Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševcu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Štefanije Novoselec, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenih – 1. okrivljenog ČB, s prebivalištem u [adresa] i 2. okrivljenog ĆB, s prebivalištem u [adresa] Č 32, zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 3., kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22. i 36/24., dalje u tekstu ZOZONUO ), pokrenutog povodom Optužnog prijedloga Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin, broj KLASA: 211-07/24-5/6219., URBROJ: 511-14-05-24-1. od 07. ožujka 2024., na temelju članka 179. stavak 1., 2. i 3., članka 183. stavak 1. i članka 182. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/17, 114/22, 133/23., dalje u tekstu PZ), nakon dovršene glavne rasprave, dana 08. travnja 2025. godine, objavio je, a dana 07. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I 2. okrivljeni OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ČB i NB, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, pismen, SSS, konobar, zaposlen u ugostiteljskom obrtu FB sa sjedištem u [adresa], sa mjesečnom plaćom od 800,00 eura, vlasnik obiteljske kuće, ne posjeduje pokretnu imovinu, vojsku služio 1994. u Koprivnici, neodlikovan, bez čina, razveden, otac dvoje pljt. djece, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, prekršajno nekažnjavan

k r i v  j e

što se dana 28. veljače 2024., u 16,30 sati, u obiteljskoj kući UB, u [adresa], nasilnički ponašao u obitelji na način da je vikao, galamio te psovkama i raznim pogrdnim riječima „ jebo Ti pas mater, ništarija, dovodiš kurve u kuću, sotono „ psovao i vrijeđao svojeg oca UB, te ga zaključao u spavaću sobu u obiteljskoj kući, a koje ponašanje i radnje 2. okrivljenika su kod UB izazvale osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva

čime je postupio protivno odredbi članka 10. stavak 1. točka 3. ZOZONUO i počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. ZOZONUO, temeljem kojega mu se

i z r i č e

kazna zatvora u trajanju od 10 ( deset ) dana

a primjenom članka 41. i članka avak 1. 2. i 3. PZ

p r i m j e n j u j e

u v j e t n a o s u d a

te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako 2. okrivljenik u roku od 8 ( osam ) mjeseci, dakle u vrijeme provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

II Trošak postupka od 30,00 EURA ( trideset eura ) odnosi se na paušalni trošak postupka, a temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. PZ, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) i dužan ga je nadoknaditi 2. okrivljeni OB u roku od 30 ( trideset ) dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ukoliko 2. okrivljenik u tom roku izrečene troškove ne plati isti će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

III Temeljem članka 182. stavak 1. točka 3. PZ

1. okrivljeni UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i SB, rođen **.**.1951. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa] Č 34, državljanin RH, prekršajno nekažnjavan

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi se dana 28. veljače 2024., u 16,30 sati, u svojoj obiteljskoj kući, u [adresa], nasilnički ponašao u obitelji na način da je vikao i galamio na sina ĆB riječima: "Marš van iz moje kuće, ti su nemaš nikaj, samo pitaj mamu, sve vi to s njom kuhate, sve bu to došlo na vidjelo", a koje ponašanje 1. okrivljenika je kod OB izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva

čime bi postupio protivno odredbi članka 10. stavak 1. točka 3. ZOZONUO i počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. ZOZONUO

Obrazloženje

1. Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Varaždin podnijela je ovom

sudu protiv okrivljenih Optužni prijedlog broj KLASA: 211-07/24-5/6219., URBROJ: 511-14-05-24-1. od 07. ožujka 2024., zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 3., kažnjivog po članku 22. stavak 1. ZOZONUO.

1. 1. okrivljeni UB je, po branitelju, dostavio u spis pisanu obranu u

kojoj je naveo da nije kriv i nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Prije svega, istaknuo je da je on osoba starije životne dobi koja je teško bolesna. Naime, da je navršio 73 godine te boluje od karcinom prostate i psihičkih problema uzrokovanih organski uvjetovanom sumanutosti (shizofreniji sličan poremećaj). Nadalje, 2. okrivljeni pak da je zdrava odrasla osoba s navršenih 49 godina. U spornom trenutku da je 2. okrivljenik nepozvan ušao u njegovu kuću i donio je papire koje je njegova mama, sada već bivša žena 1. okrivljenika, zaprimila od suda te zahtijevao od 1. okrivljenika da nešto potpiše. Pojasnio je da je on bio pokrenuo protiv sada bivše žene postupak radi razvoda braka. U vrijeme kad se sporni događaj dogodio niti 2. okrivljenik, niti sada bivša žena 1. okrivljenika nisu stanovali u kući 1. okrivljenika i tamo ne stanuju niti danas. Dakle, 2. okrivljenik je nepozvano ušao u kuću 1. okrivljenika i počeo na njega galamiti, psovati i vrijeđati ga, između ostalog, riječima „Jebo ti pas mater, ništarija, dovodiš kurve u kuću, sotono” te je zahtijevao od njega da potpiše nekakav papir, dok mu je 1. okrivljenik rekao da neće ništa potpisati prije nego pročita, a 2. okrivljenik je nastavio galamiti i vrijeđati 1. okrivljenika. On da je potom potrčao u spavaću sobu kako bi mogao pozvati policiju jer mu je tamo bio mobitel, a 2. okrivljenik ga je tada zaključao u sobu. Bespomoćan i ranjiv 1. okrivljenik je uspio pozvati policiju i od nje je zatražio zaštitu, međutim, sada je protiv njega podnesen optužni prijedlog. Nadalje, da je neupito da je u spornoj situaciji on bio slabija strana od 2. okrivljenog, te je u vlastitom domu bio verbalno napadnut i zaključan u sobu, dakle, bio je suočen s nasilnim u prijetećim ponašanjem 2. okrivljenog. To je bila izvanredna i izrazito stresna te prijeteća situacija za 1. okrivljenog koji se osjećao izrazito ugroženo s obzirom da mu je 2. okrivljenik ograničio kretanje tako što ga je zaključao u sobi. Zbog toga mu je on rekao neka ode van iz njegove kuće. Dakle, on nije psovao i nije galamio i zaista ne razumije zbog čega je optužen za navedeni prekršaj. U tom kontekstu, ističe da je njegovo ponašanje bilo u cilju zaštite vlastitog fizičkog i mentalnog integriteta. Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, psihičko nasilje podrazumijeva takvo ponašanje koje prouzrokuje povredu dostojanstva ili uznemirenost žrtve te je upravo 2. okrivljeni počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, dok su postupci 1. okrivljenog bili samo reakcija na prijeteće ponašanje 2. okrivljenog, a činjenica da je 2. okrivljeni zaključao 1. okrivljenog u sobu sama po sebi predstavlja psihološku prijetnju i ugrožavanje slobode kretanja. Jasno je, dakle, da ponašanjem 1. okrivljenog nisu ostvareni bitni elementi obilježja prekršaja za koji ga se tereti. Njegove riječi upućene 2. okrivljeniku nisu psihičko nasilje i sasvim sigurno nisu kod njega prouzročile povredu dostojanstva ili uznemirenost. Upravo suprotno, ponašanje 2. okrivljenog je kod 1. okrivljenog prouzročilo izraziti strah, uznemirenost, brigu za vlastitu sigurnost i povredu dostojanstva. U pisanoj obrani se navodi i da je Visoki prekršajni sud u svojoj odluci od 7. prosinca 2022., poslovni broj Ppž-12043/2022 zauzeo stav da psihičko nasilje nije počinjeno baš svakom grubo izgovorenom riječi i da bi takva riječ imala karakter psihičkog nasilja da bi se moralo raditi o grubom uznemiravanju određenog stupnja odnosno intenziteta. U ovom slučaju se čak niti ne radi o grubo izgovorenim riječima od strane 1. okrivljenog, već je on 2. okrivljenom (koji je na njega galamio, vrijeđao ga i potom zaključao u sobu) samo rekao neka izađe iz njegove kuće. Stoga ponašanje napadnutog 1. okrivljenog ne smije biti podvrgnuto preispitivanju od strane sudova niti kažnjavano. Slijedom svega navedenog istaknuo je da u konkretnom slučaju nije počinjen prekršaj koji mu se stavlja na teret, a protivi se i predloženoj sankciji kao i predloženoj mjeri psihosocijalnog tretmana te predlaže donošenje presude kojom se oslobađa od optužbe.

3. 2. okrivljenik OB, ispitan na glavnoj raspravi održanoj pred uređujućim sudom 09. prosinca 2024., odrekao se prava na branitelja, a pozvan da se, sukladno članku 171. a PZ, očituje o krivnji za prekršaj za koji ga se tereti, očitovao se

da se ne smatra krivim i da želi iznijeti obranu.

3.1. U svojoj obrani 2. okrivljeni OB je naveo da njegov otac ovdje prvookrivljeni živi u [adresa] u [adresa], dok njegova majka i on žive u istome mjestu, u istoj ulici, ali na kućnom broju 32, te njegova majka unatrag tri godine živi na njegovoj adresi. Predmetnog dana 26.2.2024. njegova majka je na njegovu adresu primila tužbu za rastavu braka, a koji postupak je pokrenuo ovdje prvookrivljeni, te je u toj tužbi bilo i navedeno da su isti roditelji zajedničke djece, a između ostalog da je on navedeni kao njihovo dijete, što ga je revoltiralo budući da se njegov otac njega odrekao unatrag 10 godina pred njegovom majkom, govoreći istoj da je kurva, da mu on nije otac, neka majku pita tko mu je otac. Tako revoltiran otišao je na adresu svojeg oca, dakle na kućni broj 34 navedene ulice navedenog mjesta, oca je zatekao u kuhinji obiteljske kuće, te mu je pokazao tužbu koju je tog dana primila majka, njegova supruga i pitao ga zašto je njega naveo kao svojeg sina, kada ga se unatrag 10 godina odrekao. Isti da je to čitao, a potom ga je počeo tjerati van iz kuće i to višekratno , govorio mu je marš van, da je ništ koristi, da nije ništa napravio, da će mu zvati policiju, te mu je pokazivao mobitel koji je držao u ruci kod sebe. U jednom trenutku otišao je iz kuhinje u svoju spavaću sobu, a on ga je potom u istu zaključao jer se bojao da ga fizički ne napadne, a nakon toga je otišao svojoj kući. Na pitanje zašto nije otišao svojoj kući, nego ga je zaključao, ako se bojao da ga isti fizički napadne, naveo je da je eto tako u tom trenutku napravio. Na pitanje da li je svom ocu nešto odgovorio te prilike iskazao je da mu je rekao kako nije lijepo da u kuću dovodi kurve prije nego što su se on i majka razveli, budući da je jedne prilike majka došla u tu kuću na broj 34 u kojoj je suvlasnica u jednoj polovini dijela te je u istoj zatekla ljubavnicu prvookrivljenika. Rekao mu je i da mu ništa ne vrijedi što odlazi u crkvu, te da 2-3 puta godišnje odlazi u Međugorje, 3-4 puta na Mariju Bistricu , te na 10 dana Svete nedjelje u Ludbreg i da je u njemu sotona. Na daljnje pitanje da li je svom ocu te prilike psovao pas mater, to nije točno jer on ne bi psovao svoju baku, a nije ni točno da bi mu govorio da je ništarija već je otac njemu govorio tu pogrdnu riječ. Nadalje, da to što su otac i on jedan drugome govorili da su to govorili ne bi baš rekao, vikom, nego povišenim tonom. Naveo je da ga ovakvo ponašanje oca nije posebno uznemirilo jer je na isto naučeni budući da je često branio majku od očevih napada, dakle, nije ga se uplašio, a to što mu je govorio da je ništ koristi, ništarija, to mu je inače i ranije govorio ali ga je to povrijedilo, budući da se ne smatra da je ništarija i da nije ništa privrijedio, a oca se uplašio kada je otišao u sobu jer nije znao po što je otišao u sobu i sa čime će izaći pa ga je zato i zaključao. Naveo je da su se njegovi roditelji u međuvremenu i razveli, a što se tiče bračne stečevine to je još u postupku pred sudom. Na pitanje branitelja 1. okrivljenika iskazao je da njega te prilike nitko nije pozvao u obiteljsku kuću na broj 34 u [adresa], a da on smatra da on u tu kuću, a u kojoj je njegova majka suvlasnica u jednoj polovini dijela, može doći bilo kada bez da ga itko pozove, a to na maminu polovinu. Na daljnje pitanje zašto nije izašao iz kuće kada ga je 1. okrivljenik zamolio da izađe iz iste, naveo je da ga isti nije zamolio već ga je tjerao iz kuće kako je naveo riječima: marš van, ništarija, ništ koristi, a to mu je ponovio sigurno bar četiri puta. Predmetni događaj odvijao u kuhinji kuće na kbr. 34 u [adresa], u kojoj su bili sami 1. okrivljenik i on.

4. U okviru dokaznog postupka sud je ispitao svjedoka ŽB, suočio je okrivljene, te je pregledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to izvješće o pruženoj intervenciji, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, zapisnik o ispitivanju svjedoka, zahtjeve za izricanje zaštitnih mjera, medicinsku dokumentaciju za ČB i potvrde o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljene Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije.

4.1. Svjedok CB, sin 1. okrivljenog ČB i brat 2. okrivljenog ĆB, prihvatio je blagodat nesvjedočenja i naveo da ne želi iskazivati u ovom prekršajnom postupku.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrana okrivljenih, kao i drugih provedenih dokaza i to svakog zasebno, te u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrdio i našao dokazanim da je 2. okrivljeni OB inkriminirane prilike postupio protivno odredbi članka 10. stavak 1. točka 3. ZOZONUO i počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. ZOZONUO, a na način i kako je to navedeno u izreci presude, dok je 1. okrivljenog ČB sud oslobodio optužbe.

6. Članak 8. stavak 1. ZOZONUO kaže da su osobe na koje se primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca, te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

6.1. U konkretnom slučaju, imajući u vidu navode optužnog prijedloga i obranu okrivljenih nije sporno da su okrivljeni – 1. okrivljeni UB i 2. okrivljeni OB u odnosu oca i sina, slijedom čega se na iste nedvojbeno primjenjuju odredbe ZOZONUO.

7. Nadalje, imajući u vidu navode optužnog prijedloga i obrane okrivljenih nije sporno niti da je 2. okrivljeni OB kritične prilike, u kritično vrijeme, nepozvano došao u obiteljsku kuću, u [adresa], u kojoj obiteljskoj kući živi njegov otac, ovdje 1. okrivljeni UB, kojeg je zatekao u kuhinji.

7.1. 2. okrivljeni sam navodi da je toga dana njegova majka, koja živi sa njim u njegovoj obiteljskoj kući, u [adresa], a koja je supruga 1. okrivljenika, dobila tužbu za razvod braka, koju je podnio 1. okrivljeni, te kako je u tužbi, između ostalog, navedeno da je on sin 1. okrivljenog ČB, a isti da je unatrag deset godina rekao njegovoj majci da je kurva, a njemu da nije njegov sin i neka si majku pita tko mu je otac, to ga je taj navod tužbe za razvod braka revoltirao i stoga je sa tužbom za razvod braka te prilike otišao kod oca.

7.2. 2. okrivljeni OB u svojoj obrani potvrđuje i priznaje da je te prilike kada je došao u obiteljsku kuću, u kojoj živi njegov otac, između ostalog, rekao svojem ocu, ovdje 1. okrivljenom ČB da dovodi kurve u kuću i da je sotona, kao i da je, kada je 1. okrivljeni otišao u sobu, istog zaključao u sobu, čime je djelomično potvrdio navode optužnog prijedloga.

8. Navode obrane 2. okrivljenog ĆB kada isti osporava da bi iste prilike svojem ocu psovao „jebo Ti pas mater i vrijeđao ga da je ništarija“, te da je bilo samo povišenih tonova, a ne i galame, sud nije prihvatio i te navode obrane 2. okrivljenika ocjenjuje neuvjerljivim, subjektivnim i danim od strane 2. okrivljenika sa svrhom samopomoći samom sebi u ovom prekršajnom postupku i sa ciljem izbjegavanja ili barem ublažavanja svoje prekršajne odgovornosti, a konačno isti niti nemaju uporišta u raspoloživim i provedenim dokazima.

9. Dakle, obranu 2. okrivljenika sud je prihvatio u nespornom dijelu i u dijelu koji nije protivan utvrđenjima suda.

10. Naime, da je 2. okrivljenik OB predmetne prilike, osim što je svojega oca ČB vrijeđao da je sotona i da u kuću dovodi kurve, te ga zaključao u sobu, istoga vrijeđao i da je ništarija i da mu je psovao jebo Ti pas mater, potvrdio je 1. okrivljeni UB, jasno navodeći u svojoj pisanoj obrani da je 2. okrivljenik galamio i da mu je psovao „Jebo ti pas mater i vrijeđao ga ništarija, dovodiš kurve u kuću, sotono”, te tražio da nešto potpiše što on nije htio, a kada je on potrčao u sobu da pozove policiju da ga je 2. okrivljenik zaključao u sobu, čime je u cijelosti potvrdio navode optužnog prijedloga.

10.1. Sud navedene navode 1. okrivljenog UB ocjenjuje uvjerljivim, isti su sudu objektivni i realni, te imaju logičan i životan slijed, a osobito kada se ima u vidu da je 2. okrivljeni OB kritične zgode nepozvano došao u njegovu obiteljsku kuću, revoltiran navodima tužbe za razvod braka koju je podnio 1. okrivljeni UB, a koji je sudu bio uvjerljiviji i tijekom suočenja sa 2. okrivljenim ĆB, budući je i tijekom istog rekao 2. okrivljenom da je kritične prilike nepozvano došao u njegovi kuću, da je bio vidno agresivan, da je "skakao" oko njega i da je on očekivao da će ga fizički napasti i da je tražio od njega da nešto potpiše što on nije htio jer ne zna što bi to trebao potpisati, te da ga je višekratno te prilike psovao sa jebo ti pas mater, govorio mu da je ništarija, da je sotona, što ga je sve uznemirilo, a da mu je govorio i da dovodi kurve u kuću, što mu je povrijedilo dostojanstvo jer da on ne dovodi nikakove žene u kuću, već da u njegovu kuću dolaze muškarci i žene koji svi boluju od neke vrste karcinoma te se međusobno posjećuju i međusobno si pomažu, te da je on stoga tako uznemiren i pozvao na intervenciju policijske službenike, na što je 2. okrivljeni OB odgovorio kako mu je rekao da nije lijepo da dovodi kurve u kuću i da je sotona, ali da mu nije ništa psovao niti ga vrijeđao da je ništarija, te da nije točno kako je to njegovo otac rekao da je skakao oko njega i da bi ga imao namjere fizički napasti, a da nije niti tražio od oca da bilo što potpiše nego mu je predočio tužbu za rastavu braka koju je pokrenuo njegov otac, a koju je tog dana primila njegova majka i da ga je te prilike došao pitati zašto ga je naveo u tužbi za rastavu braka da je njegovo dijete ako ga se pred majkom i pred njegovom bivšom suprugom odrekao.

11. 1. okrivljeni UB potvrdio je i da ga je navedeno i opisano ponašanje sina, ovdje 2. okrivljenog ĆB uznemirilo i da su riječi koje mu je isti izgovorio povrijedile njegovo dostojanstvo.

11.1. Navedeni navodi 1. okrivljenog ČB, posredno imaju uporišta i u činjenici da je iz navoda Izviješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji PP Varaždin razvidno da je upravo 1. okrivljeni UB o događaju obavijestio policijske službenike i zatražio intervenciju i zaštitu istih.

12. Iz svega naprijed navedenog, povezujući navode okrivljenih i provedene dokaze, te stavljanjem istih u međusobnu korelaciju, sud nalazi, sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrđenim i dokazanim da je 2. okrivljen OB inkriminirane prilike postupio protivno odredbi članka 10. stavak 1. točka 3. ZOZONUO i počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. ZOZONUO.

13. Po ocjeni suda, opisano ponašanje 2. okrivljenog ĆB inkriminirane prilike, kada je galamio, te psovao i vrijeđao svojega oca UB, a nedvojbeno se radi o psovkama i pogrdnim riječima kojima su jedina svrha, smisao i cilj da uvrijede, ponize i uznemire osobu kojoj su izrečene, te kada je istoga zaključao u sobu, nedvojbeno, notorno i životno, predstavlja, po svim objektivnim kriterijima, ponašanje koje se ne može smatrati i ocijeniti prihvatljivim načinom ponašanja između članova obitelji. Naprotiv, takvo ponašanje i radnje objektivno mogu kod osobe prema kojoj su usmjerene, izazvati povredu dostojanstva i osjećaj uznemirenosti, što se u konkretnom slučaju i dogodilo, što je potvrdio UB.

14. Sud je uvjerenja da je 2. okrivljeni OB, osim objektivnih, ostvario i subjektivna obilježja predmetnog prekršajnog djela i po ocjeni suda 2. okrivljenik je znao i bio svjestan, kao odrasla i poslovno sposobna osoba, da njegovo ponašanje i radnje kod oca mogu izazvati povredu dostojanstva i osjećaj uznemirenosti, te ih je upravo s tim ciljem, svjesno i voljno poduzeo.

15. Postupajući na opisani način prema ocu ČB, 2. okrivljeni OB ostvario je objektivna i subjektivna obilježja terećenog prekršaja, slijedom čega ga je sud, radi počinjenja istog proglasio krivim.

16. Navodi 2. okrivljenog ĆB da ga je revoltiralo što je otac u tužbi za razvod braka naveo da mu je on sin, iako mu je unatrag deset godina rekao da mu on nije otac i da neka si majku pita tko mu je otac, nisu navodi koji bi od 2. okrivljenog ĆB otklonili odgovornost za počinjeni prekršaj, budući ga revoltira nešto što mu je otac rekao unatrag deset godina i to tko zna u kakovoj situaciji i kakovim životnim okolnostima, kao što ga revoltira da je u tužbi za razvod braka, koju je podnio njegov otac, navedeno da mu je on sin, a pored činjenice da je 1. okrivljeni UB otac 2. okrivljenog ĆB i kao takav zasigurno upisan u matične knjige rođenih kao otac 2. okrivljenika, a navodi o činjenici sklapanja braka, činjenici rođenja djece tijekom braka i slični navodi i činjenice pak su jednostavno sastavni i nužni dio svake tužbe za razvod braka. Konačno, 2. okrivljenik bi trebao znati da se ne prestaje biti otac nekome i ne smatra se da se otac odrekao svojeg djeteta ako je nekada u nekoj situaciji otac rekao djetetu, što notorno istome ne služi na čast, da mu nije otac.

17. Prilikom donošenja odluke o vrsti i visini prekršajne sankcije sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja, te je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz članka 36. stavka 2. PZ, pa je tako 2. okrivljenom ĆB kao olakotnim okolnostima cijenio dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost, koja je razvidna iz Potvrde o prekršajnoj kažnjavanosti za ĆB Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, korektno ponašanje tijekom postupka pred sudom, djelomično činjenično priznanje navoda optužnog prijedloga, te je vodio računa o njegovim obiteljskim i imovinskim prilikama, dok osobito otegotnih okolnosti na strani 2. okrivljenika sud nije našao.

18. Obzirom na propisane kazne, te navedene olakotne okolnosti, te u izostanku otegotnih okolnosti, sud je 2. okrivljenom ĆB za počinjeni prekršaj, izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 dana, a potom mu, primjenom članka 41. i članka avka 1. 2. i 3. PZ, primijenio uvjetnu osudu, smatrajući kako će se u konkretnom slučaju i uz primjenu uvjetne osude 2. okrivljenom uputiti takova vrsta prijekora kojim se omogućuje ostvarenje prekršajno pravnih sankcija i bez izvršenja kazne zatvora, te mu je izrečen rok provjeravanja u trajanju od osam mjeseci.

18.1. Takav izbor i visina kazne te trajanje roka provjeravanja su po ocjeni suda primjerene i dostatne prekršajnopravnoj odgovornosti 2. okrivljenog ĆB. Na navedeni način će se istom ukazati na nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost, te kažnjivost protupravnog ponašanja i utjecati na istog da više ne čini prekršajna djela, a takvim kažnjavanjem ostvarit će se i svrha generalne prevencije.

19. Tužitelj je predložio da se 2. okrivljenom ĆB primijeni zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana. No, imajući u vidu težinu djela, okolnosti u kojima je do djela prekršaja došlo, te da 2. okrivljenik do danas nije niti prijavljivan, a shodno tome niti pravomoćno prekršajno kažnjavan radi bilo kakvog prekršaja, a slijedom toga niti radi prekršaja iz ZOZONUO, kao i vodeći računa o načelu razmjernosti, sud 2. okrivljenom ĆB u ovom slučaju nije primijenio predloženu zaštitnu mjeru.

20. Sud je, temeljem članka 138. stavak 2. točka 3., u vezi članka 139. stavak 3. PZ, te Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), obvezao 2. okrivljenog ĆB da plati troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 EURA jer ih je isti i prouzročio, a koji troškovi su obređeni u skladu s trajanjem i složenošću samog prekršajnog postupak i sud je uvjerenja da će ih 2. okrivljeni OB moći namiriti, a imajući u vidu da je zaposlen i njegova mjesečna primanja s osnova plače, te da je vlasnik obiteljske kuće, to i bez opasnosti za svoje nužno uzdržavanje.

21. 1. okrivljenog ČB pak je sud oslobodio optužbe.

22. Za navesti je da to što 2. okrivljeni OB navodi kako mu je otac predmetne zgode govorio da je ništ koristi, se činjeničnim opisom kako ga je to sastavio tužitelj, a kojim činjeničnim opisom je sud vezan, uopće 1. okrivljenom ČB niti ne stavlja na teret da bi kritične prilike sinu govorio predmetne pogrdne riječi ništ koristi, a da bi mu govorio ti tu nemaš nikaj, samo pitaj mamu, sve vi to s njom kuhate, sve bu to došlo na vidjelo, 2. okrivljeni OB nije potvrdio, dok navodi da ga je tjerao van iz kuće, a imajući u vidu kojim povodom i u kojem stanju je 2. okrivljeni OB došao nepozvano u kuću svojega oca, po ocjeni suda, nisu riječi koje bi istog objektivno i realno mogle uznemiriti.

23. Konačno, 2. okrivljeni OB je i sam naveo kako ga ponašanje njegovog oca nije ništa posebno uznemirilo, a povrijedilo ga je što mu je otac rekao da je ništ koristi.

24. Članak 10. stavak 1. točka 3. ZOZONUO kaže da je nasilje u obitelji, između ostalog, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost.

24.1. Dakle, prema citiranoj zakonskoj odredbi proizlazi da je prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedan od konstitutivnih elemenata koji čini biće inkriminiranog prekršaja jer se radi o prekršaju koji je tzv. materijalno kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji, nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje.

24.2. Budući da 2. okrivljeni OB navodi da ga ponašanje oca nije uznemirilo, a koje činjenice nisu navedene ni u Zapisniku o ispitivanju 2. okrivljenika u svojstvu osumnjičenika, niti pak u Izviješću o pruženoj intervenciji, te obzirom da isti nije izjavio, niti potvrdio da ga je takvo ponašanje, a koje se sastoji u psihičkom nasilju, uznemirilo, niti narečeno proizlazi iz priložene materijalne dokumentacije, već da ga je povrijedilo što mu je otac rekao da je ništ koristi, a za što pak se 1. okrivljenog ČB uopće ne tereti optužnim prijedlogom, sud, primjenom načela in dubio pro reo, dakle u slučaju dvojbe, nalazi kako nije dokazano da je 1. okrivljeni UB počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret i stoga je, po ocjeni suda, a shodno članku 182. stavak 1. točka 3. PZ, valjalo 1. okrivljenog ČB osloboditi optužbe.

25. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu, 07. travnja 2025.

Zapisničarka:

Sudac:

Štefanija Novoselec, v.r.

ZB, v.r,

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.

Presuda se dostavlja:

1. Tužitelj: PU varaždinska, Policijska postaja Varaždin, odmah i po pravomoćnosti

2. 1. okrivljeni: UB, [adresa] Č 34

3. 2. okrivljeni : OB, [adresa] Č 32

4. Branitelj: Odvjetničko društvo Brlečić & partneri , Varaždin, Optujska 25/15. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Varaždin, po pravomoćnosti

6. Arhiva, ovdje