Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-202/2025-20

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u pravnoj stvari tužitelja TEXO MOLIOR d.o.o. Cavtat, Put od Cavtata 41, OIB 14447744368, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o. Split, Hrvatske mornarice 1D protiv tuženika ŽUPANIJSKA LUČKA UPRAVA MALI LOŠINJ, Mali Lošinj, Priko 64, OIB: 54547924664, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva VUKIĆ i partneri d.o.o. Rijeka, N. Tesle 9, radi naknade štete u iznosu od 1.697.121,27 EUR s kamatom, izvan glavne rasprave, 8. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Trgovački sud u Rijeci oglašava se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te se odbacuje se tužba u dijelu u kojem tužitelj traži naknadu štete u iznosu od 1.697.121,27 EUR s kamatom.

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku iznos od 31.198,75 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. travnja 2025. (dana donošenja presude) do isplate po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 68.801,25 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29. siječnja 2024. pred ovim sudom podnio tužbu protiv tuženika radi isplate i naknade štete pod poslovnim brojem P-49/2024. Obrazlaže da je tužitelj zajedno s partnerom u Poslovnoj udruzi IMPRESA CONSTRUZIONI MENTUCCI ALDO S.R.L., Italija, Senigalia, Via Marche 38, kao izvođač radova, s tuženikom kao naručiteljem sklopio Ugovor o javnoj nabavi radova na dogradnji luke otvorene za javni promet Mrtvaška na otoku Lošinju ev. br. nabave: 43/JN/2020 od 15. siječnja 2021., Klasa: 342-21/20-02/10 i ur.br. 2170/01/21/01/1/2 po evidenciji tuženika (u daljnjem tekstu: Ugovor o građenju). Člankom 6. Ugovora o građenju je određeno da će tuženik uvesti izvođača u posao u roku od 15 dana od sklapanja Ugovora. Međutim, tuženik nije uspio nije uspio pravilno i potpuno ispuniti obvezu uvođenja izvođača u posao u cijelosti. Prvo se kao ključni problem ukazala potreba izmještanja državne brodske linije, a kad je taj problem reguliran, tuženik je u pokušaju realizacije predmetnog projekta imao silne probleme s lokalnom zajednicom, zbog čega nije uspio osigurati tužitelju nesmetani pristup gradilišta. Čak je tužitelj i na razne načine pokušavao pomoći tuženiku u navedenom, ali je u više takvih pokušaja ostvaren neuspjeh. Tužitelj prije svega postavlja zahtjev za plaćanje za izvedene radove. Tuženik je uspio uvesti tužitelja u samo maleni dio posla, a koje radove je tužitelj uredno izvršio te tuženiku za to izdao 1. privremenu situaciju na iznos od 303.108 HRK/40.229,35 EUR. Svi ti radovi su uredno izvedeni, a što je potvrdio i nadzorni inženjer ovjerom privremene situacije. Međutim, do današnjeg dana tuženik nije podmirio tužitelju taj iznos. Pored navedenog nespornog (a od strane nadzornog inženjera i ovjerenog) iznosa na ime izvedenih radova, nadzor je propustio ovjeriti i daljnje trajne radove iz stavke 2.7. poglavlja 2. „zemljani radovi“ Ugovornog troškovnika koje je tužitelj izveo na gradilištu u iznosu od 78.440,00 HRK/10.410,78 EUR. Međutim, čak ni nadzornom inženjeru nije bilo sporno da su ti radovi uredno izvedeni i u količinama kako je to prikazao tužitelj u građevinskoj knjizi, ali isti nije ovjerio navedene radove, a tuženik ih nije podmirio. Dakle, ukupan zahtjev tužitelja po ovoj osnovi iznosi 50.640,13 EUR (40.229,35 ovjerenih + 10.410,78 neovjerenih radova = 50.640,13). Tužbenim zahtjevom u preostalom dijelu tužitelj traži naknadu štete zbog nastalih fiksnih troškova zastoja u radovima. Obrazlaže da je sklapanjem Ugovora o građenju tužitelj u skladu sa svojim ugovornim obvezama angažirao svoje resurse za izvođenje ugovorenih obveza i to ljudske resurse (glavnog inženjera gradilišta, inženjera gradilišta, glavnog poslovođu te određeni broj proizvodnih radnika), kao i materijalne resurse (police osiguranja gradilišta, bankovne garancije, troškovi najma smještaja opreme itd.). Ti se troškovi nadoknađuju iz vrijednosti izvedenih radova. No, zbog propusta na strani tuženika u onemogućavanju nesmetanog izvođenja radova, troškovi angažmana tih resursa tužitelju su ostali nepokriveni. Tužitelj nadalje traži naknadu štete pretrpljene zbog raskida ugovora o građenju navodeći da tuženik dugo vremena nije uspio u izvršenju obveze uvođenja tužitelja u posao pa je tužitelj nakon brojnih razgovora i prijedloga uputio tuženiku i formalni dopis od 27. travnja 2022., odnosno upozorenje pred raskid ugovora u kojem mu je ostavio rok do 1. lipnja 2022. za uvođenje u posao, uz upozorenje da će u protivnom, po isteku tog roka, ugovor biti raskinut po sili zakona temeljem čl. 362. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik do isteka tog roka nije ispunio dužnu obvezu pa je tužitelj dopisom od 11. lipnja 2022. obavijestio tuženika da je ugovor raskinut. Zbog raskida ugovora, tužitelju je izmakla očekivana dobit koju je planirao ostvariti od izvođenja radova na ovom projektu. Stoga od tuženika traži naknadu štete u iznosu od ukupno 1.697.121,27 EUR s kamatom od 11. lipnja 2022. do isplate (stranica 209- 215 spisa). Stoga predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prije svega istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti suda navodeći da su stranke ugovorile nadležnost arbitraže u čl. 3. st. 2. t. 3. Sporazuma o reguliranju međusobnih prava i obveza od 22. studenog 2021.

3. Tužitelj smatra da je tuženikov prigovor apsolutne nadležnosti neosnovan. Ističe da je člankom 25.1 Ugovora o građenju jasno definirana nadležnost u slučaju nastanka spora iz Ugovora o građenju – stvarno nadležni sud u Rijeci. To se odnosi na sve potencijalne sporove koji bi mogli nastati vezani uz Ugovor. Prvo se osporava navod da Sporazum predstavlja aneks ugovora o javnoj nabavi. Člankom 2. stavkom 1. i 2. Sporazuma, jasno je definiran predmet Sporazuma – dogovor o načinu na koji će se sporazumne strane pokušati usuglasiti oko visine štete koja je tužitelju nastala u periodu od sklapanja Ugovora o građenju pa do 22. studenog 2021. Svrha Sporazuma je bila brzo riješiti odnose po pitanju takve štete (u roku od 60 dana), a sve pod pretpostavkom da će 22. studenog 2021. biti datum nesmetanog daljnjeg izvođenja radova, kako je to utvrđeno u članku 1. alineji 10. Dodatka 1 Ugovoru temeljem kojeg je sklopljen Sporazum. I tu je, samo za to sporno pitanje, i samo pod uvjetom određenim u čl. 2. st. 2. toč. 1. i 2. Sporazuma, definirano da će se takav spor riješiti odlukom vještaka (jer se radilo samo o potrebi provedbe izračuna). Tek podredno tome (opet samo pod tamo definiranim uvjetima) je određeno provođenje arbitraže, ali samo za taj slučaj. No, tada planirano nesmetano daljnje izvođenje radove, ipak nije bilo omogućeno i to sve zbog činjenice što tuženik nije uspio tužitelju osigurati nesmetani pristup gradilištu. Stoga, iako su stranke sklapanjem Sporazuma krenule u postupak utvrđivanja i naknade takve štete (imenovanje vještaka i sl.), taj postupak nikada nije dovršen jer je došlo do takvih (puno većih) problema u samoj realizaciji Ugovora o građenju, a koji su doveli do daljnjih fiksnih troškova gradilišta, a na koncu i do raskida Ugovora, a što je sve uzrokovalo dodatnu štetu koja je predmet ovog postupka. Dakle, predmet ovog spora je isplata na ime: izvedenih radova (1 PS), štete nastale na ime zbog fiksnih troškova gradilišta (uzrokovanih u najvećoj mjeri zastojima zbog nemogućnosti pristupa gradilištu) te izmakle dobiti zbog raskida ugovora, a Sporazum ne regulira niti jedno od tih pitanja.

4. Sud je rješenjem poslovni broj P-49/2024-20 od 7. travnja 2025. odlučio odvojeno raspravljati po tužbi tužitelja protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 1.697.121,27 EUR s kamatom te da će se po toj tužbi postupak voditi pod novim poslovnim brojem P-202/2025 (čl. 313. st. 3. ZPP-a).

5. Tuženikov prigovor nenadležnosti suda u dijelu u kojem tužitelj traži naknadu štete je osnovan.

6. Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o arbitraži (dalje: Zakon, "Narodne novine" broj 88/01.) propisano je da ako su stranke za rješavanje određenog spora ugovorile arbitražu, sud kome je podnesena tužba u istom sporu i među istim strankama na prigovor tuženika oglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu osim ako nađe da ugovor o arbitraži nije valjan (članak 6.), da je prestao važiti ili da se ne može ispuniti. Nadalje, odredbom st. 2. istog članka propisano je da tuženik prigovor da su stranke za rješavanje određenog spora ugovorile arbitražu može staviti pred sudom najkasnije na pripremnom ročištu, a ako se pripremno ročište ne održava, onda na glavnoj raspravi prilikom upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, sve dok ne završi svoj odgovor na tužbu.

7. Tuženik je prigovor istaknuo prije podnošenja odgovora na tužbu pa je tuženikov prigovor pravovremen sukladno čl. 42. st. 2. Zakona o arbitraži.

8. Ugovor o arbitraži je ugovor kojim stranke podvrgavaju arbitraži sve ili određene sporove koji su među njima nastali ili bi mogli nastati iz određenog pravnog odnosa, ugovornog ili izvanugovornog. Taj se ugovor može sklopiti u obliku arbitražne klauzule u nekom ugovoru ili u obliku posebnog ugovora (čl. 6. st. 1. Zakona). Sukladno čl. 6. st. 2. Zakona ugovor o arbitraži je valjan ako je sklopljen u pisanom obliku. Ugovor je sklopljen u pisanom obliku ako je unesen u isprave koje su stranke potpisale ili ako je sklopljen razmjenom pisama, teleksa, telefaksa, brzojava ili drugih sredstava telekomuniciranja koja omogućavaju pisani dokaz o ugovoru, bez obzira jesu li ih stranke potpisale.

9. Nije sporno da su tužitelj, kao izvođač, tuženik kao naručitelj i treća ugovorna strana, također kao izvođač sklopili Sporazum o reguliranju međusobnih prava i obveza 22. studenog 2021. te da su ga sve stranke potpisale (Sporazum na stranici 68-70 spisa). Nije sporno da su stranke u čl. 2. st. 1. utvrdile da je uslijed situacije opisane u čl. 1. Sporazuma izvođaču (tužitelju) nastala šteta glede koje je dostavio zahtjev naručitelju (tuženiku), pri čemu stranke nisu suglasne oko opsega štete i oko visine štete. Također nije sporno da su stranke u čl. 2. st. 3. t. 1. ugovorile da ako ne postignu u roku od 60 dana od dana sklapanja Sporazuma suglasno rješenje, spor mogu riješiti na jedan od slijedećih načina: 1. suglasnim prijedlogom o angažmanu i prepuštanju odluke o sporu 3 (trojici) sudski vještaka za poslove graditeljstva i/ili stručnjaka druge vrste pri čemu jednog sudskog vještaka/stručnjaka bira naručitelj, drugog izvođač, a potom isti suglasno biraju trećeg vještaka/stručnjaka. Spor se prepušta na odlučivanje navedenoj trojici sudskih vještaka/stručnjaka. Smatra se da je spor konačno riješen odlukom koju potvrde minimalno dva sudska vještaka/stručnjaka i obvezuje ugovorne strane. Konačno, nije sporno da su člankom 2. st. 3. t. 2. Sporazuma stranke suglasno utvrdile da ako ne postoji suglasni prijedlog o angažmanu sudskih vještaka/stručnjaka iz prethodnog stavka ili ako su postupak izbora vještaka/stručnjaka otegne dulje od daljnjih 15 dana od dana isteka roka iz st. 2. istog članka, stranke će spor konačno riješiti arbitražom u skladu s važećim Pravilnikom o stalnom izabranom sudištu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (Zagrebačkim pravilima). Broj arbitara biti će tri, a mjesto arbitraže Zagreb. Prema tome, ugovor o arbitraži između stranaka sklopljen je u pisanom obliku i to Sporazumom o reguliranju međusobnih prava i obveza 22. studenog 2021.

10. Tuženik ističe da Sporazum ne uređuje niti jedno od pitanja koja su predmet ovog spora, a predmet spora je plaćanje izvedenih radova temeljem prve privremene situacije, koju je ovjerio nadzorni inženjer te naknada štete u preostalom iznosu od 1.697.121,27 EUR za koju tužitelj tvrdi da je nastala zbog fiksnih troškova gradilišta (uzrokovanih u najvećoj mjeri zastojima zbog nemogućnosti pristupa gradilištu) te po osnovi izmakle dobiti zbog raskida Ugovora o javnoj nabavi radova na dogradnji luke otvorene za javni promet Mrtvaška na otoku Lošinju koji je sklopljen 15. siječnja 2021. te kojeg je tužitelj nesporno raskinuo 11. lipnja 2022.

11. Po ocjeni ovoga suda tuženik neosnovano navodi da Sporazum ne uređuje pitanje naknade štete, a koja je predmet ovoga spora. To iz razloga što su stranke u čl. 1. Sporazuma suglasno utvrdile da je između njih sklopljen Ugovor o javnoj nabavi radova na dogradnji luke otvorene za javni promet Mrtvaška na otoku Lošinju; da je 30. siječnja 2021. utvrđeno da nije moguće nesmetano izvođenje ugovorenih radova zbog neizmještanja državne brodske linije 311 na relaciji luka Mrtvaška-otok Ilovik; da je tužitelj zatražio otklanjanje predmetnih okolnosti uz zahtjev za produljenje roka; da je brodar 6. listopada 2021. izmjestio državnu brodsku liniju 311. te da bi najavljenim izmještanjem automobila iz obuhvata projekta trebale prestati okolnosti nemogućnosti nesmetanog izvođenja ugovorenih radova; da je izvođač zatražio reguliranje izvođenja ugovorenih radova u više dopisa, a kojima traži uređenje međusobnih odnosa u odnosu na prethodno razdoblje, kao i da je uslijed predmetne situacije izvođaču nastala šteta, s time da stranke nisu suglasne oko opsega i visine štete (čl. 2. st. 1. Sporazuma).

12. Uvidom u tužbu sud utvrđuje da se na navedenu situaciju poziva i tužitelj te ističe da je čl. 6. Ugovora o građenju određeno da će tuženik uvesti izvođača u posao u roku od 15 dana od sklapanja Ugovora. Tužitelj u tužbi nadalje ističe da tuženik nije uspio pravilno i potpuno ispuniti obvezu uvođenja izvođača u posao u cijelosti te da se kao prvo ključni problem ukazala potreba izmještanja državne brodske linije, a kad je taj problem reguliran, tuženik je u pokušaju realizacije predmetnog projekta imao silne probleme s lokalnom zajednicom, zbog čega nije uspio osigurati tužitelju nesmetani pristup gradilišta. Predmetni događaji su nesporni, a i poznati široj javnosti jer su bili popraćeni novinskim, televizijskim i radijskim putem. Upravo s obzirom da tuženik jako dugo vremena nije uspio u izvršenju obveze uvođenja tužitelja u posao, to je tužitelj dopisom od 11. lipnja 2022. obavijestio tuženika da je raskinut ugovor budući da tuženik u ostavljenom mu roku od 1. lipnja 2022. nije tužitelja uveo u posao.

13. Iz svega navedenog proizlazi da tužitelj traži naknadu štete upravo iz razloga opisanih u čl. 1. Sporazuma o reguliranju međusobnih prava i obveza, odnosno iz razloga što tuženik nije omogućio nesmetano izvođenje ugovornih radova. S obzirom da tuženik nije, niti u roku navedenom u Sporazumu, a niti nakon toga uspio, po tvrdnjama tužitelja omogućiti nesmetano izvođenje radova, tužitelj je raskinuo ugovor te traži naknadu štete. Slijedom toga, sud utvrđuje da Sporazum uređuje upravo pitanje naknade štete koja je tužitelju nastala zbog toga što, po navodima tužitelja, tuženik nije omogućio nesmetano izvođenje radova, a za pitanje opsega i visine nastale štete upravo iz tog razloga, stranke su u čl. 2. st. 3. t. 1. ugovorile angažman tri sudska vještaka te u t. 2. istog članka, ako ne postoji suglasni prijedlog o angažmanu sudskih vještaka, rješavanje spora arbitražom u skladu s važećim Pravilnikom o stalnom izabranom sudištu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, s time da je mjesto arbitraže Zagreb.

14. Stoga sud utvrđuje da su stranke za rješavanje predmetnog spora koji se odnosi na naknadu štete zbog toga što tuženik nije omogućio nesmetano izvođenje radova, što je i utvrđeno u čl. 1. Sporazuma, ugovorile arbitražu u čl. 2. st. 3. t. 2. Sporazuma. Budući da je tuženik istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti suda, sud je, na temelju citiranih zakonskih odredbi, donio odluku kao u t. I. izreke rješenja.

15. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tužba odbačena, tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnične troškove. Tuženik je u troškovniku po svakoj radnji zatražio nagradu u iznosu od 20.000,00 EUR uvećano za PDV. Međutim, sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.697.121,27 EUR tuženiku pripada nagrada u iznosu od po 8053 bodova odnosno 16.106,00 EUR uvećano za PDV po svakoj poduzetoj radnji, a ne u iznosu od po 20.000,00 EUR, sve sukladno Tbr. 7/1 Tarife. Stoga je sud tuženiku, uzimajući vrijednost predmeta spora od 1.697.121,27 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 31.198,75 EUR (t. II. izreke rješenja).

16. Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da je tuženika zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 16.106,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška sastava obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8/1 u kojima ponavlja navode iz odgovora na tužbu te navedenih podnesaka od 19. lipnja 2024., 12. rujna 2024., 19. studenog 2024. i 4. prosinca 2024. u iznosu od po 200,00 EUR (ukupno 800,00 EUR) sukladno Tbr. 8/3 (tuženik je neosnovano tražio nagradu u iznosu od po 20.000,00 EUR uvećano za PDV) i troška zastupanja na pripremnom ročištu održanom 5. studenog 2024. u iznosu od 8.053,00 EUR sukladno Tbr. 9/2 budući da se raspravljalo o procesnim pitanjima (tuženik je neosnovano tražio nagradu u iznosu od 20.000,00 EUR uvećano za PDV), što ukupno iznosi 24.959,00 EUR uvećano za PDV od 6.239,75 EUR sukladno Tbr. 42.

17. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tuženik postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke rješenja.

18. Tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 68.801,25 EUR je neosnovan (t. III. izreke rješenja). Sud tuženiku nije priznao trošak u navedenom iznosu, koji predstavlja razliku između nagrade koju je tuženik tražio i iznosa koji mu je sud za te radnje priznao, kako je naprijed obrazloženo.

Rijeka, 8. travnja 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stanka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.