REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1375/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Melita Grozaj, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hrvoje Matić u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-943/2024-2 od 20. studenoga 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-776/2024-38 od 2. rujna 2024., na sjednici održanoj 8. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude navedene u uvodu ove odluke.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st.1. i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), prema ocjeni ovog revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije: "1. Može li sud, u slučaju utvrđenja ništetnosti valutne klauzule ugovora o kreditu u valuti CHF, odnosno u slučaju kad tužitelj traži isplatu razlike anuiteta kao da se radi o kunskom kreditu, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?

2. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?

3. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?",

nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom je pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev-308/2022 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

4. Predlagatelj tvrdi i to da su mu u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu zbog osobito teških povreda postupovnog prava i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija). Time svoj prijedlog temelji i na odredbi čl. 385.a. st. 2. ZPP. Tvrdi da se nalogom za plaćanja zateznih kamata na anuitete još iz 2008. grubo zadire u tuženikovo pravo vlasništva (imovine) u smislu Protokola 1. članka 1. Konvencije, da mu je povrijeđeno pravo na legitimno očekivanje kada mu se nalaže vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa anuiteta na temelju valjane ugovorne obveze za koju je tek naknadno utvrđeno da bi bila nepoštena, da tuženik kao kreditna institucija ima pravo plasirati ugovore o kreditu s različitim kamatnim stopama ovisno o vrsti kredita, pa da je pobijanom presudom odlučeno protivno ustavnopravnom stajalištu da u pravnom poretku utemeljenom na vladavini prava zakoni moraju biti opći i jednaki za sve, a zakonske posljedice trebaju biti izvjesne za one na koje će se zakon primijeniti, da sud u ovom postupku uopće nije utvrđivao tuženikovu savjesnost i da ocjena suda nije u skladu sa čl. 8. ZPP, te da je povrijeđeno i ustavno pravo na jednakost oružja i jamstvo prava na pravično suđenje, kao i načelo jednakosti i ravnopravnosti.

5. Na takve tvrdnje predlagatelja valja istaći da on svojim navodima iz prijedloga nije učinio vjerojatnim da mu je u nižestupanjskim postupcima došlo do povrede temeljnih ljudskih prava na koje se on poziva. Pobijana odluka u skladu je sa stabilnom sudskom praksom i posljedica je pravomoćne presude iz postupka kolektivne zaštite interesa potrošača i njezinih učinaka u ovoj individualnoj restitucijskoj parnici. Označenim navodima predlagatelj samo izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom, bez uspjeha.

6. Stoga kako u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP prijedlog je odbačen, sve kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug