Poslovni broj: Usž-109/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu u tužitelja CENSUS d.o.o., Trg Nikole Šubića Zrinskog 2, Zagreb, OIB: 18924910792 koje zastupa Domagoj Poljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić & Poljak, Zadarska 77, Zagreb, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđenja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbama tuženika i zainteresirane osobe, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4510/2023-20 od 11. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tuženika i zainteresirane osobe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4510/2023-20 od 11. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika KLASA: UP/II- 363-03/21-04/212, URBROJ: 531-07-1-3-1/1-23-2 od 19. srpnja 2023. te rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/17- 008/7954, URBROJ: 251-13-32-1/025-21-4VSO od 24. kolovoza 2021. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora odbijen (točka IV. izreke).
1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 19. srpnja 2023. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 24. kolovoza 2021. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu nezakonito rekonstruiranu poslovnu zgradu u [adresa], [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], razlike obujma 4.992,82 m3, u iznosu od 479.310,72 kuna.
2. Tuženik je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu pobijajući je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa pokrenut za vrijeme važenja "starog" Zakona o komunalnom gospodarstvu, s obzirom da je zahtjev za obračun komunalnog doprinosa prvostupanjsko tijelo zaprimilo 28. kolovoza 2017., dakle prije stupanja na snagu "novog" Zakona o komunalnom gospodarstvu. Pozivom na različite odluke ovog Suda pojašnjava da je, suprotno stavu prvostupanjskog suda, postupak trebalo provesti primjenom "starog" Zakona o komunalnom gospodarstvu koji ne propisuje rok u kojem bi se morala utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa, a iz kojeg razloga smatra da se u konkretnom predmetu ne može raditi o nastupanju zastare utvrđivanja predmetne obveze. Predlaže poništiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev.
2.1. Tužitelj i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu odgovorili na žalbu tuženika.
3. Zainteresirana osoba je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu pobijajući je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je obveza komunalnog doprinosa nastala 2014. godine, odnosno, kada je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno te da je sukladno tome zastara počela teći 1. siječnja 2015. Pojašnjava da je u konkretnom predmetu prva radnja, u smislu odredbe članka 40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, trenutak kada je Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet poduzeo prvu radnju sa svrhom vođenja postupka utvrđivanja komunalnog doprinosa, odnosno 1. veljače 2021., kada je izrađen prvi proračun troškova komunalnog doprinosa. S obzirom da je u konkretnom predmetu utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa nastalo 2021. godine, tvrdi da je zastara počela teći 1. siječnja 2022., a slijedom čega smatra neosnovanim prigovor zastare tužitelja jer nije proteklo šest godina propisanih odredbom članka 108. Općeg poreznog zakona. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu.
3.1. Tužitelj i tuženik, iako uredno pozvani, nisu odgovorili na žalbu zainteresirane osobe.
4. Žalbe tuženika i zainteresirane osobe, nisu osnovane.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud, primjenom Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18. i 32/20.) i Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje: OPZ), a u vezi s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12., 143/13., 65/17., dalje: ZoPNIZ- a), osnovano poništio prvostupanjsko rješenje i rješenje tuženika, s obzirom da je pravilno utvrdio kako je, u konkretnom predmetu, do dana donošenja osporenih rješenja, nastupila zastara prava na utvrđivanje komunalnog doprinosa.
7. Naime, prema odredbi članka 22. stavka 1. ZoPNIZ-a podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koje je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
8. Nadalje, odredbom članka 108. stavak 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, s time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).
9. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-350-05/2013-007/18472, URBROJ: 251-13-22-1/113-14-14 od 30. rujna 2014. postalo pravomoćno (a time i izvršno) 28. listopada 2014. te da je sukladno citiranoj odredbi članka 22. stavka 1. ZoPNIZ-a, suprotno žalbenim navodima zainteresirane osobe, u postupcima kojima je prethodilo ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade, za početak zastarnog roka relevantan upravo trenutak kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno.
9.1. Primjenjujući prethodno citirane odredbe na konkretan predmet proizlazi da je, zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2015., a što ima za posljedicu pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom predmetu nastupila zastara prava za utvrđenje predmetne obveze, jer je do donošenja rješenja tuženika (19. srpnja 2023.), kao i prvostupanjskog rješenja (24. kolovoza 2021.), protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a za utvrđenje te obveze.
10. Ovaj Sud smatra potrebnim ukazati da je u dosadašnjoj upravnosudskoj praksi bilo izraženo shvaćanje, na koje tuženik ukazuje u žalbi, da Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00. ,129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15., dalje u tekstu: ZKG/95) ne propisuje rok u kojem bi se morala utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Međutim, takvo shvaćanje je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio pogrešnim. Naime u presudi broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. Vrhovni je sud Republike Hrvatske izrazio shvaćanje da je komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture te se na pitanje zastare navedenog javnog davanja primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o zastari jer se odredbe tog zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja među koja spada i komunalni doprinos.
11. Stoga, kraj činjenice da Vrhovni sud Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13., 35/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24.) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a da se prema naprijed izraženom pravnom shvaćanju tog Suda, odredbe OPZ-a na pitanje zastare komunalnog doprinosa primjenjuju i u odnosu na ZKG/95, to bi, suprotno žalbenim navodima tuženika i primjena ZKG/95, imala za posljedicu jednako utvrđenje da je, u konkretnom predmetu, nastupila zastara prava na utvrđivanje komunalnog doprinosa.
12. Slijedom navedenog, proizlazi da je osporena presuda donesena pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a što nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika ni zainteresirane osobe, pa ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbe tuženika i zainteresirane osobe odbiti kao neosnovane.
U Zagrebu, 8. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
