- 1 -              Revd 3250/2023-2

Broj: Revd 3250/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F. B. V. iz R., OIB ..., zastupane po punomoćniku F. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. T. iz S. L., OIB ..., zastupanog po punomoćniku G. K., odvjetniku u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-232/2023-3 od 8. svibnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj Psp-12/2022 od 11. listopada 2022., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja, kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje, a kojim je utvrđeno da je tuženik oduzeo tužiteljici posjed nekretnine - stana pobliže opisanog u toč. I. izreke te odluke, na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima stana, te mu je naložena uspostava prijašnjeg stanja i zabrana daljnjeg sličnog smetanja posjeda, i obvezan je tuženik naknaditi tužiteljici na ime troškova parničnog postupka iznos od 3.987,50 kn / 529,23 eura.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena dva pravna pitanja za koja tuženik smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi.

3. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito: ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili, ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda RH, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

4. Prvo postavljenim pravnim pitanjem tuženik problematizira može li se prihvatiti tužbeni zahtjev iako tuženik nema posjed nekretnine, a kao dokaz toj tvrdnji navodi svoj podnesak od 10. kolovoza 2021. te zapisnik s ročišta za glavnu raspravu od 30. kolovoza 2022., koje ne dostavlja uz prijedlog. Dakle, tuženik nije postupio sukladno svojoj obvezi iz čl. 387. st. 3. ZPP prema kojoj, prijedlogu za dopuštenje revizije treba priložiti, među ostalim, dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva, slijedom čega se i sudske odluke navedene u prijedlogu tuženika kao razlog važnosti (revizijskog suda broj Rev 1769/14-2 od 5. lipnja 2018. i Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1540/08 od 17. prosinca 2008.), ukazuju irelevantnim.

5. U konkretnom slučaju, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi da se tuženik ne nalazi u posjedu nekretnine koja je predmet spora, već se navodi da je on isticao da je prodao predmetni stan, a što nije dokazao tijekom postupka.

6. Uz drugo postavljeno pitanje nisu izloženi odgovarajući razlozi važnosti koji bi opravdavali dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

7. Slijedom navedenog, proizlazi da prvo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, dok drugo pitanje nema jasne razloge važnosti, pa je njegov prijedlog valjalo djelomično odbiti a djelomično odbaciti pozivom na odredbe čl. 389.a st. 3. i čl. 389.b st. 1. ZPP.

Zagreb, 7. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.