Poslovni broj: P-10040/2019-54

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CU iz [adresa], OIB; 62836433549, zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Potočnjak i Šušnjar d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB;14036333877, zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Knezović i partneri d.t.d. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 08. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB;14036333877 isplatiti tužitelju CU iz [adresa], OIB; 62836433549, iznos od 108,007,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno koje teku:

- na iznos od 42,15 EUR od 6.12.2007. do isplate

- na iznos od 69,95 EUR od 3.1.2008. do isplate

- na iznos od 87,35 EUR od 6.2.2008. do isplate

- na iznos od 151,02 EUR od 5.3.2008. do isplate

- na iznos od 259,01 EUR od 5.4.2008. do isplate

- na iznos od 202,93 EUR od 6.5.2008. do isplate

- na iznos od 196,37 EUR od 3.6.2008. do isplate

- na iznos od 205,36 EUR od 4.7.2008. do isplate

- na iznos od 178,13 EUR od 2.8.2008. do isplate

- na iznos od 185,69 EUR od 2.9.2008. do isplate

- na iznos od 230,65 EUR od 7.10.2008. do isplate

- na iznos od 405,25 EUR od 4.11.2008. do isplate

- na iznos od 294,61 EUR od 4.12.2008. do isplate

- na iznos od 420,50 EUR od 9.1.2009. do isplate

- na iznos od 464,24 EUR od 6.2.2009. do isplate

- na iznos od 478,35 EUR od 3.3.2009. do isplate

- na iznos od 449,08 EUR od 1.4.2009. do isplate

- na iznos od 433,67 EUR od 7.5.2009. do isplate

- na iznos od 409,93 EUR od 2.6.2009. do isplate

- na iznos od 376,16 EUR od 3.7.2009. do isplate

- na iznos od 385,73 EUR od 1.8.2009. do isplate

- na iznos od 411,30 EUR od 1.9.2009. do isplate

- na iznos od 390,42 EUR od 2.10.2009. do isplate

- na iznos od 387,96 EUR od 3.11.2009. do isplate

- na iznos od 416,96 EUR od 8.12.2009. do isplate

- na iznos od 443,41 EUR od 1.1.2010. do isplate

- na iznos od 469,05 EUR od 3.2.2010. do isplate

- na iznos od 472,36 EUR od 2.3.2010. do isplate

- na iznos od 514,27 EUR od 20.4.2010. do isplate

- na iznos od 513,69 EUR od 1.5.2010. do isplate

- na iznos od 540,31 EUR od 2.6.2010. do isplate

- na iznos od 695,78 EUR od 1.7.2010. do isplate

- na iznos od 662,17 EUR od 3.8.2010. do isplate

- na iznos od 766,38 EUR od 8.9.2010. do isplate

- na iznos od 690,21 EUR od 28.10.2010. do isplate

- na iznos od 726,08 EUR od 11.11.2010. do isplate

- na iznos od 894,65 EUR od 29.12.2010. do isplate

- na iznos od 805,49 EUR od 9.3.2011. do isplate

- na iznos od 805,49 EUR od 9.3.2011. do isplate

- na iznos od 777,37 EUR od 7.4.2011. do isplate

- na iznos od 777,37 EUR od 14.4.2011. do isplate

- na iznos od 810,24 EUR od 1.5.2011. do isplate

- na iznos od 1.031,04 EUR od 1.6.2011. do isplate

- na iznos od 1.032,80 EUR od 1.7.2011. do isplate

- na iznos od 1.276,47 EUR od 2.8.2011. do isplate

- na iznos od 1.034,04 EUR od 10.9.2011. do isplate

- na iznos od 973,36 EUR od 18.10.2011.do isplate

- na iznos od 968,56 EUR od 7.12.2011. do isplate

- na iznos od 967,82 EUR od 30.12.2011. do isplate

- na iznos od 1.015,28 EUR od 14.1.2012. do isplate

- na iznos od 1.026,60 EUR od 8.2.2012. do isplate

- na iznos od 1.001,27 EUR od 29.3.2012. do isplate

- na iznos od 1.014,94 EUR od 26.4.2012. do isplate

- na iznos od 1.035,47 EUR od 7.6.2012. do isplate

- na iznos od 1.005,64 EUR od 11.7.2012. do isplate

- na iznos od 1.005,61 EUR od 7.8.2012. do isplate

- na iznos od 1.008,09 EUR od 15.9.2012. do isplate

- na iznos od 974,60 EUR od 18.1.2013. do isplate

- na iznos od 926,82 EUR od 17.1.2013. do isplate

- na iznos od 921,18 EUR od 22.1.2013. do isplate

- na iznos od 937,26 EUR od 12.4.2013. do isplate

- na iznos od 1.056,55 EUR od 21.10.2014. do isplate

- na iznos od 1.056,55 EUR od 21.10.2014. do isplate

- na iznos od 1.056,55 EUR od 21.10.2014. do isplate

- na iznos od 1.056,55 EUR od 21.10.2014. do isplate

- na iznos od 1.056,55 EUR od 21.10.2014. do isplate

- na iznos od 64.848,58 EUR od 21.10.2014. do isplate

te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.740,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. travnja 2025. godine pa do isplate, a koje kamate su do 31.12.2007. određene po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj kao korisnik kredita, i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao kreditor, zaključili 2007. godine ugovor o kreditu za kreditnu partiju broj 25320576 kojim je određen iznos kredita od 399.000,00 CHF koji je tužitelju isplaćen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan isplate, a koji se tužitelj obvezao otplatiti u jednakim mjesečnim anutitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu. Kredit je ugovoren u valuti CHF uz primjenu promjenjive kamatne stope koju svojom jednostranom odlukom mijenja tuženik. Zbog ništetnih i nepoštenih jednostranih odluka tuženika, početna stopa ugovorene kamate je ništeno, nezakonito i nepošteno mijenjana. Zbog ništetne valutne klauzule vezane za švicarski franak posljedično je mijenjan iznos mjesečnih anuiteta, a slijedom čega tužitelj osporava valjanost njenog ugovaranja sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj nije bio upozoren od strane tuženika na mogućnosti rasta valute CHF niti mu je obrazložena valutna klauzula i rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF. Poziva se na presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 i Pž-7129/13 te presudu Vrhovnog suda RH Revt-249/14, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 te odluke Ustavnog suda, a obzirom na koje je kao prethodno pitanje riješena ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, te isto ne treba utvrđivati. Zbog gore utvrđenih ništetnosti, posljedično je mijenjan iznos pojedinačnih mjesečnih anuiteta, te tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnosti tih odredbi, te traži restituciju dijela novčane tražbine koji je tužitelj preplatio, a tuženik stekao bez osnove. Konačno predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da plati tužitelju ukupan iznos od 108.007,51 euro sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja. Ističe da je Ugovor o kreditu prestao postojati otplatom kredita. Osporava pozivanje na utvrđenja iz presuda Kolektivnog ugovora te smatra da je potrebno da tužitelj u ovoj parnici dokaže da su predmetne odredbe ništetne. Dalje navodi da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet budući da je u toj parnici utvrđena tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanja na okolnost jesu li utvrđenja iz parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinom slučaju. Ističe da nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. Ističe da su valjane odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli te u tom smjeru ističe svoje argumente, kao i da su valjane odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ističe razloge valjanosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da se ne može zanemariti nepobitna činjenica kako je tužitelj temeljem Ugovora pristao na promjenjivu kamatnu stopu, te stoga ona ne može postati fiksna.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dopis tužitelja tuženiku od 24.04.2019. (list 7-9 spisa), u obavijesti o promjeni kamatne stope (list 276-278, 309-310, 314 i 318 spisa), u tablice kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (list 279-282 spisa), u Otplatni plan (list 306-308, 312-313 i 316-317 spisa), u izračun efektivne kamatne stope (list 319-324 spisa), u specifikaciju uplata (list 325-330 spisa), u pregled prometa (list 331-343 spisa), u Ugovor o kreditu (list 344-356 spisa), provedeno je vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. (list 406-418 spisa), izvršen je uvid u izjavu CUH (list 437-441 spisa), proveden je dokaz saslušanjem vještaka (list 477-478 spisa), te je izvršen uvid u spis ovog suda poslovni broj P3513/19.

4. Među strankama nije sporno da su dana 02.01. 2007. godine tužitelj i prednik tuženika sklopili ugovor o kreditu za kreditnu partiju broj 25320576 kojim je određen iznos kredita od 399.000,00 CHF koji je tužitelju isplaćen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan isplate, a koji se tužitelj obvezao otplatiti u jednakim mjesečnim anutitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu. Kredit je ugovoren u valuti CHF uz primjenu promjenjive kamatne stope.

5. Sporno je da li su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, te je sporno da li je nastupila zastara potraživanje. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva. No, prvenstveno je sporno da li postoji dvostruka litispedencija u ovom predmetu u odnosu na predmet ovog suda poslovni broj P-3513/19.

6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Tužitelj je podneskom od 21.09.2020. godine uredio tužbeni zahtjev po pozivu suda i to temeljem čl. 186 b st 4 ZPP-a. Tuženik smatra da se radi o preinaci te se istoj protivi. No, u ovom slučaju se ne radi o preinaci nego upravo o postavljanju određenog tužbenog zahtjeva i to nakon što je tuženik dostavio zastraženu dokumentaciju.

8. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17- 10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je da je tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedenom presudom riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu.

9. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

10. Dakle ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora saslušaju svjedoci i stranke, a iz kojeg razloga je sud izvršio uvid u izjavu CUH, s čijim čitanjem su se stanke suglasile. Iz istoga proizlazi da je CUH u vrijeme sklapanja ugovora bila zaposlena na radnom mjestu Regionalni menager za poslovanje s građanstvom, te ista opisuje svoje poslovanje i poslovanje tuženika. Ističe da je educirala zaposlenike banke koji su neposredno sudjelovali kod pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu s CHF valutnom klauzulom na način da im je objašnjavala način funkcioniranja valutne klauzule. No, kako ista nije neposredno sklapala ugovor s tužiteljem, niti sudjelovala kod sklapanja predmetnog ugovora, to ista nema neposrednih saznanja o tome da li je tužitelj bio upoznat s rizicima takve vrste ugovora, te da li je isti imao mogućnost ikakvog pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora.

11. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da je u ovom slučaju tuženik nije dokazao da bi prednik tuženika postupio na neki drugi način od načina kako je to utvrđeno tijekom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da tužitelja nije u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, te je sud zaključio da se u ovom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

12. Neosnovan je prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od 06. prosinca 2007. do 21. listopada 2014. godine. U odnosu na prvo (najstarije) potraživanje došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćenu kamatu i preplaćeni tečaj CHF iznova počinje teći 15. lipnja 2018. godine. Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužitelj je tužbu podnio 14. kolovoza 2019. godine, stoga je prigovor zastare neosnovan.

13. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

14. Uvidom u Ugovor o kreditu, pregled prometa, specifikaciju uplata, a poglavito iz nalaza i mišljenja vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o., a koji dokaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sažeto i jasno, te uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještva, sud je utvrdio se tečaj mijenjao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, dok je rasla kamatna stopa, te je utvrđeno da je tužitelj počeo s otplatom kredita odnosno da je prvi anuitet kredita dospio 05.03.2007., a da je posljednji utuženi plaćeni anuitet plaćen 20.10.2014. godine. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.

15. Na okolnost visine utuženog potraživanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno da razlika između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu i iznosa računatih temeljem promijenjene kamate iznosi 28.238,72 eura, dok razlika zbog promjene tečaja koje su tužitelju naplaćene za predmetno razdoblje iznosi 79.768,74 eura, odnosno ukupno 108.007,463 eura. Ukupna razlika s osnove valute za koje je nalazom utvrđen manje plaćen iznos iznosi 831,67 eura.

16. Sud nije oduzeo od ukupnog iznosa iznos koji je tužitelj platio u manjem od početnog iznosa obzirom na pad tečaja CHF u nekom od razdoblja, a kako se to navodi u vještvu budući je predmet spora zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa za mjesece kada je kamatna stopa bila viša od početno ugovorene te tečaj CHF viši od tečaja u trenutku isplate kredita što znači da se manje plaćeni iznos (za mjesec kada je tečaj bio niži) ne oduzimaju od preplaćenog iznosa.

17. Također, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev- 254/24 od 23. travnja 2024. godine naveo da; "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi nišetetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu tzv. potplaćenih iznosa, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita." U ovom predmetu tuženik nije podnio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovor prijeboja kao niti protutužbeni zahtjev.

18. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok tuženik ističe prigovore, a slijedom čega je proveden dokaz saslušanjem vještaka. Tuženik predlaže da vještak sačini dopunu nalaza i mišljenja na način da vještak usporedi stvarni otplatni plan s izračunom u kojemu bi primijenio kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite, na što je vještak odgovorio kako to nije niti bio zadatak vještačenja, niti je to vještak predlagao, a niti u spisu prileži dokumentacija temeljem koje bi se navedeno moglo izračunati te radi utvrđivanja da li je ovo potraživanje umanjeno za iznos koji tužbom traži DU.

19. Tužitelj konačno plaćene iznose u eurima uzimajući u obzir odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22. i 88/22.) a na koji izračun tuženik nije imao primjedbi.

20. Prigovor tuženika kako stranke nisu ugovorile fiksnu, nego promjenjivu kamatnu stopu ne utječe na odluku u ovoj stvari obzirom je nakon utvrđenja da je dio ugovorne odredbe kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništav, kao valjani dio ugovora preostao samo dio te odredbe iz kojeg je razvidna visina stope ugovorne kamate u trenutku sklapanja ugovora pa se temeljem čl. 105. ZOO-a ima primijeniti preostali dio navedene ugovorne odredbe prema kojem je početna visina ugovorne kamate iznosila 3,88 % godišnje. Posljedica ništetnosti ugovora (a konkretno ništetnosti ugovorne odredbe) je vraćanje drugoj svega što je primljeno na temelju takva ugovora, a cilj ove pojedinačne parnice je ostvarenje takvog prava.

21. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj P-3513/19 proizlazi da se isti vodi između tužiteljice DU iz [adresa], OIB; 27297998120 protiv ovdje tuženika, da je predmet spora isplata razlika kamata plaćenih prema odredbi čl. 6 Ugovora broj 016-2961/2006, te zbog ništetnosti odredaba zbog valutne klauzule, a koji ugovor je sklopljen između CU kao korisnika kredita, DU kao sudužnika i tuženika.

22. U ovom predmetu ne radi se dvostrukoj litispendenciji obzirom je u predmetu broj P-3513/19 tužitelj DU, a u ovom predmetu CU, dakle ne radi se o predmetu u kojemu teče parnica o istom zahtjevu među istim strankama. (čl. 194 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP).

23. Sud nije na ovaj predmet spojio predmet koji se vodi pod brojem P-3513/19 iz razloga što smatra da se istim ne bi ubrzalo raspravljanje niti smanjili troškovi.

24. U ovom predmetu nije sporno, a isto proizlazi i iz dokaza dostavljenih u spis, da je tužitelj bio korisnik kredita, te da je su sve rate kredita plaćene u njegovo ime i za njegov račun, a što je vidljivo iz specifikacija uplata, a što tuženik niti ne spori.

25. Tuženik također tijekom postupka traži da se provede dopunsko vještačenje kojim će se utvrditi da li je potraživanje umanjeno za iznos koji tužbom traži bivše supruga tužitelja, dok sud smatra da, sve i da je takvo vještačenje provedeno, istim se ne bi mogla utvrdit i osnovanost potraživanja bivše supruge tužitelja. Isto tako, predmet ovog postupka nije bračna stečevina među strankama, pa ovaj sud ne odlučuje o eventualnom omjeru njihove bračne stečevine, niti tuženik to tijekom postupka predlaže. Također se postavlja pitanje gdje se i na koji način treba utvrđivati eventualni omjer u bračnoj stečevini između ovdje tužitelja i njegove bivše supruge, no to nije predmet ovog spora.

26. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.

27. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 814 bodova, trošak sastava podneska od 07.02.2020. prema Tbr 8/1 814 bodova, trošak sastava podneska od 21.09.2020. prema Tbr 8/1 814 bodova, trošak sastava podneska od 28.10.2020. prema Tbr 8/1 i 8/3 50 i bodova, trošak pristupa na ročište dana 14.07.2022. prema Tbr 9/1 814 bodova, trošak sastava podneska od 17.02.2023. prema Tbr 8/1 814 bodova, trošak pristupa na ročište dana 10.10.2023. prema Tbr 9/1 814 bodova, trošak sastava podneska od 22.12.2023. prema Tbr 8/1 814 bodova, trošak pristupa na ročište dana 02.12.2024. prema Tbr 9/1 814 bodova, trošak pristupa na ročište dana 27.01.2025. prema Tbr 9/1 814 bodova, trošak pristupa na ročište dana 07.03.2025. prema Tbr 9/1 814 bodova, što ukupno iznosi 8190 bodova, odnosno 16.380 eura, a što uvećano za PDV čini iznos od 20.475,00 eura. Sud je tužitelju dosudio i trošak predujma za sudskog vještaka u iznosu od 265,45 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 20.740,45 eura. Na dosuđeni trošak sud je odredio kamate sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.

U Zagrebu, 08. travnja 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku

Rj/

Iz predmeta P-3513/19 kopirati tužbu i vještvo s lista 166-179