Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1237/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davorin Mičin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-68/2022-33 od 10. srpnja 2023., dana 8. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-68/2022-33 od 10. srpnja 2023. te sudi:
Odbija se tužiteljica TC sa tužbenim zahtjevom koji glasi: "I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. isplatiti tužiteljici TC 8.757,72 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 20.03.2007. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 16.04.2007. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 15.05.2007. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 11.06.2007. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 17.07.2007. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 14.08.2007. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 18.09.2007. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 16.10.2007. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 14.11.2007. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 18.12.2007. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 15.01.2008. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 14.02.2008. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 17.03.2008. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 15.04.2008. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 15.05.2008. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 17.06.2008. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 10.07.2008. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 10.08.2008. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 16.09.2008. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 16.10.2008. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 17.11.2008. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 12.12.2008. do isplate
na iznos od 174,14 kn / 23,11 EUR od dana 19.01.2009. do isplate
na iznos od 253,08 kn / 33,59 EUR od dana 18.02.2009. do isplate
na iznos od 253,08 kn / 33,59 EUR od dana 18.03.2009. do isplate
na iznos od 253,08 kn / 33,59 EUR od dana 15.04.2009. do isplate
na iznos od 253,08 kn / 33,59 EUR od dana 18.05.2009. do isplate
na iznos od 253,08 kn / 33,59 EUR od dana 16.06.2009. do isplate
na iznos od 253,08 kn / 33,59 EUR od dana 17.07.2009. do isplate
na iznos od 253,08 kn / 33,59 EUR od dana 18.08.2009. do isplate
na iznos od 253,08 kn / 33,59 EUR od dana 14.09.2009. do isplate
na iznos od 253,08 kn / 33,59 EUR od dana 13.10.2009. do isplate
na iznos od 253,08 kn / 33,59 EUR od dana 10.11.2009. do isplate
na iznos od 253,08 kn / 33,59 EUR od dana 15.12.2009. do isplate
na iznos od 332,56 kn / 44,14 EUR od dana 15.01.2010. do isplate
na iznos od 332,56 kn / 44,14 EUR od dana 15.02.2010. do isplate
na iznos od 332,56 kn / 44,14 EUR od dana 15.03.2010. do isplate
na iznos od 332,56 kn / 44,14 EUR od dana 13.04.2010. do isplate
na iznos od 332,56 kn / 44,14 EUR od dana 11.05.2010. do isplate
na iznos od 332,56 kn / 44,14 EUR od dana 14.06.2010. do isplate
na iznos od 332,56 kn / 44,14 EUR od dana 14.07.2010. do isplate
na iznos od 332,56 kn / 44,14 EUR od dana 12.08.2010. do isplate
na iznos od 332,56 kn / 44,14 EUR od dana 15.09.2010. do isplate
na iznos od 332,56 kn / 44,14 EUR od dana 14.10.2010. do isplate
na iznos od 332,56 kn / 44,14 EUR od dana 15.11.2010. do isplate
na iznos od 332,56 kn / 44,14 EUR od dana 16.12.2010. do isplate
na iznos od 332,56 kn / 44,14 EUR od dana 14.01.2011. do isplate
na iznos od 301,06 kn / 39,96 EUR od dana 15.02.2011. do isplate
na iznos od 301,06 kn / 39,96 EUR od dana 15.03.2011. do isplate
na iznos od 301,06 kn / 39,96 EUR od dana 14.04.2011. do isplate
na iznos od 577,57 kn / 76,66 EUR od dana 12.05.2011. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 13.06.2011. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 13.07.2011. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 12.08.2011. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 15.09.2011. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 12.10.2011. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 14.11.2011. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 14.12.2011. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 13.01.2012. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 14.02.2012. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 14.03.2012. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 13.04.2012. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 11.05.2012. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 13.06.2012. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 12.07.2012. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 13.08.2012. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 12.09.2012. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 12.10.2012. do isplate
na iznos od 757,50 kn / 100,54 EUR od dana 12.11.2012. do isplate
na iznos od 1.257,50 kn / 166,90 EUR od dana 12.12.2012. do isplate
na iznos od 1.257,50 kn / 166,90 EUR od dana 14.01.2013. do isplate
na iznos od 1.257,50 kn / 166,90 EUR od dana 14.02.2013. do isplate
na iznos od 1.257,50 kn / 166,90 EUR od dana 14.03.2013. do isplate
na iznos od 1.257,50 kn / 166,90 EUR od dana 15.04.2013. do isplate
na iznos od 1.257,50 kn / 166,90 EUR od dana 14.05.2013. do isplate
na iznos od 1.257,50 kn / 166,90 EUR od dana 13.06.2013. do isplate
na iznos od 1.257,50 kn / 166,90 EUR od dana 12.07.2013. do isplate
na iznos od 1.257,50 kn / 166,90 EUR od dana 14.08.2013. do isplate
na iznos od 1.357,50 kn / 180,17 EUR od dana 13.09.2013. do isplate
na iznos od 1.257,50 kn / 166,90 EUR od dana 16.10.2013. do isplate
na iznos od 1.257,50 kn / 166,90 EUR od dana 15.11.2013. do isplate
na iznos od 1.257,50 kn / 166,90 EUR od dana 17.12.2013. do isplate
na iznos od 1.257,50 kn / 166,90 EUR od dana 15.01.2014. do isplate
na iznos od 741,51 kn / 98,42 EUR od dana 12.02.2014. do isplate
na iznos od 741,51 kn / 98,42 EUR od dana 11.03.2014. do isplate
na iznos od 741,51 kn / 98,42 EUR od dana 11.04.2014. do isplate
na iznos od 741,51 kn / 98,42 EUR od dana 12.05.2014. do isplate
na iznos od 741,51 kn / 98,42 EUR od dana 12.06.2014. do isplate
na iznos od 614,80 kn / 81,60 EUR od dana 18.07.2014. do isplate
na iznos od 732,99 kn / 97,29 EUR od dana 07.08.2014. do isplate
na iznos od 740,35 kn / 98,26 EUR od dana 08.09.2014. do isplate
na iznos od 666,16 kn / 88,42 EUR od dana 07.10.2014. do isplate
na iznos od 720,48 kn / 95,63 EUR od dana 06.11.2014. do isplate
na iznos od 1.368,53 kn / 181,64 EUR od dana 05.12.2014. do isplate
na iznos od 821,33 kn / 109,01 EUR od dana 10.01.2015. do isplate
na iznos od 1.962,37 kn / 260,45 EUR od dana 10.02.2015. do isplate
na iznos od 1.090,56 kn / 144,74 EUR od dana 10.03.2015. do isplate
na iznos od 1.131,73 kn / 150,21 EUR od dana 10.04.2015. do isplate
na iznos od 1.730,83 kn / 229,72 EUR od dana 11.05.2015. do isplate
na iznos od 1.360,01 kn / 180,50 EUR od dana 10.06.2015. do isplate
na iznos od 1.725,41 kn / 229,00 EUR od dana 10.07.2015. do isplate
na iznos od 1.926,81 kn / 255,73 EUR od dana 11.08.2015. do isplate
na iznos od 1.751,36 kn / 232,45 EUR od dana 04.09.2015. do isplate te joj naknaditi trošak parničnog postupka od 1.814,46 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2023. pa do isplate."
II Svaka stranka snosi svoje troškove parnice.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 8.757,72 eura sa pripadajućim, pojedinačno označenim kamatama tekućim do isplate dok je pod točkom III izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u svoti od 1.814,46 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2023. pa do isplate a pod točkom IV izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na isplatu svota koje je pretplatila u ispunjenju odredbi Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 11788/06, kojim joj je tuženik 27. siječnja 2006. odobrio kredit za adaptaciju u svoti od 68.730,00 CHF, isplaćenoj po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem za CHF na dan korištenja kredita (dalje: Ugovor o kreditu) i to u vidu razlike obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana konverzije a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu te razlike obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana konverzije a koja proizlazi iz promjene tečaja za valutu CHF, jer se radi o nepoštenim a time i ništetnim ugovornim odredbama.
5. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući njegovu visinu sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka ... prema kojemu je tužiteljica pretplatila svoje obveze zbog promjene tečaja za valutu CHF u svoti od 5.007,72 eura a zbog promjene kamatne stope u svoti od 3.749,92 eura pa sudi ukupno 8.757,72 eura.
6. Ovo stoga, što odlučujući u smislu odredbe čl. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) upućuje na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i na odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) i ocjenjuje ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta obveze u CHF u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO).
7. U odnosu na nesporno zaključeni Dodatka broj 1 Ugovora o ... kojega su stranke sklopile 2. veljače 2016. (dalje: Dodatak) radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro, na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15 – dalje ZID ZPK) ocjenjuje kako su ugovorne strane suglasno utvrdile iznos preostale neotplaćene nedospjele glavnice kredita i ugovorene promjenjive kamatne stope ali, budući da je intencija zakonodavca, prilikom donošenja ZIP ZPK bila izjednačiti potrošače koji su ugovorili kredite denominirane u CHF, s potrošačima koji su ugovorili takve kredite u eurima a time nije bilo obuhvaćeno obeštećenje potrošača, postoji pravni interes tužiteljice na podnošenje predmetne tužbe sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.
8. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.
9. Dodatak koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.
10. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut S p o r a z u m o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu (dalje: Sporazum), očito je da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO.
11. Primjena ZIDZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.
12. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.
13. Odredbom čl. 1. Dodatka su stranke suglasno potvrdile da su zaključile Ugovor o kreditu 27. siječnja 2006. te da je tužiteljica na temelju ZIP ZPK pristala na konverziju kredita radi promjene valute tako, da se izjednači s položajem u kojem bi bila da je koristila kredit denominiran u euro pa je slijedom toga došlo do promjene valute ugovora, visine kamatne stope EKS-a, iznosa anuiteta i načina osiguranja već postojeće nekretnine kao i suglasnosti da će se korištenje pretplate nastale na temelju konverzije definirati Sporazumom (kojega je tužiteljica dostavila uz tužbu) kojim je utvrđena visina pretplate tužiteljice na dan sklapanja tog sporazuma (2. veljače 2016.) te je ugovoreno da će se iznos pretplate koristiti isključivo za podmirenje budućih anuiteta u iznosu od ½ mjesečnoga anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi te će se sve uplate na račun za plaćanja kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, nastale nakon potpisa prenijeti na novi račun za plaćanje kredita otvorenog kroz proces konverzije koji je naveden u potpisanom dodatku.
14. Tako je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.
15. Ovo je izrijekom ugovoreno odredbom čl. 1. Dodatka gdje je voljom ugovornih strana postojeći ugovorni odnos na temelju Osnovnog ugovora (Ugovora o kreditu) izmijenjen u skladu s Dodatkom te je time postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima.
16. Dakle, tražbina tužiteljice na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključila Dodatak na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.
17. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZIDZPK tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u U go v o r u o kreditu jer ju, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila, vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela valjanim Dodatkom pa joj ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.
18. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZIDZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZIDZPK stavka 1. uključuje i te uplate.
19. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c st. 1. ZIDZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZIDZPK.
20. Tako je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZIDZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.
21. Kada su dakle, svote koje je tužiteljica platila više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorištena u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog Ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZIDZPK. Naime, konverzija izvršena prema ZIDZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti a time posljedično niti ništetnosti.
22. Budući da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZIDZPK sklapanjem Dodatka sa tuženikom, ona više nema pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u CHF odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF jer izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZIDZPK uključuje i te uplate.
23. Slijedom iznijetog je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatku tako, da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, u dijelu prvostupanjske odluke pod točkom I izreke pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19.c ZIDZPK pa je na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda tako, da je zahtjev za isplatu odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda.
24. Odluka o parničnom trošku u ovoj odluci donijeta je cijeneći činjenicu da je tužiteljica zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka usprkos činjenici da je tužiteljica u cijelosti izgubio parnicu.
25. Tužiteljica naime nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogla biti svjesna da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman pa je primjenom odredbe čl. 380. točka 3. ZPP uvažena žalba tuženika i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III i IV izreke pobijane prvostupanjske presude tako da svaka stranka snosi svoj trošak parnice s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom.
U Zagrebu 8. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Andrina Raspor Flis
