Poslovni broj: Usž-4466/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Goran Jovanović, odvjetnik u Labinu, Rudarska 7, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 90017522601, Pula, Riva 8, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-164/2024-5 od 30. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-164/2024-5 od 30. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog Upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/22-01/38, URBROJ: 2163-18-09/2-23-02 od 6. prosinca 2023. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točke I. i II.).

1.1. Pobijanim rješenjem tuženika od 6. prosinca 2023., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Labina, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i izdavanje akata za gradnju, KLASA: UP/I-363-03/22-02/5, URBROJ: 2163-4- 03/04-22-2 od 18. veljače 2022. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za rekonstrukciju, dogradnju obiteljske kuće i izgradnju bazena za razliku obujma u odnosu na prijašnju građevinu od 598,70 m3, u iznosu od 90,00 kn/m3 za 3. zonu, u ukupnom iznosu od 53.883,00 kn, koji doprinos je određen za građevinsku česticu, odnosno građevinu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Presika.

2. Tužitelj je protiv navedene presude izjavio žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da obrazloženju osporene presude nedostaju odlučne činjenice, jer da se osim navođenja zakonskih odredbi, iste ne dovodi u svezu s konkretnom situacijom. Tvrdi da je prilikom obračuna komunalnog doprinosa valjalo primijeniti Odluku o komunalnom doprinosu iz 2010. godine, odnosno 2012. godine, s obzirom da je ta odluka bila na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole. Smatra da ne može na njegovu štetu ići činjenica što je prvostupanjsko rješenje doneseno tek 18. veljače 2022., budući da je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnio 17. prosinca 2018. Naglašava da je glede drugih nekretnina u njegovom vlasništvu, a koje se nalaze u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina, donijeto rješenje o komunalnom doprinosu za 3. zonu, a koje rješenje je poništeno uz obrazloženje da je riječ o 4. zoni. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti osporenu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti pobijane presude.

6. Prvostupanjski sud je po ocjeni ovog Suda osnovano ocijenio zakonitima rješenja javnopravnih tijela kojima je tužitelju, kao podnositelju zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, određen komunalni doprinos za naprijed opisane nekretnine, a koju činjenicu tužitelj ni ne osporava.

7. Tužitelj žalbenim navodima prije svega upire na pogrešnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava smatrajući da je pri izračunu visine predmetnog komunalnog doprinosa valjalo primijeniti onu odluku o komunalnom doprinosu koja je bila važeća u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, odnosno Odluku o komunalnom doprinosu ("Službene novine Grada Labina", broj: 13/10. i 15/12.).

8. Odredbom članka 86. stavaka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18. i 110/18. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 32/20., dalje: ZoKG) propisano je da se rješenje o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti donosi u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu koja je na snazi na dan pravomoćnosti građevinske dozvole, pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju odnosno koja je na snazi na dan donošenja rješenja o komunalnom doprinosu ako se radi o građevini koja se prema posebnim propisima kojima se uređuje gradnja može graditi bez građevinske dozvole.

9. Stoga, kraj činjenice da je ovdje nedvojbeno riječ o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, to su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima upire na pogrešnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava, jer je, prvostupanjsko tijelo prilikom izračuna predmetnog komunalnog doprinosa primijenilo upravo onu odluku koja je bila na snazi na dan pravomoćnosti građevinske dozvole (22. siječnja 2022.), odnosno Odluku o komunalnom doprinosu, ("Službene novine Grada Labina" broj: 1/19. i 4/20., dalje: Odluka), a koju je, sukladno, prethodno citiranoj, izričitoj, zakonskoj odredbi bilo dužno primijeniti.

10. Također su neosnovani žalbeni prigovori tužitelja kojima, upirući na čestice koje nisu predmet ovog postupka, tvrdi da je predmetnu česticu trebalo svrstati u 4., umjesto u 3. zonu. Ovo iz razloga jer iz grafičkog priloga, koji čini sastavni dio mjerodavne Odluke, proizlazi da se predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Presika nalazi u zaseoku Lovranci, a odredbom članka 4. stavkom 2. Odluke, zaseok Lovranci je svrstan u 3. zonu. Stoga su pravilno prilikom obračuna predmetnog komunalnog doprinosa primijenjene upravo one jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa koje vrijede za 3. zonu, s obzirom da se, suprotno mišljenju tužitelja, upravo u toj zoni predmetna čestica nalazi.

11. Zaključno, glede prigovora tužitelja o nedostatnom obrazloženju presude treba reći da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

12. Obzirom da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Slijedom navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić