Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-265/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja Cestar d.o.o., Split, Matice Hrvatske 1, OIB: 27471262195, kojeg zastupa zastupnik po zakonu VM, a njega punomoćnik Tihomir Luetić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Luetić & Partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženika Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, kojeg zastupa zastupnik po zakonu SM, gradonačelnik, a njega punomoćnica BM, diplomirana pravnica, zaposlenica tuženika, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 27. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Zvonimira Šakića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Luetić & Partneri d.o.o. iz Splita te punomoćnice tuženika FM, diplomirane pravnice, zaposlenice tuženika, na ročištu za objavu presude 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr.sc. Vlade Madunića iz Splita, poslovni broj Ovrv-316/2021 od 21. svibnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku Gradu Splitu da tužitelju Cestar d.o.o. isplati 100.553,45 EUR-a / 757.620,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od: - 8.516,82 EUR-a / 64.170.00 kuna od 22. rujna 2019. pa do isplate,

- 8.516,82 EUR-a / 64.170,00 kuna od 12. studenog 2019. pa do isplate,

- 8.516,82 EUR-a / 64.170,00 kuna od 10. prosinca 2019. pa do isplate,

- 8.516,82 EUR-a / 64.170,00 kuna od 19. siječnja 2020. pa do isplate,

- 8.242,09 EUR-a / 62.100,00 kuna od 22. veljače 2020. pa do isplate,

- 8.516,82 EUR-a / 64.170,00 kuna od 29. veljače 2020. pa do isplate,

- 8.242,09 EUR-a / 62.100,00 kuna od 26. svibnja 2020. pa do isplate,

- 8.516,82 EUR-a / 64.170,00 kuna od 26. svibnja 2020. pa do isplate,

- 8.516,82 EUR-a / 64.170,00 kuna od 26. svibnja 2020. pa do isplate,

- 7.967,35 EUR-a / 60.030,00 kuna od 31. svibnja 2020. pa do isplate,

- 8.516,82 EUR-a / 64.170,00 kuna od 15. lipnja 2020. pa do isplate,

- 8.242,09 EUR-a / 62.100,00 kuna od 12. srpnja 2020. pa do isplate,

pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.100,34 EUR-a / 15.825,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. svibnja 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju Cestar d.o.o. da tuženiku Gradu Splitu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 663,61 EUR-a, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 5. svibnja 2021. javnom bilježniku mr.sc. Vladi Maduniću iz Splita podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 3. svibnja 2021., protiv tuženika (ranije ovršenika), radi naplate iznosa od 100.553,45 EUR-a / 757.620,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika mr.sc. Vlade Madunića iz Splita, poslovni broj Ovrv-316/2021 od 21. svibnja 2021. određena je predložena na novčanim sredstvima ovršenika.

2. Kako je ovršenik (sada tuženik) prigovorio protiv tog rješenja, predmetno rješenje o ovrsi je rješenjem ovog suda, poslovni broj Povrv-556/2021-2 od 17. lipnja 2021., stavljeno izvan snage i postupak je odlučeno nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim (točke I. i II. izreke).

3. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, istaknuo kako osporava osnovu i visinu potraživanja koje je predmet ovog postupka te je naveo kako tuženik ništa ne duguje tužitelju. Naime, tužitelj da nezakonito od tuženika potražuje naknadu za neizvršene radove. Osim toga, tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare.

4. Dana 23. rujna 2021. zaprimljen je podnesak tužitelja kojim je isti osporio navode tuženika (ranije ovršenika) iz prigovora protiv rješenja o ovrsi. Tužitelj je u tom podnesku naveo kako je između stranaka 9. kolovoza 2018. zaključen I. Pojedinačni ugovor o izvođenju građevinsko zanatskih radova s ophodnjom – Grupa 1, na temelju Okvirnog sporazuma za nabavu radova na redovitom održavanju nerazvrstanih cesta Grada Splita, a prilog kojeg je Troškovnik radova održavanja kolnika i nerazvrstanih cesta s pratećom prometnom signalizacijom na području Grada Splita, Grupa radova

1. Sukladno tom ugovoru tužitelj da je tuženiku ispostavio privremene situacije (I. – XII.), u kojima su iskazane, između ostalog, i stavke dežurstva. Međutim, tuženik da je tužitelju bez opravdanog razloga odbio priznati stavke dežurstva u ukupnom iznosu od 100.553,45 EUR-a / 757.620,00 kuna. Stoga, tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku održi na snazi platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi javnog bilježnika i obveže tuženika na plaćanje tog iznosa, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Očitujući se na podnesak tužitelja od 23. rujna 2021., tuženik je osporio navode tužitelja iz tog podneska te je naveo kako je točno da je u pripadajućem troškovniku navedena stavka pasivno dežurstvo (call centar), međutim, tužitelj da istu nije uspostavio niti proveo pa da je iz tog razloga nadzorni inženjer EM nije niti priznao kao izvršenu. Tuženik je predložio da sud u dokazne svrhe izvede dokaz saslušanjem svjedoka EM (nadzornog inženjera), TM i LM.

6. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u navodima iz podneska od 23. rujna 2021. te je do zaključenja prethodnog postupka predložio da sud pored čitanja materijalnih dokaza koje je tužitelj dostavio u spis izvede i dokaz saslušanjem svjedoka IM, DM, AM i ČM, zaposlenika tužitelja, na okolnost izvršenja dežurstva i ophodnje te da izvrši uvid u spis ovog suda poslovni broj Povrv-181/2021 koji se vodio povodom istovrsnog zahtjeva tužitelja, za drugo utuženo razdoblje (neplaćene privremene i okončana situacija koje je tužitelj ispostavio tuženiku za razdoblje od 31. svibnja 2018. do 30. travnja 2019.).

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 100.553,45 EUR-a / 757.620,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćenih stavki dežurstva, sukladno ispostavljenim privremenim situacijama (broj I. – XII.) koje je tužitelj ispostavljao tuženiku u razdoblju od 31. svibnja 2019. do 30. travnja 2020.

8. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: ispis otvorenih stavki od 3. svibnja 2021. (list 5 spisa), Okvirni sporazum za nabavu radova na redovitom održavanju nerazvrstanih cesta Grada Splita (održavanje kolnika sa pratećom prometnom signalizacijom za Grupu 1:

Građevinsko zanatski radovi s ophodnjom i Grupu 2: Održavanje signalizacije, semafora i održavanje tunela Marjan) (listovi 24-63 spisa), I Privremena situacija br. 697-P01-191 od 31. svibnja 2019. (listovi 64 i 65 spisa), II Privremena situacija br. 899 od 30. lipnja 2018. (listovi 66 i 67 spisa), III Privremena situacija br. 991 od 31. srpnja 2018. (listovi 68 i 69 spisa), IV Privremena situacija od 31. kolovoza 2018. (listovi 70 i 71 spisa), V Privremena situacija br. 13/1 od 30. rujna 2018. (listovi 72 i 73 spisa), VI Privremena situacija br. 1326 od 31. listopada 2018. (listovi 74 i 75 spisa), VII Privremena situacija br. 1425 od 30. studenog 2018. (listovi 76 i 77 spisa), VIII Privremena situacija od 31. prosinca 2018. (listovi 78 i 79 spisa), IX Privremena situacija od 31. siječnja 2020. (listovi 80 i 81 spisa), X Privremena situacija od 28. veljače 2020. (listovi 82 i 83 spisa), XI Privremena situacija od 31. ožujka 2020. (listovi 84 i 85 spisa), XII Privremena situacija br. 407 od 30. travnja 2020. (listovi 86 i 87 spisa), XI Privremena situacija br. 316 od 31. ožujka 2020. (listovi 88 -90 spisa), XI Privremena situacija br. 374 od 31. ožujka 2020. (listovi 91 -93 spisa), pročitao je isprave koje su sadržane u spisu ovog suda poslovni broj Povrv-181/2021 te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka IM, DM, AM i ČM.

9. Tuženik je predlagao da sud, pored tih dokaza, izvede i dokaz saslušanjem svjedoka EM, TM i LM.

10. Odredbom članka 220. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi kako sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

11. Po ocjeni ovog suda, izvođenje tog dokaza nije potrebno s obzirom na to da su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene ocjenom materijalnih dokaza sadržanih u spisu, kao i iskazima saslušanih svjedoka IM, DM, AM i ČM koji imaju neposredna saznanja o predmetu spora te bi izvođenje tih predloženih dokaza dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, a ne bi utjecalo na odluku suda. Osim toga, iskaz svjedoka EM (čije saslušanje je tuženik predlagao u ovom postupku) je sadržan u spisu ovog suda, poslovni broj Povrv-181/2021, a koji spis je, na prijedlog stranaka, pročitan u dokazne svrhe u ovom postupku.

12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj Cestar d.o.o. kao ponuditelj i tuženik Grad Split kao naručitelj 23. siječnja 2018. sklopili Okvirni sporazum za nabavu radova na redovitom održavanju nerazvrstanih cesta Grada Splita (održavanje kolnika sa pratećom prometnom signalizacijom za Grupu 1:

Građevinsko zanatski radovi s ophodnjom i Grupu 2: Održavanje signalizacije, semafora i održavanje tunela Marjan), kao ni to da je na temelju tog Okvirnog sporazuma 23. siječnja 2018. sklopljen I. Pojedinačni ugovor o izvođenju građevinsko zanatskih radova s ophodnjom – Grupa 1 temeljem Okvirnog sporazuma za nabavu radova na redovitom održavanju nerazvrstanih cesta grada Splita između Grada Splita kao korisnika usluga (naručitelja) i Cestara d.o.o. kao izvođača.

14. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je sastavni dio I. Pojedinačnog ugovora o izvođenju građevinsko zanatskih radova s ophodnjom – Grupa 1 temeljem Okvirnog sporazuma za nabavu radova na redovitom održavanju nerazvrstanih cesta grada Splita i pripadajući troškovnik.

15. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da su stranke ugovorile kako će se obračun izvršenih radova vršiti po sistemu "građevinska knjiga" mjesečnim situacijama prema stvarno izvedenim količinama radova prema jediničnim cijenama iz ugovornog troškovnika, kao ni to da je ugovoreno kako će izvođač mjesečne situacije sastavljati na temelju podataka iz građevinskog dnevnika/građevinske knjige, ovjerene od strane nadzornog inženjera te istom dostaviti na protokol.

16. Među strankama nije bilo sporno ni to da je između stranaka ugovoreno kako naručitelj može situacije osporavati u pogledu kvalitete, cijene, količine i vrste izvedenih radova.

17. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj u razdoblju od 31. svibnja 2019. do 30. travnja 2020. ispostavio Privremene situacije (I. – XII.).

18. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je nadzorni inženjer odbio priznati stavke "dežurstvo u mjestu stalnog dežurstva" po predmetnim privremenim situacijama.

19. Među strankama nije bilo sporno ni to da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje iznos od 100.553,45 EUR-a / 757.620,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime stavki dežurstvo koje mu je nadzorni inženjer odbio priznati po predmetnom ugovoru i Okvirnom sporazumu, iako su iste prema navodima tužitelja odrađene.

20. Najprije, kao sporno trebalo je utvrditi je li osnovan istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kao i je li osnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

21. Aktivna legitimacija predstavlja određeni pravni odnos tužitelja prema predmetu spora koji ga ovlašćuje da pokrene postupak za ostvarivanje svojega zahtjeva prema predmetu spora (legitimatio ad causam activa), dok tuženiku daje svojstvo stranke prema kojoj se može ostvarivati takav zahtjev (pasivna legitimacija – legitimatio od causam passiva).

22. Kako među strankama nije bilo sporno to da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu na temelju kojeg je tužitelj vršio određene poslove za tuženika, imajući u vidu da tužitelj upravo iz tog odnosa od tuženika potražuje isplatu u ovom postupku, istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kao ni prigovor promašene pasivne legitimacije nisu osnovani.

23. Nakon toga, kao sporno trebalo je utvrditi je li tužitelj izvršio radove ophodnje i dežurstva koje mu nadzorni inženjer EM nije priznao te u vezi s tim je li tuženik dužan tužitelju platiti utuženi iznos.

24. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. – dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

25. Odredbom članka 590. ZOO-a propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

26. Prema tome, ugovor o djelu je po svojim karakteristikama dvostranoobvezni ugovor kojim se izvođač obvezuje obaviti određeni posao za naručitelja, a naručitelj se obvezuje izvođaču za obavljeni posao platiti ugovorenu naknadu. Pravo izvođača se sastoji u tome da zahtijeva plaćanje naknade, a pravo naručitelja se sastoji u tome da zahtijeva od izvođača obavljanje posla.

27. Stoga, u ovom postupku je trebalo utvrditi je li tužitelj kao izvođač izvršio za tuženika kao naručitelja (korisnika usluge) radove ophodnje i dežurstva čije plaćanje tužitelj potražuje u ovom postupku.

28. Radi utvrđivanja te sporne činjenice ovaj sud je izvršio uvid u isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka IM, DM, AM i ČM, dok je iskaz svjedoka EM, nadzornog inženjera (čije saslušanje je u ovom postupku predlagao tuženik) sadržan u spisu ovog suda poslovni broj Povrv-181/2021, a koji spis je suglasnošću stranaka pročitan u dokaznom postupku.

29. Uvidom u Privremene situacije br. I. – XII. koje je tužitelj ispostavljao tuženiku u razdoblju od 31. svibnja 2019. do 30. travnja 2020. utvrđeno je kako su stavke koje se odnose na dežurstvo u tim situacijama prekrižene od strane nadzornog inženjera EM.

30. Naime, u privremenim situacijama stavka "Dežurstvo u mjestu stalnog dežurstva" je prekrižena na način da tužitelju nije priznat niti jedan sat po toj osnovi.

31. Svjedok IM, zaposlenik tužitelja na radnom mjestu ophodara, je u svom iskazu naveo kako je organizacija dežurstva kod tužitelja organizirana tako da se radi non-stop, po 12 sati, dan-noć. Organizacija rada da je organizirana tako da ophodar radi 12 sati dan, 12 sati noć, pa je 48 sati slobodan. Dežurstvo da je uspostavljeno 24 sata na dan, međutim, njemu na platnoj listi da nije posebno izdvojena stavka dežurstva.

32. Svjedok AM, zaposlenik tužitelja na radnom mjestu ophodara, je u svom iskazu naveo kako kod tužitelja svaka smjena ophodara traje po 12 sati. Rad je organiziran tako da je u svakom trenutku netko prisutan na radnom mjestu od ophodara. Njegov posao, odnosno posao ophodara, da je svakodnevni redovni obilazak prometnica te izlazak ophodara po pozivu nadležnih službi policije, vatrogasaca, centra 112 i građana. Isti je u svom iskazu naveo kako je dežurstvo uspostavljeno 24 sata na dan, 365 dana u godini te da isti za dežurstvo nije primao nikakav dodatak nego svoju redovnu plaću.

33. Svjedok ČM, zaposlenik tužitelja na radnom mjestu ophodara, je u svom iskazu naveo kako je od veljače 2020. zaposlen na radnom mjestu opohodara, a ranije da je bio zaposlen na signalizaciji kod tužitelja. Naveo je kako mu je poznato da je kod tužitelja uspostavljeno dežurstvo 365 dana u godini te da je njegova plaća uvijek jednaka.

34. Svjedok DM, zaposlenik tužitelja na radnom mjestu ophodara, je u svom iskazu naveo kako je tijekom 2019. i 2020. radio i obavljao poslove za tužitelja na radnom mjestu opohodara. Kod tužitelja je dežurstvo organizirano 24 sata dnevno, 365 dana u godini. Isti je u svom iskazu naveo kako se njegova plaća razlikovala ovisno o tome je li radio radnim danom ili praznikom, a da se ne sjeća je li mu na platnoj listi obračunat dodatak za dežurstvo s obzirom na to da je gledao samo onaj konačni iznos za isplatu.

35. Iz iskaza svjedoka EM, zaposlenika tuženika (koji je sadržan u spisu ovog suda poslovni broj Povrv-181/2021), nadzornog inženjera u čiju nadležnost je spadala kontrola rada tužitelja, kontrola građevinskih knjiga i građevinskih dnevnika te ispostavljenih situacija, proizlazi kako je isti križao one stavke u ispostavljenim situacijama koje nisu bile odrađene. Isti da je utvrdio kako neke stavke nisu određene iz razloga što za njih nije postojao pisani trag. Nadalje, isti je u svom iskazu naveo kako je u početku tužitelju priznavao stavku dežurstvo 24 sata iako isto nije bilo uspostavljeno s obzirom na to da je mislio da će se taj problem nekako riješiti, međutim, kako to nije riješeno, u utuženom razdoblju da je isti priznavao samo one stavke koje su stvarno odrađene vezano za dežurstvo i ophodnju.

36. Po ocjeni ovog suda, ocjenjujući sve dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, tužitelj nije dokazao da je isti uistinu izvršio stavke ophodnje i stavke dežurstva koje mu nadzorni inženjer KM nije priznao po ispostavljenim privremenim situacijama.

37. Naime, iako iz iskaza svjedoka IM, DM, AM i ČM, zaposlenika tužitelja, proizlazi da je dežurstvo kod tužitelja bilo uspostavljeno 24 sata dnevno, ovaj sud iskaze tih svjedoka ocjenjuje kao nevjerodostojne u tom dijelu iz razloga što se radi o zaposlenicima tužitelja koji su svoje iskaze u ovom postupku prilagodili tvrdnjama samog tužitelja. Međutim, tvrdnje tih svjedoka su u suprotnosti s materijalnim dokazima koji su sadržani u spisu. Naime, samom činjenicom što je predviđeno u troškovniku kako će tužitelj osigurati dežurstvo i ophodnju 24 sata dnevno ne znači kako je to uistinu i osigurano. Tužitelj je taj koji je trebao tijekom postupka dokazati da je dežurstvo uistinu uspostavljeno na taj način te je trebao dostaviti dokaz o tome tko je dežurao, kada, gdje je vršena ophodnja i slično. Naime, tužitelj je u privremenoj situaciji koja je ispostavljena za svaki pojedini mjesec stavku dežurstva u mjestu dežurstva obračunao na način da je broj sati koji koje ima taj mjesec pomnožio sa iznosom koji je predviđen u troškovniku za sat dežurstva i na taj način je došao do iznosa kojeg potražuje od tuženika po toj stavci. Međutim, tužitelj nije dostavio nikakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je su poslovi dežurstva u mjestu rada odrađeni, odnosno da su odrađeni u količini koju tužitelj potražuje u ovom postupku.

38. Naime, da je tome tako tužitelj bi zasigurno imao nekakav pisani dokaz o tome (npr. raspored dežurstva) te bi kod zaposlenika tužitelja koji su vršili ophodnju i dežurali postojala razlika u plaći s obzirom na stavku dežurstva. Ugovorom o izvođenju radova je predviđeno da naručitelj može osporavati situacije u pogledu kvalitete, cijene, količine i vrste izvedenih radova. Naručitelj je osporio situacije u odnosu na dežurstvo u mjestu stalnog dežurstva pa je tužitelj bio dužan dokazati da je tu uslugu doista tužitelju pružio.

39. Stoga, kako je tuženik osporio da je tužitelj organizirao dežurstvo na način da je to dežurstvo bilo osigurano 24 sata dnevno, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je te radove izvršio u onoj količini koju potražuje u ovom postupku, niti je predložio izvođenje dokaza iz kojih bi se to moglo utvrditi, ovaj sud je smatrao da ta činjenica nije dokazana i odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan.

40. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne te na kojima temelji svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

41. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

42. Stoga, kako tužitelj tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza kojima bi dokazao da kako su dežurstvo i ophodnja uistinu bili uspostavljeni 24 sata dnevno, ovaj sud je primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a smatrao da ta činjenica nije dokazana.

43. Prema tome, ocjenom svih izvedenih dokaza utvrđeno je kao tužbeni zahtjev nije osnovan.

44. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sud je sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr.sc. Vlade Madunića iz Splita, poslovni broj Ovrv-316/2020 od 21. svibnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku Gradu Splitu da tužitelju Cestar d.o.o. isplati 100.553,45 EUR-a / 757.620,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.100,34 EUR-a / 15.825,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. svibnja 2021. pa do isplate te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

45. Tuženik je postavio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 663,81 EUR-a, a koji trošak se odnosi na trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi.

46. Kako je tuženik u cijelosti uspio u postupku, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

47. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

48. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

49. Po ocjeni ovog suda, tuženiku sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.) i tada važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj broj 53/2019. i 92/2021) osnovano pripada trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 663,81 EUR-a / 5.000,00 kuna, pa je valjalo obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka u tom iznosu.

50. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. ZPP-a.

51. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu 8. travnja 2025.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Tihomiru Luetiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Luetić

& Partneri d.o.o. iz Splita

- tuženiku Gradu Splitu, Split, Obala kneza Branimira 17

- u spis