REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-596/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Marijani Capurso Kulišić, u pravnoj stvari CORRIGO d.o.o, OIB: 37699781357, Makarska,Trg 4. svibnja 533 br 1 A, kojeg zastupa punomoćnik Mate Sršenu, odvjetniku u Metkoviću, Kneza Branimira 10, protiv tuženice ŠB; OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], Bosna i Hercegovina, koju zastupa suprug NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 11. ožujka 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja ovog suda poslovni broj Pl-359/2023-3 od 2. siječnja 2024. kojim je naloženo tuženici AB, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tražbinu u iznosu od 817,13 EUR (osam stotina sedamnaest eura i trinaest centi) uvećanu za zatezne kamate koje teku od 27. studenog 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun sredstava zajedničke pričuve broj IBAN: [broj bankovnog računa], u roku petnaest dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u točki II. rješenja ovog suda poslovni broj Pl- 359/2023-3 od 2. siječnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku na ime parničnog troška platiti tužitelju iznos od 462,00 EUR (četiri stotine šezdeset dva eura) sa zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2025. do ispate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, radi namirenja tražbine u iznosu od 817,13 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 27. studenog 2023. S obzirom na prebivalište tuženica koje izvan [adresa] predmet je javni bilježnik dostavio ovom sudu radi postupanja kao povodom tužbe za izdavanje platnog naloga.

2. Sud je u smislu članka 446 - 448 Zakon o parničnom postupku (""Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) rješenjem od 2. siječnja 2024. izdao platni nalog kojim je naložio tuženici AB, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju CORRIGO d.o.o., OIB: 37699781357 tražbinu u iznosu od 817,13 EUR (osam stotina sedamnaest eura i trinaest centi) uvećanu za zatezne kamate koje teku od 27. studenog 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku osam dana, uz naknadu parničnog troška.

3. Protiv tog rješenja tuženica je izjavila prigovor pa je su smislu članka 451 ZPP- a sud zakazao pripremno ročište, a kako zatražena svota ne prelazi iznos 1320,00 EUR-a riječ je o sporu male vrijednosti (članak 460 ZPP-a).

4. Tuženica u prigovoru predlaže odbiti tužbeni zahtjev dok tužitelj ne otkloni razloge zbog kojih je prestala plaćati pričuvu, odnosno dok tužitelj ne provede svoje obveze iz Ugovora o upravljanju stambenom zgradom, da tužitelj nije poduzeo ništa oko legalizacije zgrade i pribavljanja uporabne dozvole pa je odustala od plaćanje pričuve, da je nije obavještavao na prikladan način o obavljenim poslovima (članak 3 točka 5 Ugovora), nije čuvao interese suvlasnika i njene (članak 5. Ugovora9, nije obavljao poslove pažnjom dobrog privrednika i stručnjaka (članak 7 Ugovora), nikada joj nije dostavljao niti jedno izvješće o radu za prošlu godinu (članak 8 Ugovora), nije ugovorio primjereno osiguranje za zgradu (članak 14. točka 9 Ugovora)…. Tijekom postupka, na pripremnom ročištu tuženica ne spori da treba plaćati pričuvu, ali smatra da se plaćanje iste treba odgoditi sve dok tužitelj ne počne ispunjavati svoje obveze iz ugovora.

5. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da je tužitelj dokazao svoju aktivnu legitimaciju, tako i pasivnu legitimaciju jer je tuženica navedena kao na popisu stanara i u zemljišnoknjižnom izvatku. Tvrdi da je mjerodavan Ugovor o upravljanju od 1.rujna 2014. na temelju Međuvlasničkog ugovora te da tuženica neosnovano odbija plaćati pričuvu što je njena zakonska obveza, neovisno o obvezama tužitelja preuzetih Ugovorom o upravljanju.

6. U provedenom postupku sud je pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 7-8 spisa), prepisku (list 43-44 spisa), dopis tužitelja od 3. studenog 204. (list 45 spisa), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom broj 26/2014 (list 46- 50, 61-64 spisa), spisa), Međuvlasnički ugovor (list 51-56, 76—81 spisa), Potisne liste (list 57-60 spisa), zk izvadak (list 85-86 spisa).

7. Nije sporno da je tuženica plaćala pričuvu i u jednom trenutku prestala te da nije platila pričuvu za utuženo razdoblje, nije sporno ni da je vlasnica stana za koju tužitelj tvrdi da treba platiti pričuvu, nije sporna obveza tuženice istu platiti ni visina pričuve. Sporna je aktiva legitimacija, sporno je je li tuženica dužna platiti pričuvu dok tužitelj kao upravitelj zgradom ne ispuni svoje obveze iz ugovora.

8. Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, zaključak je suda da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Tužitelj temelji svoje potraživanje na činjenici da je kao upravitelj zgrade u ime suvlasnika zgrade na adresi [adresa] ovlašten od tuženice kao vlasnice stana u navedenoj zgradi zahtijevati naplatu neplaćene pričuve za razdoblje od studenog 2018. do studenog 2023., a temeljem Ugovora o upravljanju stambenom zgradom broj 26/2014.

10. Pregledom Ugovora o upravljanju stambenom zgradom broj 26/2014. utvrđeno je da je tužitelj s ŠBR, kao predstavnikom stanara sklopio Ugovor o upravljanju stambenom zgradom za stambenu zgradu na adresi [adresa] sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem Međuvlasničkog ugovora sklopljenog 28. kolovoza 2014.

11. Pregledom Međuvlasničkog ugovora suvlasnika stambene zgrade na adresi [adresa] sklopljenog dana 28. kolovoza 2014. utvrđeno je kako su suvlasnici sklopili međuvlasnički ugovor kojim su u članku 10. odlučili povjeriti upravljanje zgradom Corrigo j.d.o.o., ugovorili iznos zajedničke pričuve (članak 15 ) te odredili kao predstavnika stanara NBR (članak 18.).

12. Pregledom popisne liste u vrijeme sklapanja Međuvlasničkog ugovora (list 59 spisa) utvrđeno je da su suvlasnici ABR, BBR, ČBR, KBR, BB, ČB, KB, PB, IB, MB, FB, GB, SB, RB, JB, OB, LB, VB, Bjorg d.o.o., HB, Meland d.o.o., ĐB, ZB, PBR, EB, potpisali potpisnu listu, dok DB, TB, IB, GB, RB, JB, VB, ĐB nisu potpisali popisnu listu te da kad se uzmu u obzir suvlasnika koji su potpisali listu i oduzme i potpis tuženice, odnosno njenog supruga koji tvrdi da listu nije potpisao, dolazi se do omjera suvlasnika koji su potpisali listu 67,36% (934,58/1387,40).

13. Zajednička pričuva je definirana odredbom članka 90. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) kao namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanje poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok je stavkom 2. istog članka određeno da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koje na zahtjev nekog suvlasnika donio sud. Nadalje, čl. 89. st. 1. ZV, propisano je da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

13.1. Također, člankom 375. stavkom 1. ZV-a propisano je da se uzajamni odnosi svih suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), a st. 3 navedenog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

14. Kako je utvrđeno (u točki 12. obrazloženja) Međuvlasnički ugovor potpisala je većina suvlasnika, kad e i oduzme sporni potpis tuženice, pa isti obvezuje i one suvlasnike koji ih nisu potpisali. Tim ugovorom suvlasnici su odredili Joza Ivanković Lijanovića kao predstavnika stanara koji je s tužiteljem sklopio Ugovor o upravljanju stambenom zgradom broj 26/2014.

14.1. Upravitelj zgrade utužujući od pojedinih suvlasnika doprinose za zajedničku pričuvu ne istupa kao vjerovnik, već kao zastupnik svih suvlasnika u smislu izričite odredbe čl. 93. st. 1. ZV-a te je u skladu sa st. 2. tog članka u upravljanju nekretninom upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti. Nastavno na to se napominje da aktivna legitimacija upravitelja zgrade u postupcima naplate zajedničke pričuve upravo i postoji kako bi se olakšalo i pojednostavilo vođenje takvih postupaka, dok pritom time nije dovedeno u pitanje da tražbina s osnove neuplaćene zajedničke pričuve pripada suvlasnicima kao njihova zajednička imovina, a ne upravitelju kao njihovom zastupniku.

15. Slijedom iznesenog nije osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije koje je iznijela tuženica.

16. Prema čl. 380 ZV-a sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, to su dužni uplaćivati mjesečno, dok je čl. 90. ZV-a objašnjeno što predstavlja zajedničku pričuvu.

17. Sukladno, citiranim člancima, tuženica kao isključiva vlasnica posebnog dijela nekretnine - stana u zgradi [adresa] za kojeg je nastala obveza plaćanje pričuve sukladno Međuvlasničkom ugovoru i Ugovoru o upravljanju stambenom zgradom, što nije u ovom postupku osporila, dužna je plaćati zajedničku pričuvu te ne može uskratiti plaćanje pričuve pozivajući na neispunjenja ugovornih obveza tužitelja preuzetih Ugovorom o upravljanju stambenom zgradom. Tuženica se upućuje na odredbe čl. 86-88. ZV-a, kojima je propisano postupanje u slučaju da smatra da tužitelj kao upravitelj zgrade ne ispunja određene obveze iz Ugovora o upravljanju stambenom zgradom, a koje ističe u svom prigovoru. Naime, sredstva zajedničke pričuve nisu sredstva tužitelja nego suvlasnika stambene zgrade za koju je tužitelj kao upravitelj dužan voditi brigu pa ne može tuženica kao suvlasnica zgrade zbog toga što smatra da tužitelj kao ovlašteni upravitelj zgrade nije ispunio neke od svojih ugovornih obveza, uskraćivati zajedničku pričuvu ostalim suvlasnicima zgrade. Ukoliko većina suvlasnika nije zadovoljna načinom upravljanja zgradom od strane tužitelja i smatra da isti ne ispunja svoje preuzete obveze, sukladno odredbama koje uređuju redovite poslove upravljanja zgradom, mogu većinom suvlasnika čiji suvlasnički udio prelazi polovicu, odlučiti povjeriti upravljanje zgradom nekom drugom upravitelju ili pokrenuti postupak protiv upravitelja radi ispunjenja preuzetih obveza.

17.1. S obzirom da su dokazni prijedlozi tuženice koje je iznijela u svom prigovoru na platni nalog usmjereni isključivo na dokazivanje navodnog neispunjenja obveza iz Ugovora o upravljanju stambenom zgradom, imajući na umu prethodno utvrđeno, sud smatra da su isti suvišni pa je na glavnoj raspravi odbio te dokazne prijedloge kao suvišne.

18. U postupku je utvrđeno da tužitelj u prijedlogu za ovrhu koji se smatra tužbom za izdavanje platnog naloga zahtjeva uplatu iznosa na račun IBAN [broj bankovnog računa], međutim tijekom postupka je utvrđeno pregledom Ugovora o upravljanju stambenom zgradom (list 48 spisa) i kartice prostora kojeg je dostavio tužitelj (list 82 spisa) da je račun zajedničke pričuve IBAN:

[broj bankovnog računa] pa kako se radi o potraživanju suvlasnika stambene zgrade, a ne potraživanju tužitelja u izreci presude naloženo plaćanje dužnog iznosa na račun zajedničke pričuve (tako Županijski sud u Varaždinu, Gž-1023/17 od 3. prosinca 2018.).

19. Nije sporno da tuženica za utuženo razdoblje nije platila zajednički pričuvu, svojim navodima tijekom postupka ne osporava ni njenu visinu, pa je sud uvidom u vjerodostojnu ispravu nepodmirena dugovanja – [adresa] prostor ST-534 (c-7) utvrdio da tuženica za razdoblje od studenog 2018. pa do studenog 2023. duguje na ime zajedničke pričuve ukupni iznos 817,13 EU-a, s tim da tužitelj zahtjeva zateznu kamatu počevši od 27. studenog 2023. Kako tužitelju pripada zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a tužitelj zahtjeva isplatu od kasnijeg datuma to je utvrđeno osnovanim i potraživanje na osnovu zateznih kamata.

20. Stopa zatezne kamate temelje se na odredbi članka 29. st.2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u duljenjem tekstu: ZOO).

21. Zbog svega, a kako su dužnici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu, te odgovaraju za njeno ispunjenje (čl. 9 ZOO-a) u svezi s čl. 380 ZV-a, to je valjalo primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11 u daljnjem tekstu: ZPP) riješiti kao u točki I. izreke ove presude.

22. Nakon podnošenja prigovora protiv platnog naloga, parnični postupak treba u pogledu odmjeravanja troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku sagledati kao cjelinu.

23. Stoga su, sukladno vrijednosti predmeta spora (817,13 EUR), temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s člankom 155 ZPP-a, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.), tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav prijedloga za ovrhu koji se smatra tužbom za izdavanje platnog naloga (75 b, Tbr7/1), za sastav podneska od 20. lipnja 2024. (75 b, Tbr. 8/1) te za zastupanje na ročištu 11. ožujka 2025. (75 b, Tbr, 9/1), što imajući na umu vrijednost jednog boda iznosi 450,00 EUR. Tome treba dodati trošak nagrade javnom bilježniku u iznosu 10 EUR plus PDV, odnosno 12,50 EUR, pa ukupni trošak koji pripada tužitelju, imajući na umu i zatraženi trošak tijekom postupka (u kojem nije naveden zahtjev za isplatom osnova PDV-a i sudskih pristojbi) pripada u iznosu 462,00 EUR pa je odlučeno kao u točkama II. i III. Izreke.

23.1. Tužitelju nisu priznati troškovi za sastav podneska od 5. ožujka 2025. jer imajući na umu da je riječ o sporu male vrijednosti i zakonom propisanim rokovima, isti nije bio potreban za vođenje postupka.

Sutkinja

Marijana Capurso Kulišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporovima male vrijednosti žalbom se može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. ( čl. 467. ZPP-a)

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika