REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1252/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Kristine Saganić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA HRVATSKE, Zagreb, Iblerov trg 9, OIB 02010978731, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri iz Zagreba, Radnička cesta 37/B, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-465/2022-23 od 6. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva i tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-465/2022-23 od 6. studenog 2023.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-465/2022 od 6. studenog 2023.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.940,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 96.049,14 EUR / 723.682,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 156.203,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 543,19 EUR / 4.092,67 kn sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 6. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. Točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 206,48 EUR / 1.555,72 kn.

Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe na način da tužbeni zahtjev sada glasi:

„Nalaže se tuženiku SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA HRVATSKE, Zagreb, Iblerov trg 9, OIB: 02010978731, isplatiti tužitelju REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 iznos od 252.252,19 EUR /1.900.594,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. srpnja 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

2. Prvostupanjski je sud, nakon izvedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene spisu i izvedenog dokaza građevinskim vještačenjem, utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljev poslovni prostor koristio bez valjane pravne osnove, odnosno da je isti u utuženom razdoblju bio nepošteni posjednik, te je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, pozivajući se na odredbe čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; u daljnjem tekstu ZVDSP); čl. 241., čl. 294. i čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21: dalje u tekstu: ZOO). Odluku o troškovima ovog postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. u vezi s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 115/23; dalje u tekstu: ZPP).

3. Protiv navedene presude i rješenja, obje su stranke podnijele žalbu, svaka u dijelu kojim nije uspjela u sporu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjskom sudu presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti ju.

4. Tužitelj u bitnom navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i to zbog toga što su razlozi presude proturječni odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama, te se izvode pogrešni zaključci suda temeljeni na provedenim dokazima, slijedom čega je sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Navodi da nije nastupila zastara potraživanja u iznosu od 156.203,05 EUR / 1.176.911,88 kn, te da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

5. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno dopustio preinaku tužbe pozivajući se na odredbu čl. 190. st. 3. ZPP-a, budući da se tuženik izričito protivio preinaci. Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj osporava presudu u dijelu kojim nije uspio u sporu – točke I. i IV. izreke, navodeći da tuženik ima pravno reguliran odnos zakupa predmetne nekretnine, koji zakup plaća Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, temeljem kojeg ima ovlaštenje na korištenje i raspolaganje istim.

6. U odgovoru na žalbu, tuženik osporava tužiteljeve žalbene navode, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 2.940,00 EUR.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Ispitavši pobijanu presudu i rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a i odredbe čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da su prvostupanjska presuda i rješenje, pravilni i osnovani na zakonu, osim djelomično pogrešne primjene materijalnog prava, što nije utjecalo na pravilnost odluke.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu utuženog iznosa s osnove naknade za bespravno korištenje poslovnog prostora 3. suvlasnički dio 445/1000 etažno vlasništvo (E3) uredskog prostora na prvom katu obilježeno sa oznakom UP/I obojeno narančastom bojom, ukupne površine 226,97 m2, upisanog u zk ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da tužitelj tužbom traži isplatu iznosa od 18.839,75 EUR / 141.948,11 kn, s osnove naknade za bespravno korištenje poslovnog prostora i to za razdoblje od 1. siječnja 2013. do kraja veljače 2019. godine, dakle. do dana kada je tuženik regulirao svoj odnos s vlasnikom nekretnine.

11. Prvostupanjski je sud pravilno dopustio preinaku tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je neosnovan tuženikov žalbeni navod da je sud pogrešno dopustio preinaku tužbe, pa je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja ove drugostupanjske odluke. Naime, nakon što je vještak u nalazu i mišljenju, utvrdio tržišnu vrijednost zakupa poslovnog prostora, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 252.252,19 EUR / 1.900.594,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2021.

12. Kao nesporno sud navodi da se pred Trgovačkim sudom u Zadru vodi postupak poslovni broj P-272/21 radi iseljenja iz poslovnog prostora pozivom na odredbe čl. 165. ZVDSP-a („Narodne novine“ broj 91/96 – 152/14) kojim je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari istu mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te nadoknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjeda pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, a st. 2. istog članka propisuje kako vlasnikovo traženje naknade iz st. 1. ovog članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu se stvar preda, a stvar u konkretnom slučaju odnosno poslovni prostor nije predan tužitelju. Stoga je prema tužitelju neosnovan prigovor zastare. Nije sporno da je tužitelj vlasnik 3. suvlasnički dio 445/1000 etažno vlasništvo (E3), uredskog prostora na prvom katu, ukupne površine 226,97 m2, upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

13. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, te je li nastupila zastara potraživanja. Sporno je, s obzirom na navode iz odgovora na tužbu je li tuženik u razdoblju od siječnja 2013. godine do kraja veljače 2019. godine imao pravno reguliran odnos zakupa predmetne nekretnine s vlasnikom, odnosno tužiteljem, temeljem čega bi tuženik imao ovlaštenje za korištenje predmetnog poslovnog prostora i raspolaganje istim.

14. U međuvremenu je pravomoćno okončan parnični postupak koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P-272/21 radi iseljenja iz poslovnog prostora, donošenjem drugostupanjske presude poslovni broj Pž-3354/2022-2 od 9. travnja 2024., dostavljena na spis.

15. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da tuženik u tijeku postupka nije dokazao da su stranke sklopile ugovor o zakupu temeljem kojeg bi ugovora predmetna nekretnina bila u posjedu tuženika, odnosno temeljem kojeg bi tuženik imao valjanu pravnu osnovu za korištenje navedenog prostora, iz čega sud pravilno zaključuje da je tuženik u utuženom razdoblju predmetni poslovni prostor koristio bez valjane pravne osnove, odnosno da je isti u utuženom razdoblju bio nepošteni posjednik.

16. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik koristio tužiteljevu nekretninu, bez pravne osnove, za što mu nije plaćao naknadu, pa je pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni posjednik, slijedom čega tužitelj ima pravo naknadu svake koristi koju je tuženik ostvario kao nepošteni posjednik posjedovanjem njegovih prostora i to u visini koju bi tužitelj mogao ostvariti dajući u zakup predmetnih prostora u utuženim razdoblju, odnosno u visini tržišne zakupnine (tako u odluci poslovni broj Rev x-334/2015).

17. Međutim, pogrešno se prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 1120. ZOO-a, jer se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe čl. 164. i čl. 165. ZVDSP-a, s obzirom na to da je predmetni poslovni prostor još u posjedu nevlasnika, tuženika kao nepoštenog posjednika, koji je dužan naknaditi koristi od upotrebe tuđe stvari. Stoga su žalbeni navodi izjavljeni u tom pravcu, neosnovani.

18. U pogledu dospjelosti naknade štete na stvari i naknade za koristi koje je nepošteni posjednik imao za vrijeme svojeg posjedovanja, tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu, dospijeće tražbine s te osnove može se temeljiti na odredbi čl. 165. st. 2. ZVDSP-a.

19. Pravilno je prvostupanjski sud tuženikov prigovor zastare ocijenio djelomično osnovanim, pravilno se pozivajući se na odredbe čl. 225., čl. 238. i čl. 242. ZOO-a, za što je dao valjano obrazloženje svoje odluke.

20. Tražbina naknade koristi koju je imala osoba upotrebljavajući tuđe stvari u svoju korist, odnosno tražbine s naslova korištenja poslovnog prostora, zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a.

21. Nespornim proizlazi da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 10. ožujka 2022, pa prije toga nije protekao petogodišnji zastarni rok uvećan za tri mjeseca u kojima je zastarijevanje bilo zastalo i to za one tražbine koje su dospjele na naplatu najkasnije 30. studenog 2016.

22. Prvostupanjski je sud, pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka, zaključio da bi naknada za bespravno korištenje u razdoblju od 1. ožujka 2013. do 28. veljače 2019. iznosila 252.252,19 EUR, a da je u zastari tražbina za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 30. studenog 2016. u iznosu od 156.203,05 EUR, dok je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 96.049,14 EUR.

23. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a i to po stopi koju je tužitelj zatražio i u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu tekućom od 9. srpnja 2021., kao dana kada je prvi put podnio zahtjev za mirno rješenje spora, stoga je sud u tom dijelu pravilno odlučio primjenom čl. 2. ZPP-a, jer isto nije na štetu tuženika.

24. Slijedom navedenoga, tužitelj osnovano potražuje od tuženika isplatu iznosa od 96.049,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnesenog prvog zahtjeva za mirno rješenje spora 9. srpnja 2021.

25. Neosnovanim se ukazuju tužiteljevi žalbeni navodi da za odbijeni iznos tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, s obzirom da je obrazloženje odluke prvostupanjskog suda jasno i sukladno odredbama materijalnog prava na koje se pozvao.

26. Neosnovani su i tuženikovi žalbeni navodi u kojima tvrdi da je imao pravno regulirani odnos zakupa predmetne nekretnine i da plaća zakup Ministarstvu prostornog uređenja te da je za zakup za 2013. godinu djelomično plaćen. Ovo stoga što svoje tvrdnje ničim ne dokazuje.

27. Slijedom iznesenog, ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), niti sami žalitelji ne osporavaju točnost obračuna troška.

28. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. t. 2. ZPP-a, žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje.

29. Odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu, budući da ova postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, stoga je odlučeno kao točki II. izreke rješenja na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović