Posl. br. P-721/2021-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. KŠ iz [adresa] br. 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Željku Šušku, odvjetniku iz Vela Luke, protiv tuženih: 1. LŠ rođ. PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonska nasljednica oca PŠ "Mengo" pok. HŠ, 2. NŠ "Mengo" pok. HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. SŠ "Mengo" pok. HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. AŠ "Mengo" pok. HŠ iz [adresa], Ul. 19 br. 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženi od ad 2/ do 4/ kao nasljednici oca HŠ "Mengo" pok. K ili pok. NŠ, 5. JŠ ud. V iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 7. RŠ "Mengo" pok. DŠ iz [adresa], Ul. 5 br. 24, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednik oca DŠ "Mengo" pok. HŠ, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 21. ožujka 2025., u prisustvu tužitelja ad 1/ i 2/, punomoćnika tužitelja te tuženog ad 6/, a u odsutnosti ostalih parničnih stranaka, a na ročištu održanom radi objave odluke dana 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. vlasnica dijela č. zem. [katastarska čestica], površine 1580 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to jugoistočnog dijela površine 251 m2 označen brojevima 14, 15, 16, 29, 30, 31, 32, 90, 71, 70, 72 89, 14. na geodetskoj skici broj 00/2021-NE koju je izradio u svibnju 2021 g. dipl. ing. geod. ZŠ iz GAUSS d.o.o. iz Splita, a koja skica čini sastavni dio ove presude, pa se tužiteljica ovlašćuju temeljem presude i prijavnog lista potvrđenog od nadležnog ureda Katastra, uknjižiti u zemljišne knjige kao vlasnica na novoformiranoj čestici, uz brisanje tog prava sa imena tuženih odnosno prednika tuženih DŠ "Mengo" PŠ pk. HŠ, DŠ "Mengo" HŠ pk. K, JŠ ud. V, DŠ "Mengo" HŠ pok. NŠ i UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

4. Utvrđuje se da su tužitelji VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., suvlasnici po 1/2 dijela, dijela č. zem. [katastarska čestica], površine 1580 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to južnog dijela površine 694 m2, označen brojevima 87, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 88, 13, 89, 72, 70, 69, 68, 67, 66, 65, 64, 63, 86, 47 i 87, na geodetskoj skici broj 00/2021-NE koju je izradio u svibnju 2021 g. dipl. ing. geod. ZŠ iz GAUSS d.o.o. iz Splita, a koja skica čini sastavni dio ove presude, pa se tužitelji ovlašćuju temeljem presude i prijavnog lista potvrđenog od nadležnog ureda Katastra, uknjižiti u zemljišne knjige kao suvlasnici na novoformiranoj čestici, uz brisanje tog prava sa imena tuženih odnosno prednika tuženih DŠ "Mengo" PŠ pk. HŠ, DŠ "Mengo" HŠ pk. K, JŠ ud. V, DŠ "Mengo" HŠ pk. NŠ i UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]."

II. Utvrđuje se da je tužiteljica KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. vlasnica č. zem. [katastarska čestica], površine 606 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuju temeljem ove presude ishoditi upis tog prava u zemljišne knjige na svoje ime uz brisanje tog prava sa imena tuženih odnosno prednika tuženih, DŠ "Mengo" DŠ pk. HŠ, DŠ "Mengo" PŠ pk. Marka, JŠ ud. V, DŠ "Mengo" HŠ pk. K i DŠ "Mengo" Marko pk. NŠ.

III. Utvrđuje se da je tužiteljica KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. suvlasnica 1/3 dijela č. zem. [katastarska čestica], površine 228 m2, č. zem. [katastarska čestica], površine 261 m2, č. zem. [katastarska čestica], površine 163 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje temeljem ove presude ishoditi upis tog prava u zemljišne knjige na svoje ime uz brisanje tolikog prava sa imena tuženih odnosno prednika tuženih, DŠ "Mengo" Petar pk. HŠ, DŠ "Mengo" PŠ pk. Marka, JŠ ud. V, DŠ "Mengo" HŠ pk. K i DŠ "Mengo" Marko pk. NŠ.

IV. Utvrđuje se da su tužitelji VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., suvlasnici po 1/6 dijela č. zem. [katastarska čestica], površine 228 m2, č. zem. [katastarska čestica], površine 261 m2, č. zem. [katastarska čestica], površine 163 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuju temeljem ove presude ishoditi upis tog prava u zemljišne knjige na svoje ime uz brisanje tolikog prava sa imena tuženih odnosno prednika tuženih, DŠ "Mengo" DŠ pk. HŠ, DŠ "Mengo" PŠ pk. Marka, JŠ ud. V, DŠ "Mengo" HŠ pk. K i DŠ "Mengo" Marko pk. NŠ.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbe navode da su nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], početkom 20-tog stoljeća pripadale u vlasništvo i posjed TŠ "Bare" rođ. ŽŠ i to temeljem Pogodbe koju je 1901. sklopila sa bratom ŽŠ. Prema ovoj Pogodbi TŠ "Bare" rođ. ŽŠ pripala je 1/2 dijela nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a nakon čega je izvršena parcelacija nekretnina pa je dio nekretnina koji je pripao TŠ "Bare" rođ. ŽŠ dobio posebnu, sadašnju, katastarsku oznaku. Tako je TŠ "Bare" rođ. ŽŠ i Presudom iz 1916. utvrdila svoje pravo vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz napomenu kako je na geodetskoj skici izrađenoj za potrebe ovog postupka utvrđeno da je ona posjednica i preostalih nekretnina. TŠ "Bare" rođ. ŽŠ umrla je 1942., a iza sebe ostavila je muža B i sedmero djece koji su je naslijedili, a nakon smrti ČŠ, koji je umro 1964., proveden je ostavinski postupak pod posl. br. O-8/64, a nakon čega su njegovi nasljednici sklopili Diobu temeljem koje su nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] pripale sestrama CŠ, FŠ i ĐŠ za po 1/3 dijela. U ovoj Diobi ispuštena je nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica], ali je volja stranaka bila da se i ova nekretnina podijeli na identičan način budući se nalazi u istom predjelu. Krajem 60-ih godina prošlog stoljeća sestre usmeno dijele nekretnine označene kao 5549/1 i 5550/1, pa svaka od njih stupa u posjed svog dijela i to na način da je sjeverni dio kat. čest. [katastarska čestica] pripao CŠ, južni dio površine 694 m2 pripao je GŠ, a jugoistočni dio površine 251 m2 i cijela kat. čest. [katastarska čestica] pripao je FŠ. Ove nekretnine na terenu ograđene su međašima, a na njima se uzgajala vinova loza i masline. Ostale nekretnine koje su predmetom tužbe ostale su u suvlasničkoj zajednici. FŠ bila je udana za ĆŠ, a u kojem braku nije bilo djece, stoga je nakon njene smrti 1979. njen udov ĆŠ usmeno darovao (vratio) njen dio utuženih nekretnina GŠ, a od kada je ona samostalna posjednica i dijela utuženih nekretnina koji je po Diobi nekad pripadao njenoj sestri FŠ. GŠ umrla je 2012. te su je naslijedile kćerke KŠ, odnosno tužiteljica ad 1/, te MŠ, a koja je majka tužitelja ad 2/ i 3/. U ostavinskom postupku iza njene smrti nasljednice su izvršile diobu na način da je tužiteljici ad 1/ pripao jugoistočni dio kat. čest. [katastarska čestica] površine 251 m2 i cijela kat. čest. [katastarska čestica], a MŠ pripao je južni dio kat. čest. [katastarska čestica] površine 694 m2, dok su preostale nekretnine ostale u njihovom suvlasništvu. MŠ umrla je 2020., a naslijedili su je sinovi VŠ i BŠ, odnosno tužitelji ad 2/ i 3/, pa se tako sada tužitelji zajedno sa svojim prednicima nalaze u kvalificiranom posjedu utuženih nekretnina više od 100 godina te smatraju da su pravo vlasništva na istim stekli dosjelošću.

1.1. Kako su tužitelji stvarni vlasnici utuženih dijelova nekretnina, a u zemljišnim knjigama su kao suvlasnici upisani tuženik ad 6/ osobno te pravni prednici preostalih tuženika, a tužitelji imaju pravni interes uskladiti zemljišno knjižno stanje sa stvarnim stanjem pri čemu nemaju ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama suda, to ustaje predmetnom tužbom predloživši da sud donese presudu kojom će utvrditi njihovo pravo vlasništva te ih ujedno ovlastiti da takvo svoje pravo upišu u zemljišnim knjigama suda.

1.2. Tuženi ad 1/, 2/, 3/, 4/, 5/ i 7/ nisu podnijeli pisani odgovor na tužbu niti su pristupili na pripremno ročište, niti na ročište glavne rasprave, iako su bili uredno pozivani. Tuženi ad 6/ u svom odgovoru na tužbu osporava navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na 1/3 dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na kojem dijelu je upravo ovaj tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik ove nekretnine. Ovo iz razloga što privatni akti iz obitelji tužitelja iz 1901. i 1916. zapravo nisu relevantan dokaz o njihovom neprekinutom kontinuitetu prav vlasništva ili posjeda na ovoj nekretnini. Naime, 1939. da je provedena agrarna reforma temeljem koje je došlo do promjene vlasničkih i posjedovnih prava na ovoj nekretnini, a koja je sa prednika tužitelja uz novčanu odštetu prenesena na druge vlasnike. Tako je ova nekretnina za 1/3 dijela prenesena u vlasništvo DŠ " L". Slijedom navedenog 1960. je Katastar u Blatu i obavio reviziju korištenja nekretnina kojom je utvrdio da je IŠ "Meho" pok. B izvanknjižni vlasnik i faktički posjednik dijela kat. čest. [katastarska čestica], površine cca 500 m2, koja površina odgovara 1/3 dijela predmetne nekretnine, te je kao takav i upisan u PL 1038 za k. o. [katastarska općina]. Nakon njegove smrti navedeno pravo prešlo je na njegova sina IŠ "Meho" pok. IŠ, koji se kao posjednik na ovom dijelu u katastarskim operatima upisao 1973., a da bi potom 9. ožujka 1978. ovaj dio nekretnine zajedno sa drugim zemljištima prodao OŠ "Boreta". Na navedeni način OŠ "Boreta" postaje stvarni vlasnik ovog dijela nekretnine, a kojeg posjeduje sve do svoje smrti 1. ožujka 2012. Neposredno nakon njegove smrti umro je i njegov zakonski nasljednik brat ŠŠ "Boreta", a koji je ujedno i otac tuženog ad 6/, pa je stoga ovaj tuženik kao njegov zakonski nasljednik preuzeo posjed sporne nekretnine. Kako je tuženik htio srediti zemljišno knjižno stanje to je od IŠ "Meho" pok. IŠ dobio i ovjerenu tabularnu izjavu kojom isti potvrđuje da je predniku tuženika, dakle njegovom stricu 1978., prodao sporni dio nekretnine te mu dopustio uknjižbu. Stoga je i tuženik ad 6/ temeljem odluke suda i upisan kao vlasnik 1/3 dijela kat. čest. [katastarska čestica], a kao posjednik upisan je i u katastarskim operatima. Stoga, a kako su prednici tužitelja temeljem odluke suda iz 1939. prestali biti vlasnici predmetne nekretnine, to su u odnosu na tuženika bez pravnog učinka međusobne diobe koje su prednici tužitelja napravili unutar svojih obitelji, a isto tako osporava se da bi zapravo tužitelji i njihovi prednici doista i posjedovali ovu nekretninu jer se ista nekretnina i ne spominje u rješenjima o nasljeđivanju donesenim iza smrti prednika tužitelja na koje se tužitelji pozivaju. Slijedom svega navedenog tuženik ad 6/ i predlaže odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok u odnosu na preostale nekretnine tužbu nije osporio.

1.3. Na pripremnom ročištu održanom dana 30. kolovoza 2024. punomoćnik tužitelja ustrajao je u navodima iz tužbe, a vezano za navode iz odgovora na tužbu tuženika ad 6/ navodi kako sporna nekretnina u naravi predstavlja maslinik sa 15-tak stabala maslina kojeg tužitelji i njihovi prednici desetljećima drže u svom posjedu, a koje tvrdnje namjerava dokazati tijekom postupka. Nadalje, ističe kako sve isprave na koje se poziva tuženik ad 6/ nikada nisu realizirane na terenu, odnosno da ni tuženik ni njegov prednik EŠ, kao ni njegov prednik IŠ " P", nikada nisu ušli u posjed sporne nekretnine. Ovo iz razloga što je prednik tuženika posjedovao susjednu nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja nesporno predstavlja njegovo vlasništvo, slijedom čega je prednik tuženika ad 6/ više puta vidio prednike tužitelja u posjedu sporne nekretnine, a koji posjed im nikada nije osporavao. Tuženik ad 6/ na ovom ročištu ustraje u navodima iz odgovora na tužbu te navodi kako sporna nekretnina doista u naravi predstavlja maslinik koji je donedavno bio u jako zapuštenom stanju te koji na terenu faktički nitko nije posjedovao. Preostali tuženici, iako uredno pozvani, nisu pristupili na pripremno ročište. U ovakvim svojim tvrdnjama tužitelji i tuženi ad 6/ u bitnom su ustrajali tijekom čitavog postupka.

2. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvadaka za utužene nekretnine, Pogodbe sastavljene u [adresa] 7. listopada 1901., Presude Kotarskog suda u Blatu iz 1916. posl. br. CI-144/15 zajedno sa priloženom skicom, Dosudnice iza smrti TŠ "Bare" ž. B posl. br. O-3/43 iz mjeseca veljače 1947., dopisa iz ostavinskog spisa iza smrti ČŠ "Bare" pok. B posl. br. O-8/64 od 21. travnja 1964., Rješenja o nasljeđivanju iza smrti ĐŠ rođ. ČŠ od 14. veljače 2013. posl. br. O-366/12 UPP/OS-390/12, Rješenja o nasljeđivanju iza smrti MŠ rođ. ĐŠ od 18. lipnja 2020. posl. br. O-499/2020 UPP/OS-48/2020, skice lica mjesta iz mjeseca svibnja 2021. izrađene od strane dipl. ing. geod. ZŠ iz tvrtke Gauss do. o. o. iz [adresa], 801, 2069 i 7646, sve za k. o. [katastarska općina], izvoda iz katastarskog plana od 3. veljače 2021., Povijesti promjena na katastarskim česticama od 20. rujna 2021., Ugovora o raskidanju zajednice od 8. prosinca 1972., PL 2262 za k. o. [katastarska općina] iz 1973., Potvrde od 9. ožujka 1978., tabularne izjave od 12. kolovoza 2015., Rješenja ovog suda od 22. srpnja 2020. posl. br. Z-5107/19 i više kolor fotografija lica mjesta. Nakon okončanja prethodnog postupka, tuženik ad 6/ u spis je priložio preslik agrarne presude od 28. ožujka 1940. posl. br. Agr-777/39 i preslik spisa ostavinskog postupka iza smrti ČŠ pok. B posl. br. O-8/64, a koje isprave su također pregledane u dokaznom postupku, a ovo iz razloga što sud smatra kako u odnosu na ove isprave nije nastupila prekluzija predlaganja novih dokaza. Naime, sami tužitelji pozivaju se na ostavinski postupak iza smrti ČŠ pok. B pod posl. br. O-8/64, iako su uz tužbu priložili samo diobenu nagodbu iz ostavinskog spisa, a tuženik ad 6/ je već u odgovoru na tužbu naveo kako je sporna nekretnina obuhvaćena agrarnom odlukom iz 1939., a iz kojeg razloga je ove isprave bilo moguće pregledati tijekom dokaznog postupka. Također, tijekom dokaznog postupka održan je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka i nekih od predloženih svjedoka na spornoj nekretnini, u svojstvu svjedoka saslušani su KE, VE i BE, svi iz [adresa], u svojstvu stranaka saslušani su tužitelji ad 1/ i 2/ te tuženik ad 6/, dok tužitelj ad 3/ i preostali tuženici nisu saslušani, a ovo iz razloga što su bili uredno pozvani na ročište predviđeno za saslušanje parničnih stranaka, a pozivu suda nisu se odazvali niti su opravdali svoj izostanak (čl. 265 st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP)). Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka nisu saslušani LE, PE i HE "Mić", a ovo iz razloga što su ovi svjedoci umrli prije održavanja pripremnog ročišta, te nisu saslušani svjedoci NE i SE budući je tužiteljska strana odustala od njihova saslušanja. Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8.ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev dijelom osnovan a dijelom neosnovan.

2.1. U ovom postupku između tužitelja i tuženika ad 6/ sporno je pravo vlasništva samo posebnog dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji dio nekretnine je precizno označen na geodetskoj skici broj 00/2021-NE iz mjeseca svibnja 2021., a ovo iz razloga što tužitelji tvrde da su ovu nekretninu naslijedili od ĐŠ (GŠ) Vlašić koja je majka tužiteljice ad 1/ i baka po majci tužitelja ad 2/ i 3/, a koja je prethodno istu ovu nekretninu dobila darovanjem od ĆŠ koji je bio suprug njene sestre FŠ, time da su FŠ, GŠ i CŠ koncem 60-tih godina prošlog stoljeća ovu nekretninu usmeno podijelile nakon što su je prethodno naslijedile zajedno sa braćom i sestrama iza smrti svojih roditelja B i TŠ, i na takav način ušli u njen posjed, dok s druge strane tuženik ad 6/ tvrdi da je točno određeni dio iste ove nekretnine stekao nasljeđivanjem od svog strica OŠ "Boreta" i to uslijed susljedne smrti svog oca ŠŠ " H", time da je prethodno, i to 1978., OŠ "Boreta" ovaj dio nekretnine kupio od IŠ "Meho" pok. IŠ koji ga je prethodno naslijedio od svog oca IŠ " N" pok. B. Kako tužitelji svoje pravo vlasništva na spornom dijelu nekretnine temelje na dosjelosti, to je sud pregledom priloženih isprava te saslušanjem predloženih svjedoka pokušao utvrditi dali se i od kada točno tužitelji nalaze u posjedu sporne nekretnine i da li su ispunjeni preostali uvjeti potrebni za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

2.2. Uviđajem na licu mjesta utvrđeno je kako utuženi dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] doista u naravi predstavlja maslinik, te da su dijelovi ove nekretnine, na način kako se to i opisuje u tužbi, na terenu označeni kamenim kortelima i udubljenjem u zemljištu, kao i to da je sama nekretnina od susjednih nekretnina jasno omeđena kamenim međama. Međutim, to samo po sebi ne znači da je dioba doista i izvršena na način kako to tvrde tužitelji, već su takve svoje tvrdnje tužitelji tijekom postupka u obvezi dokazati. Također, uviđajem na licu mjesta, utvrđeno je da se radi o starom masliniku, međutim prema izgledu i stanju stabala očito je kako ovaj maslinik nitko ne obrađuje već duži niz godina. Pregledom zk izvatka za ovu nekretninu utvrđeno je kako su na istoj kao suvlasnici upisani pravni prednik tuženog ad 1/ za 1/3 dijela, pravni prednik tuženika od ad 2/ do ad 4/ za 2/9 +1/18 dijela, tužena ad 5/ osobno za 1/18 dijela i tuženik ad 6/ za 1/3 dijela. Ovakav upis u zemljišnim knjigama suda prenesen je i u katastarske operate, pa su stoga iste osobe upisane i kao posjednice ove nekretnine u PL 7646 za k. o. [katastarska općina]. Pregledom Povijesti promjena na katastarskim česticama od 20. rujna 2021., a koji predstavlja prikaz povijesnog slijeda upisa posjeda, utvrđeno je kako je sporna nekretnina revizijom katastra iz 1960. upisana u PL 113 u površini od 490 m2 kao posjed S AE, u [adresa] u površini od 100 m2 kao posjed ĆŠ " A", u [adresa] u površini od 490 m2 kao posjed JE " [adresa]" pok. J, te u [adresa] u površini od 500 m2 kao posjed IŠ " N" pok. B. Dio predmetne nekretnine upisan u PL 113 nije predmetom ove tužbe, međutim na istom se je konačno kao posjednica u cijelosti 1988. upisala UE ud. Mladenka iz Splita. Dio predmetne nekretnine koji je upisan u PL 801 na ime ĆŠ " A" temeljem rješenja o nasljeđivanju je 1991. upisan kao posjed PE, RE i LE, time što se umjesto nje 1994. kao posjednik upisuje DE. 1988. izvršena je promjena naslovne strane PL 865 za k. o. [katastarska općina] na način da je brisan dotadašnji posjednik te se kao posjednici ovog dijela nekretnine upisuju KŠ i MŠ za po 1/2 dijela. Nakon toga, a 2020., temeljem rješenja ovog suda posl. br. Z-5107/2019 kao posjednici cijele nekretnine upisuju se njeni suvlasnici iz zemljišne knjige. Dakle, iz ove isprave proizlazi da bi pravni prednik tužitelja JE " [adresa]" pok. J, a potom i tužiteljica ad 1/ i majka tužitelja ad 2/ i 3/ bili evidentirani kao posjednici dijela utužene nekretnine, i to u površini od 490 m2, od 1960. pa do 2020., uz napomenu kako predmetnom tužbom tužitelji traže ukupnu površinu od 745 m2 ove nekretnine. Isto tako potrebno je reći kako je pravni prednik tuženog ad 6/ IŠ "Šabo-Meho" pok. B od revizije katastra pa do 2020. upisan kao posjednik jednog dijela utužene nekretnine i to u površini od 500 m2, pri čemu je potrebno naglasiti da sam upis posjeda u katastarskim operatima nije dovoljan za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, već je potrebno da se predmetna nekretnina doista fizički posjeduje na terenu te da takav posjed bude kvalificiran. Stoga, su tužitelji tijekom postupka svoj stvarni posjed na predmetnoj nekretnini pokušali dokazati i saslušanjem svjedoka.

2.3. Svjedoci predloženi po tužiteljskoj strani, KE, koji je rođen 1941. i u daljnjem srodstvu je sa tužiteljima, u svom iskazu u bitnom navodi kako južno od sporne nekretnine u vlasništvu ima nekretninu naslijeđenu od svojih roditelja, a na koju dolazi još od sredine 60-tih godina prošlog stoljeća. Prema njegovom iskazu sporni dio nekretnine posjedovali su roditelji tužiteljice ad 1/ JE i GŠ, time što je na nekretnini zapravo viđao samo GŠ budući je JE bio pomorac. Ranije je na ovoj nekretnini bio vinograd koji je u međuvremenu propao, pa je na istoj posađen maslinik, time da svjedok ne zna tko je i kada posadio masline. Drugih osoba na ovoj nekretnini svjedok nije viđao. Upitan dali mu je poznato da bi ova nekretnina u periodu od 60-tih godina prošlog stoljeća pa do današnjeg dana bila zapuštena, svjedok navodi kako na to pitanje ne može odgovoriti, a ovo iz razloga što na svojoj nekretnini zapravo i ne dolazi jako često. Svjedok VE, koji je rođen 1952. i u bliskom je srodstvu sa tužiteljima, u svom iskazu također potvrđuje da je sporna nekretnina ranije u naravi predstavljala vinograd, a danas maslinik, te navodi kako je sporni dio nekretnine bio u posjedu roditelja tužiteljice ad 1/. Nakon njihove smrti navodi da je posjed preuzela tužiteljica ad 1/ i majka tužitelja ad 2/ i 3/, te da druge osobe na ovoj nekretnini nije viđao. Nadalje, iskazuje kako je u ovaj predio dolazio relativno često, do smrti svog djeda, a nakon smrti da je dolazio samo povremeno, međutim nije se mogao izjasniti kada je umro njegov djed. Svjedok BE, koji je rođen 1951. i nesrodan je sa strankama, u svom iskazu u bitnom navodi da je utuženom dijelu nekretnine uvijek viđao majku tužiteljice ad 1/, čijeg se imena nije mogao sjetiti, međutim i iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da ni ovaj svjedok na spornu nekretninu ne dolazi često. Parnične stranke u svom iskazu u bitnom ponavljaju navode iz tužbe, odnosno iz odgovora na tužbu. Sud je iskazu ovih svjedoka poklonio vjeru, međutim iz njihovih iskaza ne može se sa sigurnošću utvrditi tko je i od kada stupio u posjed pojedinog utuženog dijela sporne nekretnine, pa je ovakav njihov iskaz potrebno dovesti u vezu sa pregledanim ispravama. Ovo se navodi iz razloga što je pregledom Rješenja o nasljeđivanju iza smrti prednika tužitelja ĐŠ od 14. veljače 2013. posl. br. O- 366/12 UPP/OS-390/12 i MŠ od 18. lipnja 2020. posl. br. O-499/2020 UPP/OS-48/2020, utvrđeno da sporna nekretnina nije uvrštena u njihovu ostavinsku masu. Kako nitko na svog nasljednika ne može prenijeti više prava nego što ih sam ima, to danas tužitelji kao njihovi nasljednici nisu niti mogli steći pravo vlasništva ove nekretnine nasljeđivanjem. Točno je da je sporna nekretnina, kao i druge nekretnine koje su predmetom tužbe, bila predmetom Pogodbe koja je 7. listopada 1901. sklopljena u [adresa] između ŽŠ "Sabo" pok. EŠ i njegove sestre TŠ "Bare" B, a temeljem koje pogodbe je TŠ "Bare" ž. Franka, između ostalog, pripale nekretnine koje su predmetom tužbe. Ova Pogodba je među strankama sklopljena u ostavinskom postupku iza smrti njihova oca ČŠ pok. B posl. br. O- 8/64, pa je stoga 18. lipnja 1964. i doneseno rješenje kojim je utvrđeno da nema mjesta raspravljanja iza njegove smrti zbog nedostatka ostavinske imovine. Tako je doista u tom trenutku prednica tužitelja, a kako se to navodi i u tužbi, postala vlasnica svih utuženih nekretnina, pa joj je stoga i pružena zaštita njenog prava vlasništva u pogledu kat. čest. [katastarska čestica] kako to proizlazi iz presude Kotarskog suda u Blatu iz 1916. pod posl. br. CI-144/15. Međutim, njoj je zaštita prava vlasništva pružena u odnosu na njenog brata ŽŠ, a sve temeljeno na već spomenutoj pogodbi iz 1901. Pregledom dosudnice iza smrti TŠ " KŠŠ" B iz mjeseca veljače 1947. posl. br. O-3/43 utvrđeno je kako je ista umrla **.**.1942., te da je ista iza smrti od nasljednika ostavila udova ČŠ te sedmero djece. Prema navodima iz tužbe, njihova djeca su u ostavinskom postupku iza smrti ČŠ pod posl. br. O-8/64 sklopili diobenu nagodbu kojom su sve utužene nekretnine pripale sestrama CŠ, FŠ i ĐŠ. Međutim, sud sklapanje ove diobene nagodbe u pogledu sporne nekretnine smatra irelevantnim, a ovo iz razloga što je pregledom Agrarne presude od 28. ožujka 1940. posl. br. Agr-777/39, a koja je postala pravomoćna 14. lipnja 1940., razriješen kmetski odnos koji je postojao između TŠ "Bare" B i DŠ "Mengo" i družine, i to na način da je nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi vinograd, površine 1580 m2, dodijeljena težacima za po 1/3 idealnog dijela, a ranijoj vlasnici, dakle prednici tužitelja, za oduzeto zemljište određena je primjerena novčana naknada. Kako je ova presuda postala pravomoćna 14. lipnja 1940., to nekretnina koja je sada sporna, dakle kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od tog dana više nije vlasništvo TŠ, pa stoga ista nasljedstvom nije mogla prijeći na njene nasljednike, dakle muža B i sedmero djece, slijedom čega njeni nasljednici u ostavinskom postupku iza smrti ČŠ ovu nekretninu nisu mogli međusobno podijeliti nagodbom sklopljenom pod posl. br. O-8/64 od 21. travnja 1964. Moguće je da su CŠ, FŠ, ĐŠ, odnosno danas njihovi nasljednici, dakle tužiteljica ad 1/ osobno, sada pok. majka tužitelja ad 2/ i 3/ MŠ, uz članove svojih obitelji, povremeno dolazili na ovu nekretninu i nakon donošenja pravomoćne agrarne presude, međutim ova nekretnina u tom trenutku više nije predstavljala njihovo vlasništvo, pa je stoga eventualni posjed koji bi se sastojao od povremene berbe plodova maslina sa postojećeg (i očito zapuštenog) maslinika jednostavno nije dovoljan da bi se takvim posjedovanjem steklo pravo vlasništva na utuženom dijelu sporne nekretnine.

2.4. Ocjenom provedenih dokaza ovaj sud smatra da u predmetnoj parnici tužitelji nisu dokazali pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću u odnosu na utuženi dio sporne nekretnine. Naime, u ovakvoj pravnoj situaciji međusobno suprotstavljenih različitih navoda stranaka, o tome dali se sporna nekretnina nalazi u posjedu tužitelja ili pak u posjedu tuženika, upravo odredba čl. 8. ZPP-a upućuje sud da po svom slobodnom uvjerenju prosudi sve izvedene dokaze. U konkretnom slučaju tužitelji nisu uspjeli uvjeriti sud da bi sporna nekretnina bila u njihovom isključivom i kvalificiranom posjedu, čime bi danas bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV), niti u smislu odredbe čl. 28. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91 – dalje ZOVO), a koja bi se u konkretnom slučaju primjenjivala temeljem odredbe čl. 388. st. 1. ZV-a. Naime ovom odredbom je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZV-a prosuđuje upravo prema njegovim odredbama, ako po prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drugačije određeno. Istodobno je propisano da se za stjecanje i prestanak stvarnih prava, a što znači i za stjecanje vlasništva dosjelošću, do stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.) primjenjuju pravila i propisi koji su do tada bili na snazi tj. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91 – dalje ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. U vremenu prije toga primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (OGZ). Dakle, tužitelji su imali obvezu dokazati da je sporna nekretnina bila u posjedu FŠ i ĐŠ, a ovo iz razloga što dio iste nekretnine koji je navodno bio u posjedu CŠ nije predmetom tužbe, te da je ĆŠ nakon smrti svoje žene FŠ usmeno darovao (kako se to navodi u tužbi - vratio) njenoj sestri GŠ dio nekretnine koji joj je ranije pripadao, slijedom čega je GŠ postala isključiva posjednica utuženog dijela sporne nekretnine, te da su tužiteljica ad 1/ zajedno sa svojom sestrom MŠ nakon smrti njihove majke GŠ preuzeli isključivi posjed utuženog dijela sporne nkeretnine, a potom da su tužitelji ad 2/ i 3/ nakon smrti majke MŠ preuzeli dijelove sporne nekretnine na način kako se to precizno navodi u tužbi. Međutim, iz provedenih dokaza predloženih po tužiteljskoj strani, pri čemu su tijekom postupka provedeni svi predloženi dokazi, osim onih koje nije bilo moguće provesti i onih od kojih su tužitelji odustali, ne može se sa sigurnošću utvrditi kako je ova nekretnina bila u kvalificiranom posjedu tužitelja, odnosno njihovih prednika, to jest mirnom posjedu s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost. Budući da tužitelji nisu sa dovoljnom uvjerljivošću uspjeli dokazati te odlučne činjenice, to sud nalazi kako i ne postoje uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

2.5. S druge pak strane nesporno je da se vlasništvo na nekretninama stječe upisom u zemljišnu knjigu, a u zemljišnim knjigama suda je kao vlasnik sporne nekretnine za 1/3 dijela upisan tuženik ad 6/ osobno, dok su u preostalom dijelu kao suvlasnici upisani tužena ad 5/ i pravni prednici tuženika od ad 1/ do 4/. Ovdje je potrebno naglasiti da preostali tuženici tužiteljima nisu osporili pravo vlasništva na spornoj nekretnini, međutim u konkretnom slučaju sve tuženike treba tretirati kao nužne i jedinstvene suparničare, a ovo iz razloga što predmetnom tužbom tužitelji ne traže cijelu nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti neki njen idealni dio, već traže njene posebne i fizički odijeljene dijelove koji su prikazani na skici iz mjeseca svibnja 2021. kako je to navedeno u tužbi. Osim toga iz priloženih isprava proizlazi kako je predmetna nekretnina u površini od 500 m2 evidentirana kao posjed pravnog prednika tuženika ad 6/ najkasnije od 1960., da je spomenutom Agrarnom presudom oduzeta iz posjeda i vlasništva pravne prednice tužitelja KŠŠ" ž. B, kao i to da je bila predmetom Ugovora o raskidanju zajednice, sklopljenom u obitelji pravnog prednika tuženika ad 6/, od 8. prosinca 1972. kao i predmetom kupoprodaje, a o čemu svjedoči potvrda od 9. ožujka 1978. kao i tabularna izjava koju je u svom potpisu IŠ "Meho" pok. IŠ ovjerio pred javnim bilježnikom 12. kolovoza 2015. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev trebalo je u ovom dijelu odbiti pa je i odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

3. Vezano za preostale nekretnine koje su predmetom ove tužbe, dakle kat. čest. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], potrebno je reći kako je pregledom zk izvatka za ove nekretnine utvrđeno da su kao suvlasnici istih u zemljišnim knjigama suda upisani prednik tuženika ad 1/ i prednik tuženog ad 7/ za po 1/3 dijela, prednik tuženika od ad 2/ do 4/ za 2/9 + 1/18 dijela te tužena ad 5/ osobno za 1/18 dijela, pri čemu aktivna i legitimacija stranaka tijekom postupka nije bila sporna. Ove nekretnine u [adresa] evidentirane su kao posjed tužiteljice ad 1/ i sada pok. majke tužitelja ad 2/ i 3/, a kako nitko od tuženika nije osporio pravo vlasništva tužiteljima na ovim nekretninama, niti osporio činjenične navode tužbe, to tijekom postupka nisu ni provođeni posebni dokazi usmjereni na utvrđivanje prava vlasništva tužitelja na ovim nekretninama, već ovaj sud nalazi kako je nesporno da ove nkeretnine imaju pripasti u vlasništvo tužitelja, pa je stoga i presuđeno kao u točkama II/, III/ i IV/ izreke ove presude.

4. Vezano za troškove ovog parničnog postupka, potrebno je reći kako tuženik ad 6/ nije želio popisati parnični trošak, a punomoćnik tužitelja je popisao parnični trošak samo u odnosu na tuženika ad 6/ u odnosu na kojeg tužitelji nisu uspjeli u ovom postupku, pa je stoga odluka o parničnom trošku izostala.

U Korčuli, 8. travnja 2025.

S u d a c :

Dario Farčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).