Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-693/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog IB i 2. optuženog JB, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22,– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, broj: KO-DO-162/2023 od 25. kolovoza 2023., 1. optuženog IB i 2. optuženog JB, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj K-192/2023 od 31. srpnja 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025. u prisutnosti branitelja 1. optuženika – odvjetnika Tihomira Zebeca i zz branitelja

2. optuženika – odvjetnika Dražena Delača

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, 1. optuženog IB i 2. optuženog JB kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, broj K-192/2023 od 31. srpnja 2023., 1. optuženi ČB i 2. optuženi VB proglašeni su krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano u članku 326. stavku 1. KZ/11, a činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 1. optuženi ČB je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca. Na temelju članka 57. KZ/11 1. optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se 8 (osam) mjeseci izrečene kazne izvršiti, dok se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko 1. optuženik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na uvjetovani dio kazne shodno se primjenjuje odredba članka 58. KZ/11. Na temelju članka 54. KZ/11 1. optuženiku se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. studenog 2022. do 31. srpnja 2023. Na temelju članka 40. stavka 2. KZ/11 u vezi s člankom 42. stavkom 1. i 5. KZ/11 1. optuženom UB izrečena je sporedna novčana kazna u visini 60 (šezdeset) prosječnih dnevnih iznosa u Republici Hrvatskoj u iznosu od 34,71 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 2.082,60 eura koju je dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude. Na temelju članka 43. stavka 6. KZ/11, ukoliko 1. optuženik ne plati sporednu novčanu kaznu u roku određenom presudom, sud će ju zamijeniti kaznom zatvora. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) 1. optuženik je obvezan podmiriti paušalni iznos u iznosu od 300,00 eura u roku od 30 dana po pravomoćnosti prvostupanjske presude. Na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 2. optuženi VB osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca. Na temelju članka 57. KZ/11 2. optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se 8 (osam) mjeseci izrečene kazne zatvora izvršiti, dok se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko 2. optuženik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na uvjetovani dio kazne shodno se primjenjuje odredba članka 58. KZ/11. Na temelju članka 54. KZ/11 2. optuženiku se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. studenog 2022. do 31. srpnja 2023. Na temelju članka 40. stavka 2. KZ/11 u svezi s člankom 42. stavkom 1. i 5. KZ/11 2. optuženom PB je izrečena sporedna novčana kazna u visini 60 (šezdeset) prosječnih dnevnih iznosa u Republici Hrvatskoj u iznosu od 34,71 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 2.082,60 eura, akoju je dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude. Na temelju članka 43. stavka 6. KZ/11, ukoliko 2. optuženik ne plati sporednu novčanu kaznu u roku određenom presudom, sud će ju zamijeniti kaznom zatvora. Na temelju članka 560. ZKP, u svezi članka 5. KZ/11 od 1. i 2. optuženika se oduzima iznos od 10.842,82 kune, koji predstavlja imovinsku korist koju su 1. i 2. optuženici ostvarili zajedno kaznenim djelom iz članka 326. stavka 1. KZ/11, a koji iznos postaje imovina Republike Hrvatske. Naloženo je 1. i 2. optuženicima da solidarno u roku od 15 dana računajući od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude navedeni iznos od 10.842,82 kune uplate u korist proračuna Republike Hrvatske, pod prijetnjom ovrhe. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP 2. optuženik je obvezan podmiriti paušalni iznos u iznosu od 300,00 eura u roku od 30 dana po pravomoćnosti prvostupanjske presude.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, navodeći da se žali zbog odluke o kazni na temelju članka 467. točke 4. u svezi članka 471. stavka 1. ZKP, predlažući drugostupanjskom sudu da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicima izreknu strože kazne, tj. kazne zatvora u trajanju od najmanje dvije godine, podredno, da svaki optuženik izdrži kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a ostatak kazne da im se uvjetuje rokom kušnje od 5 godina, kao i da im se izreknu veće sporedne novčane kazne.

3. Protiv pobijane presude žalbu je podnio i 1. optuženi ČB po branitelju Zvonimiru Zebecu, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, "poglavito one iz 7. i 11. stavka 1. članka 468 ZKP/08", pogrešne primjene Kaznenog zakona iz članka 469. stavka 1. točke 2. ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je predloženo da se žalba 1. optuženika usvoji, da se pobijana presuda "preinači oslobađajućom odlukom budući da je u ovom predmetu već jednom presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu". 1. optuženik je u žalbi također zatražio da se njegovog branitelja obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, kojem zahtjevu je ovaj sud udovoljio.

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i 2. optuženi VB po branitelju Zdenku Gecaju, odvjetniku iz Zagreba, navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, predlažući da se prvostupanjska presuda ukine i da se predmet vrati na ponovno suđenje, podredno, da se ista preinači na način da mu e ukine izrečena sporedna novčana kazna, kao i odluka o oduzetoj imovinskoj koristi te da ga se oslobodi od plaćanja troškova kaznenog postupka. Ujedno je 2. optuženik zatražio da se njega i branitelja obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, kojem zahtjevu je ovaj sud udovoljio.

5. 2. optuženi VB po branitelju Zdenku Gecaju, odvjetniku iz Zagreba, podnio je i odgovor na žalbu državnog odvjetnika, navodeći da je žalba državnog odvjetništva neosnovana, da je "prvostupanjska presuda usklađena s ustaljenom praksom" i da se izrečenom kaznom "u potpunosti ostvaruje svrha kažnjavanja" te je predložio da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetništva kao neosnovanu i da se potvrdi prvostupanjska presuda.

6. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.

7. Na temelju članka 475. ZKP održana je javna sjednica na koju nisu pristupili uredno pozvani zamjenik županijskog državnog odvjetnika, 1. optuženi ČB i 2. optuženi VB, dok su pristupili branitelj 1. optuženika – odvjetnik Tihomir Zebec i zz branitelja 2. optuženika – odvjetnik Dražen Delač, a koji su branitelji ostali u cijelosti kod svih navode iznesenih u žalbama.

8. Žalbe državnog odvjetnika i žalbe 1. i 2. optuženika nisu osnovane.

U odnosu na žalbe 1. i 2. optuženika osim žalbe zbog odluke o kazni

9. 1. i 2. optuženici pobijaju prvostupanjsku presudu na gotovo istovjetan način. Ističu žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 7. i 11. ZKP navodeći da prvostupanjski sud nije u potpunosti riješio predmet optužbe jer branitelj 1. optuženika ističe da u ranijem drugostupanjskom postupku su žalbe 1. i 2. optuženika označene bespredmetnima te nisu razmatrane pa drži da u ovom žalbenom postupku drugostupanjski sud uzme u razmatranje i raniju žalbu 1. optuženika koja nije razmotrena jer je drugostupanjski sud u ranijem postupku usvojio žalbu državnog odvjetnika i predmet vratio na ponovni postupak.

10. Suprotno stavu branitelja 1. optuženika, u ovom žalbenom postupku vijeće odlučuje o žalbi na presudu prvostupanjskog suda koja je u konkretnom slučaju ranije bila ukinuta.

11. Međutim, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP jer je prvostupanjski sud u cijelosti riješio predmet optužbe, a suprotno stavu 1. optuženika, drugostupanjski sud odlučuje o žalbi na prvostupanjsku presudu koju je podnio optuženik u roku koji teče od dana dostave prvostupanjske presude.

12. Kazneni postupak zbog presude koja je ukinuta počinje iznova pa samim time žalbeni razlozi niti dokazi koji su navedeni ranije u drugostupanjskom postupku nisu relevantni u ovom žalbenom postupku jer je 1. optuženik imao mogućnost u ponovljenom postupku iznijeti dokaze za koje drži da su odlučni jer prvostupanjski sud na temelju članka 450. ZKP temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi, a naknadni dokazi koji su priloženi i ovoj žalbi (kao i ranijoj žalbi) nisu podložni ocjeni vjerodostojnosti s obzirom da prevedena izjava po branitelju 1. optuženika (iako navodi da je sudski tumač za njemački jezik) i ovjerena kod javnog bilježnika u Njemačkoj u preslici – ne može se prihvatiti, kao ni preslike fotografija automobila ni WhatsApp poruke koji dokazi nisu provedeni na raspravi, a za koje branitelj 2. optuženika navodi da je njima raspolagao već u ranijem žalbenom postupku.

13. Ovaj žalitelj upire i da svjedok BB, policijski službenik, nije ispitan na raspravi, već samo pred općinskim državnim odvjetnikom u Zlataru, u čemu je u pravu, pa da taj iskaz nije mogao biti pročitan na raspravi.

14. U pravu je ovaj žalitelj kada ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, ali iz članka 468. stavka 3. ZKP jer zapisnik o ispitivanju svjedoka nije mogao biti pročitan jer je ispitan samo pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zlataru što je suprotno Zakonu o kaznenom postupku, ali navedena povreda nije od utjecaja na presudu.

15. U odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, na koju upiru oba optuženika jer da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, 1. optuženik navodi da nije dokazano koristoljublje ni pomaganje u nezakonitom prelasku preko državne granice niti pomaganje u nedozvoljenom kretanju stranih državljana po Republici Hrvatskoj jer im je rok za napuštanje Republike Hrvatske bio 24. studenog 2022.

16. Suprotno stavu žalitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. jer je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, odnosno, 1. i 2. optuženici su upravo iz koristoljublja omogućili drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj s obzirom da je iznos od 1.500,00 eura uplaćen dan ranije od kritičnog događaja, a kada se uzme u obzir način prevoženja migranata, sve navedeno upravo upućuje na nedozvoljeno kretanje osoba u cilju ilegalnog prelaska u Republiku Sloveniju.

17. U odnosu na žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja 1. optuženik ističe da su migranti nezakonito uhićeni 24. studenog 2022. jer su u trenutku uhićenja sasvim legalno boravili u [adresa], budući da su prema rješenjima o napuštanju teritorija Republike Hrvatske imali rok od 7 dana, dakle do 29. studenog 2022. Rješenja o povratku koja su im izdana 22. studenog 2023. su im nalagala napuštanje zemlje u roku od 7 dana, dakle od 29. studenog 2022., a uhićeni su zajedno s 1. i 2. optuženicima 24. studenog 2022., u trenutku kada su tražili pansion, odnosno smještaj za odmor i pripremu za povratak sukladno nalogu iz rješenja. Prije svega valja istaknuti da navedenim rješenjem nije odlučivano o zakonitosti boravka, već je napuštanje zemlje i mjera protjerivanja stranih državljana posljedica odluke koja se odnosila na potpuno drugi zaštitni objekt.

18. Nadalje, 1. optuženik navodi da su izostali i dokazi u odnosu na namjeru prelaska u Republiku Sloveniju držeći da pravac kojim su se kretali kritične zgode ne upućuje nužno na pravac kretanja samo u Republiku Sloveniju, stoga da su zaključci prvostupanjskog suda pogrešni, dok 2. optuženik upire u pogrešan zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na dogovor 1. i 2. optuženika kojeg po stavu 2. optuženika nije bilo, već samo pomaganje svojim sudržavljanima.

19. Suprotno stavu 1. i 2. optuženika, a i iz izvješća policijskih službenika Policijske uprave zagrebačke, Kriminalističko-obavještajne službe, Operativne grupe Zagreb od 24. studenog 2022., proizlazi da su kritične zgode policijski službenici utvrdili da je osobnim automobilom VW Touran upravljao 1. optuženi ČB, a na mjestu suvozača se nalazio IBF, dok je osobnim automobilom Toyota Corolla upravljao 2. optuženi VB, a uz njega se u istom nalazilo još pet stranih državljana bez osobnih dokumenata, dok su policijskim službenicima predočili rješenja Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad od 22. studenog 2022. s navedenim tuđim osobnim podacima kako bi pred policijskim službenicima prikrili svoj stvarni status.

20. O navedenom suglasno je iskazao i policijski službenik ZB koji je iskazao da su on i kolega BB zamijetili dva vozila koja su se kretala iz smjera Zagreba u smjeru Naplatne postaje Mokrice. Iskazao je da su u prvom vozilu bile dvije muške osobe na mjestu vozača i suvozača, a u drugom vozilu je zatečen vozač koji je predao svoje osobne isprave na pregled i još pet stranih državljana koji nisu imali osobne isprave nego samo rješenja o povratku, dok su se isprave nalazile u drugom vozilu, odnosno vozilu VW Touran.

21. Upravo iz ovakvih dokaza nedvojbeno proizlazi zaključak da su 1. i 2. optuženici iz koristoljublja prevozili strane državljane, a što je utvrđeno uvidom u potvrdu Western Uniona u iznosu od 1.500,00 eura te da su se kretali u pravcu Naplatne postaje Mokrice gdje je nedvojbeno ulaz u Republiku Sloveniju te da je vozilo kojim je upravljao 1. optuženik marke VW Touran bilo prethodnica, dok je u drugom vozilu marke Toyota Corolla bilo šest stranih državljana koji su, osim toga, imali isprave na lažna imena iz čega proizlazi zaključak suprotan onome što su 1. i 2. optuženici naveli u svojim obranama koje su neuvjerljive i neprihvatljive, tj. da su 1. i 2. optuženici zajedno s JBF i po prethodnom dogovoru u cilju da se nepripadno materijalno okoriste ilegalnim prevoženjem stranih državljana po teritoriju Republike Hrvatske za novčanu nagradu preuzeli pet državljana Republike Turske kojima nije dozvoljen ulazak, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj i drugim članicama Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma te koji su bez potrebnih putnih isprava ušli u Republiku Hrvatsku na točno neutvrđenom mjestu u namjeri ilegalnog prelaska u Republiku Sloveniju, a iste osobe su bile smještene u vozilu Toyota Corolla kojim je upravljao 2. optuženik, dok je 1. optuženik upravljajući vozilom VW Touran djelovao u svojstvu sigurnosne prethodnice. Stoga, pravilna su utvrđenja prvostupanjskog suda da se radilo o koristoljublju za iznos od 1.500,00 eura, da se radilo o stranim državljanima bez potrebnih osobnih identifikacijskih isprava, a za koje je neodlučno da li su u srodstvu ili nisu s optuženicima, a žalitelji pogrešno drže da se radi o dozvoljenom boravku u Republici Hrvatskoj te da mjera protjerivanja još nije istekla jer su u prekršajnom postupku i nije odlučivalo o njihovoj legalnosti boravka pa samim time nakon provedene analize dokazne građe i argumentiranog odbijanja svih dokaznih prijedloga, argumentirano je prvostupanjski sud izveo pravilne i potpune zaključke o odlučnim činjenicama i 1. i 2. optuženike proglasio krivim za inkriminirana im kaznena djela, a posljedično nije povrijeđen niti Kazneni zakon.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika, 1. i 2. optuženike zbog odluke o kazni

22. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani 1. i 2. optuženika.

23. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne 1. optuženiku uzeo u obzir da je otac sedmero maloljetne djece, dok je 2. optuženik otac jednog maloljetnog djeteta te da su izrazili žaljenje, dok otegotne okolnosti prvostupanjski sud nije naveo.

24. Nasuprot žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, potom i vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne izrečene 1. i 2. optuženicima. Naime, državni odvjetnik u bitnome navodi da izrečena uvjetna osuda nije primjerena svrsi kažnjavanja s obzirom na stupanj krivnje, način počinjenja kaznenog djela i skrivljene učinke kaznenog djela. Državni odvjetnik smatra da su istaknute olakotne okolnosti precijenjene i da iste nemaju takvu kvalitetu da opravdaju izricanje uvjetne osude, drži da je 1. optuženik paušalno naveo da je otac sedmero djece navodeći kako nad sedmim djetetom stječe očinsko pravo, dok je prvotno iskazivao o šestero djece te da očinstvo nije i ne može biti olakotna okolnost jer biti otac znači da treba preuzeti veći stupanj odgovornosti i svijesti da ne čini kaznena djela jer time pruža loš primjer, ali se i izlaže kaznenoj odgovornosti što će mu zasigurno onemogućiti brigu za djecu i obitelj, što također vrijedi i za 2. optuženika, pa stoga drži da nema okolnosti koje bi trebalo vrednovati olakotnima, a jednako tako ukazuje na veliku pojavnost ove vrste kaznenih djela te drži da se izricanjem minimalno zapriječene blage kazne ne ostvaruje ni specijalna niti generalna svrha kažnjavanja.

25. 1. i 2. optuženici se zalažu za blaže kažnjavanje navodeći da su kazne zatvora i izrečene djelomične uvjetne osude i sporedne novčane kazne prestroge.

26. Pravilno je utvrđeno kao olakotno da je 1. optuženik otac sedmero djece, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene na strani 1. optuženika, a kod 2. optuženika je olakotnim cijenjeno da je otac jednog malodobnog djeteta te je izrazio kajanje.

27. S obzirom na sve izloženo, opravdano je 1. i 2. optuženicima izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca te na temelju članka 57. KZ/11 izrečena im djelomična uvjetna osuda na način da se 8 (osam) mjeseci izrečene kazne zatvora ima izvršiti, dok se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti uz rok provjeravanja od 4 (četiri) godine te sporedna novčana kazna u iznosu od 60 (šezdeset) prosječnih dnevnih iznosa u Republici Hrvatskoj što iznosi 2.082,60 eura svakom od optuženika.

28. Navedena kazna ispuniti će svrhu kažnjavanja i izraziti društvenu osudu zbog počinjenja kaznenih djela, a nadasve iz razloga što se radi o kaznenom djelu koje predstavlja ugrozu suverenitetu Republike Hrvatske te će se upravo ovakvom kaznom ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te utjecati kako na 1. i 2. optuženike tako i na ostale da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

29. U odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka koju problematizira 2. optuženik valja istaknuti da je trošak odmjeren prema dužini trajanja i složenosti kaznenog postupka te imovinskim prilikama 2. optuženika. Ukoliko se imovinsko stanje 2. osuđenika izmijeni na način da bude dovedeno u pitanje uzdržavanje 2. osuđenika ili osoba koje je dužan uzdržavati, sukladno odredbi članka 148. stavka 6. ZKP predsjednik vijeća može na zahtjev osuđenika osloboditi ga plaćanja troškova kaznenog postupka.

30. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao i povrede zakona na štetu optuženika, pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević