Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-1007/2021-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja SZ iz [adresa], Swords Dublin, Ridgewood close 33, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 8. travnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140230452- 20010424730/2007. zaključenog 13.7.2007. između tužitelja SZ iz [adresa], Swords Dublin, Ridgewood close 33, OIB: [osobni identifikacijski broj] i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koji je 17.7.2007. potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić pod brojem OV-20975/07, a koja u članku 2. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti iznosa od...po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“; u članku 3. točki 2. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti...CHF“, točki 3.:“... obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“, točki 4.:“Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“; u članku 4. glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“; u članku 8. stavku 2. glasi: „U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke.“; a u članku 24. glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita- Fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.“.
II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju SZ isplati iznos od ukupno 5.090,03 EUR (pettisućadevedeseteuratricenta) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1.1.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na:
- iznos od 2,29 EUR od 23.11.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 7,68 EUR od 26.01.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,81 EUR od 23.02.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 11,74 EUR od 20.03.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,32 EUR od 19.04.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 1,96 EUR od 19.06.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 0,51 EUR od 23.07.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 0,11 EUR od 19.08.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,85 EUR od 18.09.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 12,77 EUR od 18.10.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 9,97 EUR od 25.11.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 6,88 EUR od 16.12.2008. god. pa sve do isplate,
- iznos od 25,66 EUR od 24.01.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 29,46 EUR od 21.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 24,41 EUR od 27.03.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 23,17 EUR od 11.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 20,36 EUR od 27.05.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 21,84 EUR od 27.06.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 21,33 EUR od 24.07.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 17,88 EUR od 15.08.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 20,12 EUR od 24.09.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 18,30 EUR od 27.10.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 22,26 EUR od 28.11.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 22,74 EUR od 22.12.2009. god. pa sve do isplate,
- iznos od 29,64 EUR od 03.02.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 28,96 EUR od 26.02.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 34,94 EUR od 27.03.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 33,25 EUR od 15.04.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 36,35 EUR od 09.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 53,79 EUR od 17.07.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 49,82 EUR od 04.08.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 64,72 EUR od 23.09.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 56,86 EUR od 15.10.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 50,95 EUR od 17.11.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 68,92 EUR od 16.12.2010. god. pa sve do isplate,
- iznos od 80,03 EUR od 25.01.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 71,98 EUR od 23.02.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 73,16 EUR od 17.03.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 67,37 EUR od 19.04.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 69,16 EUR od 24.05.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 88,83 EUR od 14.06.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 91,59 EUR od 22.07.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 113,36 EUR od 18.08.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 105,46 EUR od 22.09.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 93,14 EUR od 20.10.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 92,82 EUR od 22.11.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 91,47 EUR od 17.12.2011. god. pa sve do isplate,
- iznos od 95,95 EUR od 10.01.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 100,87 EUR od 07.02.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 101,01 EUR od 23.03.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 97,92 EUR od 19.04.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 99,18 EUR od 22.05.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 101,02 EUR od 19.06.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 99,03 EUR od 17.07.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 99,20 EUR od 02.08.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 97,37 EUR od 20.09.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 93,97 EUR od 11.10.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 98,11 EUR od 16.11.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 99,62 EUR od 13.12.2012. god. pa sve do isplate,
- iznos od 99,02 EUR od 17.01.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 92,97 EUR od 16.02.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 97,16 EUR od 21.03.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 98,12 EUR od 18.04.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 96,24 EUR od 17.05.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 90,67 EUR od 22.06.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 87,20 EUR od 21.07.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 90,27 EUR od 21.08.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 92,39 EUR od 21.09.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 97,78 EUR od 22.10.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 94,81 EUR od 21.11.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 96,14 EUR od 21.12.2013. god. pa sve do isplate,
- iznos od 97,23 EUR od 21.01.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 99,30 EUR od 21.02.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 101,48 EUR od 04.03.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 597,00 EUR od 04.03.2014., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.
III. Odbija se, kao neosnovan, dio točke I. tužbenog zahtjeva, koji glasi: „Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140230452- 20010424730/2007. zaključenog 13.7.2007. između tužitelja SZ iz [adresa], Swords Dublin, Ridgewood close 33, OIB: [osobni identifikacijski broj] i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koji je 17.7.2007. potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić pod brojem OV-20975/07, u članku 19. glasi: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, ugovorne strane se odriču prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).“.
IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju SZ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.250,13 EUR (dvijetisućedvjestopedeset euraitrinaestcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
V. Djelomično se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog postupka u iznosu od 273,77 EUR (dvjestosedamdesettrieuraisedamdesetsedamcenti) sa zateznim kamatama koja teče od dana donošenja presude do isplate, kao neosnovan.
VI. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR (tisućuosamstosedamdesetpeteura), zajedno sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo kako su on i Slavonska banka d.d. Osijek, pravni prednik tuženika, sklopili 13.7.2007. Ugovor o kreditu broj 5140230452-20010424730/2007, koji je 17.7.2007. potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić pod brojem OV-20975/07, a prema kojem je prednik tuženika kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 27.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja. Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 7 godina. Tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram HRK anuiteti povećavali naspram početno ugovorenog plana otplate. Naime, pored iznosa glavnice u kunskoj protuvrijednosti, tužitelj je sukladno članku 3. i članku 4. navedenog Ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja nije izrijekom ugovorena kao promjenjiva, no tijekom postojanja obveze po Ugovoru se mijenjala u skladu s Odlukama tuženika, a na dan sklapanja Ugovora ona je iznosila 5,10 % godišnje. Također, jednaki anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Predmetni kredit je otplaćen u cijelosti, znanja radi. Kako su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kn anuiteti povećavali, tužitelj je vršio povećane i preplaćene svakomjesečne uplate po predmetnom kreditu, no tužitelj radi proteka vremena i životnih okolnosti više ne raspolaže svim platnim nalozima, a od tuženika nije zaprimio zatraženo izlistanje uplata iz kojeg bi bilo vidljivo koliki dio uplaćenog iznosa svakog anuiteta se odnosi na glavnicu, a koliki na kamatu, niti kolika je točno iznosila uplata u HRK i CHF, koliki je tečaj na dan uplate banka primjenjivala, niti kolika je u trenutku uplate bila kamatna stopa, iako je to zatražio pri čemu mu je tuženik odgovorio kako nisu dužni dostavljati podatke o otplaćenim kreditima, usprkos tome što je to suprotno preporuci HNB-a. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, V. tuženik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (pravni prednik tuženika i pravni slijednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14-02 od 9.4.2015. pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih V. tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., pravni prednik tuženika i pravni slijednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Ista je potvrđena odlukom VSRH-a br. Rev-2221/18-11 od 3.9.2019. S obzirom da su pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.9.2003.-31.12.2008. kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1.6.2004.- 31.12.2008., to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u vezi članka 1111., 1115. i 1046. ZOO-a. Za pojasniti je kako je posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF (i u spomenutim presudama VTS-a povodom kolektivnih tužbi, a i u ovom predmetu), de facto anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi dizanja kamate, bilo po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovoreni anuitet izračunat u kunama nepromjenjiva stavka otplatnoga plana, odnosno da je početno ugovoreni anuitet plaćen po tečaju za CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem plaćenih anuiteta upravo onaj iznos kojeg je tužitelj bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je preplata i kamatne stope i tečajne razlike, te mu je upravo taj iznos banka dužna vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije navodeći kako je iz specifikacije uplata razvidno da uplate na ime podmirenja spornog Ugovora o kreditu nisu vršene isključivo od strane tužitelja, već i od strane više različitih pravnih osoba. S obzirom da uplate po spornom Ugovoru o kreditu nisu izvršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba, tužitelj ima pravo potraživati samo navodno preplaćene iznose koje je sam izvršio, kada bi uopće zahtjev za isplatu tužitelja bio osnovan, a što se osporava u cijelosti. Tuženik ističe da sve ako bi sud i utvrdio da je ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope ništetna, tuženik drži kako učinci ništetnosti ne bi bili da se ima primjenjivati ona kamatna stopa koja je početno ugovorena. Naime, primjena početno ugovorene kamatne stope kao fiksne za cijelo vrijeme otplate ugovora o kreditu, bila bi suprotna činjenici da su ugovorne strane ugovorile promjenjivu kamatnu stopu. Tuženik napominje da ni sam tužitelj u sporu koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije tražio da se promjenjiva kamatna stopa u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF zamijeni fiksnom kamatnom stopom već je upravo ustrajao na promjenjivoj kamatnoj stopi, za koju je tražio da se definiraju parametri i metoda izračuna. Tuženik prvenstveno ističe kako sama činjenica da je tuženik napisao Ugovor o kreditu i dao ga tužitelju na potpis ne znači da bi u konkretnom slučaju bilo riječi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru. Ono što je bitno jest je li sadržaj istoga rezultat pregovora i suglasnosti volja ili je jedna strana u potpunosti sastavila i utjecala na sadržaj ugovora. U konkretnom slučaju, ugovorne strane su prije sklapanja Ugovora o kreditu pregovarale i postigle suglasnost volja o sadržaju ugovornih odredbi. Razvidno je kako je upravo tužitelj taj koji je u svemu bitnom odredio sadržaj ugovora jer se radi o odrazu njegovih potreba i mogućnosti, a tuženik je isti samo napisao nakon pregovora i postignute suglasnosti volja oko sadržaja. Shodno tome, Ugovor o kreditu nije unaprijed formulirani ugovor o kreditu te je teret dokaza u smislu nepoštenosti na tužitelju. Osim toga, tuženik ističe da je tužitelj u odnosu na svaku ugovornu odredbu, pa tako i na predmetnu, imao stvarnu mogućnost utjecati na njezin sadržaj odnosno pregovarati o istoj, a na koju se okolnost predlaže saslušanje radnika tuženika i tužitelja. Naime, niti sam tužitelj ne čini spornim da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ne bi bila jasno naznačena ili uočljiva, dok o razumljivosti iste u konkretnom slučaju svjedoči činjenica da je tužitelj Ugovor o kreditu potpisao, te da mu je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila pojašnjena od strane radnika tuženika, kreditnog referenta prilikom odobravanja Ugovora o kreditu. Tuženik ističe da je radnik banke maksimalno odgovorno pristupio tužitelju te je tužitelja ozbiljno i potpuno informirao o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i o parametrima koji utječu na visinu kamatne stope. Uzimajući u obzir definiciju prosječnog potrošača, tuženik ističe da je tužitelj imao obvezu pažljivo pročitati svaku ugovornu odredbu, tražiti odgovarajuća pojašnjenja ako mu je nešto bilo nejasno ili nerazumljivo i tek nakon toga donijeti odluku o prihvatljivosti iste u smislu ugovaranja ili zatražiti odgovarajuću izmjenu. Osim samim potpisivanjem Ugovora, tužitelju je još jednom, prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu, javni bilježnik potvrdio da odredbe Ugovora o kreditu, pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, predstavljaju njegovu pravu volju i da prihvaća pravne posljedice koje iz takve odredbe proizlaze. Dakle, javni bilježnik je provjerio ima li tužitelj potrebnu poslovnu sposobnost da sklopi ovakav Ugovor o kreditu i može li razumjeti značenje njegovih pojedinih odredbi. I u ovom trenutku tuženik je imao mogućnost, ali i obvezu, da kao obaviješten, pažljiv i oprezan potrošač, i javnog bilježnika pita za objašnjenje bilo koje odredbe koja mu nije bila jasna. Tuženik je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze u cijelosti postupao sukladno članku 59. Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik je izradio i javno, na svojim internetskim stranicama, 1.1.2011. objavio „Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo alpe-adria-bank d.d.“. Tuženik do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013., a koje su izmjene stupile na snagu 1.1.2014., nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da uvede egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope. Konačno, ugovorna odredba o kamatnoj stopi u potpunosti je u skladu i s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Kamatne stope ni u kojem slučaju nisu mogle prijeći najvišu dopuštenu kamatnu stopu, niti su tu stopu ikada prešle, već su upravo suprotno, primijenjene kamatne stope po Ugovoru o kreditu bile su višestruko niže od najviše dozvoljene. Tuženik u cijelosti osporava da bi predmetna odredba iz Ugovora o kreditu bila ništetna. U odnosu na pretpostavke nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli, a radi izbjegavanja ponavljanja, tuženik upućuje sud na prethodno navedeno pod naslovom „Test poštenosti odredbe o načinu promjene kamatne stope“. Tuženik ističe da je tužitelj u odnosu na svaku ugovornu odredbu, pa tako i na predmetnu, imao stvarnu mogućnost utjecati na njezin sadržaj odnosno pregovarati o istoj, a na koju se okolnost predlaže saslušanje radnika tuženika i tužitelja. Tužitelj je imao obvezu pažljivo pročitati svaku ugovornu odredbu, tražiti odgovarajuća pojašnjenja ako mu je nešto bilo nejasno ili nerazumljivo i tek nakon toga donijeti odluku o prihvatljivosti iste u smislu ugovaranja ili zatražiti odgovarajuću izmjenu. Osim samim potpisivanjem Ugovora i prilikom solemnizacije, javni bilježnik je potvrdio da sporna ugovorna odredba predstavlja pravu volju tužitelja, te se uvjerio da tužitelj ima potrebnu poslovnu sposobnost da sklopi ovakav Ugovor o kreditu i razumije značenje njegovih odredbi. Također, javni bilježnik je prilikom solemnizacije na potvrdi naveo kako je sudionicima ovog pravnog posla ispravu pročitao i upozorio ih da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Tužitelj u svakom trenutku imao mogućnost napraviti konverziju u neku drugu valutu, zakonsku mogućnost prijevremeno djelomično ili u cijelosti otplatiti kredit ili se poslužiti pravnim institutom pravične izmjene ugovora o kreditu radi promijenjenih okolnosti. Naime, tuženik kao niti druge banke, nakon što plasira kredit u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu i njezine posljedice nije imao na raspolaganju mehanizme kojima bi na bilo koji 6 Prema definiciji, prosječan potrošač, koji je postavljen kao mjerilo zamišljenog tipičnog potrošača, ne raspolaže stručnim znanjima, ali je u razumnoj mjeri obaviješten, pažljiv i oprezan, uzimajući u obzir socijalne, jezične i kulturne čimbenike. Tužitelj je kao korisnik kredita bio ovlašten u bilo kojem trenutku, pa tako i u trenutku rasta tečaja CHF, zatražiti konverziju kredita u drugu valutu, kojim zahtjevima je tuženik aktivno udovoljavao i odobravao ih, te se vršila konverzija kredita u drugu valutu za koju konverziju nije naplaćivana naknada, a sve sukladno preporuci Vlade Republike Hrvatske. Tuženik ističe kako porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu (ne)poštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu. Tužitelju je pod pretpostavkom da je postupao pažnjom koja se zahtjeva od prosječnog potrošača, bilo i moralo biti jasno i razumljivo da ugovaranje valutne klauzule znači da se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske. Budući da nisu ispunjenje pretpostavke za utvrđivanje nepoštenosti i posljedično ništetnosti, predmetne ugovorne odredbe te da ništetnost ne proizlazi ni iz nekog drugog osnova tužbeni zahtjev je neosnovan. ističe da bi utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stopi i valutnoj klauzuli na način kako to traži tužitelj dovela do posljedice kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, a da se ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka ispunjava kao ugovor o kreditu u kunama, primjenjujući pritom na njega kamatnu stopu koja vrijedi za ugovor o kreditu u švicarskim francima. Tuženik smatra važnim istaknuti da je tužitelj u odnosu na svaku ugovornu odredbu, pa tako i na predmetnu, imao stvarnu mogućnost utjecati na njezin sadržaj odnosno pregovarati o istoj. Ako se u obzir uzme definicija prosječnog potrošača, tuženik ističe da je tužitelj imao obvezu pažljivo pročitati svaku ugovornu odredbu, tražiti odgovarajuća pojašnjenja ako mu je nešto bilo nejasno ili nerazumljivo, i tek nakon toga donijeti odluku o prihvatljivosti iste u smislu ugovaranja ili zatražiti odgovarajuću izmjenu. Naime, predmetnom odredbom Ugovora o kreditu, ugovorne strane su suglasno ugovorile mogućnost da tužitelj, i jedino tužitelj, u bilo kojem trenutku svojim očitovanjem volje, jednostrano, učini kredit u cijelosti ili djelomično dospjelim. Dakle, da jednostrano izmijeni rok dospijeća i način otplate kredita, neovisno o odredbama Ugovora o kreditu koje uređuju navedeno. tuženik ističe i prigovor zastare za potraživanja tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora. Budući da bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove, tužitelj ističe kako se u tom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godine za povrat tako plaćenih iznosa. Slijedom navedenog, sve tražbine po osnovi restitucijskih zahtjeva plaćena protekom petogodišnjeg zastarnog roka, računajući od podnošenja ove tužbe zastarjela su pri čemu tužitelj ne bi imao pravo ni na zakonske zatezne kamate prije podnošenja tužbe. Ukoliko bi sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, tuženik ističe kako je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao savjesno i u dobroj vjeri, zbog čega tužitelj nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe.
2.1. Tijekom postupka, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je svojim podneskom od 3. srpnja 2024. i 5. ožujka 2025. preinačio tužbeni zahtjev u odnosu na točke II. i III. tužbenoga zahtjeva, dok je točka I. ostala neizmijenjena, te je ovaj sud na ročištu održanom 12. ožujka 2025. donio rješenjem koji dopušta preinaku tužbe, a sukladno pravnom shvaćanju VSRH iz presude od 18. prosinca 2023., br. Rev-549/2023.
3. Tijekom postupka, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je svojim podneskom od 4. srpnja 2024. i 5. ožujka 2025. uredio tužbeni zahtjev u odnosu na točke II. i III. tužbenoga zahtjeva, dok je točka I. ostala neizmijenjena, a sukladno pravnom shvaćanju VSRH iz presude od 18. prosinca 2023., br. Rev- 549/2023.
4. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o nenamjenskom kreditu bez depozita (stranice 6-14 spisa), otplatni plan (stranice 15- 16 spisa), dopis odvjetnika Tomislava Bogdana (stranica 17 spisa), preporuku kreditnim institucijama za dostavljanje ugovorne dokumentacije potrošačima (stranica 18 spisa), informacija o izdavanju dokumentacije po kreditu potrošača u Addiko bank d.d. (stranica 20 spisa), specifikaciju uplata (stranice 44-46 spisa), metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe Adria bank d.d. (stranice 47-80 spisa), zahtjev za kredit – motorna vozila (stranice 81-82 spisa), zapisnik (stranice 83-86 spisa), tablica kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (stranice 87-105 spisa), iznos kamate u CHF (stranica 113 spisa), izvadak iz odluke o visini aktivnih kamatnih stopa u poslovanju s građanstvom (stranice 114-116 spisa), simulirani otplatni plan (stranica 117 spisa), izvod iz zapisnika (stranice 170-172 spisa), specifikacija uplata (stranice 204-206 spisa), pregled prometa za klijenta (stranice 207-216 spisa). Nadalje, saslušani su tužitelj i vještakinja financijsko-knjigovodstvene struke Dubravka Herceg, dipl.oec. Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Dubravki Herceg, dipl.oec., te je pročitao njezin nalaz i mišljenje od 16. siječnja 2024. (stranice 134-147 spis), kao i očitovanje od 27. siječnja 2025. (stranice 198-202 spisa). Provedeno je i dopunsko financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Dubravki Herceg, dipl.oec. (stranice 217-222 spisa).
4.1. Tuženik je tijekom postupka odustao od saslušanja svjedoka ČZ, AZ, te ZZ.
5. Saslušan na raspravi, tužitelj SZ naveo je kako je on trebao kredit kako bi mogao kupiti osobni automobil za svoje potrebe i zbog toga je otišao u auto-kuću gdje mu govore da imaju suradnju sa Slavonskom bankom i on nije ni morao ići u banku, oni su mu jednostavno rekli da je sada akcija u švicarcima, premda je on razmišljao da uzme kredit u kunama ili eurima, ali kako mu oni govore da je akcija, da je to najpovoljnije, da se radi o stabilnoj valuti, da tako i drugi uzimaju, on je pristao da isto uzme kredit u švicarcima. Ugovor je bio već spreman, unaprijed odštampan i čitao je one osnovne stavke, odnosno najviše ga je zanimalo kolika je rata kredita, a one druge stavke nije baš ni razumio, što znači da je čitao on i ostali dio ugovora i zna da je bilo nešto o promjenama, ali što to se ne sjeća. Ono što je njega zanimalo, to je bila visina mjesečne rate i na koliko godina je otplata. Početna rata je njemu bila prihvatljiva i bila je možda nekih 1.500,00 kn, odnosno 200,00 eura, ali zna da je zadnja bila 2.600,00 kn, s tim da kada su rate počele rasti, on je išao u banku pitati što je to, a tada su oni njemu rekli da se tečaj mijenja, nudili su mu nekakav reprogram kao novi kredit, što bi onda bilo još duže i to njemu nije bilo nikako ništa povoljno, tako da je ostao kod otplate ovog kredita i to je bio kraj. Ugovor o kreditu koji je dobio u auto-kući nosio je kod javnog bilježnika na potpis i javni bilježnik mu je nešto pričao u smislu da ako ne plaća kredit, da će doći do ovrhe i da mora redovno plaćati. O promjenjivosti tečaja i kamate, javni bilježnik nije ništa govorio. Ovo je njemu bio prvi kredit, nije imao nikakve druge kredite. On nije ni imao u vlasništvu nikakvu tvrtku, niti je bio nositelj OPG-a, nikakav privatnik. On je prije otplate kredita otišao u Irsku i tako je onda zatvorio kredit jer je skupio nekih novaca i došao u Hrvatsku i sa nekih 18.000,00 kn je to zatvorio. On je dakle otišao u Irsku, a kako su njegovoj mami u Osijeku stizala stalno pisma banke da se duguje po tom kreditu, on je tada skupio te novce, donio u Osijek i rekao mami da to sve uplati, zatvori i tako je ta priča završila. U Ugovoru su bile neke ekonomske stvari koje on nije razumio i nije o tome pitao jer kako je rekao, njega je zanimala mjesečna rata da ju može otplaćivati, a nitko kod njih mu nije o tome niti objašnjavao bilo šta. On dakle nije ni bio u banci da bi njemu djelatnik banke nešto objašnjavao jer je bio u auto-kući gdje mu je njihov djelatnik nudio taj kredit i koji je rekao da su oni u suradnji sa istom bankom, a ugovor je već bio pripremljen. U biti, to je bilo uzmi ili ostavi, hoćeš ili nećeš.
6. Iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještakinji Dubravki Herceg, dipl.oec. proizlazi kako je bilo potrebno izračunati razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Posebno je bilo i izračunati i iskazati tzv. negativnu tečajnu razliku, kao i visinu iste. Sve preračunati u valutu EUR. Tečajna razlika između tečaja CHF-a važećeg na dan isplate kredita i svakog naknadnog tečaja iznosi 38.509,96 kuna ili 5.111,15 EUR-a. (stupac 3 i 5, tablice br. 3. nalaza). Manji tečaj u predmetnom razdoblju kad je tečaj CHF-a bio manji od početnog tečaja CHF-a na dan isplate kredita iznosi -79,09 kuna ili -10,50 EUR-a. (stupac 6 i 8, tablice br. 3. nalaza). Pretplata po osnovu tečajne razlike (tečaj kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita) iznosi 38.589,05 kuna ili 5.121,65 EUR-a (stupac 9 i 11, tablice br. 3. nalaza).
7. Iz dopune nalaza i mišljenja vještakinje Dubravke Herceg, dipl.oec. od 25. veljače 2025., proizlazi kako je bilo potrebno izračunati razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, a posebno izračunati i iskazati tzv. negativnu tečajnu razliku, kao i visinu iste. Sve preračunati u valutu EUR, koristeći tečaj na dan plaćanja za anuitete koji su plaćeni prije dospijeća plaćanja. Tečajna razlika između tečaja CHF-a važećeg na dan isplate kredita i svakog naknadnog povećanja tečaja iznosi 38.301,07 ili 5.083,43 EUR-a.(stupac 9 i 12, tablice dopune nalaza). Manji tečaj u predmetnom razdoblju kad je tečaj CHF-a bio manji od početnog tečaja CHF-a na dan isplate kredita iznosi -49,73 kuna ili -6,60 EUR-a. (stupac 10 i 13, tablice dopune nalaza). Pretplata po osnovu tečajne razlike (tečaj kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita) iznosi 38.350,80 kuna ili 5.090,03 EUR-a (stupac 11 i 14 tablice dopune nalaza).
7.1. Nalaz i mišljenje, te dopunu nalaza i mišljenja, vještakinje financijsko- knjigovodstvene struke, prihvaćeni su u cijelosti jer su dani jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te nihova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.
8. Iz pisanog očitovanja vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke Dubravke Herceg, dipl.oec. od 27. siječnja 2025., proizlazi kako je vještakinja navela da tuženik osporava pravilnost izrađenog nalaza i mišljenja, naime, izračun razlike tečaja pogrešno je iskazan odnosno prikazan je u većem iznosu nego što bi trebalo biti iz razloga što je vještak koristio tečaj na dan dospijeća, a za anuitete koji su plaćeni prije dospijeća trebalo je koristiti tečaj na dan plaćanja. Osim toga, vještak je u tablici izračuna trebao prikazati i datum plaćanja svakog pojedinog anuiteta jer je to datum od kada se obračunava zatezna kamata. Ukupna razlika više obračunate tečajne razlike je 27,72 eura u odnosu na dostavljen prilog izračuna, negativna je više obračunata za -3,90 eura, a pretplata za 31,62 eura. Vještakinji su bili potrebni dokumenti za dopunu nalaza i mišljenja i to kako bi se izradila dopuna, a kako predlažu s tečajem na datumom uplate,
9. Saslušana na ročištu održanom kod ovog suda 12. ožujka 2025., vještakinja Dubravka Herceg, dipl.oec., iskazala je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 16. siječnja 2024. i dopune od 25. veljače 2025., te dodala da se dopuna odnosila na izmjenu tečaja na dan plaćanja za anuitete koji su plaćeni prije dospijeća plaćanja otplata plana banke, sukladno podnesku tuženika od 17.2.2025.
10. Iz ugovora o nenamjenskom kreditu bez depozita (stranice 6-14 spisa) proizlazi kako je pravni prednik tuženika odobrio namjenski kredit tužitelju za kupnju osobnog vozila u iznosu od 27.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, uz rok vraćanja od 7 godina, s kamatom od 5,10% godišnje, koje se obračunavaju u CHF, a naplaćuju po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s time da će sve naknadne izmjene visine kamatne stope biti sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama banke, s time da se može prijevremeno otplatiti kredit prema naknadi prema tarifi banke na preostali iznos kredita.
11. Tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan.
12. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao i odredbi za naknadu za prijevremenu otplatu kredita sukladno tarifi, te zahtjev za isplatu kojeg je tužitelj učinio tuženiku temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 5140230452-20010424730/2007, zaključen 13.7.2007.
13. Među parničnim strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140230452-20010424730/2007, kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF-u i promjenjiva kamatna stopa, te je li tužitelj platio tuženiku iznos za koji tuženik nije imao pravnu osnovu, kao i je li nastupila zastara utuženog iznosa.
14. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik 13. srpnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj 5140230452-20010424730/2007, kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 27.300,00, a da je ugovorena redovna kamata 5,10% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.
15. Prema stavu ovoga suda, prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan. Naime, uvidom u podatke iz Sudskog registra, Trgovačkog suda u Zagrebu, proizlazi (a što je uostalom i među strankama nesporno) da je tužena pravni slijednik Slavonske banke d.d. i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., budući je 2009. godine došlo do pripajanja Slavonske banke d.d. i tužene, koja je tada imala naziv Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Takozvanom kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnijih presuđenja, Slavonska banka d.d. ne postoji, jer se fuzirala s tuženom, te je tužena u predmetu po kolektivnoj tužbi mogla isticati da Ugovori koje je zaključila Slavonska banka d.d. nisu ništetni, međutim, prema presudama VSRH Rev-2221/18 te presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 13. lipnja 2019. to nije tako, pa se stoga učinak citiranih presuda proteže na tuženu neovisno je li ih zaključila Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili Slavonska banka d.d., obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi. Naime, sukladno odredbi članka 522. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23.), upisom pripajanja u Sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, a društvo preuzimatelj je sveopći pravni slijednik pripojenog društva, te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva.
16. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije budući da je kredit otplaćivao tužitelj, dok uplatitelji navedeni u otvorenim stavkama su zapravo pravne osobe koje su uplaćivale navedeni novac od dijela tužiteljeve plaće, kod kojih je isti bio u radnom odnosu, dok je vezano za zadnju uplatu od strane PZ tužitelj iskazao kako je to bio njegov novac, ali budući da je on radio tada u Irskoj i da je ista radila po njegovom nalogu, te zbog toga ona osobno uplatila taj novac i zatvorila kredit kod tuženika.
17. Suprotno tuženikovim navodima tijekom postupka, pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, obvezuje stranke u ovom postupku.
17.1. Naime, u konkretnom slučaju sud je vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., te odlukom broj Revt-575/16 od 03.10.2017., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, utvrđeno:
- da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.- dalje u tekstu: ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. -dalje u tekstu: ZZP/07), kao i člancima 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - dalje u tekstu: ZOO),
- da je tuženik u razdoblju 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a.
17.2. Odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1 ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106 stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP/14, a o čemu se radi u ovom konkretnom slučaju.
17.3. Naime, odredbom članka 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja reći i da pojam naknade štete u smislu članka 502.c ZPP- a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c, na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.
17.4. Potrebno je reći da je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača na tuženiku (Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev- 18/2018-2 od 26.4.2020. jasno naveo kako je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nije potrošač upravo na banci, a ne na tužitelju).
17.5. Nadalje, s obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom članka 4. tog ugovora, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.
17.6. Isto tako, u postupku kolektivne zaštite povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da su odredbe kojima je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke, kao i odredba o valutnoj klauzuli, bile nejasne, nerazumljive i teško uočljive i da su uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno savjesnosti i poštenju.
18. Prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.
18.1. Tuženik nije dokazao okolnosti jesu li ugovorne strane pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno o valuti kredita. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije pregovarala s tuženikom u vezi spornih odredbi Ugovora o kreditu. Naime, tužiteljica u svom iskazu navodi da je banka imala tipski ugovor, odnosno, ugovor je već bio sačinjen i unosili su se podaci i iznos kredita. Ugovor je pročitala, ali nije te struke te ga nije baš mogla pratiti. Nije razumjela da bi joj rata kredita mogla baš toliko narasti, ali je razumjela da diže kredit u CHF. Nisu ju u banci kod tuženika upozorili na to da HNB ne štiti tečaj CHF, a da to čini u odnosu na EUR-o. Pri tome treba reći da prema stavu ovoga suda sam izbor valute iz zahtjeva za kredit nikako ne predstavlja pojedinačno pregovaranje. Potrebno je još jednom naglasiti da teret dokazivanja na tuženiku da je potrošač odnosno tužiteljica bila u predugovornoj fazi sklapanja ugovora obaviještena o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, kao i da je obavještena o parametrima promjene kamatne stope.
18.2. Nadalje, i iskaza tužitelja proizlazi da ima status potrošača jer je vozilo kupio za osobnu namjenu. Slijedom navedenog, a budući da na tuženiku, na kojem je kao kreditoru teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, nije niti dokazao, a niti je učinio vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužiteljice u smislu odredaba ZZP-a, to se nedvojbenim utvrđuje status potrošača (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 18/2018 od 26 svibnja 2020.).
18.3. Dakle, slijedom svega navedenog, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR, isto tako nije obavijestio tužitelja koliko bi mogao rasti anuitet zbog promjenjive kamatne stope.
18.4. Stoga, a budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 13.7.2007., dakle, u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, to se tužitelj na spomenute odluke i pozvao, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazivao nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).
19. Također, člankom 59. ZZP propisano je da Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavke pod kojima se ti troškovi mogu primijeniti.
20. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca te je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.
21. Prema odredbi čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni dopuštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, s time da je odredbom čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima propisano da se procjena o tome jesu li neke odredbe nepoštene ne odnosi na definiciju glavnog predmeta ugovora ni na primjerenost cijene i naknade na jednoj strani te isporučene usluge i robe na drugoj strani, sve dok su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene. Inače ugovorna odredba je jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe kako b na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi se mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.
22. Nadalje, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radilo o tipskom ugovoru o kreditu, da se o spornoj odredbi nije pregovaralo može se zaključiti da tuženik nije vodio računa o zakonitim interesima potrošača, odnosno tuženik nije pregovarao s tužiteljem o spornoj odredbi kako bi se uvjerio da bi tužitelj pristao na navedenu odredbu i da je bilo pojedinačnih pregovora, stoga, ovaj sud zaključuje da je tuženik prilikom ugovaranja sporne odredbe postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
23. Slijedom navedenoga ovaj sud je utvrdio nepoštenom odredbu čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora, te je nepoštena odredba čl. 8. stavka 2. kojom je propisano da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećem u trenutku prijevremene otplate. Stoga, nepoštene su navedene odredbe čl. 8. st. 2. i čl. 24 Ugovora o kreditu, te primjenom čl. 81. st. 1. ZZP-a, su ništetne u smislu čl. 87. st. 1. ZZP-a.
24. Također u odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odredbe Ugovora o kreditu u članku 24. navodi da je odredbom čl.96. st. 1. ZZP propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a da se člankom 102. stavak 1. navedenog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. S obzirom na izloženo, te da je predmetni ugovor pisan na obrascu kojeg je unaprijed pripremio tuženik, te s obzirom da iz sadržaja predmetne odredbe proizlazi da nije precizno definirano odnosno ugovoreno na koji način će se formirati sporna naknada na preostali iznos kredita, odnosno nisu jasno ugovoreni parametri za navedeno, da iz provedenih dokaza proizlazi da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, niti je tuženik dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na njezin sadržaj, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedene odredbe, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, pa stoga i ništetna, to je stoga osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnom citirane odredbe ugovora o kreditu, s napomenom da je glede ništetnosti promjenjive kamatne stope obrazloženo kako je naprijed navedeno (tako i Županijski sud u Slavonskom Brodu u predmetu broj Gž- 763/2024-3 od 6. veljače 2025.).
25. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
26. Nadalje, a unatoč nespornoj činjenici kako je tužitelj u cijelosti otplatio kredit, navodi se kako tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog konkretnog postupka. Ovo iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora, ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora već je tuženik temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, dužan vratiti sve što je primio s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe. Naime, odredbom članka 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetosti ne gasi, iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira na je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju, je li kredit otplaćen.
27. Slijedom svega navedenog, budući da se nije pojedinačno pregovaralo odnosno da su slijedeće odredbe Ugovora o kreditu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, uzrokovalo je znatnu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, pa je stoga ovaj sud utvrdio da su odredbe o Ugovora kreditu u odnosu na valutnu klauzulu, promjenjivu kamatnu stopu i naknadu za prijevremenu otplatu kredita, sukladno članku 81. stavku 1. u vezi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštene, te ništetne. Stoga je ovaj sud je utvrdio ništetnost odredbe iz članka 2. Ugovora o kreditu broj 5140230452- 20010424730/2007. zaključenog između tužitelja i tuženika 13.7.2007, u dijelu odredbe koji glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti iznosa od...po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“; u članku 3. točki 2. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti...CHF“, točki 3.:“... obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“, točki 4.:“Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“, te u dijelu iz članka 4. Ugovora o kreditu u dijelu odredbe koji glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“; te u članku 8. stavku 2. glasi: „U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke.“; a i u članku 24. glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita- Fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune…”, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
28. Dakle, budući da su navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, redovna kamatna stopa promjenjiva i naknada za prijevremenu otplatu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi članka 323. stavka 1. i 1111. stavka 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz povećanja kamatne stope i po osnovi porasta tečaja CHF sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.
29. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo financijsko-knjigovodstveo vještačenje po vještakinji Dubravki Herceg, dip.oec., iz kojeg proizlazi kako je pretplata po osnovi tečajne razlike od 5.090,03 EUR.
30. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
31. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužitelja po osnovi tečaja, promjenjive kamate u iznosu od 5.090,03 EUR-a sa zateznim kamatama koje su tekle na svaki preplaćeni mjesečni iznos i to po stopi određenoj članka 29. stavka 2. ZOO- a, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
32. Tužitelju na preplaćeni iznos pripadaju zatezne kamate sukladno članku 1114. u vezi članka 1115. i članka 29. ZOO-a. Navedeno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu u svakom slučaju od trenutka uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da joj taj više plaćeni iznos ne pripada. U vezi s navedenim, potrebno je reći da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (članak 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika koji pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se stoga smatra nepoštenim stjecateljem.
33. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bila nepošteni stjecatelj (članak 1115. ZOO-a), tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.
34. Nadalje, u vezi početka i tijeka zastarnog roka u vezi zahtjeva za isplatom pretplaćenih iznosa zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, potrebno je reći da prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.0.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4.7.2013.:
- u odnosu na nepoštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13.6.2014. jer je ista u tom dijelu potvrđena Presudom Visokog Trgovačkog suda od 13.6.2014., broj Pž-7129/13,
- u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.6.2018. kada je potvrđena u tom dijelu Presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 od 1406.2018., to je zastara restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela teći 13.6.2014., a po osnovi ništetnosti valutne klauzule 14.6.2018. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.
35. Dakle, nije osnovan prigovor zastare restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti valutne klauzule. Ovdje je potrebno navesti da tužitelj tužbenim zahtjevom ne zahtjeva isplatu pretplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope, nego po osnovi valutne klauzule. Naime, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Budući da je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013. u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.6.2018. kada je potvrđena u tom dijelu presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., odnosno zastara za restitucijske zahtjeve po osnovi ništetnosti valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018., a tužba je podnesena 13. lipnja 2023., odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina.
36. Nadalje, potrebno je reći i kako sud postupa i odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, a tuženica tijekom postupka nije postavila odgovarajući zahtjev glede utvrđenog iznosa negativne razlike niti je istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja. Potrebno je reći da hrvatski pravni sustav ne poznaje prijeboj ex lege, kao niti uvjetni prijeboj tako u konkretnom slučaju sud nema ovlaštenja samoinicijativno prebiti utvrđenu negativnu razliku od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice. U vezi s navedenim, potrebno je uputiti i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 549/2023-4, u kojoj je navedeno da ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članka 195. i članka 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Ovdje je potrebno reći da je tuženik tijekom postupka zahtijevao da vještak izračuna negativnu razliku, ali nije postavio odgovarajući zahtjev – protutužbu, prigovor radi prebijanja.
37. U odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetne odredbe u članku 19. glasi: " Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, ugovorne strane se odriču prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus)", ovaj sud je odbio tužitelja, jer isto prelazi pravna utvrđenja iz presude potrošač. Naime, tužbeni zahtjev se temelji na tvrdnji o nepoštenim i ništetnim odredbama ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, ali je tužbeni zahtjev raščlanjen na način da tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnosti i drugih odredbi ugovora, a kad bi se utvrdila ništetnost i drugih odredbi ugovora, osim valutne klauzule, tada takav ugovor ne bi mogao opstati.
38. Naime, rezultati raspravljanja i ukupnost utvrđenih relevantnih činjenica, a niti činjenične tvrdnje samog tužitelja, ne daju valjano uporište za zaključak da bi se u navedenom dijelu radilo o nepoštenim ugovornim odredbama niti da postoje neki drugi zakonom propisani razlozi ništetnosti. Pa tako, ni predmetni članci nisu bili predmetom postupka kolektivne zaštite interesa i prava potrošača u kolektivnom sporu (tako i Županijski sud u Varaždinu u predmetu broj Gž-1187/2023-2 od 8. studenog 2023.). Slijedom navedenog u tom dijelu točke I. tužbenog zahtjeva valjalo je tužitelja odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točci III. izreke ove presude
39. Tužitelj je u uspio u sporu u cijelosti, pa mu pripada naknada troška postupka sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a u vezi članka 155. stavka 1. ZPP-a.
40. Tužitelju je priznata naknada troška postupka i to naknada troška sastava tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. točci 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.-dalje u tekstu: Tarifa), za obrazloženog podneska od 7.7.2022. u visini od 100 bodova, te sastava dva podneska a kojima se očituje na nalaz i mišljenje vještaka od 3.7.2024. i 5.3.2025., u visini od po 100 bodova, sve sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, zastupanja na ročištima od 3.10.2023., 9.11.2023. i 12.3.2025. u visini od po 100 bodova, sukladno članku 9. točki 1. Tarife, te za pristup ročištu za objavu presude 8.4.2025. u visini od 50 bodova, uvećano za PDV 25% što ukupno iznosi 1.875,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 43,13 eura, kao i trošak za obavljeno vještačenje u visini od 332,00 eura, a što sveukupno iznosi 2.250,13 eura, pa je sud odlučio kao pod točkom III. izreke ove presude.
41. Tužitelju nije priznata naknada troška za sastav podneska od 5.10.2021., 21.11.2023. i 18.7.2024. u visini od po 25 bodova, budući da istima je samo dostavljao dokaze o uplati pristojbe ili troška vještačenja, a posljednjim podneskom je i požurivao postupanje u ovoj pravnoj stvari, a također mu nije priznati niti trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 86,27 eura, budući da ne postoji dokaz o uplati sudske pristojbe, odnosno da su iste plaćene, te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.
42. Tuženik je u cijelosti odbijen za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.875,00 eura, budući je isti u cijelosti izgubio parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP. Također trošak ovog postupka, odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 5. ZPP, nije dosuđen tuženiku u odnosu na točku III. izreke ove presude, obzirom da se njegov neznatni djelomični uspjeh odnosi samo na dio tužbenog zahtjeva u odnosu na utvrđenje ništetnost odredbe članka 19. Ugovora o kreditu u vezi kojeg razmjernog neznatnog uspjeha mu nisu nastali posebni troškovi (tako u svojoj odluci i Županijski sud u Varaždinu, broj Gž-1187/2023-2 od 8. studenog 2023.), te je stoga odlučeno kao pod točkom VI. izreke ove presude.
Osijek, 8. travnja 2025.
Sudac
Marko Šimunić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćnici tuženika
