Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-103/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća te Renate Miličević i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljene FŠ, zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljene FŠ, podnesene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj K-18/2018-83 od 7. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljene FŠ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, broj K-18/2018-83 od 7. studenog 2024., okrivljena FŠ proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv imovine – krađom, opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11, te je na temelju istog zakonskog članka osuđena na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11, okrivljenici je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti, ukoliko okrivljenica u roku kušnje od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) od okrivljenice je oduzeta imovinska korist u iznosu od 1.230,34 eura, koju je okrivljenica ostvarila počinjenjem kaznenog djela protiv imovine – krađom, opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11 te je utvrđeno da je novčani iznos od 1.230,34 eura postao imovina Republike Hrvatske, a okrivljenici je naloženo da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude uplati novčani iznos od 1.230,34 eura Republici Hrvatskoj. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP okrivljenici je naloženo da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 8. ZKP i to na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP paušalne troškove u iznosu od 200,00 eura, kao i troškove svjedokinje IŠ u iznosu od 5,03 eura, koje je dužna podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude.
2. Protiv pobijane presude žalbu je podnijela okrivljena FŠ po braniteljici Ani Birimiši, odvjetnici iz Dubrovnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka te je predložila da se pobijana presuda preinači i da se ona oslobodi od kaznene odgovornosti, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugim sucem. U žalbi je također predloženo da okrivljenica i njezina braniteljica budu obaviještene o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća kako bi istoj mogle pristupiti, a kojem zahtjevu je ovaj drugostupanjski sud udovoljio.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku te je predložilo da se žalba okrivljene FŠ odbije kao neosnovana.
4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu u smislu odredbe članka 474. ZKP/08.
5. O održavanju javne sjednice drugostupanjskog vijeća obaviješteni su Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, braniteljica okrivljenice - odvjetnica Ana Birimiša, dok je poziv za okrivljenicu vraćen s napomenom "obaviještena, nije podigla pošiljku", čime su bili ispunjeni uvjeti za održavanje sjednice drugostupanjskog vijeća. Sjednica vijeća održana je na temelju odredbe članka 475. stavka 4. ZKP jer okrivljenica nije preuzela pošiljku, tj. poziv, a državni odvjetnik i braniteljica okrivljenice nisu pristupili premda su uredno pozvani.
6. Žalba okrivljene FŠ nije osnovana.
7. Okrivljenica u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te, u bitnome, parafrazira zakonski tekst članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, pri čemu uopće nije obrazložila postupovne povrede, već sadržajno jedino pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja što čini žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju također ističe u žalbi.
8. Pobijajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja (a zapravo samo pravilnost), okrivljenica osporava utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći da utvrđene indicije ne dokazuju da je počinila inkriminirano joj kazneno djelo. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u prodajnom pultu agencije „Adria Travel“ koji se nalazio u Hotelu Albatros u Cavtatu nalazio zaključani ormarić s novcima dnevnog utrška te je okrivljenici kao zaposlenici trgovačkog društva „Adria Travel“ ta činjenica bila poznata te je ona, prema navodima svoje obrane, imala ključ tog predmetnog ormarića u koji se odlagao novac. Iz iskaza svjedokinje IŠ sud je utvrdio da je ona inkriminirane večeri položila iznos dnevnog utrška u iznosu 9.270,00 kuna u predmetni ormarić i zaključala isti. Okrivljenica ne osporava da predmetnog dana nije bila raspoređena na rad u Hotelu Albatros, ali je inkriminirane večeri, izvan radnog vremena, došla do prodajnog pulta TD „Adria Travel“, a pregledom DVD snimke Hotela Albatros i iz obrane okrivljenice utvrđeno je da se okrivljenica za vrijeme boravka na prodajnom pultu, saginjala i tako provela neko vrijeme. Svjedokinja IŠ navodi da slijedećeg jutra položenog novca od prethodnih dana više nije bilo na mjestu gdje ga je ostavila, pri čemu ni ona niti svjedok ĐŠ, koji je po obavijesti da je nestao novac došao do tog prodajnog mjesta svoje agencije, nisu utvrdili znakove provale u ladicu u koju je ostavljen novac u iznosu 9.270,00 kuna. Ovako utvrđene dokazno važne činjenice, indicije, predstavljaju dostatnu logičnu, vremensku i prostornu povezanost i ne ostavljaju dvojbu glede postojanja odlučnih činjenica na temelju kojih se može sa sigurnošću zaključiti da je okrivljenica počinila inkriminirano joj kazneno djelo. Naime, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je obrana okrivljenice, jednako kao i iskaz svjedoka CŠ, usmjereni na izbjegavanje kaznene odgovornosti okrivljenice jer je potpuno neživotno da bi okrivljenica saginjući se u predvorju hotela, u blizini recepcije, uz predmetni pult agencije, jela voće, a imala je mogućnost otići u pomoćne prostorije hotela kao što je to činila kada je sa suprugom, zaposlenikom Hotela Albatros, otišla popušiti cigaretu. Pri tome treba imati na umu i iskaz svjedokinje EŠ da joj je okrivljenica u početku decidirano tvrdila da nije bila u Hotelu Albatros u noći nestanka novca, a onda, nakon pregleda DVD snimke i potvrde recepcionera da je bila u hotelu, priznala da je doista tamo bila i jela voće. Stoga, suprotno stavu okrivljenice, nakon ispravne analize svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je okrivljenica tuđe pokretne stvari oduzela drugima s ciljem da ih protupravno prisvoji te je na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenicu proglasio krivom zbog inkriminiranog joj kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11.
9. Okrivljenica se žali i zbog odluke o kazni smatrajući da je ista prestrogo odmjerena jer nisu dostatno cijenjene olakotne okolnosti na njenoj strani. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenice kao olakotno cijenio njezinu dosadašnju neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Vodeći računa o navedenom te o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da osuda okrivljenice na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje od 3 (tri) godine - u cijelosti je primjerena svim navedenim okolnostima te da će se prijetnjom kaznom zatvora ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenicu tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela neovisno o činjenici da je ona majka dvoje djece. Stoga, blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljenica nije osnovano.
10. Okrivljenica u uvodnom dijelu žalbe ističe da se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ali tu žalbenu osnovu nije obrazložila. Međutim, unatoč tome što na tu žalbenu osnovu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, treba reći da je odluka o troškovima postupka, s obzirom na stanje spisa predmeta, sukladna zakonu.
11. Kako žalbenim razlozima okrivljene FŠ nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenice.
12. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom članka 482. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 8. travnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
