Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3041/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

i

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Sanje Gospočić, predsjednice vijeća, te Tomislava Tomašića i Jasne Momirović, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe LIEKO j.d.o.o. i odgovorne osobe JU, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/2023), odlučujući o žalbi okrivljene odgovorne osobe JU kojeg brani Katja Jajaš, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Jajaš&Vukelić d.o.o. iz Rijeke, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću od 13. ožujka 2025., broj: Pp-366/2022-13, kao i o žalbi okrivljene odgovorne osobe JU na presudu istog Suda od 25. veljače 2025., broj: Pp-366/2022-9, u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se osnovanom žalba okrivljene odgovorne osobe JU i ukida prvostupanjsko rješenje.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se neosnovanom žalba okrivljene odgovorne osobe JU i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik JU, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura koji je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Gospiću od 13. ožujka 2025., broj: Pp-366/2022-13, na temelju odredbe članka 199. stavka 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), odbačena je žalba okrivljenika pravne osobe LIEKO j.d.o.o. na presudu istog Suda od 25. veljače 2025., broj: Pp-366/2022-9, s obrazloženjem da je žalbu podnijela braniteljica u ime okrivljene pravne osobe koja je prestala postojati, zbog čega je istoj prestala punomoć koju je imala u postupku pa je takva žalba nedopuštena.

2. Protiv rješenja o odbačaju žalbe kao nedopuštene okrivljena odgovorna osoba podnijela je žalbu navodeći kako je omaškom u žalbi od 13. ožujka 2025. navedeno „žalba I-okrivljenika“ umjesto „žalba II-okrivljenika“, a što je razvidno iz samog teksta žalbe budući je kod osobe okrivljenika naveden JU, sa svojim OIB- om: [osobni identifikacijski broj], a ne pravna osoba LIEKO j.d.o.o. i njen OIB: 110768575527. Zbog obustave postupka protiv okrivljene pravne osobe zbog prestanka njenog postojanja žalba u njeno ime nije niti bila potrebna, već žalitelj ističe kako je u odnosu na njega kao odgovorne osobe žalba bila potrebna jer je proglašen krivim za djelo za koje je nastupila zastara vođenja prekršajnog postupka, a kako je to već navedeno u postupku u pisanoj obrani i žalbi na presudu. Zbog navedenog, žalitelj predlaže ovom Sudu ukinuti pobijanu presudu i rješenje, podredno iste preinačiti ili vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3. Žalba podnesena na rješenje o odbačaju žalbe je osnovana.

4. Odlučujući o žalbi okrivljene odgovorne osobe, te ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da nisu postojale zakonske osnove za donošenje pobijanog rješenja, a na što opravdano upire žalitelj u svojoj žalbi.

5. Naime, razmatrajući sadržaj žalbe, kao i žalbu okrivljenika od 13. ožujka 2025., ovaj Sud je utvrdio da je pogriješio prvostupanjski sud kada je žalbu okrivljenika od 13. ožujka 2025. na presudu istog Suda od 25. veljače 2025., broj: Pp-366/2022-9 smatrao žalbom okrivljene pravne osobe LIEKO j.d.o.o. U pravu je žalitelj kada ističe da se radilo o očitoj omašci u pisanju, jer iako je navedeno u žalbi da ju podnosi I-okrivljenik, vidljivo je naznačeno da ju podnosi okrivljena odgovorna osoba JU jer je naznačeno njegovo ime i prezime i njegov OIB, a i iz sadržaja cijele žalbe nesporno proizlazi da je žalbu podnijela upravo okrivljena odgovorna osoba. Stoga nije pravilna i zakonita odluka prvostupanjskog suda da je žalbu podnijela braniteljica u ima okrivljene pravne osobe koja je prestala postojati, zbog čega je istoj prestala i punomoć koju je imala u postupku pa je takva žalba nedopuštena.

6. Zbog navedenog, na temelju odredbe članka 211. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, valjalo je ukinuti pobijano rješenje, te riješiti o žalbi okrivljenika na presudu.

7. Presudom istog Suda od 25. veljače 2025., broj: Pp-366/2022-9, proglašen je krivim okrivljenik JU kao odgovorna osoba u pravnoj osobi LIEKO j.d.o.o., zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu i na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 60,00 eura.

8.

Okrivljenik je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.

9. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, navodeći da je nastupila zastara vođenja postupka u smislu odredbe članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona, jer se u prekršajnom nalogu teretio za nedostavljanje godišnjeg financijskog izvještaja za prethodnu 2019. godinu te da nije najkasnije u roku od osam mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine odnosno do 31. kolovoza 2020., dostavio godišnja financijska izvješća, pa je tako od dana počinjenja prekršaja prošlo više od 4 godine. Zbog navedenog, žalitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i konstatirati zastaru, podredno, istu preinačiti ili ukinuti.

10. Žalba nije osnovana.

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu, po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona.

12. Nije osnovan navod žalitelja o nastupu zastare prekršajnog progona. Naime, pogrešno žalitelj navodi da se u prekršajnom nalogu teretio za nedostavljanje godišnjeg financijskog izvještaja za prethodnu 2019. godinu te da nije najkasnije u roku od osam mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine odnosno do 31. kolovoza 2020., dostavio godišnja financijska izvješća, pa je tako od dana počinjenja prekršaja prošlo više od 4 godine. Predmet ovog sudskog postupka je prekršajni nalog izdan od strane Financijske agencije, Regionalnog centra Rijeka od 26. siječnja 2022., Klasa: 120-02/22-04/2436 i to zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, počinjenog time što „kao poduzetnik i odgovorna osoba poduzetnika nisu dostavili Fini do 30. lipnja 2021. godine u bilo koju poslovnicu Fine na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje (bilancu, račun dobiti i gubitaka i dodatne podatke) za prethodnu kalendarsku 2020. godinu“. Upravo u povodu prigovora okrivljenika po istoj braniteljici, proveden je redovni prekršajni postupak te je donesena pobijana presuda, a kojom je okrivljena odgovorna osoba proglašena krivom za prekršaj koji je i bio naveden u ranije citiranom prekršajnom nalogu, a ne zbog prekršaja kojeg sada ističe u žalbi. Stoga, od dana počinjenja prekršaja, tj. 1. srpnja 2025., nije proteklo vrijeme od četiri godine koje je propisano člankom 13. stavkom 1. Prekršajnog zakona kada nastupa zastara prekršajnog progona.

13. Prvostupanjski sud je u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno pravno označio prekršaj koji je počinio okrivljenik, te je okrivljeniku koji je ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, pravilno i zakonito izrekao ublaženu novčanu kaznu.

14. Ovaj Sud smatra da je novčana kazna izrečena okrivljeniku u svemu primjerena prekršajna sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvog i sličnih prekršaja.

15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. S obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je žalitelj izrečenu novčanu kaznu i troškove prvostupanjskog postupka već platio, to je žalitelju ostao za platiti samo trošak ovog drugostupanjskog postupka.

17. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Sanja Gospočić v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.