Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2990/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jeleni Nujić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv dijela presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9336/2023-35 od 11. travnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9336/2023-35 od 11. travnja 2024. godine u točki I i II izreke.
II Preinačuje se navedena presuda u točkama III i IV izreke te sudi:
Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.857,80 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
- 6,83 eur od 2. studenog 2008.,
- 9,07 eur od 2. siječnja 2009.,
- 9,99 eur od 2. veljače 2009.,
- 10,91 eur od 2. ožujka 2009.,
- 8,16 eur od 2. travnja 2009.,
- 7,97 eur od 2. svibnja 2009.,
- 4,97 eur od 2. lipnja 2009.,
- 1,45 eur od 2. srpnja 2009.,
- 2,89 eur od 2. kolovoza 2009.,
- 5,45 eur od 2. rujna 2009.,
- 2,96 eur od 2. listopada 2009.,
- 2,72 eur od 2. studenog 2009.,
- 5,67 eur od 2. prosinca 2009.,
- 8,04 eur od 2. siječnja 2010.,
- 11,14 eur od 2. veljače 2010.,
- 10,39 eur od 2. ožujka 2010.,
- 15,71 eur od 2. travnja 2010.,
- 14,56 eur od 2. svibnja 2010.,
- 15,83 eur od 2. lipnja 2010.,
- 27,85 eur od 8. srpnja 2010.,
- 22,47 eur od 7. kolovoza 2010.,
- 35,28 eur od 7. rujna 2010.,
- 31,34 eur od 6. listopada 2010.,
- 26,10 eur od 6. studenog 2010.,
- 39,17 eur od 8. prosinca 2010.,
- 48,34 eur od 8. siječnja 2011.,
- 42,84 eur od 5. veljače 2011.,
- 43,75 eur od 5. ožujka 2011.,
- 39,67 eur od 7. travnja 2011.,
- 44,10 eur od 6. svibnja 2011.,
- 60,61 eur od 7. lipnja 2011.,
- 54,41 eur od 6. srpnja 2011.,
- 85,20 eur od 5. kolovoza 2011.,
- 86,52 eur od 6. rujna 2011.,
- 59,37 eur od 7. listopada 2011.,
- 60,44 eur od 8. studenog 2011.,
- 57,22 eur od 7. prosinca 2011.,
- 62,20 eur od 10. siječnja 2012.,
- 66,62 eur od 8. veljače 2012. te na iznos od
- 709,59 eur od 24. veljače 2012., sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja tužiteljici pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I Preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 9336/2023-35 od 11. travnja 2024. godine u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 1.202,74 eura i rješava:
Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.830,86 eura.
II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troška postupka u povodu pravnog lijeka.
III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 93,75 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Utvrđuju se ništenim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba Ugovora o [broj kredita] od 2. siječnja 2006. sklopljenog između tužiteljice FU, kao korisnika kredita, i tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., kao kreditora, a kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) sadržani u čl. 2. i 7.
II. Utvrđuje se postojanje potraživanja tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 1.857,80 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:
- 6,83 eur od 2. studenog 2008.,
- 9,07 eur od 2. siječnja 2009.,
- 9,99 eur od 2. veljače 2009.,
- 10,91 eur od 2. ožujka 2009.,
- 8,16 eur od 2. travnja 2009.,
- 7,97 eur od 2. svibnja 2009.,
- 4,97 eur od 2. lipnja 2009.,
- 1,45 eur od 2. srpnja 2009.,
- 2,89 eur od 2. kolovoza 2009.,
- 5,45 eur od 2. rujna 2009.,
- 2,96 eur od 2. listopada 2009.,
- 2,72 eur od 2. studenog 2009.,
- 5,67 eur od 2. prosinca 2009.,
- 8,04 eur od 2. siječnja 2010.,
- 11,14 eur od 2. veljače 2010.,
- 10,39 eur od 2. ožujka 2010.,
- 15,71 eur od 2. travnja 2010.,
- 14,56 eur od 2. svibnja 2010.,
- 15,83 eur od 2. lipnja 2010.,
- 27,85 eur od 8. srpnja 2010.,
- 22,47 eur od 7. kolovoza 2010.,
- 35,28 eur od 7. rujna 2010.,
- 31,34 eur od 6. listopada 2010.,
- 26,10 eur od 6. studenog 2010.,
- 39,17 eur od 8. prosinca 2010.,
- 48,34 eur od 8. siječnja 2011.,
- 42,84 eur od 5. veljače 2011.,
- 43,75 eur od 5. ožujka 2011.,
- 39,67 eur od 7. travnja 2011.,
- 44,10 eur od 6. svibnja 2011.,
- 60,61 eur od 7. lipnja 2011.,
- 54,41 eur od 6. srpnja 2011.,
- 85,20 eur od 5. kolovoza 2011.,
- 86,52 eur od 6. rujna 2011.,
- 59,37 eur od 7. listopada 2011.,
- 60,44 eur od 8. studenog 2011.,
- 57,22 eur od 7. prosinca 2011.,
- 62,20 eur od 10. siječnja 2012.,
- 66,62 eur od 8. veljače 2012. te na iznos od
- 709,59 eur od 24. veljače 2012., sve do isplate.
III. Utvrđuje se postojanje potraživanja tuženika prema tužiteljici u iznosu od 279,96 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:
- 0,72 eur od 2. veljače 2006.,
- 3,28 eur od 2. ožujka 2006.,
- 4,57 eur od 2. travnja 2006.,
- 4,09 eur od 2. svibnja 2006.,
- 3,69 eur od 7. lipnja 2006.,
- 4,55 eur od 2. srpnja 2006.,
- 4,84 eur od 2. kolovoza 2006.,
- 3,19 eur od 2. rujna 2006.,
- 3,73 eur od 2. listopada 2006.,
- 3,64 eur od 2. studenoga 2006.,
- 4,40 eur od 2. prosinca 2006.,
- 6,58 eur od 2. siječnja 2007.,
- 8,04 eur od 2. veljače 2007.,
- 7,36 eur od 2. ožujka 2007.,
- 7,76 eur od 2. travnja 2007.,
- 11,47 eur od 2. svibnja 2007.,
- 12,38 eur od 2. lipnja 2007.,
- 13,58 eur od 2. srpnja 2007.,
- 13,57 eur od 2. kolovoza 2007.,
- 11,92 eur od 2. rujna 2007.,
- 14,37 eur od 2. listopada 2007.,
- 14,43 eur od 2. studenoga 2007.,
- 12,71 eur od 2. prosinca 2007.,
- 12,90 eur od 2. siječnja 2008.,
- 9,22 eur od 2. veljače 2008.,
- 6,78 eur od 2. ožujka 2008.,
- 4,37 eur od 2. travnja 2008.,
- 10,03 eur od 2. svibnja 2008.,
- 11,60 eur od 2. lipnja 2008.,
- 9,88 eur od 2. srpnja 2008.,
- 13,30 eur od 2. kolovoza 2008.,
- 12,53 eur od 2. rujna 2008.,
- 9,15 eur od 2. listopada 2008. te na iznos od
- 5,33 eur 2. prosinca 2008., sve do isplate.
IV. Prebijaju se potraživanja utvrđena pod točkama I. i II. izreke ove presude te se nalaže tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. isplatiti tužiteljici FU iznos od 1.577,84 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:
- 17,79 eur od 6. studenog 2010.,
- 39,17 eur od 8. prosinca 2010.,
- 48,34 eur od 8. siječnja 2011.,
- 42,84 eur od 5. veljače 2011.,
- 43,75 eur od 5. ožujka 2011.,
- 39,67 eur od 7. travnja 2011.,
- 44,10 eur od 6. svibnja 2011.,
- 60,61 eur od 7. lipnja 2011.,
- 54,41 eur od 6. srpnja 2011.,
- 85,20 eur od 5. kolovoza 2011.,
- 86,52 eur od 6. rujna 2011.,
- 59,37 eur od 7. listopada 2011.,
- 60,44 eur od 8. studenog 2011.,
- 57,22 eur od 7. prosinca 2011.,
- 62,20 eur od 10. siječnja 2012.,
- 66,62 eur od 8. veljače 2012. te na iznos od
- 709,59 eur od 24. veljače 2012., sve do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. da tužiteljici FU nadoknadi parnični trošak u iznosu od 906,12 eur u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. za naknadu parničnog troška s osnova djelomičnog povlačenja tužbe."
2. Protiv ove presude pod točkama I, II i IV izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Protiv ove presude pod točkama III i IV, te rješenja u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
4. Žalba tužiteljice je osnovana dok žalba tuženika nije osnovana.
5. Suprotno navodima žalbi stranaka sud prvog stupnja nije počinio one bitne povrede na koje ukazuju žalbe. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica s tuženikom dana 2. siječnja 2006. godine sklopila ugovor o kreditu kojim joj je odobren kredit u iznosu od 21.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita, dok je plaćanje anuiteta ugovoreno u kunskoj protuvrijednosti korištenjem kreditorovog srednjeg tečaja važećeg za CHF na dan odobrenja žiro-računa tuženika, pa prvostupanjski sud pozivom na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, a kojim je utvrđeno da su banke, a između ostalog i tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. pa do 31. prosinca 2008. godine povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
7. Stoga prvostupanjski sud pruža tužiteljici traženu pravnu zaštitu kao pod točkom I izreke, a prihvaćajući kao osnovan prigovor prijeboja tuženika glede njegove tražbine koja se odnosi na iznose koje je tužiteljica plaćala u tijeku trajanja kredita po tečaju koji je bio manji od početno ugovorenog tečaja, sudi kao pod točkama II, III i IV izreke.
8. Glede žalbenih navoda tuženika valja reći slijedeće.
9. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja valutne klauzule u CHF nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te da ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.
10. Potrebno je ukazati na meritorne presude, u dijelovima u kojima su postale pravomoćne, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 i Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-
2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III- 2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.
11. U konačnici je, kako u kojem dijelu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala pravomoćna u dijelovima u kojima je utvrđeno da su nepoštene i ništetne obje predmetne ugovorne odredbe, i ona o jednostrano promjenjivoj redovnoj kamati kao i ona o valutnoj klauzuli u CHF.
12. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.
13. Predmetna ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima "ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak", spomenutim odlukama viših sudova ocijenjena je nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:
- ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,
- tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,
- te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.
14. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.
15. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u izreci pobijane presude.
16. Također, nisu prihvatljiva pravna shvaćanja tuženika kako osporeni dio predmetnog ugovora nije ništetan. O tome je odlučeno u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. A ta odluka svojim utvrđenjima veže sud i kad odlučuje o pojedinačnoj tužbi, slijedom odredbe čl. 502.c ZPP.
17. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u čl. 104 st. 1 .ZOO/91 koji glasi: "U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje."
18. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, kog tuženik i u žalbi opetovano ističe, sud prvog stupnja ga je pravilno ocijenio neosnovanim. To iz razloga, što je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, dana 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenim ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502. a ZPP, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
19. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., upravo za predmetne pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: "4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (misli se na shvaćanja u predmetu Rev-2245/2017-2 i ono na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."
20. U predmetnom slučaju tužitelj je ustao s tužbom 17. svibnja 2021. godine, a s obzirom na ono gore rečeno, zastara je za restitucijski zahtjev zbog ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli počela teći 14. lipnja 2018. Dakle opći zastarni rok od 5 godina nije protekao prije utuženja za ovu osnovu, pa to i u odnosu na kamatu koja je akcesorno glavnom potraživanju.
21. Odgovara da u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke su ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorima) ipak na drugi način davale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pri čemu valja reći da je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača na bankama.
22. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica kao potrošač nije dobila takvu vrstu obavijesti, a kako to jasno proizlazi iz njezinog iskaza, pa stoga prvostupanjski sud nije prihvatio kao istinit iskaz saslušanog djelatnika banke svjedoka ĐU.
23. Odgovara da je tuženik uz odgovor na tužbu priložio određenu dokumentaciju koja bi trebala ići u prilog njegove tvrdnje o informiranosti potrošača prije sklapanja ugovora, ali također treba reći da iz te dokumentacije nije razvidno da li se ona odnosi na vrijeme prije sklapanja ugovora pa stoga da li je mogla biti predočena tužiteljici ili je tužiteljica mogla biti upoznata s takvom dokumentacijom, ili je naveden datum ali onaj koji je rukom nadopisan pa ga stoga sud ne može prihvatiti kao vjerodostojan.
24. Neosnovano je prvostupanjski sud prihvatio kao osnovan prigovor procesno pravnog prijeboja istaknut od strane tuženika.
25. Naime, pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO te je određeno, da u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a kad to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, da je odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
26. Obzirom da u spornom razdoblju tužiteljica nije ništa primila od tužene, već je tužiteljica izvršila isplatu kako je banka zatražila i obračunala, to je u tom razdoblju došlo do isključivo prijelaza imovine tužiteljice u imovinu tužene, a ne obrnuto, pa stoga tuženiku ne pripada bilo što zahtijevati od tužiteljice.
27. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2. ZOO propisano je, da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
28. U konkretnom slučaju tužena je kao jača ugovorna strana povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorila povrat kredita vezanog uz CHF što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, tu ugovoru odredbu diktirala je tužena pa je i na njoj da snosi posljedice takvog ugovaranja jer potrošač u kreiranju tih odredbi nije ni sudjelovao.
29. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a visina je utvrđena adekvatnim dokazom – vještačenjem po financijskom vještaka.
30. O tijeku zateznih kamata valjalo je odlučiti primjenom čl. 29. st. 1. i 2. u vezi čl. 1115. ZOO. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu, kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti, bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nerazmjera u davanjima. To je zapravo presuđena stvar u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. Zato je sud prvog stupnja pravilno odlučio kako zatezne kamate teku od dana stjecanja. Vještačenjem je utvrđeno kad je stečen pojedini dio utuženog zbirnog iznosa.
31. Kako se je promijenio uspjeh stranaka u tijeku ovog postupka (tuženik nije u žalbi osporavao rješenje) valjalo je tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku a temeljem čl. 154. st. 1. ZPP dosuditi trošak prvostupanjskog postupka sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe, sastav tri podneska i pristup na tri ročišta, pa i podnesak od 19. siječnja 2024. godine kojeg je tužitelj označio kao podnesak od 22. siječnja 2024. godine a koji sastav podneska prvostupanjski sud nije priznao a što bi predstavljalo pretjerani formalizam, a što onda ukupno čini s vrijednošću boda od 2,00 eura 1.400,00 eura a kad se tome dodaju plaćene sudske pristojbe od 33,16 eura i 66,36 eura te troškove vještačenja od 331,34 eura, to onda čini 1.830,86 eura, pa je stoga tužiteljici valjalo dosuditi još daljnji iznos troška.
32. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da za radnje koje su poduzete prije stupanja na snagu gore navedene tarife bi trebalo priznati (manju) vrijednost boda kako je to bilo propisanom ranijom Tarifom, a to sve obzirom na to da se primjenjuje Tarifa i vrijednost boda koji su bili na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (tako VSRH Rev-562/2024).
33. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 1. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1., čl. 373.a st. 1. toč. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I i II presude i točka I rješenja).
34. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP a tužiteljice temeljem čl. 166. st. 2. ZPP u vezi Tbr. 10. toč. 1. Tarife valjalo priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura.
U Zagrebu, 8. travnja 2025. godine
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić
