REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-706/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja GRADA ZAGREBA, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Kornelija Đuratović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi ispravka i brisanja upisa, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 25. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, s danom objave 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da tužitelj Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 5813/2 k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta STAMBENA ZGRADA BR. 7-17, ULICA VLADIMIRA FILAKOVCA, ukupne površine 1649 m2 i to 186. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-185) koji dio u naravi predstavlja garažu u prizemlju, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, zgrada na adresi [adresa] u [adresa], 187. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-186) koji dio u naravi predstavlja garažu u prizemlju, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, zgrada na adresi [adresa] u [adresa] i 188. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-187) koji dio u naravi predstavlja stan u prizemlju, desno od ulaza, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sa pripadajućim spremištem u podrumu, zgrada na adresi [adresa] u [adresa].

II Nalaže se brisanje upisa prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine iz točke I izreke ove presude s imena tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, a koji upis je izvršen temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 6. ožujka 2024. godine, posl. broj Ozn. Z- 68163/22 (Z-37450/23), i upis prava vlasništva u korist tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, u cijelosti.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke o trošku pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II./ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 200,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. travnja 2024. podnio tužbu radi ispravka i brisanja upisa u zemljišnoj knjizi.

1.1. U tužbi i tijekom postupka tužitelj u bitnom navodi da je izvanknjižni vlasnik posebnih dijelova nekretnine označene kao zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta Stambena zgrada br. 7-17, Ulica Vladimira Filakovca, ukupne površine 1649 m2 i to: garaže u prizemlju, [adresa] (E-185), garaže u prizemlju, [adresa] (E-186) i stana u prizemlju, desno od ulaza, posebni dio, sa pripadajućim spremištem u podrumu, [adresa] (E-186). Navodi da njegovo pravo vlasništva proizlazi iz Ugovora zaključenog između Komunalnog fonda Grada Zagreba i Gradskog fonda za stambenu izgradnju Zagreba od 15. srpnja 1965. godine u kojem je određeno da je Gradski fond temeljem odluke o uređivanju i korištenju gradskog zemljišta dužan platiti određeni iznos naknade na ime učešća u troškovima uređenja gradskog zemljišta u svrhu izgradnje više stambenih objekata, a između ostalima i objekta P+8-816/1. Nadalje, u čl. 3. tog ugovora je navedeno da se Komunalni fond obvezuje urediti predmetno zemljište i da taj ugovor predstavlja sastavni dio Ugovora o dodjeli zemljišta na korištenje sklopljenog između Stambenog fonda i Općine Trešnjevka, a predmetne se isprave nalaze u zbirci isprava Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Z-30476/19.

1.2. Nadalje ističe da je pravo vlasništva tužitelja razvidno i iz povijesnih zk. izvadaka za čestice od kojih je nastala sadašnja zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Grada Zagreba (zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina]), dok su nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] bile upisane kao društveno vlasništvo. Ističe da iz ručno vođene zemljišne knjige proizlazi da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] društveno vlasništvo upisano pod oznakom Z-436/66 (u kojoj zbirci isprava se nalazi rješenje Skupštine općine Trešnjevka od 16. listopada 1965. kojim je određeno da dotadašnji vlasnici ĆI i UI predaju nacionaliziranu nekretninu Općini Trešnjevka). Nadalje je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] društveno vlasništvo upisano pod oznakom Z-7425/68 (u kojoj zbirci isprava se nalazi rješenje Skupštine Grada Zagreba, Odjela za financije od 28. svibnja 1965. kojim je određeno da dotadašnji vlasnik FI preda nekretninu Općini Trešnjevka). I konačno, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] društveno vlasništvo je upisano također pod oznakom Z-7425/68 (u kojoj zbirci isprava se nalazi i više rješenja Skupštine Trešnjevka, Odjela za financije kojima je određeno da dotadašnji vlasnici ĆI i VI, predaju nekretninu Općini Trešnjevka).

1.3. Navodi da je u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora sud odbio prigovor tužitelja i dopustio upis za korist tuženika, međutim, prema stavu tužitelja, za navedeno nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 17. st. 4. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) ("Narodne novine" broj 121/13., 61/18., 63/19. – dalje: Pravilnika o povezivanju), već je temeljem te odredbe trebalo upisati pravo vlasništva za korist tužitelja kao pravnog sljednika Općine Trešnjevka budući da su donošenjem Zakona o spajanju općina s područja Gradske zajednice Zagreb i prestanku Gradske zajednice Zagreb ("Narodne novine" broj 47/90., 33/92.) prestale postojati Općine Centar, Črnomerec, Dubrava, Maksimir, Medveščak, Novi Zagreb, Pešćenica, Samobor, Sesvete, Susedgrad, Trešnjevka, Trnje, Velika Gorica i Zaprešić te su iste spojene u općinu Grad Zagreb, a odredbom iz čl. 4. tog Zakona određeno je da nekretnine, sredstva, prava i obveze općina postaju 1. siječnja 1991. nekretnine, sredstva, prava i obveze Grada Zagreba. Također, Općina Grad Zagreb prestala je postojati donošenjem Zakona o Gradu Zagrebu ("Narodne novine" broj 90/92., 76/93., 69/95., 14/97., 36/98.) te je na temelju odredbe čl. 42. tog Zakona nekretnine, pokretnine, financijska sredstva te prava i obveze općine Grada Zagreba preuzeo Grad Zagreb kao pravni sljednik. Stoga se, u skladu s odredbom čl. 360. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.) pravo korištenja Općine Trešnjevka pretvorilo u pravo vlasništva Grada Zagreba.

1.4. Zaključno, tužitelj navodi da mu je nadležno javnopravno tijelo izdalo potvrde o amortizaciji iz kojih je razvidno da predmetni posebni dijelovi nisu otkupljeni te da se isti vraćaju upravo tužitelju. Navedene potvrde predstavljaju javne isprave budući da je istu izdalo javnopravno tijelo u propisanom obliku u okviru svoje nadležnosti. Stoga, s obzirom na sve navedeno, tužitelj predlaže da se presudom utvrdi da tužitelj ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na spornim posebnim dijelovima nekretnine i da se naloži brisanje upisa prava vlasništva na tim posebnim dijelovima nekretnine s imena tuženika, koji upis je izvršen temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 6. ožujka 2024., posl. broj Z-68163/22 (Z-37450/23), i upis prava vlasništva za korist tužitelja, u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu koji je podnesen 22. travnja 2024. u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Prije svega, tuženik ističe procesne prigovore neurednosti i nedopuštenosti tužbe u smislu čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), kao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije u smislu čl. 205 Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19.,128/22., 155/23. – dalje: ZZK) jer se u odnosu na sporne posebne dijelove nekretnine vodio se postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, a ne pojedinačni zemljišnoknjižni ispravi postupak. Naveo je kako nije sporno da su nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zgrada br. 7-17 [adresa] zajedno sa posebnim dijelovima (E-185, E-186, E-187) upisane u korist tuženika u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora temeljem Pravilnika o povezivanju, a tužitelj nije dokazao vlasništvo na predmetnim posebnim dijelovima nekretnine.

2.1. Dalje navodi da se u ovom postupku na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koju su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga, kako to propisuje odredba čl. 205. st. 2. ZZK, a svi dokazi na koje se tužitelj poziva nisu isprave na temelju kojih bi se upisalo pravo vlasništva u zemljišnu knjigu temeljem odredbi čl. 58., čl. 59. i čl. 60 ZZK. Smatra da je stoga pravilnom primjenom čl. 17. st. 5. Pravilnika o povezivanju, a na temelju predmnijeve iz čl. 362. st. 3. ZV, kao vlasnik na predmetnoj nekretnini upisan tuženik.

2.2. S tim u vezi navodi da je iz povijesnog zemljišnoknjižnog stanja vidljivo da je predmetna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo, a prema pravnom pravilu iz § 418. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta, a pošteni gradilac može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih, a s gradiocem nepoštenim postupa se kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove, ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio gradiocu poštenom ne može on iskati za zemljište nego općenu cijenu. Pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu se moglo stjecati, no, prema stavu visokih sudova „tuđe zemljište", u smislu te odredbe, je zemljište u vlasništvu drugih fizičkih ili pravnih osoba, a ne društveno vlasništvo. Dakle, na nekretnini u društvenom vlasništvu nije se moglo steći pravo vlasništva građenjem na temelju § 418. OGZ, ni na temelju drugih pravila OGZ.

2.3. Tuženik ističe da je, prema Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 9/92. i 77/92. – dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., na zemljištu na kojem se gradilo moralo postojati pravo vlasništva te se odredbe o stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu (čl. 24. -26. ZOVO) nisu mogle primijeniti na slučaj kad subjekt gradi na zemljištu društvenog vlasništva. Naime, odredbom čl. 4. Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini ("Službeni list FNRJ" broj 58/47., "Službeni listi SFRJ" broj 12/65.) uknjiženje prava vlasništva izvršit će se na temelju isprave kojom se nesumnjivo utvrđuje svojstvo nepokretnosti kao državne imovine i isprave kojom nadležni državni organ određuje organ upravljanja. Odredbom čl. 7. te Uredbe propisano je da su državni organi koji u smislu ove Uredbe izdaju isprave o određivanju organa upravljanja: a) ako je organ upravljanja državno nadleštvo - ministar, predsjednik komiteta i komisije, predsjednik i tajnik izvršnog odbora narodnog odbora, koji u času upisa stvarno upravljaju državnom nepokretnom imovinom; b) ako je organ upravljanja državna ustanova - državni organ u čijem se sastavu ustanova nalazi, na temelju propisa kojim je ustanova osnovana; c) ako je organ upravljanja državno privredno poduzeće – administrativno operativni rukovodilac toga poduzeća, na temelju rješenja vlade o osnivanju (samoupravljanju) poduzeća odnosno o određivanju osnovnih sredstava. Dakle, da bi se izvršilo uknjiženje prava vlasništva prema navedenoj Uredbi, nadležni državni organ iz čl. 7. je trebao izdati ispravu temeljem koje bi se izvršila uknjižba.

2.4. Glede dosjelosti tuženik ističe da se pravo korištenja (upravljanja i raspolaganja) nije smatralo subjektivnim imovinskim pravom koje se može prenositi i stjecati u prometu, već su se prenosila samo sredstva. Sve do 1974. moglo se stjecati dosjelošću samo pravo korištenja na sredstvima u društvenom vlasništvu, ali ne i pravo vlasništva u smislu građanskog privatnog prava.

2.5. Odredbom čl. 29. ZOVO izričito je bilo zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu, a nakon donošenja Ustava Republike Hrvatske (1990.) ne postoji više društveno vlasništvo te je čl. 29. ZOVO stavljen izvan snage odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO ("Narodne novine" broj 53/91.) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991. Nadalje, ZV iz 1996. je u čl. 388. st. 4., propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, međutim 17. studenog 1999. Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo čl. 388. st. 4. ZV iz 1996. (Odluke br. U-l-58/1997, U-1235/1997, U-l237/1997, U-l-1053/1997 i U-l-1054/1997 od 17. studenog 1999., "Narodne novine" broj 137/99.). Stoga se u rok za stjecanje prava dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991.

2.5.1. Napominje da se određeni predmeti Europskog suda za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (npr. Gashi protiv Hrvatske, Trgo protiv Hrvatske), koji govore o stjecanju prava vlasništva temeljem dosjelosti, odnose se na postupke fizičkih osoba protiv Republike Hrvatske, dok tužitelj nije fizička "treća osoba", već se upravo suprotno, financira iz proračuna Republike Hrvatske te je i dio vlasti pa se samim time "u širem smislu" tužitelj u praksi Europskog suda te i Europskog suda za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ne smatra „trećim osobama", već se smatra "u širem smislu" Republikom Hrvatskom. Navodi da se pojam "država" u smislu odluka Europskog suda za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ne odnosi samo na Republiku Hrvatsku, odnosno njezina ministarstva, već da su njime obuhvaćena i postupci svih tijela javne vlasti, što uključuje i sudove te gradove, općine, županije itd.

2.6. Stoga se tužitelju za stjecanje prava vlasništva na spornim nekretninama u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme posjedovanja proteklo do 8. listopada 1991., a od tog dana nije protekao zakonom propisani rok za stjecanje prava vlasništva savjesnog posjednika nepokretne stvari dosjelošću u smislu odredbe čl. 28. ZOVO. Samim time tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva niti prema odredbama koje uređuju građenje, a niti temeljem dosjelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja prileži spisu, a koji dokazi su ocijenjeni u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

4. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine (dvije garaže i stan u prizemlju) označene kao zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stambena zgrada br. 7-17, Ulica Vladimira Filakovca, ukupne površine 1649 m2 te za brisanje upisa prava vlasništva na tim posebnim dijelovima s imena tuženika, koji upis je izvršen temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Z-68163/22 (Z- 37450/23) od 6. ožujka 2024. i upis tog prava za korist tužitelja.

6. Između stranka nije sporno:

- da je zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao stambena zgrada br. 7-17, Ulica Vladimira Filakovca, ukupne površine 1649 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s upisanim posebnim dijelovima među kojima su dvije garaže u prizemlju i stan u prizemlju koji posebni dijelovi su uknjiženi kao vlasništvo tuženika u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora;

- da je predmetna čestica u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pripisana iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ranije bila upisana kao društveno vlasništvo bez uknjiženog nositelja prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja;

- da je tužitelj u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora podnio prigovor smatrajući da je potrebno ispraviti upis prava vlasništva koji je izvršen za korist tuženika, pozivajući se na isprave na koje se poziva i u ovom postupku, te da je navedeni prigovor odbijen rješenjem zemljišnoknjižnog suda od 6. ožujka 2024.;

- da je tužitelj pravni slijednik Općine Trešnjevka.

7. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je pitanje ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na spornim posebnim dijelovima nekretnine i je li stoga osnovan tužbeni zahtjev za ispravak upisa u zemljišnoj knjizi koji je izvršen na temelju rješenja donesenog u postupku povezivanja zemljišne knjige sa knjigom položenih ugovora.

8. Prije svega treba navesti da u konkretnom slučaju, budući da je tužitelj u rješenju pod brojem Z-37450/2023, Ozn. Z-68163/2022 od 6. ožujka 2024. upućen da protiv tog rješenja nije dopuštena žalba, ali da to ne sprečava osobu koja za to ima pravni interes da ostvaruje prava u parnici pred sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom, dok osobe čiji prijave ili prigovori nisu usvojeni svoje navodno pravo mogu ostvarivati u parnici tužbom za ispravak, neosnovano tuženik smatra da mu se tužitelj prije pokretanja spora trebao obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186.a ZPP, a kada se imaju u vidu rokovi određeni u toj zakonskoj odredbi i rok određen u čl. 205. ZZK.

8.1. Naime, prema odredbi čl. 24. st. 2. Pravilnika o povezivanju povodom prijave ili prigovora održat će se rasprava o prijavi, odnosno prigovoru i donijeti odluka sukladno odredbama ZZK koje se primjenjuju na ispravni postupak. Nadalje, prema odredbi čl. 203. st. 4. ZZK sud će uputiti osobe čije prijave ili prigovore nije usvojio u cijelosti ili djelomično, kao i one čiji je upis ili prvenstveni red upisa svojom odlukom odredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak. Odredbom čl. 205. st. 1. ZZK ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo zahtijevati osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja.

8.2. Tužitelj je ovaj spor pokrenuo 5. travnja 2024., na temelju rješenja od 6. ožujka 2024., dakle unutar zakonskog roka iz čl. 205. st. 1. ZZK.

8.3. Iz ove odredbe proizlazi i aktivna legitimacija tužitelja budući da je njegov prigovor odbijen u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i budući da odredbe Pravilnika o povezivanju upućuju na pokretanje parnice za ispravak sukladno odredbama ZZK koje se primjenjuju na zemljišnoknjižni ispravni postupak (čl. 23. i čl. 24. Pravilnika o povezivanju). Neodlučna je stoga okolnost što prigovor tužitelja nije odbijen u ispravnom postupku jer se odredbe o tužbi za ispravak nakon provedenog ispravnog postupka na odgovarajući način primjenjuju i u odnosu na prigovore koji su odbijeni u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora.

9. Na temelju uvida u dokumentaciju u spisu, utvrđeno je slijedeće.

9.1. Tužitelj je u spis dostavio presliku ručno vođene zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 72. -74. spisa) iz koje proizlazi da je navedeni zemljišnoknjižni uložak prepisan u elektronički oblik te verificiran 13. lipnja 2006. U istom je bila upisana zkčbr. [katastarska čestica] gradilište na Horvaćanskoj površine 707 m2 kao društveno vlasništvo (upis proveden pod brojem Z-7425/68), a prije upisa društvenog vlasništva, predmetna je nekretnina bila uknjižena kao vlasništvo FI i AI na jednake dijelove (upis prava vlasništva proveden pod brojem Z-4584/35). Pod brojem Z-7420/68 izvršen je, temeljem prijavnog lista od 16. listopada 1968., upis promjene kulture zkčbr. [katastarska čestica] sa kuća i dvorište na Horvaćanskoj cesti br. 58 u gradilište na Horvaćanskoj površine 196,6 čhv ili 707 m2, da bi potom, pod brojem Z- 7245/68 bilo upisano društveno vlasništvo temeljem pravomoćnog rješenja Sekretarijata za financije NOO Trešnjevka od 23. srpnja 1969., rešenja Općine Trešnjevka, odjel za financije od 28. svibnja 1965. i prijavnog lista od 16. listopada 1968.

9.2. Iz zbirke isprava pod brojevima Z-436/66 i Z-7425/68 (list 49.-59. spisa) proizlazi da je izvršena deposedacija zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te kčbr. [katastarska čestica]. sve k. o. [katastarska općina] za korist Općine Trešnjevka. Tako je rješenjem od 16. listopada 1965. (list 49.-50. spisa) određeno da UI i II predaju u posjed Općini Trešnjevka zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1649 m2 (predmetna je nekretnina bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao njihovo vlasništvo prije upisa društvenog vlasništva pod brojem Z-436/66 – list 66.-68. spisa). Nadalje je rješenjem od 28. svibnja 1965. (list 51.-52. spisa) određeno da FI preda u posjed Općini Trešnjevka kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 711 m2; rješenjem od 1. lipnja 1965. (lis 54.-56. spisa) određeno je da ĆI preda u posjed Općini Trešnjevka kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 189 čhv, a rješenjem od 12. ožujka 1965. (list 57.-59. spisa) određeno je da VI preda u posjed Općini Trešnjevka kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1592 m2.

9.3. Iz Ugovora od 15. srpnja 1965. (list 47. -48. spisa) koji je sklopljen između Komunalnog fonda Grada Zagreba i Gradskog fonda za stambenu izgradnju Zagreba proizlazi da je tim ugovorom konstatirano da je Gradski fond dužan platiti naknadu na ime učešća u troškovima uređenja gradskog zemljišta na području zvanom "Srednjaci" u svrhu izgradnje 21 višekatnog stambenog objekta, među kojima i objekt 816/1 vel. P+8 na kčbr. [katastarska čestica]. Prema odredbi čl. IV navedenog Ugovora isti predstavlja sastavni dio Ugovora o dodjeli predmetnog zemljišta na korištenje sklopljenog između Stambenog fonda i Općine Trešnjevka.

9.4. Tužitelj nije dostavio isprave iz kojih bi se moglo utvrditi kojoj zemljišnoknjižnoj čestici odgovaraju katastarske čestice na koje se pozivaju Ugovor od 15. srpnja 1965. i rješenja o deposjedaciji iz zbirke pod brojem Z-7245/68, a na njemu je bio teret dokazivanja činjenice da nekretnine koje su oduzete iz posjeda prijašnjim vlasnicima nakon podruštvovljenja odgovaraju upravo onoj zemljišnoknjižnoj čestici na kojoj je sagrađen objekt čiji su posebni dijelovi predmet ovog spora, sve u skladu s odredbom čl. 219. ZPP.

9.5. Pored navedenog, iako to u tužbi tvrdi, tužitelj nije priložio niti jednu ispravu na osnovu koje bi se mogao izvesti zaključak o tome da je zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1649 m2 formirana od dijelova čestica upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina]. Naime, tužitelj nije u spis dostavio navedene zemljišnoknjižne uloške niti povijesni prikaz istih pa nije jasno koje su nekretnine upisane, odnosno koje su nekretnine bile upisane u tim ulošcima i za čiju korist, dok su zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] (koji su dostavljeni u spis – list 66.-82. spisa) verificirani prije formiranja zkčbr. [katastarska čestica].

9.6. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 103. spisa) proizlazi da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bila izvršena promjena broja, oblika i površine zkčbr. [katastarska čestica] tako da je upisana stambena zgrada br. 7-17, [adresa], sve prije pripisa te čestice u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, kako nije priložen verificirani povijesni zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sud nije mogao utvrditi kada je i na temelju čega došlo do formiranja zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9.7. Tužitelj nije dostavio niti Ugovor o dodjeli zemljišta na korištenje koji je sklopljen između Stambenog fonda i Općine Trešnjevka, a na koji ugovor se poziva Ugovor od 15. srpnja 1965.

9.8. Stoga na temelju isprava koje je tužitelj dostavio tijekom postupka sud nije mogao izvesti zaključak o postojanju njegovog izvanknjižnog prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja zkčbr. [katastarska čestica] (kasnije zkčbr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], a u smislu odredbe čl. 364. st. 6. ZV. Pritom se ističe kako potvrde o amortizaciji (list 91. - 94., 96. spisa) iz kojih proizlazi da se amortizacija vraća tužitelju ne predstavljaju isprave koje dokazuju pravo vlasništva, već se radi o ispravama koje imaju svojstvo uvjerenja.

10. Dakle, ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva u okviru činjeničnih navoda istaknutih u tužbi i tijekom prethodnog postupka, ovaj sud nije našao da bi tužitelj s dostatnim stupnjem uvjerenja dokazao postojanje valjanog pravnog temelja za stjecanje prava vlasništva na tri posebna dijela zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji su predmet ovog spora.

10.1. Tužitelj nije dokazao kako je i temeljem čega formirana zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti je dokazao da bi one katastarske čestice koje su oduzete iz posjeda prijašnjim vlasnicima, a za koje je priložio rješenja o deposedaciji, po svojoj identifikaciji odgovarale zemljišnoknjižnim česticama od kojih je formirana zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10.2. Također nije naveo na temelju čega je i od strane koga izvršena izgradnja stambene zgrade na zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i tko je bio prodavatelj posebnih dijelova navedene nekretnine, a koji posebni dijelovi su bili upisani u knjizi položenih ugovora prije povezivanja zemljišne knjige sa knjigom položenih ugovora. Dakle, tužitelj nije dokazao identitet nekretnine u odnosu na koju tvrdi da je po prijašnjim propisima njegov pravni prednik (Općina Trešnjevka) stekao pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, niti je dokazao da bi stekao pravo koje u njegovu korist nije bilo upisano u zemljišnu knjigu.

11. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio da bi tužitelj vlasništvo stekao građenjem ili dosjelošću, međutim tužitelj u tužbi i tijekom postupka niti nije tvrdio da bi vlasništvo stekao na jedan od ta dva načina, već je jasno i nedvosmisleno iz činjeničnog supstrata tužbe da se tužbeni zahtjev temelji na stjecanju vlasništva pretvorbom prijašnjeg prava korištenja, upravljanja i raspolaganja.

11.1. S obzirom na navedeno pravna osnova stjecanja vlasništva građenjem ili dosjelošću niti nije raspravljana tijekom postupka. Neovisno na navedeno, ukazuje se da se stjecanje vlasništva dosjelošću niti ne bi moglo preispitati na osnovu istaknutih navoda i predloženih dokaza jer, kako je već prethodno navedeno, tužitelj nije dokazao posjed spornih posebnih dijelova zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa samim time, ne ulazeći u pravnu osnovu stjecanja dosjelosti kroz primjenu mjerodavnog prava, nije dokazana činjenica posjedovanja spornog zemljišta od strane prednika tužitelja (Općine Trešnjevka) i tužitelja. Naime, posjed Općine Trešnjevka upravo na zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije moguće utvrditi iz rješenja o deposedaciji u kojima su navedeni katastarski, a ne zemljišnoknjižni podaci o nekretninama; nisu dostavljeni identifikacija katastarskih i zemljišnoknjižnih čestica niti povijesni izvadci iz zemljišne knjige iz kojih bi se moglo utvrdi od koji je čestica formirana predmetna zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. S obzirom da tužitelj nije dokazao posjedovanje zkčbr. zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ili svih nekretnina od kojih je ta čestica formirana, već bi samim time bilo bespredmetno bilo kakvo daljnje raspravljanje o postojanju zakonske osnove za stjecanje vlasništva dosjelošću, odnosno preispitivanje zakonitosti, istinitosti i poštenja posjeda te mogućnosti stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu uopće.

12. Na temelju svega naprijed navedenog, zaključak je ovog suda da tužitelj nije dokazao da bi imao pravo korištenja na zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje u njegovu korist nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi i da je u skladu s odredbama čl. 360.-365. ZV stekao pravo vlasništva navedenog zemljišta. Tužitelj bi zasigurno, da raspolaže ispravama na temelju kojih je moguće ostvariti upis prava vlasništva na zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navedeno ishodio u redovnom zemljišnoknjižnom postupku temeljem odredbi ZV kojima je regulirana pretvorba društvenog vlasništva odnosno najkasnije bi sve relevantne isprave predočio na raspravi za ispravak. U ovom postupku tužitelj nije predložio nikakve druge dokaze od onih koje je na raspolaganju imao zemljišnoknjižni sud pa samim time niti ovaj sud nema mogućnost donošenja odluke čiji bi sadržaj bitno odstupao od odluke zemljišnoknjižnog suda. S obzirom na sva utvrđenja i zaključke, prema uvjerenju ovog suda nije bilo mjesta provedbi drukčijeg upisa u zemljišnoj knjizi u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora od onog koji je dopušten na spornim posebnim dijelovima za korist tuženika (čl. 362. st. 3. ZV, u vezi čl. 17. st. 5. Pravilnika o povezivanju).

13. Obzirom na izloženo, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

14. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, ne pripada mu pravo na naknadu troškova postupka, već je on te troškove dužan nadoknaditi tuženiku (čl. 154. st. 1. i čl. 154.a ZPP). Tuženiku su priznati i dosuđeni troškovi koji su mu nastali (čl. 151. st. 1. i čl. 155. ZPP) i koji su bili potrebni za vođenje spora, prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife) koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima, a odnose se na troškove sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.