Poslovni broj: Usž-499/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NOVAK COMMERCE d.o.o. iz Kaštel Kambelovca, Ivana Pavla II 129, OIB: 37802360871, koje zastupa opunomoćenik Darko Varnica, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, F. Tuđmana 632, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprave vodnog gospodarstva i zaštite mora, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv točke II. rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1906/2024-6 od 2. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Poništava se točka II. rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1906/2024-6 od 2. siječnja 2025. u dijelu kojim je tužitelju utvrđena naknada troška upravnog spora preko iznosa od 1.250,00 eura (slovima: tisućudvjestopedeset eura).
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-1906/2024-6 od 2. siječnja 2025. upravni je spor obustavljen (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak spora u iznosu od 2.500,00 eura (točka II. izreke).
2. Protiv točke II. navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu u kojoj, u bitnom, navodi da je vrijednost predmeta upravnih sporova, a koji se vode u vezi obračuna i naplate naknade za uređenje voda, po svojoj prirodi izrazito procjenjiva, jer se radi o novčanom iznosu koji je obveznik dužan plaćati mjesečno Hrvatskim vodama kao vlasnik/posjednik određene nekretnine. Tvrdi da je u konkretnom predmetu riječ o novčanoj obvezi u godišnjem iznosu od 27,48 eura, a slijedom čega vrijednost predmeta spora iznosi 1.813, 68 eura. Vodeći računa o mjerodavnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, smatra da je nagradu odvjetniku trebalo računati prema Tbr. 7. toč. 1 i to za predmete čija je vrijednost između 1.327,01 eura i 13.272,00 eura. Ukazuje na nerazmjer prilikom određivanja troškova upravnih sporova u predmetima naknade za uređenje voda te naglašava da nije prihvatljivo za sastav tužbe, u sporu u kojem se radi o obvezi plaćanja naknade za uređenje voda u mjesečnom iznosu od 2,29 eura, da odvjetniku pripada nagrada istovjetna za sastav tužbe u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora 33.181,01 eura do 66.361,00 eura. Predlaže da se u svakom pojedinom upravnom sporu u vezi naknade za uređenje voda odredi točna vrijednost predmeta spora, a sukladno tome i nagrada za odvjetnike.
3. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. U skladu s odredbom članka 134. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. (“Narodne novine”, broj: 36/24., dalje: ZUS) Visoki upravni sud ispituje rješenje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavano žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj tužbu podnio zbog šutnje uprave i da je tijekom spora tuženik donio rješenje KLASA: UP/II-325-08/20-02/292, URBROJ: 517-09-2-2-24-3 od 01. listopada 2024., kojim je odlučio o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskih voda, Vodno-gospodarske ispostave za mali sliv „Srednjodalmatinsko primorje i otoci, KLASA: UP/I-325-08/19-14/0170756, URBROJ:374-3404-2-20-3 od 30. siječnja 2020., čime je postupio po tužbenom zahtjevu.
6.1. Podneskom od 23. prosinca 2024. tužitelj se na poziv prvostupanjskog suda, upućen sukladno odredbi članka 100. stavka 1. ZUS-a, očitovao da ne proširuje tužbeni zahtjev i da predlaže obustaviti spor te da potražuje trošak predmetnog podneska.
6.2. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud, pozivom na odredbu članka 103. stavka 1. ZUS-a, točkom I. izreke rješenja obustavio spor, a osporenom točkom II. izreke pozivom na odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a i 144. stavka 3. ZUS-a tužitelju dosudio zatraženi trošak sastava tužbe i podneska od 23. prosinca 2024. u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.
7. Iako tuženik žalbenim navodima prvenstveno upire na pogrešno utvrđenu vrijednost predmeta spora, iz sadržaja predmetne žalbe za zaključiti je da, u suštini, osporava previsoko priznat trošak spora tužitelju.
8. Prije svega valja pojasniti da je nije osnovan prigovor tuženika usmjeren na pogrešno utvrđenu vrijednost predmeta spora, smatrajući da je u konkretnom predmetu riječ o procjenjivoj vrijednosti predmeta spora. Naime, vrijednost predmeta spora je u upravnom sporu određena posebnom odredbom članka 144. stavka 3. ZUS- a, koja odredba izričito propisuje da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju visina dosuđenih troškova, s obzirom na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora, određena pravilno i u skladu s mjerodavnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj: 138/23., dalje: Tarifa).
9. Kako je postupak obustavljen na temelju odredbe članka 103. stavak1. ZUS-a to je valjano tužitelju dosuđen troška sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 €.
10. Međutim, sagledavajući prethodno utvrđeno činjenično stanje u kontekstu žalbenih navoda usmjerenih na previsoko određene troškove ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju kao opravdan priznao i trošak sastava podneska od 23. prosinca 2024., kojim se na poziv prvostupanjskog suda očitovao da ne proširuje tužbeni zahtjev i da predlaže obustaviti spor. Naime, u sporu pokrenutom radi "šutnje uprave", a nakon što je javnopravno tijelo postupilo po tužbenom zahtjevu i donijelo pojedinačnu odluku koju je propustilo donijeti u propisanom roku, sud je, kao što je prethodno pojašnjeno, na temelju odredbe članka 100. stavka 1. ZUS-a, bio dužan pozvati tužitelja na davanje izjave. Svrha ovog poziva je omogućavanje proširenja tužbenog zahtjeva na novu odluku odnosno "očuvanje" roka za podnošenje tužbe. Stoga za donošenje odluke o obustavi takvog spora nije nužno da tužitelj i dostavi takvu izjavu jer će zakonske pretpostavke za obustavu spora, u smislu izričite odredbe stavka 2. istog članka ZUS-a, biti ispunjene i u slučaju ako tužitelj ne da takvu izjavu u ostavljenom roku, odnosno ogluši se na poziv suda za davanje takve izjave.
11. Zbog navedenog, u konkretnom slučaju podnesak tužitelja od 23. prosinca 2024. nije bio nužan i potreban obzirom da nije pridonio rješavanju u ovoj upravnoj stvari pa je valjalo odlučiti kao u izreci i poništiti pobijano rješenje dijelu kojim je trošak upravnog spora utvrđen preko navedenog iznosa (za iznos od 1.250,00 eura).
12. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 135. stavka 2. u vezi članka 128. stavka 4., članka 144. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 8. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
