Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1565/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu osobe s duševnim smetnjama OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik po službenoj dužnosti Janko Murtić, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-93/2025-8 od 1. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba prisilno zadržane osobe OU kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-93/2025-8 od 1. travnja 2025.

II. Nalaže se računovodstvu da po pravomoćnosti ovog rješenja isplati iz proračunskih sredstava, na žiro račun odvjetnika Janka Murtića otvoren kod Zagrebačke banke d.d. broj [broj bankovnog računa], iznos od 125,00 Eur u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Produžuje se prisilni smještaj OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1988., s prebivalištem u [adresa], u Klinici za psihijatriju [adresa], u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 4. travnja 2025. (kao dana isteka vremena prisilnog smještaja određenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-62/2025-9 od 10. ožujka 2025.)“

2. Protiv navedenog rješenja žali se prisilno zadržana osoba iz svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka ukine te stavlja zahtjev za naknadom troškova postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda kao i postupak koji mu je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da je prvostupanjski sud na osnovi izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti predmetnog prijedloga o produženju prisilnog smještaja.

6. Prvostupanjski sud je, po prijedlogu psihijatrijske ustanove, a u smislu odredbe čl. 40. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“, broj: 76/2014 - dalje u tekstu: ZZODS), postupajući sukladno odredbama čl. 35. i čl. 36. ZZODS u svezi odredbe čl. 40. st. 2. ZZODS utvrdio da je žalitelj, prisilno zadržana osoba u Klinici za psihijatriju [adresa] pod dijagnozom paranoidna shizofrenija (F20).

7. Prema odredbi čl. 36. st. 1. ZZODS prvostupanjski sud je u nazočnosti prisilno zadržane osobe saslušao liječnicu dr. EU, prisilno smještenu osobu te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatru prof. dr. Snježani Soldo kao i dokaz njezinim dopunskim saslušanjem.

8. Nadalje, liječnica dr. EU je iskazala potrebu za nastavkom liječenja pacijenta u psihijatrijskoj ustanovi, a nalazom i mišljenjem vještaka dr. Snježane Soldo, spec. psihijatar je utvrđeno da prisilno zadržana osoba zbog svoje dijagnoze ima teže duševne smetnje zbog kojih ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život, zdravlje i sigurnost, ali i tuđi život, zbog čega je istoj i dalje potrebno psihijatrijsko liječenje, slijedom čega je predloženo da se OU produži prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju do 30 dana počevši od 4. travnja 2025.

9. Pored navedenog, valja reći da iz nalaza i mišljenja vještaka i usmenog očitovanja vještaka i proizlazi da ambulantno liječenje nije moguće time da se vidi napredak od kada je prisilno zadržana osoba na liječenju što se manifestira u redukciji produktivne psihopatologije te smirenju i suradnji, ali još uvijek nedovoljno stabilno za otpust iz bolnice.

10. Nadalje, ukazuje se da prema čl. 40. st. 1. ZZODS ako psihijatrijska ustanova utvrdi da prisilno smještena osoba treba ostati prisilno smještena i nakon isteka trajanja prisilnog smještaja određenog u rješenju suda, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, obavezna je najkasnije u roku od sedam dana prije isteka tog vremena predložiti sudu donošenje rješenja o produženju prisilnog smještaja.

11. Suprotno žalbenim navodima, u naprijed iznesenim okolnostima pobijana odluka donesena je uz pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u kojem je duševno stanje prisilno smještene osobe dokazano odgovarajućim vještačenjem, na koje nakon usmenog očitovanja vještaka na prigovore prisilno smještene osobe i njenog punomoćnika nije bilo drugih prigovora niti prijedloga, a kojim vještačenjem je utvrđeno da je nužno potrebna daljnja prisilna hospitalizacija u trajanju 30 dana, te je otklonjena mogućnost liječenja izvan bolnice.

12. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, izneseni žalbeni su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

13. Stoga, suprotno žalbenim navodima u iznesenim okolnostima prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 39. ZZODS u vezi čl. 27. ZZODS time da je za sada kako je to navedeno vještačenjem i odgođena mogućnost ambulantnog liječenja, pravilno postupio kada je odlučio da OU treba produžiti prisilni smještaj, te za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Slijedom navedenog, valjalo je na osnovi odredbe čl. 43. st. 1., 2. i 3. ZZODS, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu prisilno smještene osobe i odlučiti kao u st. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

15. Prisilno smještenoj osobi OU u ovom postupku, a radi zaštite njegovih prava postavljen je odvjetnik po službenoj dužnosti Janko Murtić, koji je podnio zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 125,00 Eur.

16. Zahtjev odvjetnika Janka Murtića je osnovan.

17. Prema Tbr. 18. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: : 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) za sastavljanje redovnih i izvanrednih pravnih lijekova, odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 16. uvećana za 25%.

18. Stoga, pravilnom primjenom Tbr. 18.Tarife odvjetniku je valjalo priznati za sastav žalbe 62,5 boda.

19. Imajući u vidu vrijednost boda (2,00 Eur) s osnove sastava žalbe odvjetniku je priznato 125,00 Eur sukladno postavljenom zahtjevu.

20. Pri tome je za ukazati kako se sredstva za zastupanje odvjetnika kojeg je postavio sud po službenoj dužnosti, osiguravaju, isplaćuju iz proračuna nadležnog Županijskog suda, jer sukladno odredbi čl. 15. ZZODS osobe s duševnim smetnjama u sudskim postupcima moraju imati odvjetnika budući je pravo na pravnu pomoć u sudskim postupcima dio prava na pravično suđenje prema čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" MU-broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 1/06, 9/05 i 2/10), a pravo na podnošenje pravnog lijeka je ustavno pravo regulirano odredbom čl. 18. st. 1. Ustava RH ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/14, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14).

21. S obzirom na naprijed navedeno, odlučeno je kao u stavku II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Gabriela Topić Kordej