Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

R1 Ob-294/2024-14

Općinski sud u Bjelovaru po sucu tog suda Sunčici Lovrić kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku u Osijeku, protiv protustranaka VĐ, iz [adresa], MĐ, iz [adresa], AĐ, iz [adresa], zastupanih po punomoćnicima Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, odvjetnicima u Garešnici, te mlljt. EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlljt. ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlljt. DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po posebnom skrbniku TĐ, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Virovitica, Vladimira Nazora 2, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, 8. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagateljice koji glasi:

" Utvrđuje se postojanje izvanbračne zajednice između predlagateljice OĐ (OIB [osobni identifikacijski broj]) i sada pok. UĐ (OIB [osobni identifikacijski broj]) rođ. **.**.1972.. u [adresa] a preminulim **.**.2023.. u Virovitici i to počev od 1999. god. pa sve do smrti pok. UĐ."

Obrazloženje

1.Predlagateljica je ovome sudu podnijela prijedlog radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice nje i sada pok. IĐ. U prijedlogu navodi da je sa pok. IĐ bila u životnoj zajednici sve od 1999., do njegove smrti 14. prosinca 2023. time da je iz te zajednice poteklo troje zajedničke sada mlljt. djece, ovdje protustranke EĐ, ŠĐ i DĐ.

1.1.Predlagateljica navodi da je sve to vrijeme, kao i sada neudana, dok je pok. IĐ formalno bio u braku sa prvo protustrankom, s kojom od 1999. nije više živio, udaljili su se od stola i postelje, te nisu živjeli kao muž i žena dok je ostavitelj cijelo vrijeme nakon 1999. do svoje smrti živio s predlagateljicom, a koja zajednica suštinski i faktično predstavlja život upravo muža i žene.

1.2.Predlagateljica se poziva na ustavno načelo razmjernosti ustanovljeno odredbom čl. 16. st. 2. Ustava RH u vezi s odredbom čl. 62. istog propisa, na pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-I-673/1996 od 21. travnja 1999., u kojem je navedeno: "Ustav predviđa mogućnost ograničavanja sloboda i prava čovjeka i građanina. No, svako ograničenje, čak i kad je prijeko potrebno i utemeljeno u Ustavu, iznimno je stanje, jer odstupa od općih pravila o ustavnim slobodama i pravima. Zbog toga ograničenja trebaju biti ne samo zasnovana na Ustavu već i razmjerna cilju i svrsi koje se zakonom želi postići, to jest taj se cilj odnosno svrha mora postići sa što manjim zadiranjem u ustavna prava građana, dakako ako se ograničenja mogu odrediti stupnjevito. Ovo pravilo o razmjernosti ograničenja cilju i svrsi koji se zakonom žele postići opće je ustavno načelo, koje je imanentno svim ustavnim odredbama o slobodama i pravima čovjeka i građanina." Isto tako poziva se i na sadržaj odredbe čl. 16. t. 3. Opće deklaracije o ljudskim pravima prema kojoj odredbi je obitelj definirana kao prirodna i osnovna društvena jedinica i ima pravo na zaštitu društva i države te i na izreku iz pravne baštine i to (lat.): „ Consensus facit nuptias – Sporazum čini brak“ posljedično čemu predlagateljica smatra da je brak ostavitelja s njegovom formalnom suprugom sporazumno i prirodno prestao 1999., posljedično čemu dio odredbe čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona koji govori o „neoženjenom muškarcu“ se ne može tumačiti kao prepreka za priznanje statusa izvanbračne supruge predlagateljici u ovome postupku, budući bi to predstavljalo ekscesivni formalizam u odlučivanju, a što dovodi do povrede odredbe čl. 29. st. 1. Ustava RH u vezi s odredbom čl. 3. i čl. 14. st. 1. i st. 2. istog tj. dovodi po povrede Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol 1 uz Konvenciju zajamčenih prava na pravično suđenje, vladavinu prava, argument zdravog razuma i jamstvom nediskriminacije tj. zabrane diskriminacije. Ujedno se poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-I-5612/2011 od 23. siječnja 2013., u kojem je navedeno: "Načelo pravičnosti prožima cijeli tekst Ustava i inherentno je području zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda. Cilj mu je postići pravednu ravnotežu koja nije postignuta zakonskim aktima ili drugim propisima odnosno zakonodavnom, sudskom ili administrativnom praksom.", kao i na pravno shvaćanje izraženo u odluci istog Suda posl. br. U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014., u kojem je navedeno: "Ustavnopravno nije prihvatljiva „mehanička“ primjena pozitivnog prava bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cijeline s gledišta temeljnih vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske.", te na pravno shvaćanje izraženo u odluci istoga Suda posl. br. U-III-1311/2014 od 17. srpnja 2015., u kojoj je navedeno: "Objektivni pravni poredak u društvu utemeljenom na vladavini prava ne može se graditi a zaštita ustavnih prava pojedinca ne može se zasnivati na razlozima koji ne počivaju na argumentu „zdravog razuma“ (common sense argument).".

1.3.Predlagateljica navodi da, imajući prednje izloženo, na strani predlagateljice ispunjeni su svi formalni uvjeti propisani odredbom čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona, dok na strani pok. IĐ nije ispunjen samo jedan formalni uvjet i to formalno (ne)postojanje braka time da su na strani i predlagateljice i pok. IĐ dugogodišnje ispunjeni i konstantno ispunjavani svi oni uvjeti i sadržaji koji (izvan)bračnoj zajednici daju obiteljski smisao kao prirodne i osnove društvene jedinice. Napominje kako su predlagateljica i pok. IĐ zajedno s svojom mlljt. djecom zajedno i dugogodišnje živjeli upravo na adresi u [adresa].

1.4. Predlagateljica ima pravni interes za podnošenje prijedloga radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza pok. IĐ, pa predlaže utvrditi postojanje izvanbračne zajednice između nje i IĐ, od 1999. pa do njegove smrti 14. prosinca 2023.

2.U odgovoru na prijedlog prvo do treće protustranke (list 22-25) prvenstveno ističu da se kod ovoga suda radi istog pravnog pitanja vodi parnični postupak radi utvrđenja izvanbračne zajednice u spisu P Ob-223/2024, zbog čega ističu prigovor litispendencije.

2.1. Navodi da se status izvanbračne zajednice i prava koja iz toga stranka stječe, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava, pa da HZMO ne može biti pasivno legitimiran u postupku, a takav stav proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-497/2024-2 od 4. travnja 2024. i predlaže odbaciti prijedlog predlagateljice.

2.2. Prvo do treće protustranke protive se prijedlogu u cijelosti. Poriču da bi pok. IĐ bio samo formalno u braku s prvo protustrankom. Navodi da je isti često boravio u kući u [adresa] i to na način da je živio sa prvo do treće protustrankama, dolazio spavati, zajedno bi ručali i sve ostalo što se podrazumijeva u zajedničkom životu, a s njime su dolazila i boravila i djeca DĐ, ŠĐ i EĐ.

2.3. Prvo do treće protustranke pozivaju se na odredbu čl. 11. Obiteljskog zakona o učincima izvanbračne zajednice, a i na čl. 167. Kaznenog zakona.

2.4. Navode da je način života, kako je to opisano u tužbi u suprotnosti ne samo sa odredbama Obiteljskog zakona, jer se u konkretnom slučaju ne može utvrditi postojanje izvanbračne zajednice, jer se ne radi o neoženjenom muškarcu, nego je suprotno i odredbama Kaznenog zakona iz kojeg proizlazi kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – dvobračnost.

2.5.Dalje navode da je brak između pokojnog IĐ i prvo protustranke prestao smrću, a ne razvodom, stoga sukladno zakonu u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi postojanja izvanbračne zajednice između pokojnog i predlagateljice, i to iz razloga što bi se na taj način utvrdilo postojanje dva braka i to formalnog braka s prvo protustrankom i izvanbračne zajednice koja je sukladno propisima istovjetna bračnoj zajednici. Tvrdnje iz prijedloga kako su se pokojni IĐ i prvo protustranka udaljili od stola i od postelje nisu točne, budući da je pokojni dosta vremena provodio u kući u [adresa] i to na način da je ondje spavao, izvodio radove u dvorištu i kući, a kada bi danima boravio u kući u [adresa], prvo protustranka bi kuhala za sve, odnosno za pok., svoju djecu i njegovu djecu. Dakle, u konkretnom slučaju nije se radilo samo o formalnom postojanju braka kako se to nastoji prikazati u prijedlogu.

2.6.Prvo do treće protustranke navode da su stoga neosnovane tvrdnje predlagateljice o zajednici između predlagateljice i pokojnog koja predstavlja suštinski i faktično život upravo muže i žene, jer je navedeno kako suprotno zakonima Republike Hrvatske tako i stvarnim činjenicama, budući da je pokojni povremeno boravio kod prvo protustranke, te se odnos pokojnog i predlagateljice ne može smatrati izvanbračnom zajednicom.

2.7.Smatraju kako jedna osoba, konkretno pok. IĐ ne može istodobno biti u dvije različite životne zajednice, u braku s jednom osobom i u izvanbračnoj zajednici s drugom osobom, jer se u tom slučaju radi o bigamiji. Navode da stoga nisu ispunjene pretpostavke za priznanjem predlagateljici statusa izvanbračnog druga, a time niti statusa zakonskog nasljednika, pa stoga predlažu odbiti prijedlog predlagateljice.

3. Rješenjima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Virovitica od 11. prosinca 2024. mlljt. protustrankama DĐ, EĐ i ŠĐ imenovan je posebni skrbnik TĐ, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnice Virovitica (list 29-34).

3.1. Posebni skrbnik mlljt. protustranaka u podnesku od 21. veljače 2025. predložio je izvesti predložene dokaze kako bi se utvrdila opravdanost prijedloga predlagateljice (list 72).

4. U odgovoru na prijedlog sedmo protustranka navodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje navodi da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom postupku sukladno čl. 22. Zakona o mirovinskom osiguranju. Opreza radi protivi se prijedlogu. Navodi da predlagateljica mora dokazati postojanje izvanbračne zajednice kao i predočiti materijalne i druge dokaze iz kojih se nesporno može iščitati da je izvanbračna zajednica postojala i trajala najmanje tri godine prije smrti osiguranika ili korisnika mirovine i da je izvanbračna zajednica bila između neudate žene i neoženjenog muškarca, a iz ovog prijedloga proizlazi da je pok. IĐ bio u formalnom braku sa VĐ, a predlagateljica nije dostavila dokaz da je on bio razveden. Navodi da je za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice nužno postojanje životne, ekonomske i emocionalne zajednice neudane žene i neoženjenog muškarca, što u ovom slučaju nije, odnosno izvanbračnu zajednicu karakterizira trajnost životnog zajedništva (list 37-38).

5.Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u smrti list, zapisnik javnog bilježnika Brigite Anđal-Mlinarić od 7. svibnja 2024. broj O-1312/2023-15, UPP-OS- VIROVITICA-9/2024-15, rodne listove, brzojav, rješenje Flora-vtc d.o.o., račune, izvatke iz matice rođenih, uvjerenja o prebivalištu, fotografije, rješenje Flora-vtc d.o.o. od 22. prosinca 2023., preslik čestitke i fotografije, spis ovoga suda broj P Ob- 223/2024. i svu drugu dokumentaciju u spisu predmeta.

5.1. Izveden je dokaz saslušanjem predlagateljice HĐ i prvo do treće protustranaka VĐ, MĐ i AĐ.

6. Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

7. Prema odredbi članka 22. st. 1. Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, a st. 3. istog zakonskog članka je propisano da se pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku.

8. Napominje se kako se ovdje ne radi o nasljednom pravu nasljednika osobe u odnosu na koju se želi ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu, već se radi o pravu na ostvarivanje obiteljske mirovine iza umrlog bračnog/izvanbračnog partnera koje se stječe ispunjenjem pretpostavaka iz odredbe čl. 22. Zakona o mirovinskom osiguranju i to trenutkom kada je osiguraniku (koji želi ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu) priznato to pravo i to samo u odnosu na tu osobu kojoj je to pravo priznato (a ne u odnosu na pok. bračnog/izvanbračnog partnera, niti njegove nasljednike).

9. Dakle, o pravu na obiteljsku mirovinu odlučuje se u upravnom postupku, a o postojanju izvanbračne zajednice odlučuje sud u izvanparničnom postupku.

10. Prema odredbi čl. 5. st. 1. točke 2. Zakona o izvanparničnom postupku (Narodne novine 59/2023) stranka u izvanparničnom postupku je osoba koju je predlagatelj označio kao protustranku.

11. Predlagateljica je i sedmo protustranku označila kao stranku ovog postupka.

12. Napominje se da u ovakvoj vrsti izvanparničnog postupka naznačenost protustranke ne definira vrstu postupka, već kakav se pravni interes želi ostvariti.

13. Stoga je neosnovan prigovor prvo do treće protustranaka da sedmo protustranka nije pasivno legitimirana u ovom postupku.

14. Neosnovan je i prigovor litispendencije koji ističu prvo do treće protustranke.

15. Uvidom u spis ovoga suda broj P Ob-223/2024 utvrđeno je da je predlagateljica kao tužiteljica protiv prvo do treće protustranaka podnijela tužbu radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, na koju je bila upućena rješenjem suda u ostavinskom postupku iza pok. IĐ, obzirom su joj nasljednici osporili to pravo u ostavinskom postupku, kako to proizlazi iz priloženog zapisnika javnog bilježnika od 7. svibnja 2024. (list 7-8). Obzirom na ovu spornu činjenicu, o istoj je potrebno odlučiti u parničnom postupku, koji je predlagateljica kao tužiteljica i pokrenula.

15.1. U ovom predmetnom postupku odlučuje se o postojanju izvanbračne zajednice radi eventualnog stjecanja prava na mirovinska primanja iza pok. IĐ, o čijim pravima se odlučuje u upravnom postupku kod nadležnog HZMO, što proizlazi iz citirane odredbe čl. 22. Zakona o mirovinskom osiguranju.

15.2. Dakle, u odnosu na predmetni prijedlog i u odnosu na tužbu u navedenom parničnom postupku u spisu broj P Ob-223/2024, razvidno je da se ne radi niti o entitetu stranaka, dakle nema subjektivnog identiteta stranaka, a niti se radi o istovjetnom zahtjevu iz iste pravne osnove, pa se stoga ne radi o dvostrukoj litispendenciji.

16. Uvidom u smrtni list utvrđeno je da je IĐ preminuo **.**.2023. (list 6).

17. Nije sporno da je prvo protustranka VĐ zakonita supruga pok. ĐĐ, brak je sklopljen 14. kolovoza 1993., a prestao je smrću IĐ **.**.2023. (list 57).

18. Nije sporno da su drugo i treće protustranke, MĐ, rođena **.**.1993., kćerka i AĐ, rođen **.**.1997., sin pok. IĐ i protustranke VĐ, kako to proizlazi iz priloženih izvadaka iz matice rođenih (list 53, 58).

19. Nadalje, nije sporno da su četvrto do šesto protustranke, mlljt. EĐ, rođena **.**.2009., mlljt. ŠĐ, rođena **.**.2015. i mlljt. DĐ, rođen **.**.2017., djeca pok. IĐ i predlagateljice HĐ, kako to proizlazi iz priloženih rodnih listova (list 9-11).

20. Iz izvatka iz matice rođenih za predlagateljicu je razvidno da je ista rođena **.**.1980., rođenog prezimena HĐ, nije sklapala brak, te je ista promijenila prezime u SĐ pravomoćnim rješenjem Virovitičko-podravske županije, Službe za poslove župana i opće poslove od 1. srpnja 2024. (list 49-52).

20.1. Iz izvatka iz matice rođenih za prvo protustranku je razvidno da je rođenog prezimena ČĐ, te da je sklopila brak **.**.1993. sa IĐ i pri tom uzela prezime muža, a brak je prestao smrću bračnog druga 14. prosinca 2023. (list 57, 59).

20.2. Iz izvatka iz matice rođenih za pok. IĐ je razvidno da je sklopio brak **.**.1993. sa ČĐ, te da je umro **.**.2023. (list 44, 55).

21. Iz iskaza predlagateljice (list 74-76) proizlazi da je sa IĐ bila u zajednici od 1990., kada je on najprije dolazio kod nje u obiteljsku kuću njenih roditelja s kojima je živjela, da su 2007. ona i IĐ kupili kuću u [adresa], renovirali su ju i uselili u nju u rujnu 2012., živjeli su neprekidno kao muž i žena, nazivao ju je svojom suprugom, nikada drugdje nije prespavao. U njihovoj zajednici rođeno je troje djece, kćerka EĐ, **.**.2009., još kada su živjeli sa njenim roditeljima u Koriji, zatim kćerka ŠĐ, **.**.2015. i sin DĐ **.**.2017. Kao privatnik imala je salon vjenčanica na istoj adresi na kojoj i živi, a IĐ je radio u državnoj upravi u Centru 112, u smjenama, u noćnoj smjeni je i preminuo. Navodi da su kuću kupili kreditom čiji je nositelj bio IĐ, zajedno su ga otplaćivali, a sada ga otplaćuje sudužnik i to Goranova sestra ZĐ, jer ona nije imala mogućnost otplaćivati kredit, ZĐ ne vraća novac, ali joj je spremna vratiti kad se završi sud. S njom ne komunicira. Predlagateljica navodi da je znala da je IĐ oženjen, da ima dvoje djece, a njegovu suprugu vidjela je prvi puta na sudu, znala je sve o njima, što joj je IĐ ispričao, da su on i ČĐ u braku "na papiru", da su njihova zajednička djeca MĐ i AĐ, da su živjeli u [adresa], gdje ona osobno nikada nije bila. Navodi da je IĐ odlazio u [adresa] radi svoje djece, a njegova djeca su kod njih dolazila za potrebe školovanja, kad im je bio potreban prijevoz, nisu dolazili u posjetu, nisu se odazivali na krštenje njihove djece, niti na njegov 50. rođendan. Kada su bila manja njegova djeca, IĐ je odlazio u [adresa] jedanput do dva puta u mjesecu radi nekih potreba, a kada su bili punoljetni rjeđe je odlazio, a unuka po kćerki MĐ vidio je samo jedanput, te ona zna svaki odlazak UĐ u [adresa] i razlog odlaska. Navodi da IĐ nije razveo brak sa ČĐ, niti su se ona i IĐ vjenčali obzirom na sve okolnosti, koje su bile povezane sa podizanjem kredita još 2007., kada je IĐ pokušao u Italiji podići kredit od nekih privatnih osoba zbog manje kamate, pa je jedva ostao živ i bez novaca, pa su onda podigli kredit u RBA banci 2007./2008., te su došli na naplatu tuđi krediti kojima je IĐ bio jamac, ali su ih otplaćivali zajedno, jer su imali zajedničku blagajnu, a onda su došle bolesti i bilo joj je bitno da IĐ ostane živ, no dobio je bakterijsku upalu na srcu 2014. i jedna je ostao živ, a poslije je imao srčani, pa moždani udar i bio je šećeraš, o njemu se brinula kada se razbolio. Navodi da je IĐ uzdržavao svoju djecu MĐ i AĐ koji su živjeli sa svojom majkom ČĐ, na način da im je kupovao odjeću, obuću, prevozio ih, davao im hranu. Obnovio je krov i struju na kući u [adresa]. Navodi da je IĐ prevozio ČĐ na autobus kad je išla u Njemačku ili se vraćala natrag, a tako i djecu AĐ i MĐ. O smrti UĐ obavijestila ju je policija, organizirala je sahranu drugi dan i sama snosila troškove, nikoga nije obavještavala o njegovoj smrti, osim sestru i Goranovu sestričnu . Na pogrebu nisu bili ČĐ, niti njezina djeca, niti majka jer joj nisu rekli. Na pogrebu uručena joj je zastava. Navodi da ju nisu prihvaćali Goranovi roditelji. Navodi da su njihova djeca s ocem išla u [adresa] dva puta mjesečno, a i češće, a odrastanjem sve rjeđe. Svom prezimenu nakon Goranove smrti nadodala je njegovo prezime, jer joj tako jednostavnije dokazati da su djeca nje i UĐ za neke potrebe djece.

22. Iz iskaza protustranke VĐ (list 76-79) proizlazi da je brak sa IĐ sklopila 1993., u njihovom braku rođeno je dvoje djece, MĐ, **.**.1993. i AĐ, **.**.1997., najprije su živjeli u kući Goranovih roditelja u [adresa], a kad su 2000. saznali da IĐ ima ljubavnicu, ovdje predlagateljicu, IĐ i njegovi roditelji su se posvađali, pa je IĐ jedno vrijeme živio na stanu u [adresa]. Nakon nekog vremena odlučili su urediti kuću od njegove bake s kojom su imali sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, a po njenoj smrti 15. siječnja 2000., uredili su njenu kuću u [adresa] u koju su preselili, a 2003./2004. su renovirali istu kuću iz zajedničkih sredstava. Navodi da je IĐ radio u Centru 112 u smjenama, a ona u trgovini njegove majke koju je preuzela njegova sestra ZĐ, a poslije je radila sezonske poslove na moru, a kasnije je išla raditi u Njemačku. Navodi da je IĐ 2002. kupio salon vjenčanica koji je bio u iznajmljenom prostoru, u kojem je radila predlagateljica, što joj je rekao IĐ i da se između njih nešto dogodilo pa ju je istjerao, pa je onda ona radila u salonu neko vrijeme, šivala je vjenčanice i haljine za djeveruše i što god je trebalo. Salon vjenčanica bio je zajednički salon nje i UĐ, kupljen od zajedničkih prihoda. Navodi da je i njoj IĐ, kao i predlagateljici , govorio "gdje si ti, tu sam i ja", te joj je govorio da sve što imaju da je njihovo zajedničko. Navodi da se između UĐ i nje ništa nije promijenilo, da ju IĐ nije htio ostaviti, a nije htio biti niti bez JĐ. Navodi da su IĐ i ona plaćali sve troškove i sve obveze zajedno. 2015./2016. IĐ je cijelo vrijeme bio kod njih doma poslije posla, radio je u smjenama, a u [adresa] je imao salon vjenčanica i radionicu za printanje otisaka, podigao je kredit, te je tim kreditom i novcem od prodaje kuće njenog ujaka, kupljena kuća u [adresa] u koju su sve uložili za uređenje. Kuća nije bila namijenjena za stanovanje, već za salon, te su IĐ, djeca i ona bili prijavljeni na toj adresi do 2015. Prvo protustranka navodi da je IĐ bio cijelo vrijeme doma s njom i djecom, ujutro bi odlazio otvoriti salon i radionu, te se vraćao kući. Navodi da kada se rodila EĐ, složila se na upit UĐ da predlagateljica s djetetom trenutno spava u skladištu i da se renovira kuća u dvorištu, a sve se to radilo iz financijskih sredstava salona, te su OĐ i dijete EĐ živjeli u renoviranoj kući, kao i danas, a OĐ nije plaćala nikakve troškove za kuću. Navodi da su OĐ u ostavinskoj raspravi ponudili da njenoj djeci pripadne u vlasništvo salon i kuća u dvorištu, a sve što je u J da ostane njoj i njenoj djeci, na što OĐ nije pristala. Također navodi da je IĐ imao problema na poslu, prijetio mu je otkaz, tužio se s poslodavcem, pa zbog bojazni da ne ostane bez imovine, kao i ona kao njegova supruga, vlasništvo firme i salon prenio je na OĐ. Navodi da je IĐ dovodio dijete EĐ kod nje, ona ju je čuvala, IĐ je svaki dan odlazio po OĐ i EĐ, OĐ je radila u salonu, pa se sa djetetom EĐ vratio u [adresa], gdje je bio sve do navečer, ona je čuvala dijete EĐ kao svoje dijete, a EĐ je znala ostati i za vikend kod njih, a i po tjedan dana. Navodi da je u Njemačkoj počela raditi 2017. dogovorno s UĐ. Navodi da kada je prije toga bila doma, IĐ je stalno bio s njom i djecom, hranio se doma, spavao doma, imali su intimne odnose, spolne odnose u vezi kojih IĐ nije imao problema. Svake godine su išli na more, a s njima i EĐ, zadnji puta 2014. Kad je otišla raditi u Njemačku, kad bi se vratila kući IĐ i ona su bili zajedno, imali intimne odnose. Uvijek su imali zajedničke troškove, plaćali su sve račune, IĐ je imao punomoć na njenim računima, koristio njene kreditne kartice. Djeca MĐ i AĐ su odlazili kod oca u [adresa], ako ih je trebalo nekuda odvesti, ali nije bilo potrebe da idu tamo, jer je njihov otac uvijek bio doma. Kad je IĐ imao zdravstvene probleme, ona je radila sezonski na moru, a poslije u Njemačkoj, pa je o njemu brinula OĐ. Na sahranu nisu uspjeli doći sin i ona iz Njemačke. Zadnji puta UĐ je vidjela u studenom 2023. u kući u [adresa]. Kad je radila u [adresa] IĐ i ona čuli su se mobitelom, on je znao dolaziti po nju kad se vraćala iz Njemačke ili išla u Njemačku, a znao je doći i na more po nju kad je radila sezonski na moru. Vodili su duge razgovore, najviše kada je IĐ radio u noćnim smjenama, slala mu je slike na mobitel od unuka, kojeg su posjećivali zajedno. Navodi da nije sudjelovala u izgradnji nadgrobnog spomenika, jer za to nisu znali niti ona, niti djeca, a da jesu, rekli bi OĐ da to ne radi, jer to IĐ nije htio, te ne planiraju da on ostane tamo sahranjen, jer to nije njegova želja. Navodi da je IĐ volio žene, svašta se pričalo, ne zna da li je imao drugih ljubavnica, on je bio takav i ona je to prihvatila, dogovor je bio da se OĐ ne spominje u njihovoj kući. Kada se pričalo da s njom ljubuje, na upit IĐ je rekao da je to istina, ali je poricao da je bio sa drugim ženskim osobama. Odlazio je u salon, ali ona ne zna da li je bio sa OĐ.

23. Iz iskaza drugo protustranke MĐ (list 79-80), proizlazi da je živjela s mamom, tatom i bratom u [adresa] do 2016., a onda je otišla živjeti kod supruga dvije kuće dalje. Navodi da je otac uvijek s njima bio doma, osim u zadnje vrijeme kad je majka radila u Njemačkoj, nje nije bilo, a brat je bio s majkom u Njemačkoj, pa je otac više vremena provodio u gradu u [adresa], u kući u [adresa], gdje se nalazi salon vjenčanica i radiona za printanje, pa je onda živio sa OĐ u to vrijeme, a dolazio u [adresa] kad je trebalo nešto raditi ili za nekakve situacije kad ga je zvala, a znao je doći i sa EĐ i ŠĐ, tata je u zadnje vrijeme plaćao režije za kuću u [adresa]. Navodi da je EĐ znala pričati da tata spava na kauču u dnevnom boravku. Navodi da je iz njenog gledišta HĐ bila tatina ljubavnica, jer nisu osjetili nikakvu promjenu, kako je uvijek bio doma, uvijek je bio na raspolaganju kad je trebalo, išao je na roditeljske sastanke njima djeci, nisu osjetili nikakav nedostatak od njegove strane. Po rođenju EĐ ista je često bila kod njih u [adresa] i kad je bila u gipsu, i kad je imala vodene kozice, kod njih je pisala i zadaće, pa je otac rekao da bi ju najradije upisao u školu u [adresa] da ju ne mora voziti u [adresa], pa u [adresa], pa natrag. Navodi da je provodila vrijeme u kući u [adresa] kad ju je trebao tata odvesti doma, kad je čekala satove vožnje, ali je osjetila da nije poželjna, jedan tjedan je radila u salonu vjenčanica. Otac joj je kupio automobil. Navodi da kada je otac završio u bolnici, preko njene svekrve otac je dobio svu potrebnu njegu. Navodi da su roditelji bili kod nje u kući kada je rodila, i za Uskrs, i preko ljeta, a zadnji puta u studenom 2023. Navodi da joj je smetao odnos oca i JĐ, jer se o tome uvijek pričalo kada je išla u školu. Sa OĐ nije imala nekakav posebni odnos.

24. Iz iskaza treće protustranke AĐ (list 80-81) proizlazi da od rođenja pamti da je živio s roditeljima i sestrom na adresi [adresa], nikada se nije osjećalo da je otac odsutan, spavao je u kući, jeo s njima, sudjelovao u brizi oko njih djece, roditelji su uvijek funkcionirali isto, nije se osjećalo ništa drugačije. U Njemačkoj je radio od 2019. do 2020., onda se vratio kući, a nakon godinu dana otišao s majkom u Njemačku, gdje su bili u vrijeme kada je otac umro. Navodi da je iz priča po selu saznao da tata ima neku žensku osobu, a nakon nekog vremena tata je počeo dovoditi EĐ kod njih doma, roditelji se oko toga nisu posvađali, majka je odgajala EĐ kao da mu je sestra. Na adresu gdje je salon vjenčanica odlazio je ako mu je trebao prijevoz dok je još išao u školu, nije trebao tamo ići u posjet, jer je tata cijelo vrijeme bio doma. Njegov odnos s ocem posljednjih godina prije smrti oca nije se nimalo promijenio, razmjenjivali su si poruke mobitelom kad je bio u Njemačkoj, a najvećim dijelom su razgovarali onda kad su razgovarali roditelji putem mobitela, a prije odlaska u Njemačku s ocem se viđao normalno i često. Navodi da ga je više smetalo pričanje po selu da je OĐ tatina ljubavnica od odnosa koji je imao otac sa OĐ. Navodi da s OĐ nije imao nikakav kontakt.

25. Analizirajući sve provedene dokaze, sud utvrđuje da je prvo protustranka bila u braku sa IĐ od 1993., a brak je prestao smrću IĐ **.**.2023., u braku je rođeno dvoje djece, ovdje protustranke MĐ i AĐ. Za vrijeme trajanja braka sada pok. IĐ bio je u vezi sa predlagateljicom u kojoj je rođeno troje mlljt. djece, ovdje protustranke mlljt. EĐ, mlljt. ŠĐ i mlljt. DĐ. Navedeno upućuje na zaključak da je sada pok. IĐ vodio dvostruki život, jer je održavao i bračnu zajednicu, a isto tako i vezu sa predlagateljicom i njihovo troje zajedničke djece, što su znale i predlagateljica i prvo protustranka i na to su pristale.

26. Predlagateljica tvrdi da je bila u izvanbračnoj zajednici sa pok. IĐ od 1999., a živjeli su zajedno od 2012.

27. Prema tada važećoj odredbi čl. 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 162/98, 116/03) odredbe Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca.

28. Odredbom čl. 3. Obiteljskog zakona 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014, 5/2015,) propisano je da se odredbe Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

29. Izvanbračna zajednica ima jednake učinke kao i bračna zajednica, ako su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 156/23).

29.1. Odredbom čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili je nastavljena sklapanjem braka.

29.2. Odredbom čl. 11. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. ovog članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica, te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

30. Dakle, da bi se zajednica dviju osoba smatrala izvanbračnom zajednicom i da bi proizvodila pravne učinke, moraju kumulativno biti ispunjene četiri pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice: 1. postojanje životne zajednice, 2. različitost spolova, 3. slobodan bračni status osoba, odnosno da nisu u braku, i 4. vremensko trajanje zajednice najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno dijete ili je zajednica nastavljena sklapanjem braka.

31. Nadalje, odredbom čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) propisano je da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

32. Naveden zakonske odredbe su jasne i nedvosmislene u pogledu pravnih učinaka izvanbračne zajednice, da je riječ o životnoj zajednici neudane žene i neoženjenoga muškarca. Okolnost da je makar jedan od članova faktične životne zajednice žene i muškarca istodobno u braku isključuje mogućnost da se takva zajednica smatra izvanbračnom zajednicom, a njeni članovi izvanbračnim drugovima.

33. Jasne su i pravne osnove prestanka braka.

33.1. Prema odredbi čl. 47. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 156/23) bez obzira na oblik u kojem je sklopljen, brak prestaje smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništajem ili razvodom.

33.2. Brak prvo protustranke i IĐ prestao je njegovom smrću.

34. Obzirom na činjenicu da su prvo protustranka i sada pok. IĐ bili u braku do njegove smrti, sama ta činjenica isključuje istodobno postojanje izvanbračne zajednice, bez obzira i na tvrdnju predlagateljice da se radilo o "formalnoj" bračnoj zajednici.

35. Takav stav proizlazi i iz odluke Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-184/2024-3 od 23. svibnja 2024. i odluke Županijskog suda u Splitu, broj Gž Ob-119/2016-2 od 6. lipnja 2018.).

35.1. Tako i u odluci broj Rev-528/15-2 od 28. studenog 2018. Vrhovni sud Republike Hrvatske iznosi stav da "…za postojanje izvanbračne zajednice treba utvrditi, osim potrebnog trajanja koje je zakonski precizno normirano u ObZ, da niti jedan od partnera u razdoblju trajanja te zajednice nije bio u braku…"

36. Međutim, iz provedenih dokaza proizlazi da su prvo protustranka i IĐ živjeli i nadalje do njegove smrti kao bračni drugovi, dijelili troškove, imali intimne odnose, brinuli o djeci, posjećivali unuka, pok. IĐ uvijek je bio na raspolaganju i supruzi i djeci, što sve ukazuje da bračna zajednica prvo protustranke i IĐ nije bila samo "formalna", kako to tvrdi predlagateljica.

37. S aspekta prava predlagateljice koje ona polaže na ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu iza pok. IĐ, a prethodno tome tvrdi da ima pravni interes za utvrđivanje izvanbračne zajednice, postojanje braka pok. IĐ i prvo protustranke, isključuje utvrđivanje izvanbračne zajednice pok. IĐ sa predlagateljicom, budući bi u suprotnom postojala pravna nesigurnost u pogledu ostvarivanja ovog prava, na koja imaju pravo bračni/izvanbračni drug, ali zasigurno ne oboje istovremeno, te bi isto bi bilo protivno javnom poretku Republike Hrvatske.

38. U odnosu na primjenu odredbi Opće deklaracije o ljudskim pravima, zatim ustavnih prava o ograničenjima slobode i prava čovjeka, te pozivanje na ekscesni formalizam kao prepreku za priznavanje predlagateljici prava na priznanje statusa izvanbračne supruge pok. IĐ, ističe da su i navedeni prigovori u cijelosti neosnovani kao i da istoj ovom odlukom nisu povrijeđena prava s aspekta zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda.

39. Naime, prema odredbi čl. 62. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) propisano je da se brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju zakonom.

39.1. Čl. 5. Ustava Republike Hrvatske je propisano da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

40. Prema odredbama europskog prava, jasno proizlazi da u zemljama Europske unije koje priznaju izvanbračne zajednice, stranke mogu imati prava i obveze povezane s vlasništvom, nasljedstvom i davanjima za uzdržavanje nakon rastave.

40.1. Europska konvencija o ljudskim pravima iz 1950. sadrži odredbu prema kojoj se osnivanje obitelji dovodi u usku vezu sa sklapanjem braka (čl.12 Konvencije). Prema čl. 12 navedene Konvencije „muškarci i žene u dobi za sklapanje braka imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj, u skladu s domaćim zakonima koji uređuju ostvarenje tog prava“. No Europska konvencija o ljudskim pravima uz navedenu sadrži i vrlo široko formuliranu odredbu o pravu na zaštitu obiteljskog života iz čl. 8. Premačl. 8, stavku 1 Konvencije „svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života“. Prema tome, budući da svatko ima pravo na poštovanje svog obiteljskog života, čl. 8 odnosi se na obitelji u širem smislu od onoga iz čl. 12, obuhvaćajući i bračne i izvanbračne zajednice, s ili bez djece. Jedini uvjet je da su takve zajednice usko povezane i trajne. Prema stavku 2, čl. 8 Europske konvencije i izvanbračna je zajednica stoga zaštićena od miješanja javne vlasti u ostvarivanju prava na poštivanje svoga obiteljskog života „osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih“. Osim ove negativne obveze za državu, člankom 8 nameće se i pozitivna obveza zaštite obiteljske zajednice, uključujući i izvanbračnu, njezinih članova, posebice djece.

40.2. Sama odredba čl. 8. st. 2. Europske konvencije o ljudskim pravima propisuje da se javna vlast se ne miješa u vršenje prava na poštovanje privatnog i porodičnog života, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili sprječavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

41. Imajući u vidu interes predlagateljice za utvrđivanjem izvanbračne zajednice, kako bi ostvarila pravo na obiteljsku mirovinu iza pok. IĐ, te zakonske odredbe koje izričito propisuju slobodan bračni status kao jednu od kumulativnih pretpostavki za utvrđivanje izvanbračne zajednice, sud zaključuje da predlagateljici nisu povrijeđena prava zajamčena čl. 8 Konvencije o zaštiti njezina obiteljskog života.

42. Iz provedenog postupka, proizlazi da kod predlagateljice nije nastupila diskriminacija, obzirom na to da je u predmetno razdoblje koje predlagateljica ističe kao vrijeme trajanja izvanbračne zajednice bila na snazi primjena Obiteljskog zakona kojim je propisano da je izvanbračna zajednica zajednica između neženjenog muškarca i neudane žene, a predlagateljica je svjesno i voljno bila u toj zajednici s IĐ u vrijeme kada je on bio u zakonitom braku i bračnoj zajednici s prvo protustrankom, pa se stoga predlagateljica neosnovano poziva na povredu jednakosti i diskriminacije.

43. Sijedom svega navedenog, imajući u vidu sve utvrđene činjenice i provedene dokaze, prijedlog predlagateljice valjalo je odbiti u cijelosti, kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

U Bjelovaru, 8. travnja 2025.

Sudac

Sunčica Lovrić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ovoga rješenja.