REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1323/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice DI iz [adresa], D [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonske nasljednice iza pok. ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa FI, službena osoba tuženika, radi izdavanja potvrde o posebnom stažu u dvostrukom trajanju, 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 117-03/23-01/1, URBROJ: 512-2501-23-2 od 17. ožujka 2023.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-034-05/22- 01/01, URBROJ: 512M2-76-23-2 od 26. siječnja 2023.

Obrazloženje

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 117-03/23-01/1, URBROJ: 512-2501-23-2 od 17. ožujka 2023., odbijena je žalba tužitelja ĆI izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-034-05/22-01/01, URBROJ: 512M2-76-23-2 od 26. siječnja 2023.

1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev ĆI, rođenog **.**.1956., za izdavanje potvrde o posebnom stažu u dvostrukom trajanju.

1.3. Najprije valja istaknuti da je tužbu podnio **.**.2024. ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te je sud, po saznanju o činjenici smrti najprije donio rješenje o prekidu spora poslovni broj Us I 659/2023-6 od 14. ožujka 2024., te je nakon izvršenog uvida u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: O-75/2024 od 20. veljače 2024., iza pok. tužitelja ĆI, utvrdio da je zakonskom nasljednicom proglašena supruga tužitelja DI iz [adresa] (u cijelosti). Stoga je sud rješenjem poslovni broj Us I -65/2023-8 od 29. studenog 2024. donio rješenje o nastavku spora, a zakonska nasljednica DI podneskom od 20. prosinca 2024. obavijestila je sud da preuzima sudjelovanje u upravnom sporu kao tužiteljica.

2. U tužbi, sada pok. ĆI, navodi da je na temelju članka 159. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine" broj: 47/09. i 110/21 - dalje: ZUP) podnio zahtjev za izdavanjem potvrde o stažu osiguranja u dvostrukom trajanju kao hrvatskom branitelju dragovoljcu iz Domovinskog rata. Osporava stav tuženika kao i prvostupanjskog tijela da nema evidentiran niti jedan dan sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora, te da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o stažu osiguranja u dvostrukom trajanju. Osporavano rješenje smatra nezakonitim zbog bitnih povreda postupka, smatra da je izreka rješenja nerazumljiva i kontradiktorna, odnosno da rješenje ne sadržava razloge o odlučnim činjenicama. Ističe da je priznati Ć iz Domovinskog rata s 60% tjelesnog oštećenja stalno, koji status je utvrđen na temelju bolesti, kada je utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze bolesti tužitelja i njegovog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Smatra da je u postupku trebalo nadopuniti podatke iz službene evidencije i izdati tužitelju potvrdu o stažu osiguranja u dvostrukom trajanju, sukladno Zakonu o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ br. 121/17., 98/19., 84/21. - dalje: Zakon). Poziva se na sadržaj odredbe članka 4. stavak 1. i 2., Zakona, te smatra da je navedenom odredbom propisano da i tužitelj ostvaruje sva prava iz Zakona, kao hrvatski branitelj. Ističe da i Konačni prijedlog Zakona, P.Z. 174, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 23. studenoga 2017., obrazlaže članak 4.: „ Ovom novom odredbom omogućava se priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata svim osobama kojima je do dana stupanja na snagu ovog Zakona priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i koji je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona na redovitoj isplati osobne invalidnine s priznatim statusom HRVI iz Domovinskog rata. Ova kategorija ostvaruje ista prava kao i ostali Ć kojima je u trenutku priznavanja statusa HRVI bio priznat i status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Ova odredba uvodi se radi ispravljanja nelogičnosti do koje je došlo uslijed početnih godina priznavanja statusa HRVI iz Domovinskog rata kada je određenim osobama priznat status HRVI iz Domovinskog rata, a bez priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata". Nadalje se poziva na odredbu članka 18. stavak 1. c) točka 6. Zakona koja propisuje da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata i članovi njihovih obitelji pod uvjetima određenim ovim Zakonom mogu ostvariti (i) pravo na staž osiguranja ili posebni staž. Poziva se i na odredbu članka 55. Zakona u smislu izračuna staža u dvostrukom trajanju (kao uvjet za stjecanje prava i određivanje iznosa mirovine), te odredbu članka 149. i 150. Zakona, o načinu vođenja službene evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, kao i na odredbu članka 121. Zakona o obrani („Narodne novine" broj: 73/13., 75/15., 27/16., 110/17., 30/18. i 70/19.) u smislu računanja staža osiguranja pripadnicima Ministarstva obrane, Oružanih snaga i Ministarstva unutarnjih poslova. Kao dokaz da ostvaruje pravo na staž osiguranja u dvostrukom trajanju prema važećim odredbama Zakona o obrani i Zakona poziva se na (spisu tuženika priložene) prijavu od 29. veljače 1992.; GS OSRH, Odjel za stradale gardiste, Potvrdu od 13. veljače 1992.; Novačka komisija broj 4, rješenje od 18. ožujka1992., presliku vojne iskaznice; prijavu o povredi na radu, VP 2131. Smatra da je sudjelovao kao hrvatski branitelj od 1. kolovoza 1991. do 18. ožujka 1992., te smatra da je presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Usl-399/2019-7 od 19. lipnja 2019. odlučeno da tužitelj može isti zahtjev podnijeti nakon 1. siječnja 2019. kada članak 50. Zakona stupi na pravnu snagu a navedena presuda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž - 3889/19-2 od 19. rujna 2019. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari, te da sud reformacijskom presudom tužitelju prizna staž osiguranja u dvostrukom trajanju za razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 18. ožujka 1992. i naloži tuženiku upis u službenu evidenciju.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je 25. ožujka 2025. održao raspravu u nazočnosti tužiteljice (DI) i službene osobe tuženika, kako bi strankama omogućio izjašnjavanje u smislu odredbe članka 6. i članka 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS). Na navedenoj raspravi stranke su u cijelosti ostale kod navoda tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Tužiteljica je istaknula da je zahtjev podnesen radi izdavanja potvrde o stažu osiguranja u dvostrukom trajanju obzirom da je sada pok. ĆI u razdoblju od 1. kolovoza 1991. do 18. ožujka 1992. bio u radnom odnosu u Tvornici stočne hrane "Krma" PIK Vinkovci.

4.2. Na upit sutkinje tužiteljica je navela da pok. ĆI nije mogao ostvariti status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata po osnovi sudjelovanja u naoružanim odredima Narodne zaštite prema sada važećem Zakonu jer nije ispunjavao uvjet od 100 dana sudjelovanja. Istovremeno tužiteljica smatra da je pok. ĆI status branitelja ostvario na temelju sudjelovanja u Naoružanim odredima Narodne zaštite za MZ Privlaka, Ured za obranu Vinkovci.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 49. i članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za izdavanje potvrde o posebnom stažu u dvostrukom trajanju, hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, sukladno članku 55. stavak 1. Zakona, podnio 3. ožujka 2022. Područnom odsjeku za poslove obrane Vukovar, te je u zahtjevu naveo da je kao hrvatski branitelj u borbenom sektoru sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, od 1. kolovoza 1991. do 18. ožujka 1992., kada je otpušten zbog zdravstvene nesposobnosti za vojnu službu zbog pogoršanja bolesti u vezi navedenog sudjelovanja u Domovinskom ratu.

7. Tužitelj je zahtjevu priložio rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske o ocjeni sposobnosti za vojnu službu osobe u pričuvnom sastavu od 18. ožujka 1992.

8. Nadalje, uvidom u rješenje o ocjeni sposobnosti za vojnu službu osobe u pričuvnom sastavu, Novačke komisije broj 4 Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-8033-01/92-06/01, URBROJ: 512-14-05-92-577 od 18. ožujka 1992. utvrđeno je da je ĆI ocijenjen nesposobnim za vojnu službu.

9. Tužitelj je, nesporno, u zatraženom razdoblju bio zaposlen u Tvornici stočne hrane "Krma" PIK Vinkovci.

10. Iz potvrde Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, Područnog odsjeka za poslove obrane Vukovar, KLASA: 034-04/18-01/04, URBROJ: 512M2-82-18-1 od 21. prosinca 2018. razvidno je da je ĆI na temelju članka 4. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 117/17) ostvario status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, te mu je izdana potvrda BR-1a bez tijeka sudjelovanja, i to zbog činjenice da je sada pok. ĆI rješenjem Ureda za obranu Vinkovci KLASA: UP/1-562- 02/97-117/187, URBROJ: 512-153-97-1 od 18. ožujka 1997. priznato svojstvo hrvatskog ratnog vojnog invalida Domovinskog rata VI skupine s 60% oštećenja organizma stalno.

11. Iz potvrde Ureda za obranu Vinkovci od 30. ožujka 1999. proizlazi da u razdoblju sudjelovanja od 1. kolovoza 1991. do 5. listopada 1991. tužitelj nije sudjelovao na način propisan odredbom članka 3. stavak 2. Zakona, niti dostatno dugo u smislu vremenske pretpostavke trajanja sudjelovanja u naoružanim odredima Narodne zaštite (članak 3. stavak 1. b) Zakona).

12. Međutim, iako tužitelj ima priznat status HRVI, te je u trenutku stupanja na snagu Zakona bio na redovitoj isplati osobne invalidnine, isti nema evidentiran tijek sudjelovanja u Domovinskom ratu, odnosno nema upisan niti jedan dan sudjelovanja u Domovinskom ratu, te nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o stažu osiguranja u dvostrukom trajanju.

13. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

14. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

15. Prema članku 4. stavku 1. Zakona, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je i svaka osoba kojoj je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata do dana stupanja na snagu ovoga Zakona i koji je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona na redovitoj isplati osobne invalidnine s priznatim statusom hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.

16. Sukladno odredbi članka 55. stavka 1. Zakona hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata koji su za vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske bili zaposleni ili im se staž osiguranja za to vrijeme računa po drugoj osnovi vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske računa se kao staž osiguranja u dvostrukom trajanju (kao uvjet za stjecanje prava i određivanje iznosa mirovine), a hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata koji nisu zaposleni ili nisu ostvarivali staž osiguranja po drugoj osnovi vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske računa se kao poseban staž u dvostrukom trajanju (kao uvjet za stjecanje prava i određivanje iznosa mirovine), sukladno propisima o obrani, bez obzira na to je li za to razdoblje uplaćen doprinos za mirovinsko osiguranje.

17. Prema odredbi članka 159. ZUP-a, javnopravna tijela izdaju potvrde. Potvrdama se smatraju i uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju (stavak 1.). Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se u skladu s podacima iz službene evidencije. Takve su potvrde javne isprave (stavak 2.).

18. Valja naglasiti i da službene evidencije sudjelovanja uživaju presumpciju istinitosti, ali je dopušteno dokazivati suprotno.

19. Iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4673/2008. od 20. svibnja 2009. proizlazi zaključak da pogreške nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana koji stav proizlazi i iz presude Europskog suda za ljudska prava, Gashi protiv Hrvatske od 17. prosinca 2007.

20. Međutim, uvažavajući specifičnost ove upravne stvari, te primjenjujući i test razmjernosti, sud nije mogao prihvatiti tužbene navode osnovanim, niti se radi o nezakonitom radu ili propustu javnopravnih tijela.

21. Preduvjet stjecanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema odredbama Zakona je određeno razdoblje sudjelovanje uz ispunjenje kumulativnog uvjeta iz članka 3. stavak 2. Zakona, koje preduvjete tužitelj ne ispunjava.

22. Nadalje, općepoznata je činjenica da je pripadnicima naoružanih odredba Narodne zaštite omogućeno priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tek stupanjem na snagu Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 117/17), ali ispunjavanjem uvjeta iz članka 3. stavak 1. točke b) - f) Zakona, kao i citiranog članka 3. stavak 2. Zakona.

23. Naime, ukoliko bi se i smatralo da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite, isti prema odredbi članka 3. b) za zatraženo razdoblje sudjelovanja ne može ostvariti predmetni status, sam po sebi. Stoga ne postoji mogućnost upisa sudjelovanja u kraćem trajanju od zakonom propisanog u službene evidencije.

24. Promatrajući združeni učinak odredbe članka 4. Zakona kao i članka 3. Zakona, sud ne može utvrditi postojanje uvjeta niti temelja za upis u službenu evidenciju razdoblja sudjelovanja tužitelja.

25. U konačnici, i citiranom (pravomoćnom) presudom ovoga suda poslovni broj: Usl-399/2019-7 od 19. lipnja 2019. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnoga tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II-117- 05/19-01/1, URBROJ: 512M-0201-19-2 od 27. veljače 2019. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnoga odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-561-01/18-01/551, URBROJ: 512M2-76-18-2 od 8. studenoga 2018., a navedenim prvostupanjskim rješenjem odbačen je zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o posebnom stažu u dvostrukom trajanju, obzirom da nisu bile ispunjene pretpostavke za izdavanje navedene potvrde, u smislu postojanja razdoblja sudjelovanja tužitelja.

26. Nadalje, i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: poslovni broj: Usž-1615/18-2 od 19. travnja 2018. utvrđeno je da: "tužitelj (ĆI) tijekom upravnog i sudskog postupka nije iznio adekvatno dokazno sredstvo iz kojeg bi proizlazilo da je za sporno razdoblje ostvario status hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata, te nije bilo osnove da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kao tuženik u tom sporu bez takvog dokaza vrijeme provedeno u Domovinskom ratu računa kao staž osiguranja u dvostrukom trajanju."

27. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužitelja ĆI nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje potvrde o stažu osiguranja u dvostrukom trajanju.

28. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

29. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja ĆI pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske.

30. Slijedom navedenoga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci ove presude.

U Osijeku 8. travnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku