REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-534/2024-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužiteljice KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, sa sjedištem u [adresa], OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. veljače 2025., u prisutnosti odvjetničke vježbenice u zamjeni za punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika po zaposlenju, 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb da tužiteljici KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 1.166,90 eura bruto zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 145,60 eura od 16. lipnja 2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 378,57 eura od 16. srpnja 2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 101,74 eura od 16. veljače 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 53,18 eura od 16. svibnja 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 53,18 eura od 16. lipnja 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 111,43 eura od 16. rujna 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 51,03 eura od 16. siječnja 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 53,42 eura od 16. svibnja 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 55,96 eura od 16. lipnja 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 106,83 eura od 16. srpnja 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 55,96 eura od 16. rujna 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se do 31.7.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice KĆ za isplatu iznosa od 671,16 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb naknaditi tužiteljici KĆ troškove parničnog postupka u iznosu od 1.799,28 eura sa zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice KĆ za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 1.774,80 eura, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 464,53 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara te da je njezin rad organiziran kao smjenski rad. Navodi da tuženik ne obračunava pravilno iznos osnovne plaće na način da u strukturu osnovne plaće ne uključuje dodatak za posebne uvijete rada. Posljedično tuženik pravilno ne obračunava niti smjenski i prekovremeni rad je u strukturi cijene sata nisu uračunata uvećanja koja predstavljaju osnovicu za obračun. Prekovremeni rad neispravno obračunava jer ne obračunava efektivne sate rada, već te sate obračunava kao redovan rad uvećan za 50% bez obzira na odrađene smjene i dane. Zbog toga je posljedično neispravan i obračun prosjeka plaće za vrijeme trajanja godišnjeg odmora. Traži od suda prvog stupnja da naloži tuženiku isplatiti iznos od 17.508,02 kn bruto sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, i to za razdoblje od svibnja 2013.g. do zaključno s veljačom 2018.g., osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim bruto iznosima. Tužitelj potražuje i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i to kako u odnosu na pravnu osnovu, tako i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe i prigovor zastare na sva potraživanja koja su u zastari prema Zakonu o radu. Tuženik navodi da je nije točan navod tužiteljice da joj tuženik neispravno izračunava visinu osnovne plaće na način da u strukturu osnovne plaće ne uključuje dodatak za posebne uvjete rada jer dodatak za posebne uvjete rada nije u strukturi osnovne plaće. Navodi da je osnovna plaća mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja te da se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano, na način propisan Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Jednako tako navodi da nije točan navod da se tužiteljici neispravno obračunava broj odrađenih prekovremenih sati kao redovan rad uvećan za 50% bez obzira na odrađene smjene i dane, citirajući odredbe materijalnog prava za koje smatra da se odnose na način obračuna plaće. Nadalje navodi da se tužiteljici obračunavaju i isplaćuju sva propisana uvećanja za svaki sat rada koji ostvari radom noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, kao i svi sati iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati, kao prekovremeni rad te je sve prikazano u isplatnim listama. Svi navodi proizlaze iz odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koje citira, a ujedno upire da su navodi potvrđeni i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora broj 58, broj 95 i broj 106, sadržaj kojih zaključaka tuženik citira u odgovoru na tužbu. Tuženik ističe da su navedeni zaključci sastavni dio Kolektivnog ugovora prema čl. 19 st. 6 KU, u kojem stoji da su tumačenja povjerenstva obvezna i da se dostavljaju podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu toga Ugovora. Zbog svega navedenog smatra da se i prosjek plaće za vrijeme trajanja godišnjeg odmora izračunava ispravno jer su osnovna plaća i sva uvećanja i dodaci točno izračunati u skladu s KU. Nadalje ističe da je dodatak za posebne uvjete rada obračunat u propisanom postotku od osnovne plaće te nije obračunat na prekovremene sate, jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Tuženik navodi da se dodaci međusobno ne isključuju, te da su tužiteljici isplaćeni svi pripadajući dodaci te uvećanja plaće i sati prekovremenog rada, a što je sve prikazano u isplatnim listama. Slijedom navedenog, a budući se tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom tumačenju pojma osnovne plaće i načina obračuna pripadajućih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mladenu Bačiću.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Sud je u ovoj pravnoj stvari donio presudu pod poslovnim brojem Pr- 3354/2018-24 od 28. lipnja 2019., kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te je tužiteljici dosudio iznos od 17.508,02 kn bruto na ime razlike manje isplaćenih plaća s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima. Tužiteljici su dosuđeni i troškovi parničnog postupka u iznosu od 11.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 28. lipnja 2019. pa do isplate.

6. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-775/2019-2 od 8. siječnja 2020. Međutim, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 1698/2020-2 od 19. siječnja 2021. ukinuta je drugostupanjska presuda te prvostupanjska u dijelu pod toč. I. u kojem je tuženiku naloženo platiti tužiteljici iznos od 1.838,06 eura s pripadajućim zateznim kamatama s osnove prekovremenog rada te pod toč. II. Izreke, po je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Predmet spora je u ovom stadiju postupka zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatu razliku plaće s osnove prekovremenog rada u mjesecima u kojima je blagdan ili neradni dan pao od ponedjeljka do petka.

8. Dakle, u ovoj fazi postupka je i nadalje sporno da li se rad na dane blagdana i neradnih dana tretira kao redovan rad ili prekovremeni rad pa posljedično tome ima li tužiteljica pravo na razliku plaće s tog osnova.

9. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

10. Člankom 8. st. 1. ZR propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

11. Sukladno odredbi čl. 94. ZR za otežane uvjere rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

12. Tijekom postupka pred ovim sudom postavilo se pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15 – dalje: KU/13) te domašaja tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo.

13. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj „upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem“ i donijeli su

Zaključak broj 148. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“.

14. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“.

15. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci Rev 916/2021-2 od 21. veljače 2024., a s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13.

16. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

17. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

18. Visina potraživanja tužiteljice utvrđena je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za financije Mladena Bačića, a temeljem kojeg je po ukidnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev za ukinuti dio potraživanja na način da sada potražuje iznos od 1.166,90 eura. Tuženik je podneskom od 19. veljače 2025. učinio nespornim iznos potraživanja od 1.166,90 eura, međutim smatra da je tužiteljica djelomično povukla tužbu za iznos od 671,16 eura te ujedno ne pristaje na povlačenje.

19. Iako je tužiteljica podneskom od 19. veljače 2025. zatražila isplatu od 1.166,90 eura, tuženik na povlačenje nije pristao u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP, stoga je ovaj sud donio odluku o iznosu od 1.838,06 eura koji iznos je predmet spora s obzirom da je taj iznos Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo i vratio na ponovno suđenje.

20. Uzimajući u obzir pravno shvaćanje izraženo u odluci Rev 916/2021-2 od 21. veljače 2024. te nalaz i mišljenje vještaka neosnovano je daljnje potraživanje tužiteljice preko iznosa od 1.166,90 eura do 1.838,06 eura, odnosno iznos od 671,16 eura.

21. Tužiteljici na zatraženu glavnicu pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO.

22. Izuzeta je isplata zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. i toč. II. izreke ove presude.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 2., čl. 155. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

25. Odredbom čl. 154. st. 2. propisano je ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

26. Tužiteljica je u ovom sporu s osnovom zahtjeva uspjela u cijelosti, dakle u omjeru od 100%. Tužiteljica je tužbom zatražila isplatu iznosa od 17.508,02 kn / 2.323,71 eura (*fiksni tečaj konverzije 1 euro=7,53450 kn), od kojeg iznosa je iznos od 1.838,06 eura vraćen na ponovno suđenje. Prema tome, tužiteljica je u ovom sporu konačno uspjela s iznosom od 1.652,55 eura (obuhvaća iznos koji je dosuđen ranijom odlukom koja je djelomično pravomoćna te dio iznosa dosuđen ovog odlukom), što predstavlja uspjeh u sporu od 71,12 %. Zbrajajući 100% osnove s kojom je tužiteljica uspjela te 71,12 % visine njezinog potraživanja te matematičkom operacijom dijeljenja na 2, dolazi se do rezultata da je tužiteljica u sporu uspjela u omjeru od 85,56%.

27. Stoga je za zaključiti da je tuženik u sporu uspio s omjerom od 14,44 %, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP oduzeo od postotka tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio te je dobio omjer od 71,12% sukladno kojem postotku odmjerava naknadu troškova postupka.

28. Tako su tužiteljici priznati troškovi za:

- sastav tužbe, u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.1. Tarife,

- sastav obrazloženog podneska od 24.5.2018. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife,

- sastav obrazloženog podneska od 26.2.2019 u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife,

- sastav obrazloženog podneska od 18.4.2019. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife,

- sastav obrazloženog podneska od 4.2.2025. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 15.6.2018. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 12.9.2018. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 11.6.2019. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 21.2.2025. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife.

29. Dakle tužiteljici su priznati troškovi za zastupanje u iznosu od 1.800,00 eura uz PDV, što iznosi 450,00 eura, odnosno ukupno 2,250,00 eura. Uzimajući uspjeh u sporu od 71,12%, tužiteljici je pripada omjer od 1.600,20 eura, na koji iznos valja dodati troškove vještačenja 199,08 eura. Prema tome, tužiteljici pripada ukupan iznos troškova od 1.799,28 eura.

30. Tužiteljici na troškove parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

31. Tužiteljici nisu priznati troškovi za sastav odgovora na žalbu, za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, za sastav odgovora na reviziju jer isti na temelju odredbe čl. 155. ZPP nisu bilo potrebni za vođenje ovog postupka. Nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu na kojem se presuda objavljuje od 28.6.2019. jer tužiteljica tom ročištu nije niti pristupila. Prema tome, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka odbijen je za iznos od 1.774,80 eura.

32. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

33. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. III. i IV. izreke ove presude.

34. Budući da je tuženik u sporu uspio samo u neznatnom dijelu radi kojeg nisu nastali posebni troškovi, na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 464,53 eura, kao neosnovan.

35. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. V. izreke ove presude.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku