REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-2549/2024-2

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MR iz [adresa], protiv tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Dubrovnik, Vukovarska 16, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Dubrovnika, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, radi utvrđenja visine komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 296/2023-4 od 28. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 296/2023-4 od 28. ožujka 2024.

II.

Poništava se rješenje Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-03/22-

02/07, URBROJ: 2117-09/5-22-2 od 20. prosinca 2022.

III.

Poništava se rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-03/14- 20/973, URBROJ: 2117/01-03-01-21-10 od 8. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/22-02/07, URBROJ: 2117-09/5- 22-2 od 20. prosinca 2022.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-03/14-20/973, URBROJ: 2117/01-03-01-21-10 od 8. prosinca 2021., kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za pripadajući dio ozakonjene, slobodnostojeće zahtjevne zgrade stambene namjene izgrađene na zemljištu katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], u ukupnom iznosu od 174.882,38 kn, uz daljnja utvrđenja precizirana točkama 2.- 5. izreke.

2. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. Prije svega navodi da je presuda donesena bez održavanja rasprave, a čime je počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka. Nadalje, tvrdi da je u konkretnom predmetu drugostupanjska odluka donesena i uručena stranci tek 20. prosinca 2022. iako je isto tijelo žalbu tužitelja zaprimilo 28. prosinca 2021., a slijedom čega je došlo do kršenja odredbe članka 121. Zakona o općem upravnom postupku. Ukazuje na to da je u konkretnom predmetu došlo do zastare utvrđenja obveze komunalnog doprinosa i to po Zakonu o obveznim odnosima, kao i po Općem poreznom zakonu. Pojašnjava da je osmi dan od donošenja rješenja o izvedenom stanju bio dan 17. kolovoza 2014., stoga da je prvostupanjsko tijelo imalo mogućnost, pravo i obvezu, sukladno odredbi članka 32. Zakona o komunalnom gospodarstvu tada pokrenuti upravni postupak i donijeti rješenje o komunalnom doprinosu.

2.1. Ukazuje na to da je prvostupanjsko tijelo rješenje donijelo tek 8. prosinca 2021. što znači da je pretekao rok od 5 godina propisan odredbom članka 371. Zakona o obveznim odnosima, a čime je nastupila zastara temeljem članka 361. stavka 1., odnosno prestalo je pravo na naplatu komunalnog doprinosa. Naglašava da je u konkretnom predmetu, u odnosu na zastaru komunalnog doprinosa trebalo primijeniti stari Opći porezni zakon jer je komunalni doprinos novčano javno davanje i prihod lokalnih proračuna. Stajalište prvostupanjskog suda da prema "starom" Zakonu o komunalnom gospodarstvu rok zastare ne postoji, smatra protivnim zakonu, načelima upravnog postupka te sudskoj praksi, jer iz toga proizlazi da bi prvostupanjsko tijelo rješenje moglo donijeti i nakon 50 godina od pokretanja upravnog postupka.

2.2. Slijedom svega navedenog predlaže uvažiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu te otkloniti nedostatke, podredno prvostupanjsku presudu poništiti i predmet vratiti prvostupanjsko sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, "Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/15., 94/16. i 29/17., 110/21. - dalje: ZUS) prema ocjeni ovog Suda osporenom presudom povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

6. Ovo iz razloga jer je prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, uz obrazloženje da ovdje mjerodavnim Zakonom o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 26/03., 82/04., 110/04., 178/04., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/113., 153/13., 147/14. i 36/15. - dalje: ZKG) nije propisan rok protekom kojeg javnopravno tijelo ne bi bilo ovlašteno donijeti rješenje o komunalnom doprinosu pa da su neosnovani navodi tužitelja da je rješenje, kojim je obveza komunalnog doprinosa utvrđena, doneseno istekom roka zastare. Navedeno, ovaj Sud ne može prihvatiti.

7. Naime, prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom primjerice u presudi broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. i u primjeni ZKG-a, komunalni doprinos je novčano javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture te se na pitanje zastare navedenog javnog davanja primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o zastari, jer se odredbe tog zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja među koja spada i komunalni doprinos.

8. Imajući u vidu naprijed izraženo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji sud sukladno odredbi članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13., 35/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24.) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, to se i prema stajalištu ovog Suda, Opći porezni zakon primjenjuje, kako u postupku izvršenja obveze komunalnog doprinosa, odnosno javnih davanja, tako i u postupku utvrđenja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odnosno javnih davanja, neovisno o tome koji Zakon o komunalnom gospodarstvu se primjenjuje u konkretnom slučaju.

9. Odredbom članka 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16. - dalje: OPZ/08) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, s time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je komunalni doprinos obračunat na temelju snimke izvedenog stanja oznake 58/13 iz lipnja 2013. godine izrađene od strane AP PROJEKTA d.o.o. iz Dubrovnika, a koja je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/13-08/2670, URBROJ: 2117/01-15-14-13 od 27. lipnja 2014. (pravomoćno 9. kolovoza 2014.), u obujmu u skladu s dokumentacijom koju je tužitelj dostavio u postupku ozakonjenja predmetne građevine.

11. Odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., dalje u tekstu: ZoPNIZ) podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koje je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

12. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 27. lipnja 2014., postalo pravomoćno (a time i izvršno) 9. kolovoza 2014., a da je sukladno citiranoj odredbi članka 22. stavka 1. ZoPNIZ-a za utvrđenje komunalnog doprinosa relevantan upravo trenutak kada je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno. Slijedom navedenog proizlazi da je, sukladno odredbi članka 108. stavka 2. OPZ-a zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2015., što ima za posljedicu da je do donošenja rješenja tuženika (20. prosinca 2022.), kao i do dana donošenja prvostupanjskog rješenja (8. prosinca 2021.) protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona za utvrđenje te obveze.

13. Kraj takvog stanja stvari, u pravu je tužitelj kada ističe da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze, zbog čega je ovaj Sud žalbu i tužbeni zahtjev usvojio te je poništio osporenu presudu i upravna rješenja, jer nisu utemeljena na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

14. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić