudu osiguratelja uvijek morao prihvatiti direktor klijenta, a direktor tužitelja se naposlijetku odlučio za jednu od ponuda koju je već ranije bio zaprimio od Croatia osiguranja d.d. Naveo je da je ta ponuda za sklapanje police sadržavala i osigurani rizik financijskih gubitaka, s kakvim se rizikom nisu susreli niti u jednoj drugoj ponudi ostalih osiguratelja. Svjedok je naveo da tužitelju nije preporučio ponudu Croatia osiguranje d.d. koja je sadržavala rizik financijskih gubitaka, međutim tužitelj se odlučio na sklapanje police koja je sadržavala upravo taj rizik. Dodao je da mu direktor tužitelja niti u jednom trenutku nije izričito naglasio da polica mora sadržavati osigurani rizik od tuče i oluje, već je isti bio fokusiran na sklapanje police kakvu je tražila Hypo banka. Ujedno je naveo da je nakon godinu dana od sklapanja ugovora, a budući da se radilo o višegodišnjem ugovoru, pokušao kontaktirati direktora tužitelja kako bi s njime utvrdio postoji li kakav razlog za eventualnu promjenu police, međutim bezuspješno tako da od ožujka 2015. svjedok s direktorom tužitelja nije imao nikakav kontakt. Svjedoku nije poznato niti je li kasnije bilo štetnih događaja po predmetnim policama osiguranja. Također je naveo da tuženik nikakve radnje ne poduzima bez pisanog naloga.

21. Svjedok, MS, raniji direktor tužitelja, iskazao je da je pribavio od Croatia osiguranje d.d. ponudu za osiguranje solarne elektrane koja je uključivala rizik oluje i tuče te da je od strane vlasnika tužitelja dobio nalog da stupi u kontakt sa brokerskom kućom kako bi pronašli i neke druge ponude i na osnovu toga usporedili cijene i izabrali ponudu koja im najviše odgovara. Naveo je da je sa policom koju je osobno pribavio od Croatia osiguranja d.d. bila zadovoljna i Hypo banka koja im je odobravala kredit za projekt s time da je banka tražila da se ugovori polica koja osigurava i rizik financijskih gubitaka. Ispunio je upitnik dostavljen od strane tuženika prije nego je od tuženika zaprimio ponude, a tuženiku je dostavio ponude koje je sam pribavio kako bi ga upoznao s onim što tužitelj treba. Nadalje je naveo da je mu je tuženik dostavio tablicu s ponudama drugih osiguratelja, a ponuda koju je tuženik zaprimio od Croatia osiguranje d.d. bila je viša od one koju je svjedok samostalno pribavio. Naknadno je obaviješten da su uspjeli neznatno smanjiti cijenu police osiguranja te mu je dostavljen izračun radi plaćanja po kojem je tužitelj izvršio uplatu. Mislio je da je sklopljena polica s onakvim sadržajem kakav je i on pribavio od Croatia osiguranja d.d., dok je tek po štetnom događaju u ljeto 2018. utvrdio da se u policama pojavljuje rizik FLEXA koji ne uključuje rizik oluje. Dodao je da ga nakon sklapanja polica iz 2014. nitko nije kontaktirao od strane tuženika vezano za eventualnu izmjenu odnosno reviziju sklopljenih polica. Također je naveo da je tužitelju cijena police bila najmanje bitna, bitnije je bilo da polica po sadržaju odgovara onome što traži banka. Potvrdio je da je on donio konačnu odluku o sklapanju police osiguranja.

22. Svjedokinja LS je iskazala da se zbog proteka vremena ne sjeća detalja u vezi komunikacije koja se vršila putem e-maila između Filijale Croatia osiguranje d.d. Varaždin, tužitelja i tuženika, a u kopiji kojih e-mailova je bila. Ne sjeća se konkretne police osiguranja koju je tužitelj sklopio sa osiguravajućim društvom, ali se sjeća postojanja dugovanja po istoj, jednako kao i da je direktoru tužitelja bilo bitno zbog banke pokriće financijskih gubitaka kakvo je, prema usporedbi cijena na listu 230.-232. spisa, imala samo Croatia osiguranje d.d. Dodala je da se sjeća da je tužitelj tražio smanjenje premije osiguranja te je pojasnila da se to može izvršiti na način da se ili smanji osigurana svota ili osigurani rizici, odnosno da se poveća franšiza. Također je navela da brokeri za bilo kakve promjene na polici osiguranja moraju imati nalog klijenta neovisno o tome radi li se o jednogodišnjem ili višegodišnjem osiguranju.

23. Svjedokinja PS je također navela da se zbog proteka vremena ne sjeća detalja u vezi sklapanja predmetnih polica osiguranja. Pregledom dokumentacije prije saslušanja prisjetila se da se radilo o FLEXA polici osiguranja. Navela je da nije moguće da broker bez pisanog naloga klijenta pristupi jednogodišnjoj obnovi police i pri tome nešto promijeni, a ispitivanje prilikom jednogodišnje obnove je li se nešto promijenilo što bi iziskivalo promjenu uvjeta osiguranja tiče se odnosa klijent- posrednik.

24. Svjedok ZS je naveo kako se sjeća da je broker, kojem je tužitelj dao Ovlaštenje, Croatia osiguranju d.d. dao podatke za izradu ponude i da je Croatia osiguranje d.d. potom izradila ponudu koja je sadržavala sve rizike koje su u tom trenutku imali za predmet osiguranja. Prvo je ponuda dana izravno klijentu, a potom brokeru, one su sadržajno bile nešto različite na način da su u prvoj ponudi bili standardni požarni rizici, a u drugoj FLEXA rizici koji ne obuhvaćaju tuču, oluju i udar motornog vozila na objekt.

25. VS, koja je također saslušana u svojstvu svjedoka navela je u svom iskazu da je potpisivala police osiguranja od 12. ožujka 2014., međutim uvjete tih polica dogovarali su ZS i PS. Navela je da se ne sjeća detalja u vezi predmetnih polica, međutim pojasnila je proceduru postupanja kod obnove višegodišnjih osiguranja na način da je iskazala da se svake slijedeće godine komunicira sa klijentima ako je potrebno vršiti neke promjene. Konkretne police za osiguranje solarnih elektrana koje su financirane kreditima morale su zadovoljavati uvjete banke jer su bile su vinkulirane u korist banke i slane su banci na konačno odobrenje, a ukoliko klijent ima brokera, tada se sve to slalo brokeru koji provjerava ponude koje osiguravajuće društvo šalje. Prema sjećanju svjedokinje, banka je inzistirala na osiguranju financijskih gubitaka. Navela je da je polica FLEXA koja obuhvaća požar, udar groma, eksploziju i pad letjelice jeftinija od police osnovnih požarnih rizika koja obuhvaća požar, oluju, tuču, pad i udar letjelice, udar vlastitog motornog vozila i dr. Također je navela da se sjeća da je tužitelj prijavio štetu koja je otklonjena dopisom od 10. rujna 2018. i da je punomoćnik tužitelja na navedeno podnio prigovor. Navedeno joj je poznato jer je ĐS koja je radila policu te godine bila na porodiljnom pa se svjedokinja uključila u navedenu komunikaciju.

26. Svjedok BS je iskazao da je kao predsjednik povjerenstva komisije osobno odlučivao o prigovoru tužitelja koji je bio podnesen protiv Odluke Croatia osiguranje d.d. u vezi štetnog događaja iz 2017. Budući da svjedok nije odlučivao o prijavi štete, nema saznanja o tome je li osiguratelj u vezi navedenog obavijestio tuženika. U slučaju da osiguranik ima brokera, u pravilu osiguratelj o prijavi štete obavještava brokera koji ima punomoć kojom ga je osiguranik ovlastio za prijavu štete i naplatu osigurnine. Naveo je da činjenica da osiguranik ima brokera nije navedena u polici pa bi osiguranik u slučaju nastupa štetnog događaja o tome trebao obavijestiti svog brokera, a ako zatraži da to učini osiguratelj, onda oni od osiguranika za traže punomoć.

27. Svjedok ES je naveo da nije operativno sudjelovao u sklapanju predmetnih polica osiguranja niti u otklonu štete, a o svemu je obaviješten od strane tužitelja kad je odbijen zahtjev za isplatu osigurnine, međutim ništa se nije moglo napraviti jer se radilo o nepokrivenom riziku. Ne sjeća se je li se navedeno odnosi na štetni događaj iz 2017. ili na onaj iz 2018. jer niti ne zna da bi bila dva štetna događaja. Iskazivao je o štetnom događaju u odnosu na koji je naknada štete u cijelosti otklonjena. Naveo je da je tužitelj imao brokera i da se u tom slučaju polica radi po nalogu brokera. Prema sjećanju svjedoka, s njim je u vezi navedenog komunicirao samo tužitelj, dok mu nije poznato da bi u vezi toga bilo komunikacije sa tuženikom. Svjedok je od strane tužitelja obaviješten da ima brokera, međutim ne zna je li broker bio obaviješten o toj šteti, a prema navodima svjedoka, brokera o šteti treba obavijestiti osiguranik. Zaključno je naveo da je broker uvijek nadležan za sklapanje polica i za rješavanje štete temeljem punomoći, međutim praksa je takva da osiguranici često sami prijavljuju štete, iako ima i situacija kada štete prijavljuju brokeri.

28. Sud je iskazu svjedoka SS povjerovao u cijelosti budući da je isti iskazivao uvjerljivo i u suglasju s materijalnim dokazima u spisu. Iskaz svjedoka RS sud je prihvatio kao uvjerljiv i životno logičan osim u dijelu u kojem je naveo da su ponude koje je samostalno pribavio od Croatia osiguranje d.d. sadržavale rizike oluje i tuče, a budući da je u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti sa sadržajem navedenih ponuda SOLAR 1 i SOLAR 2 od 14. veljače 2014. Neuvjerljiv je i iskaz ovog svjedoka u dijelu u kojem je naveo da nije bio upoznat sa činjenicom da oluja i tuča nisu osigurani rizici sklopljenim policama osiguranja, a s obzirom da je sud, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio suprotno, što će u nastavku biti obrazloženo.

29. Iskazima US, PS, ZS, KS, BS i ES sud je u cijelosti poklonio vjeru budući da su njihovi iskazi, iako se ne sjećaju svih detalja u vezi spornih polica osiguranja i odlučivanja po prijavama šteta i otklonima istih, iskreno, uvjerljivo, životno logično, dosljedno i sukladno materijalnoj dokumentaciji u spisu iskazivali o vrstama rizika, načinu sklapanja polica osiguranja i praksi postupanja osiguranika, brokera i osiguratelja u pogledu sklapanja ugovora o osiguranju, prijavi štete i isplati osigurnine. Međutim, njihovi iskazi nisu posebno relevantni za donošenje odluke u ovom sporu budući da nikakve odlučne činjenice svojim iskazima nisu niti potvrdili niti opovrgnuli.

30. Ugovorni odnos parničnih stranaka predstavlja ugovor o posredovanju koji je reguliran odredbom čl. 835. ZOO kao ugovor kojim se obvezuje posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.

31. U skladu s čl. 841. ZPP posrednik je dužan obavijestiti nalogodavca o svim okolnostima značajnim za namjeravani posao koje su mu poznate ili su mu morale biti poznate. Nadalje, u skladu s čl. 842. st. 1. ZOO, posrednik odgovara za štetu koju bi pretrpjela jedna ili druga strana između kojih je posredovao, a koja je nastala njegovom krivnjom.

32. Prema odredbi čl. 240. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" br. 151/05., 87/08., 82/09., 54/13., 94/14., 30/15.) posredovanje u osiguranju i reosiguranju predstavlja djelatnost pokretanja, predlaganja ili obavljanja poslova pripreme za zaključivanje ugovora o osiguranju odnosno reosiguranju, pomoć pri izvršavanju prava iz ugovora o osiguranju odnosno ugovora o reosiguranju, a posebno pri rješavanju odštetnih zahtjeva naslovljenih na društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje.

33. U skladu s čl. 244. st. 1. Zakona o osiguranju posrednik u osiguranju i reosiguranju dužan je obavljati poslove posredovanja tako da štiti interese ugovaratelja osiguranja, ugovaratelja reosiguranja odnosno osiguranika.

34. Nadalje, u skladu s čl. 244. st. 2. Zakona o osiguranju, posrednik u osiguranju i reosiguranju je dužan, radi ispunjavanja obveze iz st 1.:

1.) načiniti odgovarajuću analizu rizika i odgovarajuća načela pokrića;

2.) pisano obrazložiti razlog svog prijedloga osiguravatelja odnosno reosiguravatelja i izvijestiti ga o visini provizije određene za sklapanje ugovora o osiguranju odnosno reosiguranju;

3.) u ime ugovaratelja osiguranja odnosno reosiguranja posredovati kod sklapanja ugovora o osiguranju odnosno reosiguranju koje je sukladno zahtjevu ugovaratelja osiguranja odnosno reosiguranja s obzirom na osigurateljno pokriće, pri čemu ta obveza može biti ograničena samo na određene usluge osiguranja odnosno reosiguranja, ako posrednik u osiguranju o tome izričito obavijesti osiguranika; 4.) obavijestiti društvo za osiguranje odnosno reosiguranje o traženju ponude ugovaratelja osiguranja odnosno reosiguranja za zaključivanje ugovora o osiguranju odnosno reosiguranju;

5.) uručiti ugovaratelju osiguranja odnosno reosiguranja policu osiguranja odnosno ugovor o reosiguranju te druge akte vezane za ugovor o osiguranju odnosno reosiguranju;

6.) provjeriti sadržaj police osiguranja odnosno ugovora o reosiguranju;

7.) pružati pomoć ugovaratelju osiguranja, ugovaratelju reosiguranja odnosno osiguraniku za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju odnosno reosiguranju i to kako prije tako i nakon nastupanja osiguranog slučaja, te se ponajprije brinuti da ugovaratelj osiguranja, ugovaratelj reosiguranja odnosno osiguranik poduzme sve pravne radnje koje su bitne za očuvanje odnosno realizaciju prava temeljem ugovora o osiguranju odnosno reosiguranju poduzima u rokovima određenim za poduzimanje tih pravnih radnji;

8.) stalno provjeravati ugovore o osiguranju odnosno reosiguranju koje je ugovaratelj osiguranja odnosno reosiguranja zaključio njegovim posredovanjem te izraditi prijedloge za izmjenu ovih ugovora o osiguranju odnosno reosiguranju u cilju što bolje zaštite.

35. I prema odredbi čl. 245. Zakona o osiguranju posrednik u osiguranju i reosiguranju dužan je pri obavljanju poslova posredovanja u osiguranju i reosiguranju štititi interese ugovaratelja osiguranja, ugovaratelja reosiguranja odnosno osiguranika.

36. Sagledavši utvrđeno činjenično stanje u kontekstu citiranog materijalnog prava, ovaj sud zaključuje da tužitelj nije s uspjehom dokazao postojanje krivnje na strani tuženika koja bi predstavljala osnovu njegove odgovornosti za naknadu štete u smislu čl. 842. st. 1. ZOO.

37. Naime, na temelju analize cjelokupne dokumentacije u spisu i na temelju analize iskaza saslušanih svjedoka, jednako kao i dovođenjem svih provedenih dokaza u međusobnu vezu, utvrđeno je kako slijedi.

38. Tužitelj je isprva samostalno pregovarao sa Croatia osiguranjem d.d. radi sklapanja ugovora o višegodišnjem osiguranju solarnih panela te je tijekom te komunikacije od osiguratelja primio ponude SOLAR 1 i SOLAR 2, a za koje nije dostavio odgovarajuće dokaze da su obuhvaćale rizike oluje i tuče. Nakon toga je angažirao tuženika kao posrednika u osiguranju te je s istim komunicirao putem e- maila, ali i usmeno, odnosno telefonski (kako to proizlazi iz sadržaja e-maila od 28. veljače 2014.). Iz opsežne dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik kod tri osiguravajuća društva pribavio ponude za ugovaranje osiguranja sunčanih elektrana i da je preporučio da se polica osiguranja sklopi sa Generali osiguranjem d.d., osim ako banka tužitelja inzistira da kao sredstvo osiguranja tužitelj sklopi ugovor o osiguranju od financijskih gubitaka, kakve police druga osiguranja nisu nudila na tržištu.

39. U usporednom prikazu ponuda za tri osiguravajuća društva (Generali, Allianz i Croatia) na listu 214. spisa vidljivo je da se ponude odnose na All risk pokriće (požar, udar groma, eksplozija, oluja, tuča, izljev vode, poplava itd.). Međutim, jednako je tako iz dokumentacije u spisu vidljivo da je, radi smanjenja visine premije, na traženje tužitelja, tuženik od Croatia osiguranje d.d. zatražio nove ponude i mogućnost obročne otplate premije osiguranja. Te nove ponude tuženik je poslao tužitelju koji ih je predočio na uvid banci, a nakon što je banka odgovorila da predmetne police zadovoljavaju uvjete kakve banka traži, tužitelj je obavijestio tuženika, a tuženik Croatia osiguranje d.d., o prihvatu zadnje ponude osiguratelja i nakon toga je tužitelj po svojoj ovlaštenoj osobi (direktoru MS) potpisao police osiguranja i iste dostavio tuženiku.

40. Dakle, iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da je tuženik prilikom posredovanja u osiguranju postupao bez da je slijedio zahtjeve, upute i sugestije klijenta (ovdje tužitelja) jer iz činjeničnog stanja utvrđenog temeljem dokumentacije i iskaza svjedoka sud zaključuje da je tužitelj pristao na FLEXA osiguranje sa sadržajem kakav je naveden u sklopljenim policama, a sa čijim sadržajem je pravovremeno bio upoznat. Ovdje je potrebno ukazati da je u upitniku koji je tužitelj dostavio tuženiku, među ostalima, označio i rizik provalne krađe i razbojstva, a koji rizik u konačnici nije osigurani sklopljenim policama osiguranja (navedeno iz razloga, kako to proizlazi iz napomene tuženika na usporednom prikazu ponuda (list 214. spisa), što Croatia osiguranje d.d. nema osiguranje krađe).

41. Upravo iz navedenih isprava, poglavito kada se one dovedu u vezu sa e- mailovima od 9. i 10. ožujka 2014. te sa e-mailom tuženika od 30. svibnja 2014., proizlazi da je tužitelj aktivno sudjelovao u postupku koji je prethodio ugovaranju osiguranja, da je bio upoznat sa svim bitnim činjenicama te da je detaljno proučio sve rizike i pristao na sklapanje polica osiguranja takvog sadržaja. Dakle, prema uvjerenju suda, tužitelj je u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju bio upoznat s činjenicom da rizik oluje i tuče (kao niti rizik krađe) nije u osigurateljnom pokriću u spornim policama osiguranja.

42. Neosnovano stoga tužitelj tijekom postupka ističe da tuženik nije postupao savjesno, odnosno da nije ispunjavao obveze i da nije štitio interese ugovaratelja osiguranja odnosno osiguranika u skladu s relevantnim odredbama Zakona o osiguranju i ZOO.

43. Budući da sud na temelju rezultata provedenog postupka nije ocijenio da bi na strani tuženika postojala odgovornost za naknadu štete koja je tužitelju nastala uslijed nastupanja rizika oluje i tuče, nije bilo svrsishodno izvoditi daljnje dokaze na okolnosti vezane za sanaciju štete i njezinu visinu, već je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I izreke presude).

44. Napominje se da sud nije osobito cijenio isprave koje se odnose na prijavu štete iz 2017., a pribavljanje kojih je tuženik inicirao navodima da je tužitelju ako ne od samog početka, onda od otklona naknade štete iz 2017. navedeno moralo bilo poznato, a s obzirom na zaključak suda da je tužitelj od samog sklapanja ugovora o osiguranju bio upoznat sa svim osiguranim rizicima. Međutim, a s obzirom na navode tuženika da je tužitelju najkasnije nakon štetnog događaja iz 2017. ova činjenica bila poznata i da je mogao zahtijevati izmjenu postojećih uvjeta osiguranja, ukazuje se da je tužitelju naknada štete koja je nastala na solarnim elektranama u štetnom događaju iz 2017. otklonjena tek dopisom osiguratelja od 10. kolovoza 2018. pa je sasvim jasno da tužitelj od tada pa do nastanka štetnog događaja od 1. rujna 2018. nije imao dovoljno vremena za izmjenu postojećih uvjeta osiguranja. U tom se smislu ovi tuženikovi navodi ukazuju kao neosnovani, ali jednako tako su i irelevantni za ishod spora.

45. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, ne pripada mu pravo na naknadu troškova postupka, već je on te troškove dužan nadoknaditi tuženiku (čl. 154. st. 1. ZPP). Tuženiku su priznati i dosuđeni troškovi koji su mu nastali (čl. 151. st. 1. i čl. 155. ZPP), a bili su potrebni za vođenje spora, prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife) koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima.

46. Tako su tuženiku priznati troškovi sastava podnesaka od 18. veljače 2021., 1. travnja 2021., 11. veljače 2022. i 8. travnja 2024. u iznosima od po 50,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife, za sastav odgovora na tužbu od 26. ožujka 2021. i podneska od 28. ožujka 2022. u iznosima od po 1.000,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife te za zastupanje na ročištima 11. studenog 2021., 8. veljače 2022., 29. ožujka 2022., 29. travnja 2024. i 6. ožujka 2025. u iznosima od po 1.000,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25%, troškove poštarine u iznosu od 4,83 EUR (list 329. -332. spisa) i troškove svjedoka u iznosu od 229,72 EUR (list 187. -189. spisa) ukupno iznosi 9.234,52 EUR.

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

48. Tuženiku nisu priznati troškovi za sastav podneska od 31. listopada 2018. kojim se očitovao na zahtjev tužitelja u mirnom postupku. Naime, ne radi se o podnesku za koji je predviđeno pravo na nagradu u Tbr. 32. Tarife jer se ne radi o očitovanju danom u postupku koji se po tada važećim zakonskim odredbama vodio prije pokretanja spora po zahtjevu za naknadu štete protiv trgovačkog društva (navedena je obveza uvedena stupanjem na snagu Zakona o mirnom rješavanju sporova, "Narodne novine" broj 67/2023., odnosno tek od 29. lipnja 2023.), a niti se radi o obavijesti, opomeni ili tipiziranoj opomeni za kakvu nagradu predviđa Tbr. 37. Tarife.

48.1. Nadalje mu nisu priznati troškovi sastava podneska od 16. travnja 2021. kojim je tuženik dostavio dokaz o neposrednoj dostavi pismena punomoćniku tužitelja, a budući da je navedeni dokaz tuženik dostavio podneskom od 1. travnja 2021. za sastav kojeg su mu priznati troškovi.

48.2. Tuženiku nisu priznati niti troškovi sastava podnesaka od 10. lipnja 2021., 26. travnja 2024., 22. listopada 2024. i 21. siječnja 2025. jer je sud ocijeni da navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje spora u smislu odredbe čl. 155. ZPP. Naime, tuženik je u podnesku od 10. lipnja 2021. sud obavijestio da je svjedok SS trenutno u Njemačkoj i da mu je potrebno određeno vrijeme kako bi od navedenog svjedoka pribavio pisani iskaz te je ujedno predložio da se o otpočetoj parnici obavijesti Croatia osiguranje d.d. Dakle, ne radi se niti o jednoj činjenici odnosno navodu koji tuženik nije mogao istaknuti već u odgovoru na tužbu za sastav kojeg su mu priznati troškovi. Nadalje, u podnescima od 26. travnja 2024. i 22. listopada 2024. (neovisno o tome što u istome tuženik ističe da se očituje na dostavljenu dokumentaciju od Croatia osiguranja d.d.) tuženik u bitnom ističe navode i ponavlja pravna shvaćanja i zaključke o spornim činjenicama te predlaže dokaze koje je već isticao i predlagao u ranijem tijeku postupka.

48.3. Konačno, nepotreban je za vođenje spora podnesak od 21. siječnja 2025. kojim tuženik požuruje postupanje suda budući da sud, u skladu s čl. 10. ZPP, pazi da se postupak provede brzo i efikasno.

49. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.