Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-666/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog ĆT i 2. optužene KT, zbog kaznenog djela iz članka 213. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, broj: KOz-DO-276/2020- 26 od 18. travnja 2024., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj KO- 124/2010-294 od 4. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj KO-124/2010-294 od 4. ožujka 2024., na temelju članka 453. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) 1. optuženi ĆT i 2. optužena KT oslobođeni su optužbe da bi kao roditelji grubo zanemarili svoje dužnosti odgoja djeteta, a uslijed čega se maloljetnik odao drugim oblicima asocijalnog ponašanja i delikvenciji pa da bi time 1. optuženi ĆT (pod točkom 1. izreke) počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i mladeži – zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe opisano u članku 213. stavku 1. i 3. KZ/97 te 1. optužen ĆT i 2. optužena KT (pod točkom 2. izreke) kazneno djelo protiv braka obitelji i mladeži – zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe opisano u članku 213. stavku 1. i 3. KZ/97. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv prvostupanjske presude podnijelo je žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP, predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je 1. optuženi ĆT po branitelju Klaudiju Deklevi, odvjetniku iz Rijeke, predlažući da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i da se potvrdi prvostupanjska presuda. 1. optuženi ĆT također je zatražio da on i njegov branitelj budu obaviješteni o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća kako bi mogli nazočiti sjednici.
4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.
5. Na temelju članka 475. ZKP održana je javna sjednica vijeća na koju nisu pristupili uredno obaviješteni županijski državni odvjetnik, 1. optuženi ĆT i branitelj 1. optuženika ST, odvjetnik iz [adresa], pa je sjednica održana bez njihove nazočnosti.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je prvostupanjski sud potpuno izgubio iz vida činjenicu da svjedok BT u svom iskazu navodi da osim što je mlt. ĆT iskazivao poremećaj u ponašanju, a roditelji nisu bili dostupni, svjedok HT govori u prilog tome da je dijete bilo prepušteno samo sebi, da baka i djed nisu bili dovoljno obrazovani, a da ni otac niti majka nisu dolazili po pomoć i edukacije. Nadalje, u prilog nezadovoljavajućoj suradnji roditelja govore i svjedokinje AT i RT koje govore o iscrpljenim mjerama obiteljsko-pravne zaštite koje metode stručnog rada očito nisu dovele do promjena u suradnji roditelja što je dovelo i do izricanja odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod mlt. ĆT, a kao posljedica vršenja kaznenih djela, pa stoga drži da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da nema subjektivnog obilježja kaznenog djela, odnosno namjere na strani optuženika. Tome govore u prilog i dopis Centra za odgoj i obrazovanje Rijeka od 10. veljače 2010. koji spominje da mjera nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi ne dovodi do pomaka, pa da je stoga mlt. ĆT trebalo osigurati primjeren oblik školovanja u specijaliziranim ustanovama i pružiti mu pomoć i podršku s aktivnim uključivanjem barem jednog roditelja, a do čega da nije došlo.
8. Suprotno stavu državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je proveo opsežan dokazni postupak te pomnom analizom sve provedene dokazne građe iznio argumentirane zaključke koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio na temelju izvješća Centra za socijalnu skrb i postojeće dokumentacije da o mlt. ĆT nakon prestanka zajednice brine otac 1. optuženik, dok je mlt. ĆT živio s ocem i njegovom novom obitelji, da je popravio ponašanje jer da je bio vezan za oca. Odlaskom oca u zatvor, maloljetnik izostaje s nastave, boravi kod majke, nove supruge oca, kao i djeda i bake. Izlaskom iz zatvora kontakti s ocem ostvaruju se nakon višestrukih pokušaja. Na dogovore i sastanke koje obećaje otac ne dolazi, dolazi samoinicijativno, a potom otac po drugom dogovoru dovodi mlt. ĆT na odjel stacionirane dijagnostičke obrade radi potrebe smještaja djeteta u ustanovu. Mlt. ĆT manifestira poremećaj u ponašanju u vidu skitnje, agresivnosti i prijetnje učenicima, a u to vrijeme živi s djedom i bakom po ocu jer je otac u zatvoru. Izvršenim uvidima mlt. nastavlja IV. razred u Centru za odgoj i obrazovanje u Rijeci zbog razvojnih poteškoća, dok u V. razredu nastavlja s lošim ponašanjem u smislu izostajanja s nastave, napada na učitelje i učenike izlaganjem riziku kako sebe tako i drugih. Roditeljima je naloženo da naprave određene liječničke preglede radi određivanja adekvatnog smještaja maloljetnika, neke preglede su napravili, neke nisu jer je otac završio u zatvoru, a maloljetnik je bio vezan za oca, dok je majci otkazao poslušnost te započinje s počinjenjem kaznenih djela i stoga je i zatraženo da ga se smjesti u odgojnu ustanovu te mu je odobreno polaganje razredbenih ispita. Roditeljima je određena mjera nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi koja nije poučila rezultate zbog nesuradnje roditelja i utjecaja asocijalne sredine u kojoj je maloljetnik odrastao (točka 30. presude).
10. Međutim, slijedom svega iznijetog, grubo zanemarivanje dužnosti podizanja djeteta ne podrazumijeva da su isključivo roditelji zakazali u svim područjima podizanja i brige djeteta, pa činjenica da se radi o disfunkcionalnoj obitelji gdje je otac završio u zatvoru 2 godine i 6 mjeseci te je maloljetnik u tom razdoblju bio kod bake koja se brinula o njemu, upućuju i na objektivne nemogućnosti.
11. Iako ni majka niti otac nisu redovito surađivali s Centrom za odgoj i obrazovanje u Rijeci, što iz objektivnih razloga (otac u zatvoru), majka nemoćna u odnosu na ponašanje mlt. oštećenika, ne može se zaključiti da su roditelji mlt. oštećenika grubo zanemarivali svoje dužnosti odgoja djeteta, a uslijed čega se odavao drugim oblicima asocijalnog ponašanja i delikvencije.
12. Usprkos intervenciji institucija i poduzimanju svih raspoloživih odgojnih mjera, kao i angažmanu roditelja u okviru njihovih mogućnosti, koje su nedvojbeno bile ograničene, kako uslijed objektivnih životnih okolnosti, tako i zbog odgojno ograničenih i nemoćnih sposobnosti da utječu na mlt. oštećenog ĆT, ne može se ponašanje optuženika podvesti pod zanemarivanje roditeljske skrbi.
13. Respektirajući cjelokupnu životnu situaciju kod oba roditelja, tako i karakterne osobine samog mlt. oštećenog ĆT, osnovano je prvostupanjski sud utvrdio iz iskaza ispitanih svjedoka i iz materijalne dokumentacije da je mlt. ĆT bio dijete s problemima u ponašanju, da je svojim ponašanjem bio ugrožavajući za sebe i druge, da je bio zahtjevno dijete na kojeg autoritet nije djelovao. Činjenica je da se njegovi roditelji nisu previše trudili oko njega, odnosno da su bili nemoćni uslijed spomenutih ograničenja, dolazili bi u centar i u školu ne redovito nego nakon nekoliko poziva, međutim, ne može se zaključiti da su odbili suradnju jer nedvojbeno proizlazi iz iskaza svih svjedoka da su oni bili odgojno nemoćni u pogledu provođenja roditeljske skrbi, a što je posljedica da i oni nisu imali dostatnu roditeljsku skrb.
14. Slijedom iznijetog, uzimajući u obzir da iz iskaza ispitanih svjedoka, kao i materijalne dokumentacije proizlazi da je mlt. oštećenik bio dijete s problemima u ponašanju, da je izostajao s nastave, bio ugrožavajući za sebe i druge, činio kaznena djela te da roditelji uslijed svojih ograničenja nisu ostvarivali suradnju s institucijama, ne može se sa sigurnošću uzeti dokazanim da bi optuženici svojim ponašanjem grubo zanemarili odgoj i obrazovanje djeteta te bili potpuno nezainteresirani. Stoga je osnovano na temelju članka 453. točke 3. ZKP prvostupanjski sud u nedostatku dokaza oslobodio optuženike od optužbe.
15. S obzirom na navedeno, činjenično stanje je pravilno utvrđeno.
16. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka i povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika, pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 8. travnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
